Search

Tema sociološkog istraţivanja ovog diplomskog rada je kvaliteta ţivota mladih na otoku Hvaru. Rad je podijeljen u nekoliko cjelina. Prvu cjelinu predstavlja teorijski dio gdje smo predstavili neke ključne pojmove relevantne za istraţivanje, a oni su koncept kvalitete ţivota u sociologiji, specifičnost mladih kao društvene skupine te posljednje, mladi na hrvatskim otocima. U idućoj cjelini smo pojasnili metodologiju istraţivanja, a to uključuje predmet, cilj istraţivanja, istraţivačka pitanja, uzorak, mjerni instrument te postupak provedbe istraţivanja. Kao metoda prikupljanja podataka u ovom kvalitativnom istraţivanju se koristio polustrukturirani intervju, a uzorkovanje je provedeno metodom snjeţne grude. U istraţivanju je sudjelovalo 30 sugovornika/ca u dobi od 18 do 34 godine. Svi sugovornici/ce prebivaju na otoku Hvaru. Proces intervjuiranja je trajao od veljače do sredine svibnja 2022. godine. Svi razgovori su snimani i s pristankom sugovornika/ca su transkribirani kako bi se ti transkripti mogli analizirati za potrebe istraţivanja. Analiza podataka je pokazala da većina sugovornika ima završen srednjoškolski stupanj obrazovanja te su preteţito zadovoljni svojim obrazovanje. Za sugovornike sa završenim ili u procesu završavanja visokoškolskog obrazovanja traţenje posla u struci na otoku je problem zbog nedostatka radnih mjesta u područjima van turizma. Većina naših sugovornika radi u turizmu, i najveći broj njih radi isključivo tijekom sezone, no zadovoljni su svojim profesionalnim statusom. U pogledu slobodnog vremena, istaknuta je razlika u količini slobodnog vremena s kojom mladi na otoku Hvaru raspolaţu zimi u odnosu na ljeto - zimi imaju previše, a ljeti premalo slobodnog vremena. Većina ih nije zadovoljna ponudom sadrţaja za provoĎenje slobodnog vremena na otoku te smatraju da fali sadrţaja primjerenog mladima, posebno u periodu van turističke sezone. Na turizam naši sugovornici gledaju kao nešto pozitivno, a najveće prednosti ţivota na otoku tijekom sezone za njih su mogućnost zarade, zaposlenja i bogata ponuda sadrţaja za mlade ljeti. Najveći nedostatci su nedostatak slobodnog vremena, posljedice party turizma i poskupljenje ţivotnog standarda. U ţivotu mladih na otoku zimi je pozitivno uţivanje u prirodi i mir, ali nedostaje sadrţaja i društvenog ţivota na otoku. Razlozi zbog kojih mladi najčešće odlaze na kopno su posjeta liječniku ili zubaru, kupovina ili zabava. Naši sugovornici su podijeljeni oko odluke o ostanku ili odlasku s otoka, no najveći broj njih ipak ţeli ostati na otoku. Razlozi za to su ljubav prema rodnom mjestu, posao na otoku i obitelj. Najčešći razlog naveden za odlazak s otoka je problem nedostatka posla van turističkog sektora na otoku., The topic of the sociological research for this master's thesis is the quality of life of youth on the island of Hvar. The thesis is divided into several parts. The first part is theory where we presented some key concepts relevant for this research, and that includes the concept of the quality of life in sociology, the specificity of youth as a social group and finally, youth on croatian islands. In the next part we explained the methodology of the research, which includes the subject, the purpose of the research, research questions, the sample, the measuring instrument and the procedure of the implementation of the research. We used a semi-structured interview as a method of gathering data and the snowball method for sampling. The research included 30 participants from the ages of 18 to 34. All participants reside on the island of Hvar. The interviewing process was conducted from February until the middle of May 2022. All interviews were taped and transcribed after obtaining consent from the participants, so the transcripts could be analyzed for the purpose of research. Our data analysis showed that most of our participants have finished a secondary education and they are mostly pleased with their education. Those that have a finished tertiary or are in a process of obtaining it have a problem with finding work in their respective fields on the island, due to shortage of work in fields besides tourism. Most of our participants work in tourism and most of them work only during the tourist season period, but they are pleased with their professional status. There is a difference in the amount of leisure time young people living on the island have during winter and during summer and the tourist season – in the winter they have too much of it, in the summer too little. For our participants, tourism is a positive thing for the island, and the biggest perks of living on Hvar during the tourist season are financial gain, possibility of employment and various content available for young people. Biggest shortcomings include the lack of leisure time, the consequences of party tourism and rising living standards. The perks of living on the island in the winter are enjoying nature and peace, but there are shortcomings such as lack of content for youth and lack of social life on the island. Reasons for leaving the island and going to the shore are most commonly a visit to the doctor or a dentist, shopping or entertainment. Our participants are divided on the question of staying on or leaving the island of Hvar, but the largest number of them want to remain on the island. Some reasons that influenced their decision to stay include love for their hometown, a job on the island or family. The biggest reason listed for leaving is the problem of finding work outside of tourism.

Cilj ovog rada je istražiti koliko mladi vole i žele čitati u svoje slobodno vrijeme. Uza sve preporuke, teoriju i smjernice koje knjižnice, knjižare, roditelji i učitelji žele prenijeti mladima, koliko informacija zapravo dopire do njih i jesu li im usmjerene na pravi način. Jesu li im društvene mreže zaokupile cijeli prostor slobodnog vremena ili im otvorile kanale za lakše praćenje interesnih područja. Mladi kao skupina u sivoj zoni između djece i odraslih podižu vlastiti bunt i smjernice koje su im potrebne, a koje često prati pojava i razvoj novih medija. Teorijski dio koji rad obuhvaća odnosi se na povijesni pregled, definiranje mladih kao skupine, te poticanje čitanja. Nakon toga spominje se svrha knjižničnih usluga za mladež i kultura čitanja na internetu, te platforme koje se tamo nalaze i što nude svojim korisnicima. Rad će se dotaknuti i fan fiction djela, o kojima će biti pitanja i u istraživačkom djelu. No, prije toga, spomenuti će se primjeri dobre prakse poticanja čitanja u Hrvatskoj nakon čega slijedi istraživanje. Anketu, tj. upitnik istraživanja ispunjavali su učenici srednjih škola u Samoboru. Anketa se može podijeliti na dva dijela. Prvo o želji za čitanjem i drugo o tome kako su oni zadovoljni sa svojim lokalnim tj. mjesnim knjižnicama. U istraživanju se tražilo stajalište mladih o tome vole li čitati, što najradije čitaju i kako biraju to štivo. Čitaju li fanfiction djela, koliko vremena provode na društvenim mrežama, te jesu li čitali više za vrijeme lockdowna. Odgovarali su na pitanja što najviše vole raditi u svoje slobodno vrijeme, te što misle da bi trebalo promijeniti u njihovim knjižnicama. The main goal of this paper is to explore how much young people love and want to read in their spare time. With all the recommendations, theory, and guidelines that libraries, bookstores, parents and teachers want to transmit to young people, how much information actually reaches them and whether it is directed to them in the right way. Have social media taken up all their free time or have they opened channels to easily follow their interests. Young people as a group are in the gray zone between children and adults, so they raise their own rebellion and the guidelines they need, which are often accompanied by the emergence and development of new media. The theoretical part of the paper is referencing to the historical overview, defining young people as a group, the importance of information literacy, and encouraging reading in general. After that, the purpose of library services for young people and the culture of reading on the internet is mentioned, as well as the platforms that are located there and what they offer to their users. The paper will also broach the subject of fan fiction works, which will be discussed in the research work. However, before that, examples of good practice of encouraging reading in Croatia will be mentioned, followed by research. The survey, i.e. the research questionnaire, was filled out by high school students in Samobor. The survey can be divided into two parts. The first part defines the desire to read and second part, determines how satisfied they are with their local libraries. The research sought the opinion of young people about whether they like to read, what they like to read and how they choose to read. Are they reading fanfiction works, how much time do they spend on social media, and did they read more during the lockdown? They answered questions about what they like doing most on their spare time, and what do they think should change in their libraries.

Slobodno vrijeme može se smatrati temeljnim instrumentom koji je omogućio razvoj kultura i tradicija u svijetu. Budući da tijekom njega pojedinac najviše pokazuje svoje želje, interese, stavove i aspiracije, može biti dobra polazišna točka za praćenje ponašanja s ciljem otkrivanja određenih anomalija. Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati kako način provođenja slobodnog vremena utječe na razvoj problema u ponašanju mladih. Istraživanje je provedeno među gimnazijama te strukovnim i umjetničkim školama u gradu Zadru i talijanskom gradu Salernu te je njime obuhvaćeno ukupno 204 učenika. Rezultati pokazuju da ispitanici najviše vole svoje slobodno vrijeme provoditi s prijateljima i to kroz aktivnosti zabave i korištenje medijima. Isto tako, rizična ponašanja podjednako su zastupljena među mladima u Republici Hrvatskoj i Republici Italiji, a najviše se ističe ispijanje alkoholnih pića, pušenje cigareta, pridruživanje prijateljima kada se radi nešto što nije dozvoljeno, izostajanje s nastave te laganje roditeljima o tome s kime i gdje provode vrijeme. Time se potvrdila ključna hipoteza prema kojoj postoji povezanost načina provođenja slobodnog vremena s razvojem problema u ponašanju i to na način da oni koji svoje vrijeme više provode koristeći se medijima ili provodeći vrijeme u kafićima pokazuju veću sklonost u manifestiranju spomenutih blažih oblika devijacija., Leisure time can be considered a fundamental instrument that has enabled the development of cultures and traditions in the world. Since it is during this time that the individual shows his desires, interests, attitudes and aspirations the most, it can be a good starting point for monitoring behavior in order to detect certain anomalies. The main aim of this study was to examine how the way of spending leisure time influences the development of behavioral problems in youth. The research was conducted among gymnasiums, vocational and art high schools in the city of Zadar and the Italian city of Salerno and it included a total of 204 students. The results show that the respondents preferred to spend their leisure time with friends through entertainment activities and the use of the media. Furthermore, risky behaviors are equally prevalent among young people in Croatia and Italy. The most prominent ones are drinking alcohol, smoking cigarettes, joining friends when doing something that is not allowed, skipping classes and lying to parents about where and who they spend their time with. This confirms the key hypothesis that there is a clear connection between the way of spending leisure time with the development of behavioral problems in such a way that those who spend more time using the media or spending time in cafes show a greater tendency to manifest mentioned forms of behavioral deviations.

Ovaj rad bavi se slobodnim vremenom mladih na prostoru grada Zaprešića, točnije vremenskom i sadržajnom dimenzijom slobodnog vremena kao i opremljenošću grada sa sadržajima za slobodno vrijeme mladih. Cilj rada je bio je istražiti načine na koji mladi u Zaprešiću provode svoje slobodno vrijeme, zadovoljstvo postojećim sadržajima i iskustva lokalne udruge Centar za mladež Zaprešić u organiziranju aktivnosti za mlade u Zaprešiću. U prikupljanju podataka korištena je kvalitativna metodologija – polustrukturirani intervjui sa studentima i zaposlenim mladima iz Zaprešića, a potom strukturirani intervju sa zaposlenicom Udruge CeZaM Zaprešić. Istraživanjem se utvrdilo kako studenti i mladi zaposleni iz Zaprešića nemaju previše slobodnog vremena, a najčešće ga provode u druženjima s prijateljima, odlazak u kafiće, gledanje TV-a te bavljenje različitim sportskim i rekreativnim aktivnostima. Pokazalo se da su u razdoblju trajanja Covid-19 pandemije studenti i mladi zaposleni raspolagali uglavnom s više slobodnog vremena te su ga provodili češće kod kuće, družeći se s obitelji ili vani na otvorenom koristeći pritom češće parkove i javne prostore u gradu. Zadovoljstvo s postojećim sadržajima za slobodno vrijeme pokazalo se kao osrednje. Kao najveće prepreke Udruge CeZaM u organiziranju i provođenju aktivnosti za mlade istaknule su se financijska nestabilnost zbog neredovitih natječaja Ministarstva, nedostatak prostora i loš odaziv mladih na sudjelovanje u istim.

