Search

Predstavljanje knjige Ranka Pavleša – Križevački, kalnički i vrbovečki kraj u srednjem vijeku, Meridijani, Koprivnica, 2020., u organizaciji Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Koprivničko-križevačke županije u Križevcima i Povijesnog društva Križevci, 26.10.2021., Gradska knjižnica „Franjo Marković“, Križevci.

stručno predavanje za širu javnost u povodu izložbe „Poljana Križevačka 1 i 2 - nove spoznaje o prošlosti križevačke okolice“), Gradski muzej Križevci, 18. rujna 2018.

Na srednjovjekovnom arheološkom nalazištu Osijek Vojakovački ‒ Mihalj u potkalničkome kraju, koje se sastoji od tri objekta – zemljane utvrde te dva kamena objekta vjerojatno sakralne namjene, provedena su geofizička istraživanja u kojima su prepoznate i nove, do sada nepoznate, strukture na ovome lokalitetu. Osnovni cilj geofizčkih istraživanja je bila procjena arheološkog potencijala izradom karata anomalija u različitim geofizičkim poljima primjenom georadarske metode (GSSI SIR3000, 400 MHz antena), magnetske metode (Geometrics G-858), metode električnog otpora na način geoelektričnog kartiranja (Geoscan RM15) i 2D geoelektrične tomografije (ARES) te niskofrekvencijske elektromagnetske metode (CMD Miniexplorer). Provedenim geofizičkim istraživanjima potvrđen je potencijal arheološkoga nalazišta i prikupljeni su svi potrebni podaci za ciljano određivanje pozicija arheoloških sondi u budućim arheološkim istraživanjima., The Institute of Archaeology (Zagreb) carried out the geophysical research of the late medieval archaeological complex Osijek Vojakovački – Mihalj (Koprivnica-Križevci County) in the cooperation with GEARH Ltd. (Maribor). The site consists of a wooden-earthen fortification (object 1) and the remains of two buildings with stone foundations for which we presume sacral purpose (objects 2 and 3). The basic goal of geophysical research was to evaluate the archaeological potential by creating anomalies maps in different geophysical fields using the georadar method (GSSI SIR3000, 400 MHz antenna), magnetic methods (Geometrics G-858), resistivity mapping method (Geoscan RM15), 2D resistivity tomography (ARES) and low-frequency electromagnetic method (CMD Miniexplorer). The geophysical research has confirmed the potential of the archaeological site and all the necessary data were collected for the purpose of determining the positions of archaeological trenches in future archaeological investigations. Furthermore, new, unknown structures were recognized at this site also which are not recognizable in terrain configuration. This especially refers to clearly recognized elongated building with five rooms in a row which is situated underneath the so called object 3 which appears above the earth as a circular stone building. Such disposition of the architectural remains underneath the surface opens the possibility of existence of a monastery, whereby this particular segment could belong to the northern wing of the monastery building. The rest of the building’s wings are less recognizable on some geophysical recordings in the southern area towards the church (object 2), and are probably less well preserved in their foundations.

suradnja na izložbi „Poljana Križevačka 1 i 2 - nove spoznaje o prošlosti križevačke okolice“ (autori L. Okroša Rožić, D. Ložnjak Dizdar, M. Dizdar), Gradski muzej Križevci i Institut za arheologiju, Križevci, 5.– 22. rujna 2018.

Arheološko istraživanje provedeno je na tri položaja unutar srednjovjekovnog arheološkog kompleksa - drveno zemljanoj utvrdi, kamenoj utvrđenoj kući i kamenoj crkvi romaničkoga tlocrta

Na srednjovjekovnom arheološkom nalazištu Osijek Vojakovački - Mihalj u potkalničkome kraju, koje se sastoji od tri objekta – zemljane utvrde te dva kamena objekta vjerojatno sakralne namjene, provedena su geofizička istraživanja u kojima su prepoznate i nove, do sada nepoznate, strukture na ovome lokalitetu. Osnovni cilj geofizčkih istraživanja je bila procjena arheološkog potencijala izradom karata anomalija u različitim geofizičkim poljima primjenom georadarske metode (GSSI SIR3000, 400 MHz antena), magnetske metode (Geometrics G-858), metode električnog otpora na način geoelektričnog kartiranja (Geoscan RM15) i 2D geoelektrične tomografije (ARES) te niskofrekvencijske elektromagnetske metode (CMD Miniexplorer). Provedenim geofizičkim istraživanjima potvrđen je potencijal arheološkoga nalazišta i prikupljeni su svi potrebni podaci za ciljano određivanje pozicija arheoloških sondi u budućim arheološkim istraživanjima.

