Search

Preoblem ne-mira u čovjeku i među ljudima predstavlja velik problem na početku trećeg tisućljeća. Autor ishodi od činjenice postojanja ne-mira i pokušava na temelju biblijskih analiza na temelju Post 1-3 o stvaranju svijeta i čovjeka te Post 6, 1 ss o općem potopu prodrijeti u logiku djelovanja zla. Zlo u povijesti raste, nagomilava se te se čovječanstvo kao i čovjek pojedinac moraju suočiti s tom činjenicom. Pojedinac se zlu može oduprijeti promjenom puta ili obraćenjem a zlu kao sudbini moguće suprotstaviti ljubav kao sudbinu, kako nam to pokazuje Jeremija i osobito Isus u kojemu Bog uklanja nemir među ljudima i stvara mostove pomirenja i dijaloga. Uostalom Isus je Logos, Riječ, Smisao.

Jeruzalem je jedino mjesto na svijetu što uz svoju povijest veže više ili manje tri velike svjetske religije, koja svaka na svoj način gleda svetost ovoga grada. I za židovstvo i za kršćanstvo i za islam Jeruzalem je sveto mjesto. Povijest ovoga grada skriva u sebi sve ono što je posebno važno za svaku od tih religija. Zbog toga sve tri religije i ne žele izgubiti svoj udio u povijesti grada, jer bi na taj način izgubile veoma važan dio korijena i vlastite povijesti. Jeruzalem duhovno pripada cijelome svijetu. Svako prisvajanje grada od strane jedne religije vodilo bi njegovu duhovnom osiromašenju i isključivosti što bi se kosila sa samom naravi grada. Međutim, i prije nego što su tri velike religije ušle u povijest tog grada on je imao također i svoju religijsku povijest. Naime samo ime Jeruzalem ukazuje kako je grad bio posvećen bogu Salemu. Iz ostataka jedne zdjelice od gline iz 20/19. st. pr. Kr. bilo je crnilom napisano hijeroglifskim znakovima ime Rušalimum što bi u stvari bila egipatska transkripcija kananejskog naziva Urusalim. Naziv nosi u sebi dvije riječi. Prva je uru što bi značilo osnutak, a druga je salim što odgovara suvremenoj hebrejskoj riječi šalom i značila bi mir ali također i spasenje. U biblijskim spisima grad se prvi puta spominje u skraćenom obliku u pričama o patrijarsima i to u svezi s Abrahamom i svećenikom Melkisedekom. U drugom st. pr. Kr. javlja se i drugi grčki oblik naziva Hyerosolyma. Jeruzalem je bliži hebrejskom nazivu i grčkom prijevodu Staroga zavjeta dok je naziv Hyerosolyma došao kasnije i nosi profana obilježja s obzirom na sam grad. Uz povijest grada Jeruzalema veže se nekoliko naroda koji su u većoj ili manjoj mjeri sudjelovali u nastanku, razvoju i životu grada. Već u trećem tisućljeću pr. Kr. područje Jeruzalema bilo je naseljeno na što upućuju i pronađeni ostaci iz tog razdoblja. U 12. st. pr. Kr. ''narod s mora'' među kojima su najpoznatiji Filistejci osvajaju jugozapadni dio Palestine. Po njima je područje Kanana nazvano Palestinom. Kralj David je uspio zauzeti Jeruzalem i prenijeti svoju prijestolnicu u njega, a potom i kovčeg saveza. Otada Jeruzalem dobiva izraelska vjerska i narodna obilježja. Jeruzalem je imao burnu povijest kao što ju je imalo i cijelo područje Palestine. Brojni narodi dali su obol razvoju tog grada u koji su utkivali i dio svoje kulture i svoga duhovnoga blaga. Bez njihova udjela danas bi Jeruzalem bio zacijelo siromašniji.