Search

Sustavna istraživanja špilje Zale kod Tounja provođena su od 2005. do 2012. godine. Tijekom tih istraživanja otkriveni su skupovi nalaza od lomljenog kamena i perforiranih osobnih ornamenata izrađenih od kopnenih i morskih puževa. Uz radu se donose rezultati litičke analize. Na temelju tehnologije i tipologije kamenih izrađevina usporedit će se sličnosti i razlike između kasnog gornjeg paleolitika i mezolitika te pokušati interpretirati karakter boravka lovaca skupljača u Zali tijekom spomenutih razdoblja. Rezultati analiza kamene sirovine donose podatke o nabavi sirovine i pokretljivosti paleolitičkih i mezolitičkih zajednica iz špilje Zale. U radu su također predstavljeni rezultati arheomalakološke analize osobnih ornamenata otkrivenih u paleolitičkim i mezolitičkim slojevima špilje Zale. Rezultati arheomalakološke analize daju nam podatke o dijakronijskim promjenama u prisutnosti osobnih ornamenata, kretanju lovaca skupljača iz Zale i/ili sustavu razmjene između različitih zajednica na većem prostoru tijekom kasnog gornjeg paleolitika i mezolitika. Uz već postojeće radiokarbonske datume u radu se donose i novi rezultati datiranja kojima je određena apsolutna starost mezolitičkih slojeva.

U ovom radu predstavljamo rezultate analize litičke industrije iz pećine Vlakno otkrivene u iskopavanjima 2004. i 2007. godine. Radiokarbonski datumi smještaju analiziranu litičku industriju u vrijeme prijelaza iz pleistocena u holocen. Tehnološka i tipološka obilježja litičke industrije pokazuju kontinuitet tijekom navedenog prijelaza. Vrlo jasan kontinuitet može se pratiti i u nabavi sirovine uz određene razlike između kasnoga gornjeg paleolitika i mezolitika koje su mogle biti uvjetovane promjenama u okolišu. Određene prilagodbe lovaca skupljača iz Vlakna na nove okolišne uvjete mogu se pratiti kroz značajniju ulogu morskih izvora prehrane i kopnene malakofaune u strategijama preživljavanja tijekom mezolitika. Pećina Vlakno korištena je kao bazni logor manje grupe lovaca skupljača u vremenu prijelaza iz pleistocena u holocen.

Rad donosi sažetak rezultata sedme i posljednje sezone sustavnog arheološkog istraživanja špilje Zale provedene 2012. godine.

Istraživanje je temeljeno na litičkoj analizi kamenih artefakata pronađenih na tri pećinska nalazišta: Vlakno na Dugom otoku, Kopačina na Braču i Vela Spila na Korčuli. Sva tri nalazišta imaju stratigrafski slijed koji se može u cjelosti ili djelomično pripisati vremenu prijelaza iz pleistocena u holocen na temelju radiokarbonskog datiranja. Istraživanje je bazirano na tehnološkoj i tipološkoj analizi litičkih skupova nalaza, kao i na analizi sirovine korištene za njihovu izradu. Karakteristike litičke industrije, odnosno organizacija njihove proizvodnje može predstavljati jedan od odgovora lovačko-sakupljačkih zajednica na značajne promjene u okolišu u vremenu prijelaza iz pleistocena u holocen. Rezultati litičke analize skupova nalaza s ovih nalazišta pokazali su da ih karakterizira tehnološki i tipološki kontinuitet od ca. 13000 uncal bp pa do poslije 9000 uncal bp. Na primjeru Vlakna kontinuitet je vidljiv i u iskorištavanju sirovine, koji je prvenstveno baziran na lokalnim izvorima, odnosno onima do udaljenosti od 20km od nalazišta. Kasnoglacijalna ekonomija nabave sirovine iz Kopačine pokazuje također dominantno iskorištavanje lokalnih ležišta uz jasan trend pada učestalosti sirovina iz udaljenijih područja od starijih prema mlađim fazama. Slika nabave sirovine u Veloj spili tijekom kasnog gornjeg paleolitika pokazuje određene razlike u odnosu na Vlakno i Kopačinu. Litički skupovi nalaza iz mezolitičkih slojeva Vele spile samo u grubim crtama bi se mogli povezati sa kasnoglacijalnim i ranoholocenskim industrijama iz Vlakna, Kopačine i Vele spile. Mezolitička industrija iz Vele spile ne pokazuje sličnosti sa približno istovremenim litičkim industrijama Crne Gore. Najbliža analogija može se pronaći u sloju D nalazišta Sidari. Promjene u okolišu koje su obilježile prijelaz iz pleistocena u holocen nisu znatnije utjecale na organizaciju litičke proizvodnje lovačko-sakupljačkih zajednica u Dalmaciji. Određene prilagodbe na nove uvjete života mogle bi se pratiti u postupnom porastu morskih izvora prehrane u Vlaknu, ali nam nažalost nedostaju kvantitativni podaci koji bi nam jasno pokazali kad se te promjene počinju događati i koja je važnost morske faune u strategijama preživljavanja lovaca i sakupljača.

Školjke i puževi pronađeni na arheološkim nalazištima mogu biti dobar pokazatelj raspona kretanja paleolitičkih i mezolitičkih lovaca i sakupljača i/ili sustava razmjene između različitih zajednica na većem prosotoru. U pećini Zali u kasnogornjopaleolitičkim i mezolitičkim slojevima otkriveni su probušeni morski puževi i ulomak morske školjke koji svjedoče o vrlo ranim kontaktima između unutrašnjosti i jadranske obale. U kasnom gornjem paleolitiku kontakti su dokazani prisutnošću probušenih morskih puževa Cyclope neritea i fragmentom školjke Pecten jacobaeus, dok kontakte s jadranskom obalom u mezolitiku dokazuju probušeni morski puževi Columbella rustica i Cyclope neritea. Bez obzira jesu li neke od tih nalaza s jadranske obale donijeli stanovnici Zale ili su do njih došli razmjenom s nekom od jadranskih skupina lovaca i sakupljača, na samoj obali ili u unutrašnjosti, to su najraniji dokazi izravnog kontakta jadranskog i kontinentalnog dijela Hrvatske.