Ceramic tableware used for serving and drinking beverages – cups and jugs – from castles and other fortified residences of lesser lords and major tenants in the area of medieval Slavonia is examined in this paper. Ceramic tableware represents material of exceptional importance for the research of different segments of high and late medieval archaeology. Suitable for chronological classification and found in secure archaeological contexts, it can represent a good point of reference in typological- chronological analyses of other not so datable material from the same layers (most often fragments of kitchenware), as well as in further stratigraphic analyses of different layers and contexts at a single site. However, its value in archaeological analyses surpasses the mere typological-chronological significance because it offers a wealth of valuable data for the examination of the social status of the residents of castles and other fortified noble residences. Among the examined material it is possible to distinguish exemplars of ceramic tableware used as drinkware of the lord and his family, as is the case in most examined sites, from drinkware for which it was determined that it was used by a castle´s garrison located at its strategic, but marginal positions. The paper sheds new light on the issue of determining the workshop origin of different types and finds of locally produced ceramic cups from various medieval Slavonian sites. Besides ceramic drinkware produced in local workshops imported exemplars have also been found at Slavonian castles and fortified manors of landlords, which additionally points to the standard and connections of the nobility that had the wish and means to follow the prevailing fashion imposed and generated by stronger European centers.

Održano stručno predavanje nastavnicima povijesti na Županijskom stručnom vijeću učitelja povijesti Koprivničko-križevačke županije, u Križevcima u OŠ Vladimir Nazor, 9. studenog 2017.

Na položaju Grubišno polje – Šuma Obrovi 2 (GPŠO- 2) otvorene su 4 nove sonde ukupne površine od oko 100 m2 (sonde 3 – 6). Sondama 3 i 5, koje su smještene istočno od sondi iz 2015. godine, pokušalo se ustanoviti prostiranje zidova sakralnog objekta te njegove apside čiji se položaj mogao pretpostaviti na temelju polukružnog ulegnuća koje se naziralo u konfiguraciji terena. Istraživanjem se djelomično definirao tlocrt svetišta i sjeverne sakristije ?, no zapadni dio objekta nije pronađen. Sonda 4 postavljena je u zapadnijem dijelu ovog gotovo kružnog povišenog položaja. Njome se željelo provjeriti moguće postojanje drvene crkve. Takva pretpostavka međutim nije potvrđena ovim istraživanjima. U sondama 3 i 4 pronađeno je 67 grobova. Na položaju GPŠO 3, koji se nalazi dvjestotinjak metara zapadnije od crkve s grobljem, obavljeno je samo probno sondiranje manje površine. Unutar otvorene površine ustanovljeni su arheološki tragovi naseobinskog karaktera.

Pozvano predavanje za širu javnost uz PP prezentaciju, povodom Dana grada Grubišno Polje, Grubišno Polje, 16. studenoga 2016.

Institut za arheologiju je u 2015. i 2016. godini, uz potporu Grada Grubišno Polje, proveo prva arheološka istraživanja do tada stručnoj javnosti potpuno nepoznatog arheološkog lokaliteta u Šumi Obrovi, sjeverno od Grubišnog Polja (Bjelovarsko-bilogorska županija). U šumom obraslom području otkriven je kompleks koji se sastoji od plemićke trodijelne drveno- zemljane utvrde u čijoj blizini (na oko 100-ak metara) se nalaze položaji s crkvom i grobljem, te ostaci ruralnog naselja. Na udaljenosti od oko kilometar nalazi se još jedna (jednodijelna) utvrda, u literaturi poznata pod nazivom Mala Peratovica-Obrova šuma. Sva tri istaknuta položaja – dvije utvrde i crkva s grobljem, te ostaci naselja predstavljaju vrhunski potencijal za istraživanje srednjovjekovnog društva izgrađenog na osnovici utvrda - crkva s grobljem - selo, što je jedan od rijetkih arheološki utvrđenih, a još manje istraživanih slučajeva u Hrvatskoj. Ujedno predstavljaju realnu i atraktivnu podlogu za uklapanje u kulturno-turističku ponudu kraja, o čijem srednjovjekovlju do danas ništa nije bilo poznato. U radu će se predstaviti objedinjeni rezultati arheoloških i povijesnih istraživanja arheološkog kompleksa u Šumi Obrovi, a ujedno će se predstaviti i ostale dokumentirane srednjovjekovne utvrde na području Općine Grubišno Polje.