Slobodno vrijeme je izrazito važan dio života svakog čovjeka, a to dokazuje i činjenica njegova kreativnog osmišljavanja od samih početaka civilizacije. Neke od aktivnosti slobodnog vremena su: igra, hobiji, stvaralaštvo, izviđaštvo, volonterstvo te sportske aktivnosti. Slobodno vrijeme ima višestruke funkcije (odmor , razonoda i razvoj ličnosti) kao i preventivno, odgojno formativno i kurativno djelovanje na mlade. S obzirom na navedene funkcije, posebno je značajno kvalitetno provoditi slobodno vrijeme u mladenaštvu kao izuzetno složeno m razdoblje prije laza iz djeti njstva u zrelost koje je obilježeno nizom fizičkih, kognitivnih, socijalnih i emocionalnih promjena. Kako bi se mladima osiguralo pozitivno ozračje odrastanja i razvoja, potrebno im je ponuditi kvalitetne sadržaje u slobodno vrijeme. Crkva i njezin pastora lni rad značajan je čimbenik koji može pozitivno utjecati na odgoj mladih u slobodno vrijeme. U Republici Hrvatskoj su osnovani različiti vjerski katolički centri za studente i mlade koji organiziraju mnogobrojne aktivnosti. Ovaj rad daje prikaz vjerskih a ktivnosti koje se nude mladima u Splitu gdje mogu provesti svoje slobodno vrijeme te odgojne aspekte istih . U radu su temeljito opisane specifičnosti dvanaest vjerskih aktivnosti za mlade u Splitu kao i njihovi odgojni aspekti (duhovni rast, rekreacija, ra zonoda, informiranje, osobni razvoj)., The paper presents a detailed overview of religion related leisure activities available to young people in Split. Adolescence a complex transitional period between childhood and adulthood is characterised by a variety of physical, cognitive, social and emotional changes. In order for young people to have a po s itive atmosphere for growth and development, they must be provided with quality leisure time content. The importance of leisure within every man's life is further demonstrated by his creative development of leisure activities since the dawn of civilization. Leisure time has multiple functions (rest, entertainment, character development). It also has a protective, educational, formative and therapeutic effect on young people. Leisure activities include playtime, hobbies, creative activities, scouting, volunteering and sports. Pedagogic al science leisure time pedagogy posesses a crucial role in designing educational leisure activities. The Church and its pastoral work are a significant factor which positively affects the education of young people during their leisure time. In Croatia , there are various Catholic religious centres for college students and young people, which organise many activities. This paper thoroughly describes the peculiarities of twelve religion related activities aimed at young people in Split and th eir education al aspects (spiritual growth, recreation, entertainment, spreading information, character development).

U članku se analiziraju i aktualiziraju teorijske i praktične poveznice i implikacije suodnosa (kriza) vrijednosti i (kriza) odgoja. Odgoj je vrijednosna kategorija i ne možemo ga razumjeti bez filozofijskoga, sociologijskoga i psihologijskoga konteksta. Autori se zalažu za pedagogijski diskurs "odgoja za vrijednosti" i/ili "odgoja za demokraciju", jer pojedinci, kao i svaka država, stagniraju ili prosperiraju provedbom (konkretnih) odgojnih vrijednosti. Odgoj nije vrijednosno neutralan i svaki kritički pedagog treba biti vrijednosno angažiran i mora upozoravati na to s kojim se odgojnim vrjednotama gradi zdravo društvo i angažirani građanin. Vjerovanje u vrijednosno neutralnu društvenu znanost znači da bi znanstvenici trebali biti nezainteresirani za posljedice društvenih deformacija. Pojedinačna i društvena perspektiva zadana je vrednota, ali ona ima i (svoju) vremensku ograničenost. Autori na temelju istraživanja drugih, kao i na temelju vlastitih istraživanja, objašnjavaju kako se djeca i mladi približavaju riziku i rizičnomu ponašanju. Na kraju članka donose i (operativnu) definiciju ciljeva odgoja i obrazovanja.

Slobodno vrijeme pojavljuje se usporedno s pojavom civlizacije, time i samim začetkom ljudske kulture. Ono je bitan faktor unutar društvene zajednice zbog toga što čini fokus na unaprjeđenju čovjekova karaktera kroz proces stvaralaštva i razvijanja ličnosti. U suvremenom društvu, masovna kultura također označava bitan čimbenik utjecaja na kulturu slobodnog vremena pojedinca i društva, te kroz svoj konzumeristički aspekt je dovela do sraza produktivnog i neproduktivnog provođenja slobodnog vremena. Kako bi razumijeli svijet mladih i njihove potrebe za novim izazovima, drugačijim iskustvima i osobnim izražajem, nužno je provođenje kvalitetnog programa aktivnosti te uključivanja u proces istraživanja i djelovanja u oblikovanju kulture slobodnog vremena, kako bi se ostvario zdravi razvoj njihovog potencijala. Osiguravanjem prostora za kulturno djelovanje mladih kroz investiciju u kulturnu infrastukturu primarno kroz prenamjenu postojećih, napuštenih i devastiranih prostora u vlasništvu države i lokalnih samouprava, potiče se stvaranje prostora za mlade kroz djelovanje raznih klubova i udruga za mlade u kojima mladi preuzimaju odgovornost biti kreatori svojeg slobodnog vremena, time i uloge u razvoju društva i njihove zajednice. Leisure time or free time occurs alongside the emergence of civilization, thus at the very beginning of human culture. It is a factor within the community because it focuses on improving man's character through the process of creativity and personality development. In modern society, mass culture is an important factor influencing the culture of free time of the individual and society and has led to the brunt of productive and unproductive leisure time through its consumer aspect. To understand the world of young people and their needs for new challenges, different experiences and personal expression, it is necessary to carry out a quality program of activities and their inclusion in the process of research and action in shaping leisure culture in order to achieve a healthy development of their potential. By providing space for cultural action of young people through investment in cultural infrastructure, primarily through the overhaul of existing abandoned and devastated spaces owned by the state and local government, it encourages the creation of spaces for youth through various clubs and associations where young people take the responsibility to be creators of their free time, roles in the development of society and their communities.

U ovome se radu iznose rezultati istraživanja koje je za cilj imalo ispitati način provođenja slobodnog vremena studenata i studentica druge godine preddiplomskog studija Sveučilišta u Zadru kao i povezanost načina provođenja slobodnog vremena sa socioekonomskim pokazateljima. Za potrebe ovoga rada provedeno je anketno istraživanje na prigodnom uzorku (N=105). Dobiveni rezultati pokazali su kako su društveni obrasci provođenja slobodnog vremena kao i medijske i sportske aktivnosti najzastupljenije kod ispitanika i ispitanica. S druge strane, najmanje zastupljene su političke aktivnosti te kulturne kao i obrazovno-informacijske aktivnosti. S obzirom na socioekonomske pokazatelje, pokazalo se kako postoji povezanost obrazovanja roditelja, ekonomskih prihoda i rezidencijalnog statusa. Osim toga, utvrđena je i razlika s obzirom na rod kao i povezanost određenih aktivnosti i korištenja sredstava ovisnosti. Može se zaključiti kako su rezultati slični rezultatima dosadašnjih istraživanja. This paper presents the results of a research aimed at examining leisure activities among undergraduate students at the University of Zadar, as well as correlation between leisure activities and socioeconomic indicators. For the purpose of this study, a survey using a convenience sample (N=105) was conducted. The obtained results showed that social activities as well as media and sports activities were the most common leisure activities among the respondents. On the other hand, political as well as cultural and educational-informational activities were among least frequent activities. Considering socioeconomic indicators, the results showed correlation between parents' education, economic incomes, residential status and leisure time activities. In addition, research also imply a gender differences in leisure time patterns as well as correlation between some leisure activities and the addictive substances usage. It can be concluded that the results are similar to the results of the previous research.

Kockanje kod adolescenata pojava je koja je sve raširenija u današnje vrijeme, vrijeme globalizacije, informatizacije te ekspanzije tehnološkog rasta. O navedenoj temi u Republici Hrvatskoj tek se u novije vrijeme krenulo sa znanstvenim istraživanjima. Za potrebe izrade ovog rada provedeno je kvantitativno istraživanje s učenicima (N=298) strukovnih srednjih škola te gimnazija u Varaždinu i Zagrebu. Cilj istraživanja bio je ispitati postoji li povezanost učestalosti kockanja s drugim rizičnim ponašanjima te načinima provođenja slobodnog vremena kod adolescenata. Analiza prikupljenih podataka pokazala je kako je više od polovice sudionika (53, 7%) kockalo barem jednom u proteklih 6 mjeseci te da je kockanje kod adolescenata pretežito muška aktivnost, a također i da učenici strukovnih škola češće kockaju od gimnazijalaca. Učestalost kockanja u pozitivnoj je korelaciji s činjenjem nasilnih ponašanja, lakih prekršajnih i delinkventnih djela, korištenjem ili zlouporabom psihoaktivnih tvari, kao i s normativnim nepoželjnim ponašanjima. Nadalje, učestalost kockanja je u pozitivnoj korelaciji s učestalošću igranja društvenih igara te sportsko- rekreativnim aktivnostima, dok je u negativnoj korelaciji s učestalošću provođenja slobodnog vremena u kulturno-edukativnim aktivnostima te provođenja slobodnog vremena s roditeljima. Zaključno, rezultati istraživanja ukazuju na raširenost kockanja među mladima, te potvrđuju korelacije kockanja s drugim rizičnim ponašanjima te načinima provođenja slobodnog vremena.

Knjiga je osobna reakcija autorice na određene događaje u društvu, a koji se odnose na područje poučavanja i odgajanja mladih generacija.

The aim of this paper is to explore the prevalence of activities in leisure time of the young. A survey was conducted on 1062 students in 8 primary (n=505; 47,6%) and high schools (n=557; 52,4%) in Sisak-Moslavina County in the Republic of Croatia. The questionnaire of spending leisure time used was made up of 30 variables on a five- degree scale of ordinal type. Descriptive values indicated a low prevalence of activities in spending leisure time. The hypothesis of the existence of statistically significant difference between the students in primary and high school was confirmed from the sample on the following variables of leisure time: electronic media, sports, going out and relaxing activities. Students in primary school spend more of their leisure time using electronic media and doing sports, while high school students spend more of their leisure time hanging out, going out and doing relaxing activities. As part of partial correlations (while controlling variables age and time of studying), correlation between school achievement and cultural (r=0,091) and relaxing activities (r=0,109) was found to be low and positive, while negative correlation was found with the composite variable: hanging out and going out (r=-0,108)., Cilj je rada istražiti prevalenciju aktivnosti slobodnog vremena mladih. Provedeno je istraživanje na 1062 učenika osam osnovnih (n=505;47,6%) i pet srednjih škola (n=557; 52,4%) na području Sisačko-moslavačke županije, Republika Hrvatska. Konstruiran je upitnik Provođenja slobodnog vremena (30 varijabli) na petstupanjskoj skali ordinalnog tipa. Iz deskriptivnih vrijednosti indicira se niska prevalencija aktivnosti provođenja slobodnog vremena mladih. Potvrđena je hipoteza o postojanju statistički značajne razlike između učenika osnovnih i srednjih škola iz uzorka na kompozitnim varijablama slobodnog vremena: elektronski mediji, sport, druženje i izlasci te opuštajuće aktivnosti. Učenici srednje škole više slobodnog vremena od učenika osnovne škole provode u druženjima i izlascima i na opuštajućim aktivnostima dok učenici osnovne škole više slobodnog vremena provode koristeći se elektronskim medijima i baveći se sportom. U sklopu parcijalnih korelacija (kontrolirajući varijable dob i vrijeme učenja) potvrđena je niska pozitivna korelacija između školskog uspjeha i kulturnih (r=0,091) i opuštajućih aktivnosti (r=0,109) dok je negativna korelacija potvrđena s kompozitnom varijablom druženje i izlasci (r=-0,108)., Das Ziel dieses Beitrags ist die Erforschung der Prävalenz von Freizeitaktivitäten der Jugendlichen. Die Untersuchung wurde auf Basis von 1062 Schülern aus 8 Grundschulen (n = 505; 47,6%) und 5 Mittelschulen (n = 557; 52,4%) in der Gespanschaft Sisak - Moslavina durchgeführt. Es wurde ein Fragebogen mit der Überschrift Freizeitgestaltung (30 Variablen) mit einer fünfstufigen Skala ordinalen Typs konstruiert. Die deskriptiven Werte zeigen eine niedrige Prävalenz von Freizeitaktivitäten junger Menschen. Die Hypothese von der Existenz von signifikanten Unterschieden zwischen Grund- und Mittelschülern wurde mit Hilfe der Stichprobe aus den zusammengesetzten Variablen der Freizeit bestätigt: elektronische Medien, Sport, Geselligkeit und Ausgehen sowie entspannende Aktivitäten. Die Grundschüler verbringen mehr Zeit mit elektronischen Medien und Sport als die Mittelschüler, während die Mittelschüler mehr Zeit in Geselligkeit und Ausgehen sowie entspannende Aktivitäten investieren. Im Rahmen der partiellen Korrelationen (kontrollierte Variablen Alter und Lernzeit) wurde die niedrige positive Korrelation zwischen der Schulleistung und kulturellen (r = 0,091) und entspannenden Aktivitäten (r = 0,109) bestätigt, während die negative Korrelation mit der zusammengesetzten Variable Geselligkeit und Ausgehen (r = - 0.108) bestätigt wurde.

