Search

The examined region of southern Mačva and Pocerina is a typical region of pseudoglay soil type in Serbia, which extends over the surface of about 18,000 ha. Soil texture examinations have encompassed the samples of Ah or Ahp, Eg, Btg, BtgC and C horizon, 15 pseudogley profiles of plains and 12 pseudogley profiles of slopes covered in forest, grassland and arable land. Pseudogley soil of southern Mačva and Pocerina is characterized by disadvantageous soil texture which manifests in high content of silt in Ah and Eg horizons, high content of clay in illuvial horizon and moderate content of sand fraction in elluvial and lower illuvial horizon. The clay ratio in Btg and Ah horizon varies from 1.2 to 2.1, which means that the examined pseudogley soil of southern Mačva and Pocerina is slightly less profile differentiated in texture in comparison with other pseudogley soil of western and northwestern Serbia, northern Bosnia, eastern Croatia, Kosovo, Metohia and Macedonia. The analysis of average clay content variance has indicated that there are no statistically significant differences in its content among different soil subtypes (plain and slope) and types of land use (forest, grassland and arable land), and that such differences are significant among certain horizons, which is the consequence of elluvial-illuvial migration especially typical of this soil type. Istraživano područje južne Mačve i Pocerine predstavlja jedan od tipičnih rejona rasprostranjenja zemljišta tipa pseudoglej u Srbiji, a zauzima površinu od oko 18.000 ha. Ispitivanja mehaničkog sastava su izvedena na ukupno 27 profila zemljišta i to: 15 profila ravničarskog (5 pod šumom, 5 pod travom i 5 pod njivom) i 12 profila obronačnog pseudogleja (4 pod šumom, 4 pod travom i 4 pod njivom). Uzorci su uzeti iz Ah ili Ahp, Eg, Btg, BtgC i C horizonata pseudogleja (ukupno 135). Mehanički sastav zemljišta određen je u laboratoriji pipet metodom, priprema uzoraka sa natrijum pirofosfatom, a statistička obrada podataka analizom varijanse sa tri faktora (podtip, način korišćenja i genetski horizont). Pseudoglejna zemljišta južne Mačve i Pocerine karakterišu se nepovoljnim mehaničkim sastavom, koji se manifestuje u visokom sadržaju frakcije praha u Ah i Eg horizontima (u površinskom Ah ili Ahp horizontu većine analiziranih profila u proseku >45%, a u Eg horizontu >40%), zatim visokom sadržaju frakcije koloidne gline u iluvijalnom horizontu (prosečno 37,41%), i osrednjim sadržajem frakcije peska u eluvijalnom i nižem iluvijalnom horizontu. Na osnovu odnosa sadržaja koloidne gline u iluvijalno-pseudoglejnom, Btg horizontu i površinskom, Ah horizontu, koji se kreće od 1.2-2.1 (najčešće 1.3-1.8, u 22 profila), može se konstatovati da se istraživana pseudoglejna zemljišta južne Mačve i Pocerine karakterišu nešto slabijom teksturnom diferenciranošću profila, u poređenju sa drugim pseudoglejnim zemljištima zapadne i severozapadne Srbije, severne Bosne, istočne Hrvatske, Kosova i Metohije i Makedonije. Analiza varijanse prosečnog sadržaja koloidne gline pokazala je da ne postoje statistički značajne razlike u njenom sadržaju između različitih podtipova i načina korišćenja zemljišta, a da su te razlike značajne između pojedinih horizonata, što je posledica eluvijalno-iluvijalne migracije izražene kod ovog tipa zemljišta.

This study aimed to quantify structural properties of rendzina soils in Serbia, and especially to determine the effect of decarbonation and different forms of land use on soil aggregate ditribution and stability. An indication of favourable soil aggregate distribution is data showing that the content of aggregates with 1-5 mm particle size, which is desirable from the agronomical viewpoint, is 50.04% on the average, while macroaggregates make 6.28-fold the sum of micro and mega aggregates. High aggregate stability is indicated by the fact that the proportion of water stable aggregates of >1 mm size ranges from 53.78 to 91.38%, i.e. 71.38% on the average. With increasing alkalinity of calcaric rendzina soils, aggregate stability in water significantly decreases. Concerning non-calcaric rendzina soils, the proportion of fine aggregates increases as the process of decarbonation proceeds and their stability decreases. Differences in aggregate distribution and stability bewteen the calcaric and non-calcaric rendzina soils were not found to be statistically significant. Forest and grassland rendzinas showed no significant difference regarding structural properties. Soil tillage has significant effect on the soil structure of arable rendzinas and, compared to forest and grassland rendzinas, they have less favorable structure index and water stable aggregate content. . Renzina je tip zemljišta veoma rasprostranjen u Srbiji, a podaci o njenim strukturnim osobinama su samo opisni. Struktura zemljišta je veoma važna osobina koja utiče na mnoge biološke i fizičke procese u zemljištu. Cilj ovog rada bio je da utvrđivanje kvantitativnih podataka o strukturnim osobinama rendzina u Srbiji, posebno uticaja procesa izluživanja i različitih načina korišćenja zemljišta (šuma, travnjaci i njive) na veličinu i stabilnost strukturnih agregata. Veličina strukturinih agregata u rendzinama je veoma povoljna o čemu svedoče podaci da sadržaj, s agronomske tačke poželjne frakcije veličine 1-5 mm, u proseku iznosi 50.04%, a makroagregata ima 6.28 puta više u odnosu na zbir mikro i megaagregata. O visokoj otpornosti strukturnih agregata u vodi govori podatak da su vodootporni strukturni agregati veći od 1 mm zastupljeni sa 53.78 do 91.38%, a u proseku sa 71.38%. S povećanjem alkalnosti karbonatnih rendzina značajno se smanjuje vodootpornost strukturnih agregata. Unutar izluženih rendzina s napredovanjem procesa izluživanja dolazi do povećanja udela sitnijih strukturnih agregata i smanjenja njihove otpornosti prema vodi. Razlike u distribuciji i stabilnosti strukturnih agregata između karbonatnih i izluženih rendzina nisu statistički značajne, što je i logično s obzirom da su procesi izluživanja uticali na snižavanje pH zemljišta, ali je ono i dalje ima visok stepen zasićenosti bazama, naročito Ca2+ koji je, kao što je poznato, jedan od najznačajnijih koagulatora odgovornih za obrazovanje strukturnih agregata i njihovu stabilnost. Šumske i travnjačke rendzine ne razlikuju se značajno po strukturnim osobinama. Obrada zemljišta značajno je uticala na strukturu njivskih rendzina, tako da one u poređenju sa šumskim i travnjačkim imaju nepovoljniji koeficijent strukturnosti i manju stabilnost strukturnih agregata. Obrada zemljišta, pored direktnog usitnjavanja strukturnih agregata, na strukturu utiče i indirektno menjanjem temperature, vlage i aeracije i time pojačava proces mineralizacije organskih ostataka (čija je količina ionako manja nego u devičanskim zemljištima) i menja sastav zemljišne mikroflore, što se direktno odražava na formiranje i stabilnost makroagregata u zemljištu. Da bi se zaustavio proces degradacije i unapredio proces obrazovanja strukturnih agregata i njihova stabilnost potrebno je u procesu poljoprivredne proizvodnje povećati priliv organskih ostataka u zemljište, smanjiti gubitke organskog ugljenika iz zemljišta erozijom i dekompozicijom, što se može postići pravilno organizovanom agrotehničkom praksom. .