Institut za arheologiju je na arheološkome srednjovjekovnome kompleksu u šumi Obrovi kod Grubišnog Polja istraživao položaj crkve s grobljem (GPŠO-2). Istraženo je 67 grobova i pronađeni su ukopi za temelje sakralnog objekta, vjerojatno svetišta (groblje - 12.- kraj 15. ili poč. 16. st.). Manja probna sonda otvorena je i na položaju očekivanog naselja (GPŠO-3) te je dala pozitivne rezultate (14. st.).

U razdoblju od 15. do 26. lipnja 2015. g. Institut za arheologiju je proveo probna arheološka istraživanja na tri položaja sjeverno od Grubišnog Polja u šumi zvanoj Obrovi ili Šuma Oborova, u Bjelovarsko- bilogorskoj županiji. To su položaji Grubišno Polje – Šuma Obrovi 1 (utvrda), Grubišno Polje - Šuma Obrovi 2 (crkva s grobljem) i Mala Peratovica- Šuma Obrovi (utvrda), sve objedinjeno pod zajedničkim nazivom Arheološko nalazište Šuma Obrovi, Grubišno Polje. Sva tri položaja – dvije utvrde i crkva s grobljem, ali i niz okolnih pozicija koje ukazuju na ostatke srednjovjekovnih nastambi ruralnog karaktera (selo), pa potom u šumi zamijećeni tragovi starih putova, predstavljaju vrhunski potencijal za istraživanje srednjovjekovnog društva izgrađenog na osnovici utvrda - crkva s grobljem - selo, što je jedan od rijetkih arheološki utvrđenih, a još manje istraživanih slučajeva u Hrvatskoj. Osobito vrijedni rezultati postignuti su na trodijelnoj utvrdi Grubišno Polje- Šuma Obrovi 1 gdje je pronađeno obilje nalaza koji su omogućili dataciju utvrde u kraj 15. i prvu polovinu 16. stoljeća (ostruga, strelica, kopča, keramika, majolika itd.), a posebno ističemo značaj nepokretnih nalaza - ostataka palisade, graditeljskih elemenata mostne konstrukcije na komunikaciji između središnjeg i sjevernog uzvišenja, kao i ostataka drvenih objekata – palisade ili rubnih gospodarskih zgrada na južnom uzvišenju. Druga, oko kilometar udaljena utvrda Mala Peratovica – Šuma Obrovi može se datirati u 14. i 15. stoljeće. Crkva i groblje otkriveno na trećem istraživanom položaju – Grubišno Polje – Šuma Obrovi 2, zasigurno je funkcioniralo u to vrijeme te je predstavljalo mjesto pokopavanja stanovništva iz sela čije smo tragove rekognosciranjem terena naslutili u neposrednoj blizini ovih položaja.

U razdoblju od 15. do 26. lipnja 2015. g. Institut za arheologiju je proveo probna arheološka istraživanja na tri položaja sjeverno od Grubišnog Polja u šumi zvanoj Obrovi ili Šuma Oborova, u Bjelovarsko- bilogorskoj županiji. To su položaji Grubišno Polje – Šuma Obrovi 1, Grubišno Polje - Šuma Obrovi 2 i Mala Peratovica- Šuma Obrovi, sve objedinjeno pod zajedničkim nazivom Arheološko nalazište Šuma Obrovi, Grubišno Polje.

Institut za arheologiju je tijekom 24 radna dana u razdoblju od 23. ožujka do 22. travnja 2015. godine proveo zaštitno arheološko istraživanje nalazišta AN 6 Donji Miholjac - Đanovci na trasi južne obilaznice grada Donjeg Miholjca, između stacionaža 2+790 – 3+120. Širina zone istraživanja iznosila je 20 m, odnosno ukupno je istražna površina od 6600m2. Preliminarnom stručnom obradom otkrivenih nalaza, jama i raznih objekata, rupa od stupova, kanala, kuća, ukopanih podrumskih i dr. objekata te vatrišta i peći, ustanovljeno je naseljavanje kroz eneolitik, kasni laten, rimsko doba i srednji vijek.