U radu se ispituje fenomen slobodnog vremena, izdvajajući način provođenja slobodnog vremena igranja video igri. Slobodno vrijeme definira se kao promjenjiva društvena pojava i suvremeni fenomen, koji obilježava gotovo sva područja društvenog života: od socijalnog, ekonomskog, političkog, zdravstvenog, komercijalnog, kulturnog i dr. Čovjek određuje svoj stil života, kroz simbiozu rada i slobodnog vremena. S obzirom na užurban i stresan način života, čovjeku je potrebna aktivnost u kojoj će uživati, koja utječe na njegov razvoj, u kojoj se rekreira, zabavlja i opušta. Hobi u slobodnovremenskom prostoru osobe je koristan, donosi pozitivnu energiju, rješava od nakupljenog stresa, utječe na osobni razvoj i razvija kreativnost. Utječe na cjeloviti razvoj, stoga u okviru slobodnovremenske aktivnosti valja pronaći ravnotežu kako ne bi preraslo u opsesivno-kompulzivnu ovisnost. Video igre kao aktivnost provođenja slobodnog vremena mladih imaju pozitivne i negativne učinke, a jedan od pozitivnih je edukacija i zabava. Cilj istraživanja je utvrditi kvalitetu provođenja slobodnog vremena mladih, koliko često mladi provode svoje slobodno vrijeme igrajući video igre te kako video igre utječu na životnu svakodnevicu mladih. Na temelju dobivenih rezultata istraživanja, može se zaključiti da mladi značajno provode svoje slobodno vrijeme nestrukturirano, u druženju, zabavi i dokolici. Rezultati istraživanja daju uvid u svakodnevicu slobodnog vremenskog prostora mladih, što dovodi do potrebe za kvalitetnijim provođenjem slobodnovremenskog prostora.

U članku se analiziraju i aktualiziraju teorijske i praktične poveznice i implikacije suodnosa (kriza) vrijednosti i (kriza) odgoja. Odgoj je vrijednosna kategorija i ne možemo ga razumjeti bez filozofijskoga, sociologijskoga i psihologijskoga konteksta. Autori se zalažu za pedagogijski diskurs „odgoja za vrijednosti“ i/ili „odgoja za demokraciju“ jer pojedinci, kao i svaka država, stagniraju ili prosperiraju provedbom (konkretnih) odgojnih vrijednosti. Odgoj nije vrijednosno neutralan i svaki kritički pedagog treba biti vrijednosno angažiran i mora upozoravati na to s kojim se odgojnim vrjednotama gradi zdravo društvo i angažirani građanin. Vjerovanje u vrijednosno neutralnu društvenu znanost znači da bi znanstvenici trebali biti nezainteresirani za posljedice društvenih deformacija. Pojedinačna i društvena perspektiva zadana je vrjednota, ali ona ima i (svoju) vremensku ograničenost. Autori na temelju istraživanja drugih, kao i na temelju vlastitih istraživanja, objašnjavaju kako se djeca i mladi približavaju riziku i rizičnomu ponašanju. Na kraju članka donose i (operativnu) definiciju ciljeva odgoja i obrazovanja., In this paper theoretical and practical links and implications of the correlation between (crisis of ) values and (crisis of ) education are analyzed and updated. Education is a value category and it cannot be understood without philosophical, sociological and psychological context. The authors of the paper argue for the pedagogical discourse of “education for values” and/or “education for democracy”, due to the fact that individuals, as well as every state, stagnate or prosper through the implementation of (specific) educational values. Education is not value-neutral, and every critical pedagogue should be value engaged and indicate with which educational values to build a healthy society and an engaged citizen. The belief in the value-neutral social science means that scientists should be unconcerned about the consequences of social distortions. Individual and social perspective is a given value, but it also has (its) time restriction. Based on the other, as well as their own research studies, the authors explain how to reach children and youth at risk and with risky behaviour. In the end, the article offers an (operational) definition of the educational objectives.

Prevenirati pijenje alkohola kod mladih na području Virovitičko-podravske županije svrhovitijom organizacijom slobodnog vremena. Anonimna anketa provedena među učenicima 6. razreda osnovnih i 2. razreda srednjih škola u Virovitičko-podravskoj županiji u razdoblju od 2004./05. do 2013./14. školske godine obuhvatila je 15.381 učenika. Sadržavala je i pitanja u svezi stavova i ponašanja prema pijenju alkoholnih pića te načinu provedbe slobodnog vremena. Praćenje kohorti učenika prijelazom iz šestog razreda osnovne u drugi razred srednje škole omogućilo je uvid u promjene stavova i ponašanja odrastanjem. Nalazi su poslužili za osmišljavanje preventivnih postupaka i pomoći mladima u kvalitetnijoj provedbi slobodnog vremena. U osnovnoj školi 55, 6%, a u srednjoj školi 88, 6% učenika izjavljuje da povremeno ili često konzumira alkohol (to je prosječno 71, 1% učenika, i to prve godine istraživanja 73, 1%, a posljednje 68, 1%). Usporedba kohorti učenika tijekom njihova prijelaza iz osnovne u srednju školu u svim generacijama pokazuje veći broj odgovora koji sugeriraju čestu ili povremenu konzumaciju alkohola. Učenici srednjih škola u 38, 9% slučajeva izjavljuju da im izlasci nisu vremenski ograničeni, u disko klubove i kafiće izlazi njih 68, 6%, a najviše ističu problem nepostojanja mjesta za okupljanje i organizirane aktivnosti mladih. Podaci službe za hitnu medicinsku pomoć Virovitičko-podravske županije od 2005. do 2013. godine bilježe 295 osoba u dobi do 19 godina kojima je pružena medicinska pomoć pod dijagnozom F10.0 prema MKB-10. U osnovnoj školi polovina ukupnog broja učenika izjavljuje da ponekad konzumiraju alkoholna pića, dok u srednjoj školi skoro četvrtina anketiranih učenika često pije. Pijenje alkohola kod učenika tijekom promatranog razdoblja ne pokazuje značajnija odstupanja ; najveći je broj učenika koji ponekad piju, a učestalost pijenja se povećava odrastanjem. Slobodno vrijeme mladi uglavnom koriste za druženje u ugostiteljskim objektima u kojima su izloženi riziku razvijanja navike pijenja alkoholnih pića, smatrajući da drugih sadržaja niti nema. Stoga je 2007. godine pokrenut projekt prevencije pijenja alkoholnih pića kroz pomoć mladima u organizaciji slobodnog vremena koji je doveo do izrade vodiča „Iskoristi dan u Virovitičko-podravskoj županiji“. Projektom su se osvijestili kapaciteti lokalne zajednice sa djelotvornim programima za mlade kroz slobodne aktivnosti koji su doveli do željenih promjena u stavovima i navikama mladih prema pijenju alkohola.

Struktura slobodnog vremena djece i mladih danas je podložna promjenama. Opterećenje svakodnevnim školskim , ali i drugim obvezama postaje karakteristika današnjice. Ostatak vremena je najčešće nedovoljan da bi ga se iskoristilo u provedbi izuzetno korisnih kinezioloških sadržaja bez obzira o kojem se primijenjenom kineziološkom području radilo. Djeca bi trebala biti kreatori svog vremena da bi bila bitna optimizirajuća pretpostavka njihova razvoja. Kineziološke aktivnosti uopće, potiču rast i razvoj, pružaju mogućnost socijalizacije, pomažu djeci da stvore pozitivniju sliku o sebi, te stvaraju naviku svakodnevnog kretanja i vježbanja. Cilj rada je na temelju prikazanih istraživanja o slobodnom vremenu djece u primarnom obrazovanju dobiti uvid o tjelesnoj aktivnosti u slobodnom vremenu. Istraživanje na uzorku od 217 učenica i učenika u dobi od 9 do 11 godina pokazalo je da djeca u manjem gradu više vremena provode aktivno nego djeca u Zagrebu, a pasivan odmor je dominantniji u djece u Zagrebu, nego kod djece u Tomislavgradu.

Istraživanje Moje slobodno vrijeme imalo je za cilj utvrditi kako dubrovački srednjoškolci provode svoje slobodno vrijeme te kakvi su njihovi stavovi i navike volonterskog djelovanja. Kad je riječ o načinima provođenja slobodnog vremena, istaknutu ulogu imaju osobine, vrijednosti i stavovi pojedinca, ali i poticaji koje dobiva od strane svojeg društvenog okruženja. To je osobito važno kod mladih jer su oni u procesu formiranja životnih vrijednosti i navika. Svrha je ovoga istraživanja na temelju prikupljenih empirijskih podataka detektirati koji su prostori mogućeg djelovanja kako bi se volontiranje prezentiralo srednjoškolcima kao koristan i vrijedan način provođenja slobodnog vremena s brojnim potencijalnim dobitima za pojedinca, a volonteri kao aktivni sudionici društva koji mogu postići pozitivne promjene.

U radu su analizirani podatci istraživanja o ulozi medija u slobodnom vremenu djece i mladih provedenog početkom listopada 2014. godine na uzorku od 77 ispitanika osnovne i srednjih škola u gradu Osijeku. Rezultati istraživanja pokazuju da je korištenje različitih medija, osim druženja s vršnjacima najčešća aktivnost u slobodnom vremenu djece i mladih. Dok istraživanja provedena u svijetu pokazuju da je televizija najkorišteniji medij, rezultati istraživanja provedenog za potrebe ovoga rada pokazali su da djeca i mladi u slobodno vrijeme najviše koriste Internet, druže se s vršnjacima, spavaju i gledaju filmove. Dakle, pasivno provode svoje slobodno vrijeme. Pretpostavka je da većina učenika posjeduje svu vrstu tehnologije, najviše televizor, mobitel i računala te čak i više od tri sata dnevno utroše na pristup Internetu preko mobilnih telefona. Djeca i mladi u slobodno vrijeme najrjeđe se bave čitanjem knjiga, odlaskom u knjižnicu i slušanjem radija. Upravo taj prostor koji sadržajno popunjavaju mediji današnjice velikim je dijelom okrenut djeci i mladima. Obrazovni i poticajni primjeri edukativnih televizijskih emisija ili sadržaji dječjih časopisa danas su zamijenjeni prevladavajućim sadržajima cyber-svijeta stvorenog za djecu i mlade.

Rad sadrži teorijski okvir u kojemu su navedeni svi relevantni pojmovi vezani za slobodno vrijeme i medije. Potrebno je istražiti i poveznicu između medija i slobodnog vremena jer je danas uvriježeno mišljenje da djeca i mladi ne mogu bez tehnologije. Slobodno vrijeme odlikuje težnja slobodnog izbora aktivnosti u odnosu na potrebe sudionika, njihovih interesa i mogućnosti. Potrebe i interesi mladih nekada su potaknuti medijskim sadržajima, a mediji u današnjem odgoju, osim obrazovne i informativne uloge, mogu biti i manipulatori mladih generacija. Rad se temelji na istraživanju koje je provedeno na uzorku od 90 ispitanika, djece i mladih, od 10 do 25 godina. Tema rada je uloga medija u slobodnom vremenu, a analizom anketnih upitnika saznaje se jesu li djeca i mladi zadovoljni količinom slobodnog vremena i kako ga provode te pomažu li im mediji u školovanju ili ih koriste isključivo za informiranje i zabavu. Mala je razlika između rezultata ranijih istraživanja i rezultata ovoga rada zbog različite vrste pitanja i ponuđenih odgovora, ali u konačnici su pronađene sličnosti te su napravljene usporedbe.