Školjke i puževi pronađeni na arheološkim nalazištima mogu biti dobar pokazatelj raspona kretanja paleolitičkih i mezolitičkih lovaca i sakupljača i/ili sustava razmjene između različitih zajednica na većem prosotoru. U pećini Zali u paleolitičkim i mezolitičkim slojevima otkriveni su probušeni morski puževi i ulomak morske školjke koji svjedoče o vrlo ranim kontaktima između unutrašnjosti i jadranske obale. U kasnom gornjem paleolitiku kontakti su dokazani prisutnošću probušenih morskih puževa Cyclope neritea (neritoidna vrša) i fragmentom školjke Pecten jacobaeus (jakovska kapica), dok kontakte s jadranskom obalom u mezolitiku dokazuju probušeni morski puževi Columbella rustica (kokica). Bez obzira jesu li neke od tih nalaza s jadranske obali donijeli stanovnici Zale ili su do njih došli razmjenom s nekom od jadranskih skupina lovaca, na samoj obali ili u unutrašnjosti, to su najraniji dokazi izravnog kontakta jadranskog i kontinentalnog dijela Hrvatske.

Rad donosi preliminarne rezultate iskopavanja špilje Zale kod Tounja (2005.-2010.) i Bukovac pećine kod Lokava (2010.). Korištena je suvremena metodologija iskopavnja paleolitičkih špiljskih nalazišta. Zala sadrži tragove ljudske prisutnosti iz srednjeg vijeka, antike i prapovijesti (brončano doba, mezolitik, paleolitik) i prvo je paleolitičko i mezolitičko nalazište u Karlovačkoj županiji. U Bukovac pećini identificiran je sloj u kojem je T. Kormos 1911. pronašao koštani šiljak. Uzeti su uzorci za apsolutno datiranje koji će potvrditi ili opovrći paleolitičku (orinjasijensku) determinaciju šiljka. Potvrđeno je da je lokalitet prvenstveno bio brlog špiljskog medvjeda.

U radu su predstavljeni rezultati litičke analize cijepanih kamenih artefakata iz tri kvadranta pronađenih tijekom iskopavanja 2006 godine. Ukupno je analizirano približno 10000 artefakata koji su razvrstani prema tehnološkim kategorijama i tipovima alatki. Ovom analizom steći će se temeljit uvid u litičku industriju kasnog gornjeg paleolitika i mezolitika Vele spile.

Tijekom lipnja 2007. godine provedena je treća sezona sustavnoga arheološkog istraživanja špilje Zale. Istraživanjem je obuhvaćen prostor na kojem je iskopavanje započeto 2006., odnosno prostor oko sonde 1 iz 2000. i 2005., na površini od približno 16 m². Rezultati radiokarbonskog datiranja uzoraka ugljena potvrdili su korištenje špilje u vrijeme završetka željeznog doba i početka rimskog antičkog razdoblja, kao i u vrijeme kasnog brončanog doba.

Predmet ovog diplomskog rada su gornjopaleolitički i mezolitički harpuni na europskom području. Obrađivala se njihova problematika nazivlja, kronologija, sirovina, tehnologija, tipologija i funkcija na magdalenijenskim, azilijenskim, epigravetijenskim i mezolitičkim nalazima. S obzirom na nerazjašnjenu točnu funkciju, terminologija harpuna još uvijek je neusuglašena. Harpuni su jednostrano ili obostrano nazubljeni koštani projektili izrađeni od kostiju ili rogovlja koji se prvo pojavljuju tijekom magdalenijena kao revolucionarni alat. Korištenje harpuna nastavlja se u azilijen, jadranski epigravetijen i mezolitik kada zbog prijelaza na sedentizam i domestikaciju dolazi do smanjenja njihova korištenja. S obzirom da se harpuni različite morfologije pronalaze u arheološkim lokalitetima u nekoliko razdoblja, ovi nalazi se smatraju odličnim pokazateljem promjena u okolišu, kulturi i tehnologiji. Zaključno, promjene u morfologiji harpuna slijedile su promjene u klimi što ukazuju da su se tadašnje populacije mogle adaptirati na promjene u klimi i okolišu. The subject of this master's thesis are Upper Paleolithic and Mesolithic harpoons in Europe. The problematics of their name, chronology, raw materials, technology, typology and function were discussed on Magdalenian, Azilian, Epigravettian and Mesolithic finds. Considering their unresolved exact function, the harpoon nomenclature is still inconsistent. Harpoons are unilaterally or bilaterally barbed bone projectiles made of bone and antler that first appear during Magdalenian as a revolutionary tool. The usage of harpoons is continued into Azilian, Adriatic Epigravettian and Mesolithic when the transition to sedentary way of life and domestication lowers their usage. Since harpoons with different morphology are found on archaeological sites dated into several archaeological periods, these finds are seen as an excellent indicator of changes in the environment, culture and technology. Overall, morphological changes of harpoons followed the climate changes, which shows that those populations could adapt to climate and environmental changes.

Ova knjiga predstavlja rezultate sustavnih arheoloških istraživanja koja su provedena u razdoblju od 2005.-2011. godine na špiljskom nalazištu Zala. Analizirani su i kontekstualizirani različiti aspekti materijalne kulture i tvorbeni procesi koji su doveli do taloženja slojeva na nalazištu.