Institut za arheologiju je 2015. godine proveo zaštitno arheološko istraživanje nalazišta AN 6 Donji Miholjac – Đanovci na trasi južne obilaznice grada Donjeg Miholjca, između stacionaža 2+790 – 3+120. Širina zone istraživanja iznosila je 20 m, odnosno ukupno je istražna površina od 6600m2. Ustanovljeno je naseljavanje lokaliteta u eneolitiku (badenska i lasinjska kultura), kasnom latenu i antici te ranom i kasnom srednjem vijeku. Prapovijesna naselja ukazuju na intenzitet rasprostiranja na istočnijim dijelovima lokaliteta. Ranosrednjovjekovni objekti grupirani su na tri mjesta sporadično u središnjem, zapadnom dijelu središnjeg i samom zapadnom dijelu lokaliteta. Antičko i kasnosrednjovjekovno naselje zauzimaju najveću površinu, gotovo čitavim lokalitetom, s time da se kasnosrednjovjekovno naselje širi dalje na istok od antičkoga. Među vrijednim pronalascima ističu se dvije karakteristične nadzemne lasinjske kuće, a između njih posebice ona veća, omeđena gustim dvojnim nizom stupova na jednoj strani te nepravilnijim nizom na drugoj. Nadalje, ističe se pronalazak ukopa fetusa djeteta u jami u 2. pol. 14. st. na istočnome rubu kasnosrednjovjekovnog naselja. To je jedan od izuzetno rijetkih takvih pronalazaka na hrvatskom području pa i šire u kasnom srednjem vijeku, a ukazivao bi na skrivanje neželjene trudnoće. Nalazište je pružilo obilje izvanredne građe za rekonstrukciju života na ovome položaju u svim navedenim razdobljima, što će uslijediti nakon detaljne analize materijala te faziranja lokaliteta i specificiranja uže datacije objekata i njihove funkcije.

Pozvano predavanje za širu javnost uz PP prezentaciju, povodom Dana grada Grubišno Polje, Grubišno Polje, 17. studenoga 2015.

Tijekom 2011. i 2012. g. Institut za arheologiju je obavio arheološko istraživanje ostataka kasnosrednjovjekovnog naselja na lokalitetu Buzadovec-Vojvodice, na trasi autoceste A12 Sveta Helena - GP Gola, dionica Gradec – Kloštar Vojakovački (Zagrebačka županija). Naselje je podignuto u 13. st. i trajalo je do sredine 15. stoljeća. Sporadični nalazi ukazuju i na korištenost položaja u prapovijesti. Zamijećeni objekti i nalazi iz starije faze srednjovjekovnog naselja ukazuju na bogatijeg vlasnika imanja koji je stanovao u troprostornome objektu ispod čije čitave površine je bio iskopan podrum, a na čijem imanju je bio čitav sklop raznih gospodarskih objekata. Radionički dio na sjevernome dijelu lokaliteta datira u drugu fazu srednjovjekovnog naselja. U iskopavanjima su pronađeni brojni pokretni nalazi poput keramičkih lonaca, keramičkih kugli, životinjskih kostiju te metalnih predmeta korištenih na srednjovjekovnim domaćinstvima.

U zaštitnim istraživanjima nalazišta AN 4 Poljana Križevačka 1 (Koprivničko-križevačka županija) na trasi autoceste A12, Sv. Helena – GP Gola, dionica Gradec – Kloštar Vojakovački, otkriveni su ostaci prapovijesnoga, antičkog i srednjovjekovnog naselja. Nalazište je položeno na blagom, ovalnom uzvišenju koje je smješteno u dolini potoka Glogovnice, na jugozapadnom rubu naselja Poljana Križevačka, tek kakvih 900 m južno od nalazišta AN 5 Poljana Križevačka 2 na kojem je, uz nalaze iz više prapovijesnih razdoblja, također ustanovljeno kasnosrednjovjekovno naselje s mogućim položajem značajnijeg drvenog zdanja, možda kurije.