Problematika slobodnog vremena mladih vrlo je aktualna tema u okviru pedagogije slobodnog vremena i svakodnevnom životu. Ako slobodno vrijeme odredimo kao ukupnost vremena, stanja i aktivnosti, koje nisu uvjetovane biološkom, socijalnom i profesionalnom nužnošću, onda su njegovi odgojni i obrazovni potencijali još više naglašeni. Iz provedenog istraživanja razvidna je uloga vjerskih organizacija u proveđenju slobodnog vremena mladih, kroz pedagoški osmišljene aktivnosti i kulturno vrijedne sadržaje (i krščansku duhovnost).

Sociološki profil današnje mlade generacije u Hrvatskoj moguće je skicirati na osnovi rezultata dobivenih u istraživanju čiji je cilj bio ustanoviti i analizirati stavove i obrasce ponašanja mladih u hrvatskom društvu koje prolazi kroz razdoblje krize i značajnih promjena. Uz nova saznanja o mladima, rezultati istraživanja omogućuju uvid u neke fenomene i procese u suvremenom društvu, aktualne kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku mladih u Hrvatskoj (N=1500).

U kontekstu rasprave o slobodnom vremenu, stilu života i zdravlju u prvi plan dolazi pitanje mjesta i uloge tjelesnih aktivnosti. Drastično povećanje udjela profesija u kojima je fizička aktivnost svedena na minimum (i pritom ograničena na repetitivne položaje i kretnje) predstavlja poseban izazov za slobodno vrijeme, u sklopu kojega bi se mogle ublažiti posljedice ne samo duhovnih nego i fizičkih profesionalnih ograničenja pa i deformacija.

Provođenje slobodnog vremena najčešće se promatra kao tema turističke geografije. Trgovački centar jedno je od češćih mjesta provođenja slobodnog vremena, što podrazumijeva i niz ekonomskih aktivnosti, čime slobodno vrijeme postaje tema trgovinske, a time i ekonomske geografije. Sociolozi sve češće ističu kako su trgovački centri preuzeli ulogu parkova kao mjesta druženja i provođenja slobodnog vremena adolescenata. Većina roditelja s odobravanjem promatra tu promjenu jer trgovački centri nude određeni osjećaj sigurnosti i kontrole. Lutanje trgovačkim centrom, bez izraženog cilja, sve više postaje način provođenja slobodnog vremena mladih u Hrvatskoj. Do sada je u stranoj literaturi izrađeno nekoliko modela razumijevanja doživljaja trgovačkih centara. Ovaj rad opisuje faktore koji utječu na čestinu posjeta i duljinu boravka u trgovačkom centru te utječu na izbor ”najdražega” trgovačkog centra. S obzirom na trend sve bržeg otvaranja sve više trgovačkih centara ovaj model mogao bi pronaći primjenu u trgovačkim centrima prilikom kreiranja njihove politike ”borbe” za kupce., Free time or leisure activities are usually perceived as a topic of tourism geography. However, all the economic activities that occur during a regular visit to a shopping centre, as one of the most popular places for spending free time, draw it into the scope of retail and, thereby, economic geography as well. Sociologists claim that shopping centres have replaced parks and free time activities. Parents largely welcome this trend, because shopping centres offer some kind of safe and controlled environment. Wandering around shopping centres is becoming more and more popular among young Croatians as well. So far, in foreign literature, different models and frameworks for understanding the mall experience have been put forward. This paper presents factors relevant for young peoplein making their choice. Finally, a framework or a model for choosing a favourite shopping centre is offered. With the trend of extensive opening of shopping centre, this model could become useful to shopping centre managements in development of shopping centres and their fight for customers.

U detaljnoj analizi načina na koji učenici provode slobodno vrijeme rezultati pokazuju kako mladi u današnje vrijeme dosta slobodnog vremena nažalost provode uz internet i televiziju koji su u dobroj mjeri zamijenili brojne društvene igre, ali isto tako ohrabrujući su podaci koji pokazuju da velik broj mladeži svoje slobodno vrijeme upražnjava raznim kineziološkim aktivnostima. Učenici najviše preferiraju predmete TZK-a i informatiku, jer učenici svoje školske obaveze poistovjećuju s proizvoljno izabranim hobijima u njihovom slobodnom vremenu. Pošto učenici konstantno u anketi tjelesno/sport ističu kao omiljenu aktivnost bilo to u školi ili pak u slobodno vrijeme odlučili provedena je još jedna anketa vezanu za važnost TZK-a u školskom obrazovanju. Rezultati ove ankete pokazuju kako postoji određen broj učenika koji smatra kako imaju dovoljan broj sati TZK-a , dok postoji čak i nekolicina onih koji bi željeli da se broj sati smanji, ali ipak velika većina i dječaka i djevojčica bi voljelo da se u nastavnom planu i programu napravi još mjesta za dodatne sate iz ovog predmeta. Prema anketi dječaci najviše se bave nogometom, rukometom i borilačkim sportovima, dok djevojčice najviše vole rukomet, mažoretkinje i ples. Rezultate koje smo dobili na statistički obrađenom uzorku pokazuju nam da su naša djeca dosta aktivna u tjelesnim aktivnostima u njihovom slobodnom vremenu, što je vrlo ohrabrujuće. No postoje vidni problemi u pojedinim granama sporta što nam nalaže da se još više trudimo kako bi uspjeli omogućiti budućim naraštajima što veći izbor, a ne da nam se mlade generacije pretvore u „sjedeće“ kako ovaj ubrzani ritam života nalaže. Pošto uskoro izlazi još jedna generacija magistara naše struke za nadati je se kako ćemo u budućnosti imati sve veći broj stručnih sportskih djelatnika koji će svoje stečeno znanje i trud koji su uložili sve ove godine željeti prenijeti na mlade generacije, te kako će se sportske prilike u gradu Mostaru uvelike poboljšati.

Područje slobodnog vremena mladih situira se sadržajnom dimenzijom provođenja slobodnog vremena koja određuje njihov prepoznatljiv životni stil. Postoje različiti oblici slobodnog vremena, a promatrajući s odgojno-obrazovnog stajališta, ono nije samo socijalna pojava, već i dominantna pedagoška kategorija. Aktivnosti slobodnog vremena valjalo bi usmjeriti prema „organiziranom slobodnom vremenu", a uporište je u istraživanjima koja pokazuju da aktivno i smisleno provođenje slobodnog vremena pridonosi razvoju ličnosti i kreativnosti pojedinca. Slobodno vrijeme mladih često ne predstavlja jedinstven i pedagoški osmišljeni prostor. Ponekad je ono prepušteno različitim vanjskim čimbenicima okruženja od subkulturnih scena i vršnjačkih skupina do „lošeg" medijskog utjecaja i mjesta zabave uz konzumaciju psihoaktivnih tvari. Djeci i mladima treba ponuditi organiziran izvannastavni program koji kroz igru, istraživanje i stvaralaštvo pridonosi osobnom razvoju, učenju i odgoju. Izviđačka organizacija svojim fleksibilnim i sadržajno raznolikim programom pruža veliku mogućnost u razvoju, učenju i odgoju mladih. Svojim sadržajima, oblicima i metodama rada zanimljiva je i privlačna svima, a aktivnosti se realiziraju u slobodnom vremenu djece i mladih. Izviđačka organizacija nudi mladima, a i roditeljima organizirano slobodno vrijeme u kojem mladi aktivno sudjeluju te ih se potiče na samoorganiziranje i promicanje pozitivnih vrijednosti. Sudionici postaju samostalni akteri u proizvodnji sadržaja važnih za slobodno vrijeme i time suoblikuju vlastiti životni stil u skladu s prirodnim okruženjem, podižući na višu razinu kulturu rada, promičući zdrav način života i usvajajući pozitivne društvene osobine.

Cilj rada je da se na temelju prikazanih istraživanja o slobodnom vremenu djece i mladih dobije uvid o udjelu tjelesne aktivnosti u njihovom slobodnom vremenu. Kroz rad će se objasniti osnovni pojmovi slobodnog vremena, te prikazati novija istraživanja o provođenju slobodnog vremena djece i mladih u Hrvatskoj i u svijetu. U radu su navedene osnovne teze o važnosti tjelesnog vježbanja za zdravlje čovjeka, tj. prikazane su relevantne činjenice nekih dosadašnjih istraživanja koji dokazuju da tjelesna neaktivnost ima za posljedicu razvoj mnogih bolesti današnjice. Sedentaran način života preduvjet je za razvoj pretilosti kod djece i mladih, a pretilost je jedan od ključnih čimbenika nastanka bolesti. Na osnovu pregledane literature, može se zaključiti da djeca i mladi većinu svoga slobodnog vremena provode pred ekranima svojih televizora ili računala, te da je udio tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme djece nešto veći nego kod mladih, a isto tako, dječaci i mladići više su tjelesno aktivniji u slobodno vrijeme od djevojčica i djevojaka., The aim of this study is, on the ground of the presented research on free time of children and young people, to get an insight into proportion of physical activity in their free time. In the study basic concepts of free time are to be explained and recent researches on spending free time of children and young people in Croatia and in the world are to be presented. In the paper basic theses on the importance of physical exercises for human health are stated, i.e. relevant facts of some of the former researches have been presented, proving that physical inactivity results in the development of many diseases of the present time. Sedentary lifestyle is a prerequisite for the development of obesity in children and young people, and obesity is one of the major factors for the occurrence of diseases. Based on the reviewed literature it can be concluded that children and young people spend most of their free time in front of the screens of their television sets or computers and that the proportion of physical activity in their free time is slightly higher in children than in young people; likewise, boys and young men are more physically active in their free time than girls and young girls.

Postmoderno okruženje u kojem živimo stavlja djecu i mlade pred brojne krize i izazove. Mladi traže od obitelji, škole, medija i drugih odgojnih čimbenika zanimljive i primjerene aktivnosti za zadovoljavanje svojih potreba i interesa. Ako ih oni nisu spremni pružiti, mladi traže odgovore na drugim mjestima, s vršnjacima sličnih interesa i motivacije. Rad se bavi sadržajnom dimenzojom provođenja slobodnog vremena mladih koja određuje njihov prepoznatljiv životni stil, a uporište je u istraživanjima koja pokazuju da aktivno i kreativno provođenje slobodnog vremena pridonosi razvoju cjelovite ličnosti. Analiziraju se rješenja i mogućnosti koje nudi odgojno-obrazovni sustav te istražuju mogućnosti slobodnoga vremena kao prostora samorealizacije i samoaktualizacije mladih kroz različite oblike kreativnog djelovanja. Dobri primjeri Škole stvaralaštva Novigradsko proljeće i Međunarodne kolnije mladih u Ernestinovu kompariraju se u ovome radu.

Rad pod naslovom: Socio-kulturne značajke plesa: sociološko istraživanje mladih, donosi rezultate empirijskog istraživanja provedenog metodom ankete na populaciji mladih. Temeljni cilj bio je ispitati mišljenja i stavove mladih o njihovim plesnim preferencijama i navikama, kao i njihovo razumijevanje mnogobrojnih značajki i dimenzija plesa. Ples se kontekstualizira kao aktivnost i sadržaj slobodnog vremena, koji mahom ima pozitivan utjecaj na mlade, čija je temeljna funkcija zabava, razonoda i rekreacija. Opisuje se pluralizam plesa i njegova višestruko dimenzionirana sadržajnost. Tako se ples kao sociološki i kulturološki fenomen shvaća kao komunikacijski kanal, sportska aktivnost, oblik igre i zabave, iskonska i najstarija umjetnost, društveni motiv druženja, te specifična metoda liječenja.