The present investigation of textures of rendzina soils in Serbia is part of a more comprehensive research into effects of decarbonation and different land uses on physical and chemical characteristics of that widespread soil type in Serbia. Geological parent material was found to have a predominant influence on the texture of rendzina soils. Rendzinas on sandy marl were found to be heavily skeletoidal and skeletoidal sandy loams or skeletoidal clay loams in A horizon and skeletal sandy loams or heavily skeletoid sandy-clay loams in AC horizon. Rendzinas on calcareous gravel are skeletoidal clay loams in A horizon, skeletoidal sandy loams in AC horizon and heavily skeletal sandy loams in C horizon. Rendzinas on unindurated limestone are slightly skeletoidal loams or skeletoidal clay loams. The rendzinas on marl and marly or unindurated limestone are mostly slightly to heavily skeletoidal light clays. Differences in texture between calcaric and non-calcaric soils (the latter containing less skeletal material, i.e. stone and especially gravel, and more clay) were not found statistically significant. Skeletal quality increases with solum depth in non-calcaric rendzinas, and the fine earth fraction has a heavier texture, in contrast to calcaric rendzinas, where the situation is highly heterogenous. Rendzinas under forests were found to be significantly more skeletal than those under grassland and arable land. Little difference in texture was observed in rendzinas under grassland and arable land. . Ispitivanja mehaničkog sastava u zemljištu tipa rendzina u Srbiji, prikazana u ovom radu, deo su širih istraživanja čiji je cilj bio utvrđivanje uticaja procesa izluživanja i različitog načina korišćenja zemljišta na fizičke i hemijske osobine tog veoma rasprostranjenog tipa zemljišta u Srbiji. U tom smislu, istraživanjima su obuhvaćeni različiti delovi Srbije: Vojvodina - obronci Fruške gore, Šumadija (Topola-Aranđelovac), zapadna Srbija (sliv reke Jablanice, okolina Lajkovca i Valjeva), jugo-zapadna Srbija (Sjeničko-pešterska visoravan), istočna Srbija (okolina Negotina) i jugoistočna Srbija (Niš-Pirot). Terenskim istraživanjima je bilo obuhvaćeno ukupno trideset reprezentativnih profila, od 24 profila karbonatnih rendzina (9 pod šumom, 9 pod travnjakom i 6 pod njivom) i 6 profila izlužene (3 pod šumom, 2 pod travnjakom i 1 pod njivom). Ukupno 51 uzoraka zemljišta iz A ili AC horizonata (ako je razvijen) je analizirano. Preovlađujući uticaj na mehanički sastav ispitivanih rendzina ima geološki supstrat na kojem su obrazovane. Rendzine na peskovitim laporcima su jako skeletoidne i skeletoidne peskovite ilovače ili skeletoidne glinaste ilovače u A horizontu i skeletne peskovite ilovače ili jako skeletoidne peskovito-glinaste ilovače u AC horizontu. Rendzine na karbonatnom šljunku su skeletoidne glinaste ilovače u A horizontu, skeletoidne peskovite ilovače u AC horizontu, a C horizont jako skeletna peskovita ilovača. Rendzine na mekanim krečnjacima su slabo skeletoidne ilovače ili skeletoidne glinaste ilovače. Rendzine na laporcima, laporovitim ili mekanim krečnjacima, su uglavnom slabo do jako skeletoidne lake glinuše. Razlike u mehaničkom sastavu između karbonatnih i izluženih rendzina (izlužene rendzine sadrže manje skeleta: kamena, a naročito šljunka, i više gline) nisu statistički značajne. U izluženim rendzinama sa dubinom soluma povećava se skeletnost zemljišta, a sitne frakcije zemljišta su težeg mehaničkog sastava, za razliku od karbonatnih rendzina gde je stanje veoma heterogeno. Rendzine pod šumom su značajno skeletnije i manje glinovite u poređenju sa rendzinama pod travnjacima i njivama. Rendzine pod travnjacima i njivama ne razlikuju se značajno po mehaničkom sastavu. .