Nalazište AN 5 Poljana Križevačka 2 smješteno je nekoliko kilometara južno od Križevaca (Koprivničko-križevačka županija), tik uz zapadni rub današnjeg naselja Poljana Križevačka. Radi se o blago uzdignutoj ovalnoj gredi s istočne strane potoka Glogovnice koja prema istoku prelazi u blage brežuljke, dok se zapadno od nalazišta rasprostire dolina Špiranečkog luga. Zaštitna istraživanja proveo je Institut za arheologiju u okviru pripremnih radova na trasi autoceste A12 Sv. Helena – GP Gola, dionica Gradec – Kloštar. Otkriven je višeslojan lokalitet. Najstariji tragovi naseljavanja povezuju se s lasinjskom kulturom iz bakrenog doba, no najveći broj pronađenih nalaza pripada naselju virovitičke grupe iz kasnog brončanog doba uz koje je pronađeno i pripadajuće groblje s paljevinskim grobovima. Otkrivena je i nastamba latenske kulture iz mlađeg željeznog doba. Ostaci dijela kasnosrednjovjekovnog naselja pronađeni su na jugoistočnome dijelu nalazišta. Kasnosrednjovjekovno naselje se prostiralo u smjeru istok–zapad na južnom dijelu grede te je dijelom uništilo sjeverni dio groblja iz kasnog brončanog doba. Istraživanjima je, sudeći prema koncentraciji objekata, zahvaćen zapadni dio kasnosrednjovjekovnog naselja.

Suradnja na projektu Arheološkog muzeja u Zagrebu i Srednje škole Bartola Kašića u Grubišnom Polju "Na izvorima novih spoznaja", povodom Dana škole, Grubišno Polje 4. ožujka 2016., ustupanje dokumentacije i rezultata arheoloških istraživanja AMZ-u za potrebe popularizacije đacima 2. razreda putem predavanja pod nazivom "Srednjovjekovna arheologija zavičaja" koje je izveo Ozren Domiter

U razdoblju od 15. do 26. lipnja 2015. g. Institut za arheologiju je proveo probna arheološka istraživanja na tri položaja sjeverno od Grubišnog Polja u šumi zvanoj Obrovi ili Šuma Oborova, u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. To su položaji Grubišno Polje – Šuma Obrovi 1 (utvrda), Grubišno Polje - Šuma Obrovi 2 (crkva s grobljem) i Mala Peratovica- Šuma Obrovi (utvrda), sve objedinjeno pod zajedničkim nazivom Arheološko nalazište Šuma Obrovi, Grubišno Polje. Sva tri položaja – dvije utvrde i crkva s grobljem, ali i niz okolnih pozicija koje ukazuju na ostatke srednjovjekovnih nastambi ruralnog karaktera (selo), pa potom u šumi zamijećeni tragovi starih putova, predstavljaju vrhunski potencijal za istraživanje srednjovjekovnog društva izgrađenog na osnovici utvrda - crkva s grobljem - selo, što je jedan od rijetkih arheološki utvrđenih, a još manje istraživanih slučajeva u Hrvatskoj. Osobito vrijedni rezultati postignuti su na trodijelnoj utvrdi Grubišno Polje- Šuma Obrovi 1 gdje je pronađeno obilje nalaza koji su omogućili dataciju utvrde u kraj 15. i prvu polovinu 16. stoljeća (ostruga, strelica, kopča, keramika, majolika itd.), a posebno ističemo značaj nepokretnih nalaza - ostataka palisade, graditeljskih elemenata mostne konstrukcije na komunikaciji između središnjeg i sjevernog uzvišenja, kao i ostataka drvenih objekata – palisade ili rubnih gospodarskih zgrada na južnom uzvišenju. Druga, oko kilometar udaljena utvrda Mala Peratovica – Šuma Obrovi može se datirati u 14. i 15. stoljeće. Crkva i groblje otkriveno na trećem istraživanom položaju – Grubišno Polje – Šuma Obrovi 2, zasigurno je funkcioniralo u to vrijeme te je predstavljalo mjesto pokopavanja stanovništva iz sela čije smo tragove rekognosciranjem terena naslutili u neposrednoj blizini ovih položaja.