Okosnicu načina provođenja slobodnog vremena mladih čine tri kulturna obrasca: elitni, urbani i ruralni. Odabir aktivnosti u slobodnom vremenu u znatnoj mjeri ovisi o stupnju obrazovanja mladih, njihovu socioprofesionalnom statusu, socijalnom porijeklu i stupnju zrelosti.

Rad se bavi problematikom slobodnog vremena mladih u današnjem društvu. Razmatraju se specifičnosti fenomena slobodnog vremena i njegova funkcija te učinak strukturiranih i nestrukturiranih slobodnih aktivnosti mladih na različite oblike njihova ponašanja. Temeljem stranih i domaćih istraživačkih iskustava te teorijskih spoznaja u radu su predstavljeni neki od mogućih utjecaja slobodnog vremena obitelji i stilova roditeljstva na formirane kulture provođenja slobodnog vremena mladih. Učinci smislenog, zabavnog i strukturiranog slobodnog vremena mladih su opisani kao temelj stvaranja činitelja zaštite mladih za uspješno i konstruktivno rješavanje problema te suočavanje s činiteljima rizika. Istraživanjima je utvrđeno da strukturirane aktivnosti slobodnog vremena imaju pozitivan utjecaj na samopouzdanje, kompetenciju i samosvijest mladih, a to su ujedno zaštitne snage koje mladima omogućavaju stvarane visoke razine „ otpornosti“ prema čimbenicima rizika. Mladi s takvim potencijalima su zadovoljni svojim dosadašnjim životnim postignućima i ne razvijaju devijantna ponašanja. U kontekstu ponude slobodnih aktivnosti, a u svrhu suzbijanja pojave rizičnih ponašanja mladih, opisana je uloga pojedinih subjekata kao resursa prevencije – obitelji, škole, lokalne zajednice i medija.

Dokolica sve više poprima negativne aspekte kušnje slobodnog vremena, a stručnjaci stoga trebaju pridavati kudikamo veću pozornost izvaninstitucionalnom odgoju u radu s mladima. Zato autori zaključuju da budućnost odgoja osposobljavanja svih naraštaja za pravilan izbor, vrednovanje i korištenje slobodnog vremena.

Osmišljavanje i provođenjem savjetodavnog rada s mladima želi se unaprijeditit počesto narušena obiteljska komunikacija, pomoći im kvalitetno razrješiti konflikte, te preventirati socijalno nepoželjne oblike ponašanja.

U radu se razmatraju relacije ovisnosti, dokoličarenja te utjecaja medija na vrijednosti i ponašanje mlade generacije.

U knjizi se, na temelju podataka o strukturi slobodnog vremena prikupljenih na uzorku ročnika Hrvateke vojske, analiziraju empirijski dobiveni podatci o odnosu ročnika prema slobodnim aktivnostima. Pošlo se od pretpostavke da mladići koji dolaze na služenje vojnog roka, imaju određena znanja i navike u kulturnom provođenju slobodnog vremena. Istražena je struktura slobodnog vremena po količini i željama. Rasprostranjenost analiziranih aktivnosti pokazala je da ročnici svoje slobodno vrijeme dosta često provode zbog skromnih materijalno-prostornih uvjeta i neodgovarajuće skrbi u planiranju i organiziranju njihova slobodnog vremena. Želje su im usmjerene ponajprije na sportske i kulturno-zabavne aktivnosti, dok su obrazovne aktivnosti u drugom planu. Iz dobivenih rezultata proizlazi potreba za pronalaženjem djelotvornijih načina na temelju kojih bi se ročnicima ponudilo organizirano slobodno vrijeme u kojem bi porasla njihova motivacija za aktivnijim provođenjem slobodnog vremena.

Šesto Izviješće o društvenom razvoju Hrvatske posvećeno je mladima kao ključnom čimbeniku razvoja Hrvatske. Specifičnost Izviješća je proces njegova nastanka koji je bio usmjeren konzultiranju s mladima Hrvatske, uz socio-ekonomski osvrt na situaciju u Hrvatskoj, dio Izviješća su i rezultati istraživanja fokus grupa na mladima u pet Hrvatskih regija. Također, Izviješće su napisali mladi znanstvenici i aktivisti nevladinih udruga. Cilj ovog Izviješća je pomoć Vladi u oblikovanju proaktivne politike prema mladima i motivirati mlade na djelovanje pozitivnim primjerima s polja nevladinih udruga i inicijativa za mlade, čiji su glavni pokretači bili upravo mladi.

Knjigu "Mladi uoči trećeg milenija" potpisuju istraživači Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, a nastala je kao izvještaj empirijskog istraživanja pod naslovom "Vrijednosni sustav mladih i društvene promjene u Hrvatskoj", realiziranog krajem devedesetih godina. Predmet samog istraživanja jesu vrijednosni sustavi i neki oblici ponašanja mladih u kontekstu velikih društvenih promjena u tranzicijskoj Hrvatskoj. Anketirano je ukupno 1700 ispitanika u dobi između 15 i 29 godina, na području 70 općina, u svih 20 županija i u gradu Zagrebu, tako da sami uzorak dobro pokriva teritorij Hrvatske, ali i različite socioprofesionalne i dobne podskupine mladih. Preko polovine varijabli korištenih u upitniku, identične su onima koje su primijenjene u istraživanju mladih Hrvatske 1986. godine, pod naslovom "Položaj, svijest i ponašanje mlade generacije Hrvatske". Riječ je o istraživanju kojeg su također realizirali istraživači Instituta, na uzorku strukturiranom na identičan način, tako da je omogućena komparacija dobivenih rezultata kad su u pitanju neki bitni aspekti omladinske problematike, naravno, na razini postotaka odgovora, dobivenih u ispitivanjima 1986. i 1999. godine. Osim dakle, što je riječ o jedinom istraživanju provedenom devedesetih godina, o vrijednostima i nekim oblicima ponašanja mladih na teritoriju cijele Hrvatske, posebnost istraživanja, a naravno i same izdane knjige proizlazi i iz činjenice da se pred nama nalazi jedinstvena komparativna studija, čiji su autori pokušali na metodološki način, retrospektivnom anketom istražiti što se u vrijednostima i stavovima hrvatske omladine promijenilo u jednom nadasve dramatičnom, ratnom i poslijeratnom trinaestogodišnjem tranzicijskom razdoblju, tzv. "divljeg kapitalizma".

U knjizi su prikazani rezultati istraživanja vrijednosnih sustava i nekih oblika ponašanja mladih provedenog 1999. godine na mladoj populaciji u Hrvatskoj. Analizirani podaci su uspoređeni s rezultatima prethodnog istraživanja iz 1986. godine. Rezultati upućuju na osnovne promjene koje su se dogodile u ukupnom društvenom položaju mladih, posebno u području obrazovanja, vrijednosti, ne/zaposlenosti, kvalitete svakodnevnog života, političkih stavova, slobodnog vremena, te devijantnih oblika ponašanja.

Između 1986. i 1999. – godina u kojima su provedena istraživanja vrijednosnih sustava i nekih oblika ponašanja mladih – u Hrvatskoj su se zbile radikalne i dalekosežne promjene. Da bi se one mogle jasnije uočiti, treba se podsjetiti kakva je Hrvatska bila sredinom osamdesetih godina, a kakva koncem minuloga stoljeća. Hrvatska je u vrijeme prvoga istraživanja bila, uz Sloveniju, najrazvijenija republika u sklopu tadašnje državne zajednice, SFR Jugoslavije. Po nacionalnom je sastavu bila razmjerno heterogena, jer gotovo četvrtina stanovništva nije pripadala Hrvatima kao većinskom narodu. Politički poredak, kao i u cijeloj ondašnjoj Jugoslaviji, normativno je bio definiran kao samoupravni socijalizam. Ideološko-politički postulati na kojima se taj politički sustav zasnivao uključivali su, između ostaloga, bratstvo i jedinstvo (konstitutivnih) naroda i narodnosti, društveno vlasništvo, radničko samoupravljanje, socio-klasno beskonfliktno društvo koje jamči relativno visok minimum socijalnih prava (zaposlenje, te na temelju njega, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, pa i pravo na stan), te monopol vlasti Saveza komunista kao “ avangarde” radničke klase i glavnog promicatelja kulta ličnosti J. Broza Tita. Takvo je totalitarno društvo sredinom osamdesetih bilo suočeno s ekonomskom i političkom krizom koja se, nakon odlaska Tita s političke scene, stalno produbljivala. Nestanak autokratskog vođe partije i zajedničke države, koji je gotovo četiri decenije bio neupitni politički autoritet i arbitar, pospješio je izbijanje na površinu dotad potiskivanih antagonizama kao i nedogmatskih ideja. Bilo je to zapravo vrijeme stanovite političke liberalizacije, vidljive kroz smanjivanje ideoloških pritisaka i dovođenje u pitanje socijalističkog projekta kao najboljeg mogućeg oblika društveno-političkog uređenja zajednice, ali i eskalacije nacionalnih sukoba koji će u konačnici dovesti do disolucije zajedničke države i oružanih sukoba između naroda uključenih u dotadašnju federativnu zajednicu. Istodobno, na socijalnom planu, unatoč rastućoj ekonomskoj krizi i postupnom rastu nezaposlenosti, širokim slojevima stanovništva još je bio osiguran socijalni minimum, razmjerno solidna zdravstvena zaštita i jednakost obrazovnih šansi, premda su i socijalne razlike, dotad prikrivene, bivale sve izraženije. Socijalna promocija sve više je postajala rezultat obrazovnih postignuća, a sve manje tzv. moralno-političke podobnosti, ali su istodobno i razne neformalne veze, kao izravni transfer iz tradicionalnog u (polu)moderno društvo, trajno igrale vrlo važnu ulogu. Mladi su i dalje socijlizirani kao nastavljači zacrtanog društveno-političkog razvoja, a karakteriziralo ih je usporeno socioekonomsko osamostaljivanje – ponajviše zbog nezaposlenosti i nemogućnosti rješavanja stambenog problema – i sve veće distanciranje od vladajuće ideologije i politike. Otvorenost tadašnje Jugoslavije omogućila je neposredan uvid mladih u način života u razvijenom europskom okruženju, što ih je dodatno uvjeravalo u deficite društva i poretka u kojemu žive. Dapače, mladi su bili ona društvena grupa koja je potkraj osamdesetih godina pokazivala najveći otklon od proklamiranih vrijednosti i službene politike, kao i najveću spremnost za prihvaćanje korjenitih društvenih promjena. Niz očekivanih promjena ubrzo se i dogodio, pa slika Hrvatske početkom 1999. godine izgleda znatno drukčije nego trinaest godina ranije. Tako je koncem devedesetih godina Hrvatska samostalna država u kojoj preko devet desetina stanovništva čine pripadnici većinskog naroda. Društvo se razmjerno sporo oporavlja od rata završenog sredinom tog desetljeća. Uspostavljen je novi politički poredak koji se nominalno zasniva na liberalno-demokratskim vrijednostima što, među ostalim, podrazumijeva prihvaćanje i razvijanje tržišnog gospodarstva, političkog pluralizama i tolerancije, te poštivanje ljudskih i manjinskih prava. Stvarno je, pak, dominirala ideja i praksa uspostave etnički homogene države, potpomognuta promicanjem nacionalne integracije i revitalizacijom tradicionalističkih vrijednosti – kao suprotnosti onome što je simboliziralo socijalistički sustav – a tome se pridružilo i gospodarsko nazadovanje. Velika očekivanja s početka tranzicijskog razdoblja za desetak su se godina preobrazila u široko rasprostranjeno nezadovoljstvo prirodom, dosegom i tempom ostvarenih promjena. Na političkom planu, unatoč institucionalno instaliranom višestranačju, traje gotovo desetogodišnji monopol vlasti jedne političke stranke i njezinog autoritarnog vođe kao utemeljitelja i predsjednika države. Pod tim političkim patronatom provedeno je podržavljenje društvenog vlasništva, koje se potom privatizira uz brojne zloupotrebe, koje su se pretvorile gotovo u model. Učinci pretvorbe vlasništva i prestrukturiranja gospodarstva bili su poražavajući, jer su doveli do značajnog pada standarda najširih slojeva stanovništva, masovnog gubitka radnih mjesta i enormnog produbljivanja socijalnih nejednakosti. Uz retoriku o ostvarenju liberalno-tržišne koncepcije društva, demontirana je nekadašnja socijalna sigurnost, znatno su smanjena socijalna prava, pogoršana je kvaliteta zdravstvene zaštite i otežano školovanje djece iz socijalno depriviranih slojeva. Nedovoljna demokratizacija hrvatskog društva i neke dvojbene vojne operacije, posebno u susjednoj Bosni i Hercegovini, rezultirale su i primjetnom vanjskopolitičkom izolacijom Hrvatske. Zbog svih tih okolnosti i procesa komparativne prednosti Hrvatske s početka tranzicije nepovratno su iščezle i zemlja se po (ne)uspješnosti transformacije našla pri dnu liste tranzicijskih država. Stoga ne čudi da je koncem devedesetih godina većina građana Hrvatske, uključivši i mlade, ponovo očekivala društvene promjene i bila spremna za njih. Kako su se društvene i političke mijene tijekom devedesetih godina odrazile na suvremenu hrvatsku mladež, govore i nalazi našeg istraživanja. Na najvažnije trendove ukazat će rekapitulacija rezultata koja slijedi. Prvo treba reći da mladi drže da mladost traje gotovo do 29. godine života, pri čemu su se diferencirali na mladocentrično i odraslocentrično orijentirane. Mladocentrično usmjerenje tek je blago poraslo u usporedbi s osamdesetim godinama, a i nadalje ga obilježava želja mladih da što dulje budu u tom statusu i ostanu drukčiji od odraslih, isticanje socioekonomske neovisnosti kao najvažnijeg kriterija odraslosti, naglašavanje prednosti mladih zbog njihove fleksibilnosti i inovativnog potencijala, te težnja da se gornja granica mladosti pomakne u tridesete godine. Prije svega takvoj su produženoj mladosti okrenuti mladi boljega socijalnog porijekla koji pripadaju mlađim dobnim podskupinama i koji se još školuju ili su već stekli akademsko obrazovanje, te studenti i učenici. S druge strane, odraslocentrično orijentirana mladež ne smatra da se razlikuje od starijih, sklonija je prihvaćanju paternalističkog odnosa društva spram mladih i više uvažava tradicionalne kriterije odraslosti. Ti mladi najčešće su se već približili tridesetim godinama života, nižeg su socijalnog porijekla i s nekim radničkim zanimanjem, te su zaposleni ili nezaposleni. Odnos prema budućnosti pak upućuje na opstojnost diskrepancije između naglašenog optimizma mladih u pogledu osobne budućnosti i polovičnog optimizma što se tiče budućnosti društva. Pritom pesimističko viđenje osobne budućnosti blago raste s dobi ispitanika i njihovim ulaskom u svijet rada, a osobito zbog statusa nezaposlenosti. No, intrigantno je to da je iskazani pesimizam i optimizam mladih devedesetih godina ostao isti kao i osamdesetih, iako su se društvene okolnosti njihova odrastanja bitno promijenile. Hijerarhije i strukture vrijednosti mladih pratile su osnovne društvene promjene, na način da se sve što je bilo posljedica sužavanja životnih resursa i perspektiva, u rezultatima istraživanja manifestiralo kao još izraženije zastupanje vrijednosti privatnosti i individualne afirmacije. Time je odaslana jasna poruka mladih da oni svoju budućnost sve više vide kao cilj koji se može postići isključivo oslanjanjem na vlastite snage i na podršku obitelji i bližnjih, uz veliko nepovjerenje prema institucijama društva, posebno onim političkim. Zbog toga su najveće razlike između istraživanja iz 1986. i 1999. godine one koje se odnose na materijalni položaj i na samosvojnost, zatim na profesionalni uspjeh, a veliki uspon pokazuju i vrijednosti vezane uz tradiciju, posebno nacionalnost i vjera. Zanimljivo je da snažno raste i vrijednost vlasti, koja je vjerojatno shvaćena kao jedna od realnih mogućnosti da se poboljša materijalni i društveni položaj pojedinca. Zapravo, sve ponuđene vrijednosti su koncem devedesetih zastupljenije nego sredinom osamdesetih godina, što je ujedno i pokazatelj velikog emotivnog značenja koje imaju za mladog pojedinca, možda i zbog toga što se njihova realizacija čini tako dalekom. Iznimka je političko potvrđivanje, koje je još manje prihvaćeno nego 1986. godine. Ti su rezultati u skladu sa saznanjem o sve većem distanciranju mladih (i ne samo njih) iz cijele Europe od politike, a što može imati dalekosežne posljedice. Vrijednost vjere je porasla, a i prema dobivenim rezultatima istraživanih pokazatelja religioznosti, mladi danas iskazuju mnogo veću religioznost nego prije petnaestak godina. Porast je utvrđen u svim promatranim dimenzijama, pri čemu razlike detektirane na interdimenzionalnoj razini – od najviše rasprostranjene konfesionalne samoidentifikacije do najmanje raširene obvezne religijske prakse – pokazuju da mladi u tom smislu ne odstupaju od starije populacije. Tako i kod njih dominiraju oblici tradicionalne religioznosti, dok je aktualna religioznost manje razvijena. S obzirom na sociodemografske pokazatelje, odrednice njihove veće religioznosti su, prije svega, ambijentalne i socijalizacijske, u smislu više tradicionalne ili više moderne okoline i načina života. Mladi su u značajnom opsegu religijski socijalizirani i u obitelji i kroz vjeronauk, a isto tako odgajaju (ili su spremni odgajati) i svoju djecu, motivirani najviše potrebom održanja vjere, ali i pozitivnim odgojnim utjecajem koji prepoznaju u religiji. Na razini vrijednosti (kao što uostalom paralelno prihvaćaju crkvena i izvancrkvena vjerovanja) mladi očito ne doživljavaju nespojivim smatrati se religioznima, a imati stavove suprotne stavovima svoje religije i Crkve u području seksualnosti i morala. Sekularne ideje i vrijednosti usvajaju se i egzistiraju uz religijske vrijednosti, što ukazuje na svojevrsni vrijednosni relativizam, odnosno na istodobnu zastupljenost vrijednosnih orijentacija koje na teorijskoj razini mogu biti sasvim suprotne. Povijesno prisutna i široko rasprostranjena tradicionalna crkvena religioznost u Hrvatskoj, izmijenjeni položaj religije i Crkve u društvu, sloboda iskazivanja religioznosti, institucionalno podupiranje religiozne orijentacije koncentrirano upravo na mlade uvođenjem konfesionalnog vjeronauka u škole, te odrastanje u društvu opterećenom tragičnim ratnim zbivanjima s neujednačenim društvenim i političkim razvojem, siromaštvom i konfuzijom, uz sužene perspektive, posebno za mlade – društvene su koordinate tako narasle religioznosti. U kontekstu nedostatka općeprihvaćenih i koherentnih vrijednosnih uporišta, postavlja se pitanje da li je tako narasla religioznost mladih (a i ostale populacije) velikim dijelom upravo izraz prihvaćanja jedinog “ ponuđenog” tradicionalnog (nacionalno-religijskog) vrijednosnog, odnosno identifikacijskog obrasca? U mjeri u kojoj je religioznost dio obiteljske i šire kulturne i nacionalne tradicije, te poticaja koji su u tom smislu dolazili ili dolaze iz društva i Crkve, može se pretpostaviti i stabiliziranje vjerničke strukture mladih. No, u isto vrijeme, takva bi se religioznost mogla naći pred velikim izazovima s kojima se u zapadnim modernim (i postmodernim?) društvima već našla. Izloženi različitim utjecajima društvene sredine mladi diferencirano reagiraju i kada je u pitanju njihov odnos prema naciji. Istraživanje tog odnosa ukazalo je na heterogenu strukturu nacionalne svijesti mladih u svim analiziranim dimenzijama: stavovima prema vlastitoj naciji, europskim integracijskim procesima te drugim europskim nacijama. U sustavu vrijednosti već se pokazao porast vrednovanja nacionalnosti, a u skladu s time je i u odnosu spram vlastite nacije tijekom devedesetih indiciran pomak prema stavovima koji iskazuju čvršću vezanost mladih uz vlastitu naciju nego u osamdesetim godinama. Iako je registriran pad atraktivnosti kozmopolitski orijentiranih tvrdnji i veća rasprostranjenost onih nacionalno obojenih, pa i etnocentrističkih, u populaciji mladih su i devedesetih godina prevladavali stavovi koji pored vezanosti za vlastitu naciju istodobno “ čuvaju” otvorenost prema svijetu i utjecajima drugih kultura. Mladi se različito odnose i prema uključivanju Hrvatske u europske integracijske procese. Paralelno s proeuropskim egzistiraju i antieuropski stavovi, oni koji ukazuju na kritički, ali i na nekritički odnos mladih prema osposobljenosti Hrvatske za europske integracije. Bez obzira na indiciranu rezerviranost i strah od Europe, ona je ipak za veliku većinu mladih atraktivan socijalni prostor koji i Hrvatskoj i njima osobno omogućuje bolje razvojne uvjete. Kritički odnos mladih prema osposobljenosti Hrvatske za uključivanje u europske integracije, što se naročito tiče stupnja demokratiziranosti društvenog života, upućuje na to da su mladi usprkos nacionalnoj homogenizaciji, interiorizirali vrijednosti demokratskog i pluralističkog društva. Ovaj nalaz je tim važniji, jer je riječ o populaciji koja će nositi budući razvoj društva. Analiza je također pokazala da na odnos mladih prema vlastitoj naciji i europskim integracijama značajno utječu promatrana sociodemografska obilježja. Pri tome se još jednom pokazalo da modernizacijske varijable (obrazovanje, te urbana i ekonomski razvijena sredina) pogoduju razvoju mladih kao slobodnih individua koje se ne vežu isključivo za jednu grupu, nego imaju višestruk identitet i otvoreni su za komunikaciju u različitim smjerovima. Nešto drugačiju sliku nacionalne svijesti mladih pokazuju podaci o njihovoj socijalnoj distanci prema konkretnim nacijama. Oni upućuju na to da mladi imaju veću distancu prema istočnim i ne-katoličkim nacijama, osobito Bošnjacima, Srbima i Albancima, nego prostorno daljim zapadnoeuropskim i katoličkim nacijama. Navedena socijalna distanca jasnije nego prethodno analizirane dimenzije nacionalne svijesti reflektira utjecaj vladajuće političke ideologije etničkog nacionalizma i njemu svojstvene hijerarhijske diobe na zapadne i istočne, odnosno razvijene i nerazvijene nacije i kulture, a koja je dominirala devedesetih godina. Zaključno se ipak može reći da su mladi u Hrvatskoj, usprkos izloženosti procesima snažne etničke homogenizacije i pokazanih pomaka prema čvršćoj vezanosti za vlastitu naciju, sačuvali tipično generacijska obilježja: kritičnost i otvorenost za pluralizam društvenog prostora i svijeta oko sebe. Jedna od hrvatskih posebnosti u prvoj tranzicijskoj dekadi jest visoka politiziranost nacionalne i religijske komponente. No, to tek djelomice utječe na odnos mladih spram politike kojeg primarno određuje njihovo naglašeno distanciranje od te sfere javnoga života. Pritom mladi demonstriraju razmjerno solidno razumijevanje društvene stvarnosti, zadovoljavajući demokratski potencijal i načelnu suglasnost da bi oni, mladi, trebali biti prisutniji u političkom životu Hrvatske. Kao najveće probleme hrvatskog društva i vlastite generacije mladi ističu probleme socioekonomske naravi (nezaposlenost, nedovoljan gospodarski razvoj), kao političke prioritete određuju suzbijanje nezaposlenosti te ostvarivanje socijalne pravde i sigurnosti, a na planu društvenih nejednakosti najčešće percipiraju postojanje socijalnih nejednakosti. Većina mladih prihvaća temeljne demokratske vrijednosti i razumije pravila demokratskog života, inklinira harmoničnom shvaćanju politike i iskazuje nepovjerenje prema najvišim institucijama državne vlasti. Mladi su skloniji socijalnom nego političkom aktivizmu, a drže da su politički marginalizirani prije zbog nepovjerljivog odnosa društva spram njihove generacije nego zbog vlastite nekompetentnosti. Njihove stranačke preferencije primjetno su se mijenjale tijekom desetogodišnjeg tranzicijskog razdoblja, i to u pravilu jedan ili dva izborna ciklusa ranije nego što bi se takve promjene zbile među starijima. Međutim, među mladima egzistiraju identične polarizacije kao i među ostalim građanima: na jednoj su strani pristaše SDP-a i LS-a, na suprotnoj su strani simpatizeri HDZ-a i HSP-a, dok su glasači HSLS-a i HSS-a smješteni između ta dva stranačka pola. Dobiveni rezultati pokazali su da mladi nisu homogeni u svom shvaćanju politike pri čemu se mogu prepoznati dvije osnovne skupine. S jedne strane je tzv. sociokulturno kompetentnija mladež (obrazovaniji, zreliji, studenti urbanog domicila i boljeg socijalnog porijekla, nereligiozni te pristaše SDP-a i LS-a) koja demonstrira veći demokratski potencijal, manje je zadovoljna generacijskom političkom participacijom i utjecajem te rjeđe pristaje na paternalistički odnos društva spram mladih. S druge je strane tzv. sociokulturno inferiornija mladež (mladi nižeg obrazovanja i socijalnog porijekla, učenici, najmlađi, ruralnog domicila, religiozni i simpatizeri HDZ-a i HSP-a) koja pokazuje slabije razumijevanje demokratskih pravila, sklonija je vlastitu generaciju promatrati kao nekompetentnu i u većoj mjeri prihvaća tutorski odnos društva prema mladima. Ti trendovi upućuju na zaključak da što su mladi sociokulturno kompetentniji i bliži ulasku u svijet odraslih raste i njihova svijest o vlastitoj političkoj važnosti pa, sukladno tomu, i nezadovoljstvo marginalnim generacijskim društvenim i političkim statusom. U suvremenom se društvu obrazovanje prvenstveno povezuje s mladima, jer je ono i obveza i odrednica koja značajno determinira njihov budući život. Naime, kako škola priprema mlade za život u odrasloj dobi, to o obrazovnom postignuću ovisi ostvarivanje individualnih ciljeva i kvaliteta budućeg života pojedinca. Dosadašnja su se istraživanja rijetko bavila pitanjem kako mladi vrednuju obrazovanje, a mi smo se ovdje koncentrirali upravo na taj problem. Rezultati našeg istraživanja pokazuju da mladi u Hrvatskoj imaju relativno visoka očekivanja od obrazovanja. Oni u njemu prije svega vide sredstvo vlastitog individualnog razvoja, naročito onih sposobnosti koje im omogućuju da po završetku školovanja na zadovoljavajući način riješe elementarne egzistencijalne probleme, kao što su dobivanje željenog posla i socioekonomsko osamostaljivanje. Važnost obrazovanja kao sredstva socijalne promocije (stjecanje boljeg materijalnog standarda i prestižnog društvenog statusa) u drugom je planu. Mladima je najmanje važna socijalizacijska funkcija škole koja razvija interes za sudjelovanjem i preuzimanjem odgovornosti za razvoj političkog i društvenog života. Mada se ovakva hijerarhija očekivanja od obrazovanja može pripisati fokusiranosti mladih na vlastite probleme kao generacijskoj osobini mladih, ona istodobno upozorava i na neizbalansiranost funkcija škole, pri čemu socijalno-integracijska zaslužuje posebnu pažnju i preispitivanje. Podaci također upućuju na to da su mladi u svojim očekivanjima prilično racionalni, jer su primarno usmjereni na ona očekivanja koja su u funkciji rješavanja neposrednih životnih problema nakon završetka školovanja. Naime, kako podaci pokazuju, oni nemaju iluzija o stvarnim dometima obrazovanja u ostvarivanju njihovih životnih ciljeva. Mladi su svjesni granica utjecaja obrazovanja na rješavanje njihovih životnih problema, društvene podcijenjenosti obrazovanja i snage drugih društvenih faktora koji utječu na njihov ekonomski i društveni položaj ili pak mogućnosti individualnog razvoja i napredovanja. No, navedeno mišljenje ne dijele svi mladi u podjednakoj mjeri. Karakteristično je da su mladi s visokim obrazovanjem, koji žive u razvijenim i urbanim sredinama te u obiteljima s visokoobrazovanim roditeljima, znatno kritičniji prema obrazovanju i rezerviraniji u pogledu procjene važnosti obrazovanja za njihovu profesionalnu i društvenu promociju, od mladih suprotnih sociodemografskih obilježja (niže obrazovanje, ruralni rezidencijalni status, niže obrazovani roditelji). Ovakav nalaz ukazuje na to da se manje kritička, visoka očekivanja od obrazovanja češće javljaju kod ekonomski i kulturno depriviranog segmenta mladih kojima obrazovanje, u nedostatku drugih mehanizama, još uvijek predstavlja glavno, ako ne i jedino sredstvo ekonomske i socijalne promocije. Time se u tranzicijskom razdoblju dodatno aktualizira problem uloge škole u smanjivanju društvenih nejednakosti. Uz obrazovni proces, podjednako učestala tema povezana s mladima tiče se problema rada i zapošljavanja. Kada je riječ o radnim vrijednostima mladih i promjenama koje su nastale od sredine osamdesetih do konca devedesetih godina, potvrđena je pretpostavka da će kod mladeži jačati ekstrinzična motivacija uslijed sve nepovoljnijeg društvenog položaja i posljedica dugoročne nezaposlenosti. Unutar hijerarhije radnih vrijednosti ekspresivno značenje rada izjednačilo se s instrumentalnim, a uočen je i indikativan porast vrijednosti socijalne interakcije i vrednovanja rada s pozicija aspirativnog statusa, koji se potvrdio i kao zasebna vrijednosna orijentacija. Ova koegzistencija različitih vrijednosnih usmjerenja prema radu naziva se i paralelnom interiorizacijom humanističkih i ekstrinzičnih vrijednosti, odnosno bliskom pozicijom divergentnih težnji. No, uza svu heterogenost prisutnu u vrednovanju rada, samoostvarenje u radu i materijalna orijentacija predstavljaju dva najvažnija elementa ovog procesa. Analiza utjecaja pojedinih sociodemografskih činilaca pak pokazala je da mladi nisu izrazito diferencirani s obzirom na prihvaćanje pojedinog viđenja uloge rada. Razlike, koje nisu ni mnogobrojne niti osobito snažne, i dalje su najprisutnije kod najfrekventnijeg vrijednosnog stava o radu kao mogućnosti za samoaktualizaciju kroz razvoj vlastitih potencijala. I naše je istraživanje još jednom potvrdilo utjecaj obrazovanja pri prihvaćanju takve tipično intrinzične vrijednosti. Iako je od sredine osamdesetih do konca devedesetih godina došlo do bitnih promjena u strukturi nezaposlenih – prije svega s obzirom na opadanje udjela osoba mlađe dobi – kretanje stope nezaposlenosti unutar najmlađe radno-aktivne populacije i dalje upućuje na nezaposlenost kao najizrazitiji problem mlade generacije. Ove porazne činjenice svjesni su i naši ispitanici, a analiza njihovih stavova jasno govori o tome da su mladi precizno detektirali ne samo najveće probleme hrvatskog društva, poput nezaposlenosti i odsutnosti gospodarskog razvoja, nego i neprimjerenu reakciju države, ali i društva, na rezistentnu pojavu masovne i dugoročne nezaposlenosti te mnogostruke socijalne i sociopsihološke posljedice koje odatle proizlaze. Razumljiva je stoga ne samo frustracija do koje dolazi zbog nemogućnosti realiziranja radne uloge kao važnog socijalizacijskog čimbenika u procesu prijelaza iz mladosti u odraslost, nego i apatija koja zahvaća mlade, a manifestira se u zaobilaženju društvenog i političkog angažmana i gubljenja povjerenja u važne institucije sustava, ali i povećanoj spremnosti za napuštanjem zemlje u potrazi za zaposlenjem. Pritom valja podsjetiti da odlazak najproduktivnijeg i najobrazovanijeg dijela građana znači ogroman gubitak ne samo za gospodarski nego i ukupan društveni razvoj. Uz povećanu kritičnost spram društva zbog njegova odnosa prema nezaposlenima, promjene u usporedbi sa sredinom osamdesetih godina vidljive su i iz smanjenja udjela mladih koje izdržava obitelj i porasta broja onih koji su prinuđeni snalaziti se na bilo koji način kako bi osigurali osnovna sredstva za život. Procjene radnih perspektiva mladih i nadalje su izrazito negativne, dok njihova percepcija glavnih razloga visoke nezaposlenosti ukazuje na realno sagledavanje temeljnih obilježja hrvatskog društva krajem devedesetih godina. Gotovo dvije petine mladih sudjelovalo je u nekom obliku rada na crno, a analiza njihovih sociodemografskih obilježja pokazala je da na temelju dobivenih rezultata možemo skicirati profil “ tipičnog” pripadnika mlade generacije koji najčešće sudjeluje u nekom od oblika sive ekonomije. Riječ je o urbanim, zaposlenim ili nezaposlenim mladićima iz starije dobne podskupine sa završenom srednjom školom. Ova obrazovna skupina, kao što je to dobro poznato, ujedno je i najprisutnija unutar skupine nezaposlene mladeži. Mladi koji su uključeni u rad na crno po svojim se stavovima o nezaposlenosti ne razlikuju od cjelokupne anketirane populacije. I oni, kao i najveći dio svih ispitanika, smatraju da je nezaposlenost danas u Hrvatskoj najvažniji problem te da smanjenje nezaposlenosti treba biti jedan od najvažnijih ciljeva hrvatske politike. Isto je zabilježeno i kada se radi o ocjeni odnosa društva prema rješavanju ovog, još uvijek, dominantnog problema mlade generacije. Treći kompleks problema koji se najčešće veže uz mlade jest pitanje njihovih interesa i načina provođenja slobodnoga vremena. Rezultati dobiveni u ovom istraživanju pokazali su da je u proteklih petnaestak godina porastao interes mladih za većinu promatranih fenomena, a da je pritom njihova hijerarhijska strukturiranost ostala nepromijenjena. Tako su mladi i nadalje primarno zainteresirani za pojave i zbivanja koja konstituiraju privatnu sferu života (prijateljstva i poznanstva, zabava i razonoda, seks i ljubav, putovanja), dok je interes za sferu javnosti (politika, vojska) još manji nego ranije. Ti se interesi strukturiraju u četiri prepoznatljive orijentacije: spoznajnu, socijabilnu, tradicionalističku i kompeticijsku, pri čemu su mladi zamjetno međusobno diferencirani. Istodobno, participacija u većini aktivnosti slobodnoga vremena je oslabila s time da je i nadalje najrašireniji urbani obrazac provođenja slobodnoga vremena (druženja, izlasci u kafiće i disco klubove, odlasci na tulume i koncerte). Kao manje prihvaćeni egzistiraju elitni i ruralni obrazac, koji ujedno predstavljaju i svojevrsne antipode u načinu provođenja slobodnoga vremena mladih. Njihovo slobodno vrijeme karakterizira još i zaokupljenost medijima, sportom, glazbom i društvenim radom, a konstanta je da dokolica mladih dominantno ostvaruje funkciju zabave i razonode, pri čemu su aspekti razvoja ličnosti u drugom planu. Analiza upućuje na to da sociokulturno kompetentnija mladež (obrazovanija, urbanog rezidencijalnog statusa, boljeg socijalnog porijekla) tendira prihvaćanju spoznajne i socijabilne interesne orijentacije te urbanog i elitnog stila života, dok je na drugoj strani sociokulturno inferiornija mladež koja preferira tradicionalističku i kompeticijsku interesnu orijentaciju zajedno s ruralnim obrascem provođenja slobodnoga vremena. Na koncu, ovisnosti su jedan od onih društvenih problema koji se prije svega pripisuje mladima. U ovom istraživanju ta je tema tek informativno prisutna i kao takva ilustrira promjene koje su se zbile na tom planu. Pokazalo se tako da je, u skladu s očekivanjima, tijekom devedesetih godina porasla (zlo)upotreba različitih psihoaktivnih supstancija: duhana, alkohola, psihofarmatika i tzv. lakih i teških droga. U tom su pogledu kao rizična skupina detektirani mladi u dobi između 20 i 24 godine, i to studenti urbanog domicila. Međutim, istodobno su dobivene indicije da velika većina od onih koji su s narkoticima eksperimentirali ili ih povremeno uzimali, ulaskom u zreliju omladinsku dob odustaje od tog tipa ponašanja. Prethodni, sažeto navedeni rezultati upućuju, dakle, na osnovne promjene koje su se u promatranom razdoblju zbile među mladima. Kao prvo, dobiveni su jasni indikatori da se ukupan društveni položaj mladih koncem devedesetih znatno promijenio u odnosu na sredinu osamdesetih godina prošloga stoljeća, pri čemu se u nekim važnim segmentima i pogoršao. O tome svjedoči porast nezaposlenosti, opadanje kvalitete svakodnevnog života i širenje potencijalno devijantnih oblika ponašanja. Tako se tranzicijsko društvo potvrdilo kao društvo naglašenog rizika i socijalne nesigurnosti, no još uvijek bez novih i širih perspektiva. Mladi na takve izazove odgovaraju još izrazitijim povlačenjem u privatnost i još uočljivijim distanciranjem od društvenih i političkih poslova nego ranije. Istodobno, oni pokazuju da nisu izgubili vjeru u osobnu perspektivu, pri čemu se pouzdaju prvenstveno u vlastite snage. U tom pogledu mladi ne računaju ozbiljno na društvenu pomoć, premda su primjetno nezadovoljni zbog njezina izostanka. Pritom je vidljivo da među mladima prevladava pragmatičan odnos prema društvenoj realnosti i mogućnostima realizacije vlastitih potencijala. Postojeća individualizacija životnih usmjerenja nije plod samo nepovoljnih društvenih okolnosti, nego je i pokazatelj procesa modernizacije koji obuhvaća znatan dio suvremene hrvatske mladeži. Po toj tendenciji mladi Hrvatske slični su mladima iz drugih tranzicijskih zemalja, ali i razvijenih europskih društava. Međutim, kako je istodobno u Hrvatskoj na djelu bio i proces retradicionalizacije, njegov se učinak manifestira kroz iskazivanje naglašeno tradicionalističkog usmjerenja značajnog dijela suvremene mladeži. Otuda se za mlade u Hrvatskoj može reći da su polarizirani na modernistički i tradicionalistički orijentirane, pri čemu ta konstatacija važi i za stariju populaciju. No, mladi se od starijih razlikuju ponajprije po tome što su modernizacijskim procesima više i dublje zahvaćeni. Ovo je istraživanje potvrdilo da mladi nisu homogena društvena grupa, pri čemu treba napomenuti da to nije osobitost mladih, nego svih relativno većih društvenih grupa. Hrvatska se mladež unutar sebe znatno razlikuje po obrazovnim postignućima, socioprofesionalnom statusu, stupnju zrelosti, socijalnom porijeklu, te tipu socijalizacije s obzirom na spolnu pripadnost, socijalni status obitelji, urbaniziranost uže sredine i razvijenost šire regije u kojoj žive. Ta sociostrukturna i sociokulturna obilježja jasno diskriminiraju mlade, a što rezultira njihovim diferenciranjem u prihvaćanju različitih vrijednosti i formiranju različitih sustava vrednota, kao i usvajanju različitih obrazaca ponašanja. Premda je naše istraživanje zahvatilo širok dijapazon problema, dobiveni rezultati ne dopuštaju tvrdnje o jednoznačno prepoznatljivoj i specifičnoj generaciji hrvatske mladeži. Dapače, postojeće razlike, smještene u realan društveni kontekst obilježen posvemašnjom potisnutošću mladih s javne scene, prije upućuju na hipotezu da će se fragmentiranje mladih i društveno zapostavljanje njihovih interesa i problema nastaviti u mjeri u kojoj će se nastaviti i razvojna kriza hrvatskog društva. Takva situacija tendencijski ne vodi selektiranju, artikuliranju i promoviranju zajedničkih generacijskih interesa, a još manje konstituiranju jedne generacije ili generacijskih jedinica unutar današnjeg naraštaja mladih koje bi se na kulturnoj, socijalnoj ili političkoj sceni mogle pojaviti kao relevantni društveni akteri. Napokon, ne treba previdjeti činjenicu da je naše istraživanje provedeno prije tri godine, a da su se u međuvremenu u Hrvatskoj ponovo dogodile značajne političke promjene. Smjena vlasti početkom 2000. godine pokazala se, sa stajališta većine ispitane mladeži, očekivanom i poželjnom, ali ostaje otvoreno pitanje koje su promjene mladi još očekivali, a one se nisu dogodile. Sve to u većoj ili manjoj mjeri utječe na percepciju društvene stvarnosti zbog čega se može pretpostaviti da se neki stavovi mladih već danas razlikuju od onih kakvi su bili početkom 1999. godine.