U Pitomači i Križevcima posterom su široj javnosti predstavljeni rezultati novijih arheoloških istraživanja srednjovjekovnog kompleksa u Šumi Obrovi, sjeverno od Grubišnog Polja, na izložbenome projektu "Tekuća arheološka istraživanja u Hrvatskoj", Arheološkog muzeja u Zagrebu. Otvorenje izložbe: Pitomača, 17. studenoga 2015 ; Križevci, 24. veljače- 24. ožujka 2016.

Tijekom ožujka i travnja 2015. godine Institut za arheologiju je proveo zaštitna arheološka istraživanja lokaliteta AN 6 Donji Miholjac – Đanovci na trasi južne obilaznice grada Donjeg Miholjca. Pronađeni su brojni nalazi iz raznih razdoblja: zemunice, kuće i gospodarskih objekti , bunari, vatrišta, ognjišta i peći, skladišne i otpadne jame, kanali iz eneolitika, antike, ranog i kasnog srednjeg vijeka. Kasnosrednjovjekovno naselje se prostire na području najviše točke lagano uzdignutog terena u širem nizinskome području. Jame te zapune stambenih objekata obiluju nalazima ulomaka kuhinjskih posuda i ljepa te rjeđim ulomcima opeke. U pojedinim objektima, uz višestruko i dugotrajno korištena vatrišta i ognjišta pronađena je iznenađujuća količina odbačenih željeznih predmeta. Dio tih predmeta (ostruge, strelice, noževi, okovi korica za noževe) kao i pojedini keramički nalazi stolne keramike (ulomci keramičkih čaša ukrašenih nizovima kotačića te crveno slikanih vrčeva i čaša) ukazuju nam na prisutnost plemića u ruralnom naselju, što nam, sve učestalijim arheološkim istraživanjima srednjovjekovnih sela, mijenja do sada ustaljenu sliku o odvojenom životu plemstva i običnog puka na našem području u kasnom srednjem vijeku. Posebno se ističe nalaz ukopa djeteta perinatalne dobi u kasnosrednjovjekovnoj jami. Posmrtni ostaci djeteta pronađeni su na dnu jame na ulomku dna lonca. To je jedan od izuzetno rijetkih takvih pronalazaka na hrvatskom području pa i šire u kasnom srednjem vijeku.

Izložbom se javnosti predstavlja stari grad Novigrad na Dobri, značajan arheološki i kulturno- povijesni spomenik, koji je provedbom arheoloških i konzervatorsko-restauratorskih radova tijekom posljednjih desetak godina ponovno došao u središte pažnje stručne javnosti. Naglasak na izložbi stavljen je na arheološka istraživanja u unutrašnjem dvorištu kaštela, koje je Arheološki muzej u Zagrebu proveo između 2009. i 2012. godine. Stari grad Novigrad uzdiže se nad desnom obalom rijeke Dobre desetak kilometara zapadno od Karlovca, na trasi stare Karolinske ceste koja je od dvadesetih godina 18. stoljeća povezivala Karlovac s Bakrom i Rijekom preko Vrbovskog i Mrkoplja, a čiji je nezaobilazan dio i vrlo dobro očuvani stari kameni most preko Dobre. Most je smješten u neposrednoj blizini Staroga grada i povezuje ga s naseljem Novigradom na Dobri. Izvori od 13. stoljeća kraj oko Dobre nazivaju prema imenu rijeke, a samo se mjesto Dobra tako po prvi puta naziva krajem 13. stoljeća. Popis župa arhiđakona Ivana iz 1334. godine navodi crkvu Blažene Djevice Marije u Dobri, a nesumnjivo je riječ o crkvi istog titulara u današnjem Novigradu na Dobri, prije toga nazivanim još i Crkvenim Selom. Ista se župa – Dobra – navodi i u popisu iz 1501. godine. Prvi zabilježeni spomen Novigrada datira iz 1558. godine, a odnosi se na procjenu imanja Stjepana Frankopana Ozaljskog, u vezi presude banskog suda kojom je trebao biti smaknut, a dobra zaplijenjena. Iz svega proizlazi da bi prema povijesnim izvorima vrijeme nastanka grada trebalo tražiti u vremenu prve polovice 16. stoljeća, a da je njegov vjerojatni graditelj knez Bernardin Frankopan (1453-1529). Grad je u vlasti Frankopana do stradanja Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog 1670-71. godine, kada je opljačkan i uskoro dolazi u posjed zapovjednika Karlovačkog generalata Josipa Herbersteina, koji njime vlada do smrti 1689. godine, a oporučno ga ostavlja redu Malteških vitezova. Malteški red prodaje ga 1746. godine barunu Stjepanu Patačiću, koji izvorni renesansni kaštel preuređuje u barokni dvorac. Nakon francuske okupacije, 1809. godine Bartol Patačić prodaje dvorac Mirku Haraminčiću, a kasniji vlasnici dvorca su još i karlovački trgovac Franjo pl. Türk (do 1919.) te naposljetku barun Zdenko Turković, koji ga 1939. poklanja hrvatskom narodu, dok imanje prodaje Banovini Hrvatskoj. Godine 1944. grad su zapalili partizani. Godine 1953. proglašen je spomenikom kulture, a od 1994. započinje projekt obnove i revitalizacije pod vodstvom Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Karlovcu. Ogroman i nezaobilazan doprinos revitalizaciji grada od svog osnutka 1998. godine kontinuirano pruža Društvo prijatelja Novigrada na Dobri "Frankopan"

U proljeće 2013. godine Institut za arheologiju je poduzeo dokumentiranje srednjovjekovne utvrde Gradine kod Špišić Bukovice u Virovitičko- podravskoj županiji. Visinsko gradište je snimljeno totalnom geodetskom stanicom te je u programskom paketu Golden Software Surfer 11 načinjen digitalni model. Surfer je program za rekonstrukciju prostornih polja iz prikupljenih prostornih podataka, a omogućuje izradu više različitih 2D i 3D digitalnih modela. Vrlo je jednostavan za korištenje, a za rad u njemu potrebno je samo osnovno poznavanje programa. Osim zornih prikaza raznih pogleda na utvrdu, posebno je pogodan za brzu izradu željenih presjeka preko lokaliteta koji su nam na primjeru Gradine kod Špišić Bukovice omogućili zoran uvid u topografski i oblikovni karakter utvrde. Utvrda je podignuta na padini brijega te je iskopom dubokih jaraka oblikovano središnje uzvišenje (30 x 20 m), manje sjeverno uzvišenje (formirano proširivanjem prvog unutarnjeg bedema) te tri koncentrična moćna bedema. Tlocrt utvrde je ovalnoga oblika, izdužena u smjeru sjever-jug u dužini od 190 m, a u smjeru istok-zapad 130 m.

Ovogodišnjim je istraživanjima završen iskop uokolo vanjskih temelja današnje kapele te je čitava površina pripremljena za buduće drenažne radove. Iskopom sonde 1 potvrđena je dosadašnja stratigrafija ukopa grobova na lokalitetu od razvijenog srednjeg vijeka (ranosrednjovjekovni ukopi u uvogodišnjim istraživanjima nisu pronađeni) pa do u novi vijek, odnosno 18. stoljeće. Otkriveno je 44 grobova što čini ukupan broj od 559 istraženih grobova u jedanaest istraživačkih kampanji što ih je na lokalitetu provodio Institut za arheologiju. Iskopom sonde 2 definiran je tlocrt ugaonog kontrafora trobrodne gotičke kapele. Drugi cilj ovogodišnjih istraživanja bio je definirati arhitekturu na južnom dijelu zaravni ovoga obrambenim jarkom utvrđenoga položaja, odnosno prostoriju aneksiranu uz sredinu južne lađe trobrodne gotičke crkve. Obrisi arhitekture su definirani, no za iskopavanje unutrašnjosti tog objekta, čime bi se stratigrafski jasno definirala njegova funkcija, nije bilo financijskih mogućnosti. Spomenuta prostorija - vjerojatno bočna kapela, unutrašnjih dimenzija 3, 8 x 4, 15 m, zasigurno je bila u funkciji kada i trobrodna gotička crkva, dakle u vremenu gospodarenja Knezova Iločkih nedalekim gradom Ružicom. Jesu li u njoj bili pokopani i koji moćnici, nije nam poznato – valjalo bi provesti iskopavanja njene unutrašnjosti. Arhitektonski ostaci pronađeni u sondi 1 također otvaraju neka pitanja u vezi izgleda i funkcioniranja sakralnog objekta u obliku jednobrodne izdužene dvoranske Saalkirche koja je prethodila trobrodnoj gotičkoj građevini.