Autorice predstavljaju rezultate sociološkoga istraživanja kojim se afirmira disko-zabava kao zanimljiv i neistražen fenomen u nas. Nastojale su, metodološki i teorijski, proučavanje slobodnog vremena mladih izvući iz konteksta funkcionalno-strukturalističkih teorija i instrumentaliziranih socioloških tipologija. Kreirana je nova istraživačka paradigma sjedinivši kvantitativan i kvalitativan pristup disko-fenomenu. Kombiniranjem metoda ankete i (polu) strukturiranog intervjua ispitano je 1502 mladih. Potvrdila se hipoteza o svojevrsnoj transgresiji društvenog poretka u mladih ljudi koji ga doživljavaju kao stran, što onda uvjetuje u tom (noćnom) tipu zabave, kao što su diskoklubovi, manifestiranje društvenosti koja postaje intenzivnija i u čijem kontekstu mladi doživljavaju dublji i konkretniji doživljaj života skupine i pripadnosti njoj. Zaključuje se kako je nužno primjerenije društveno reagiranje, kako bi se sanirala socijalna patologija među mladima, osobito aspekti raznih narkomanija, s ciljem obogaćivanja socijalnih interakcija s (i među) mladima te uspostvaljanje društvenog reda i funkcioniranja zakonitosti i u tim područjima društvenoga života.

U prilogu se, na osnovi podataka prikupljenih 1986. i 1999. godine na uzorku mladih iz cijele Hrvatske, analizira struktura slobodnog vremena te promjene nastale u promatranom razdoblju. Registrirane su promjene u distribuciji i hijerarhiji nekih aktivnosti, dok na strukturalnom planu nema bitnih odstupanja. Aktivnosti u slobodnom vremenu mladih grupiraju se u tri obrasca: elitni, urbani i ruralni kulturni obrazac. Ustanovljene su značajne sličnosti između skupina mladih koje preferiraju elitni i urbani kulturni obrazac, i u oba slučaja radi se o sociokulturno kompetentnijoj mladeži (višeg socijalnog porijekla, obrazovanijoj, socijaliziranoj u urbanim sredinama te studentima). Na suprotnom su polu mladi koji se bolje prepoznaju u ruralnom kulturnom obrascu, a koje karakterizira niže socijalno porijeklo, niži stupanj obrazovanja i ruralni domicil. Rasprostranjenost analiziranih aktivnost pokazala je da slobodno vrijeme mladih i nadalje prije svega ispunjava funkciju odmora, zabave i razonode, dok su sadržaji koji potencijalno pridonose razvoju ličnosti u drugom planu.

Provedeno je istraživanje na 616 učenika Medicinske škole Osijek. Cilj je istraživanja bio utvrditi imaju li mladi slobodnoga vremena, žele li da im škola ponudi određene sadržaje, provode li svoje slobodno vrijeme onako kako bi uistinu željeli, imaju li osobne prijedloge za način provođenja slobodnoga vremena u školi i mjestu življenja, žele li dio svojega slobodnoga vremena provesti u aktivnostima koje bi im ponudila škola. Rezultati su pokazali da 95% učenika ima slobodnog vremena, 56% učenika želi da im škola ponudi određene sadržaje za provođenje slobodnog vremena, 94% učenika želi u školi upoznati strukovne, kulturno-zabavne i športske sadržaje, 68% učenika želi se uključiti u humanitarne aktivnosti koje bi u njihovom slobodnom vremenu organizirala škola, 66% učenika ima osobne prijedloge za organizaciju slobodnog vremena, slobodno vrijeme kod kuće najčešće provode učeći i baveći se hobijima, a 24% učenika odlazi u kafiće i disko-klubove. Iz rezultata proizlazi da škola treba naći način na koji će svojim učenicima ponuditi organizirano slobodno vrijeme.

U područjima posebne državne skrbi Republike Hrvatske koja su najviše stradala u ratu, uz materijalnu obnovu koja je nužan preduvjet za minimalnu kvalitetu života, sve više se javlja potreba za revitalizacijom cjelokupnog društvenog života na razini lokalnih zajednica. U tim područjima posebice je osjetljiv položaj mladih ljudi koji se pripremaju za daljnje školovanje, zapošljavanje i obiteljski život. U ovom radu iznose se i interpretiraju rezultati terenskog istraživanja koje je provedeno 1999. godine na reprezentativnom uzorku od 1106 učenika završnih razreda svih srednjih škola koje se nalaze u područjima posebne državne skrbi. U istraživanju su sudjelovali učenici iz sljedećih mjesta: Beli Manastir, Benkovac, Drniš, Glina, Hrvatska Kostajnica, Ilok, Knin, Korenica, Obrovac, Pakrac, Petrinja, Slunj, Topusko i Vukovar. Učenici su odgovarali na opsežan anketni upitnik koji uključuje više skupina varijabli: sociodemografska i obiteljska struktura, ocjena životnog standarda, kvaliteta stanovanja i socijalnih odnosa, uvjeti života u mjestu stanovanja, planiranje budućnosti i profesionalne aspiracije, socijalni stavovi i ocjena društvenog položaja mladih te aktivnosti u slobodnom vremenu. Provedeno je također i dodatno kvalitativno istraživanje koje uključuje analizu eseja 306 učenika o uvjetima života u njihovom mjestu, planovima za budućnost, te prijedlozima za poboljšanje kvalitete života mladih. Nizak životni standard, nedostatak mogućnosti zapošljavanja, razorene zajednice i osjećaj nesigurnosti, nedostatak mjesta za izlazak i zabavu, smanjene mogućnosti za sudjelovanjem u društvenim, kulturnim i kreativnim aktivnostima, dio su svakodnevnog života mladih. Posljedice rata očituju se i u promijenjenim međuljudskim odnosima, pomanjkanju nade i prevladavajućoj apatiji. Mladi u ovim područjima vide sebe kao izgubljenu generaciju koja mora negdje drugdje potražiti bolju budućnost. Na temelju analize najvažnijih pokazatelja životne situacije mladih u područjima posebne državne skrbi, kao i na temelju prijedloga samih mladih, izrađene su preporuke za daljnje djelovanje u cilju poboljšanja njihove kvalitete života.

U prilogu se analiziraju empirijski podaci o odnosu zaposlene i nezaposlene mladeži Hrvatske prema televizijskom mediju. Ta se relacija promatra preko mjesta televizije u slobodnom vremenu mladih i vrsta programa koje mladi preferiraju. Dobiveni rezultati pokazali su da je svakodnevno gledanje televizije najučestalija aktivnost u dokolici svih podskupina mladih. Primjetna sukladnost afiniteta mladih ustanovljena je i u pogledu izbora televizijskog programa jer jedino intenzitet praćenja sportskih, zabavno-glazbenih i posebice kulturno-umjetničkih emisija varira ovisno o nekim sociodemografskim obilježjima ispitanika. Kao najdiskriminativnije obilježje pokazala se spolna pripadnost a tek sporadično obrazovanje i zanimanje ispitanika. Utjecaj spolnog obilježja tumači se kao pokazatelj različitih tipova socijalizacije koju prolazi ženska i muška mladež, a što ukazuje na vitalnost patrijarhalne matrice odgoja. Dobiveni nalazi, promatrani integralno, upućuju na zaključak da televizija u svakodnevnom životu mladih primarno ispunjava funkciju zabave i da su u takvom prihvaćanju uloge televizijskog medija mladi zamjetno homogeni.

Studija o kulturi radničke omladine utemeljena na istraživanju provedonom 1982. na uzorku od 1017 mladih radnika u Hrvatskoj.