Jedanaesta arheološka sezona ujedno predstavlja i posljednju sezonu zaštitnih istraživanja na lokalitetu koja Institut za arheologiju sustavno provodi od 2003. godine. Unutar same kapele istraživanje nije bilo moguće, međutim izvan objekta je istražena potrebna površina koja omogućuje daljnje prezentacijske radove na lokalitetu, kao i znanstvenu valorizaciju svih pronalazaka. Ovogodišnjim je istraživanjima završen iskop uokolo vanjskih temelja današnje kapele te je čitava površina pripremljena za buduće drenažne radove. Istražena su 44 groba što čini ukupan broj od 599 istraženih grobova u svih jedanaest sezona. Definiran je tlocrt objekta aneksiranog uz sredinu južne lađe trobrodne gotičke crkve. Unutrašnje dimenzije su mu 3, 8 x 4, 15 m, a vjerojatno je predstavljao bočnu kapelu koja je bila u funkciji istovremeno kada i trobrodna gotička crkva, dakle u vremenu gospodarenja Knezova Iločkih nedalekim gradom Ružicom.

Institut za arheologiju je u razdoblju od 3. do 5. listopada 2013. proveo probna arheološka istraživanja na lokalitetu AN 3 Beli Manastir – Sudaraž, sjever, registriranom prethodnim rekognosciranjima na trasi buduće autoceste A5 Beli Manastir – Osijek – Svilaj. Lokalitet se nalazi se jugozapadno od Belog Manastira, nedaleko naselja Sudaraž u Osječko- baranjskoj županiji. Nalazište se prostire u nizinskome kraju na tek blago povišenome brežuljku na kojem je zamijećena i najveća koncentracija nalaza (‚ 94.22 mnm), a koji nadvisuje širi okolni teren za oko pola metra. Arheološkim istraživanjima koja su trajala dva i po radna dana, obuhvaćena je planirana površina od 2299 m2, raspoređena u 18 sondi. Probnim istraživanjima ustanovljeno je naseljavanje ovog položaja od prapovijesti do u srednji vijek. Registrirano je preko 100 arheoloških objekata (stambeni i gospodarski objekti, jame, vatrišta, peći itd.). Iz prapovijesnih razdoblja prikupljeni su nalazi keramike na površini nekoliko objekata koji ukazuju na naseljenost u razdoblju neolitika (vjerojatno starčevačke kulture) te eneolitika. Mnoštvo je jama na čijim površinama nisu pronađeni nalazi koji bi nam omogućili njihovo kronološko opredjeljenje te nije u potpunosti jasno u kojem od ova dva razdoblja je intenzitet naseljavanja bio veći. Na istome položaju gdje su nekoć postojala prapovijesna naselja, ili nešto sjevernije, podignuto je i kasnosrednjovjekovno naselje koje je u probnim istraživanjima registrirano većom količinom keramičkih nalaza, velikom gustoćom nadzemnih stambenih i gospodarskih objekata (tragovi rupa od stupova, osobito u sondi 6), ali i podruma kuća ili pak poluukopanih kasnosrednjovjekovnih kuća. Osim toga, zabilježena su i vatrišta te peć kao i otpadne jame. Nalazi keramike, fakturom, načinima ukrašavanja, profilacijama oboda, znakovima na dnima posuda ukazuju na razdoblje kasnog srednjeg vijeka – drugu polovinu ili kraj 13. i 14. stoljeće.

Stari grad Novigrad uzdiže se nad desnom obalom rijeke Dobre desetak kilometara zapadno od Karlovca, na trasi stare Karolinske ceste koja je od dvadesetih godina 18. stoljeća povezivala Karlovac s Bakrom i Rijekom preko Vrbovskog i Mrkoplja, a čiji je nezaobilazan dio i vrlo dobro očuvani stari kameni most preko Dobre. Most je smješten u neposrednoj blizini Staroga grada i povezuje ga s naseljem Novigradom na Dobri. Izvori od 13. stoljeća kraj oko Dobre nazivaju prema imenu rijeke, a samo se mjesto Dobra tako po prvi puta naziva krajem 13. stoljeća. Pretpostavlja se da je u 13. stoljeću također postojao utvrđeni grad koji je predstavljao svjetovnu vlast nad novigradskim krajem, odnosno ondašnjim posjedom Dobra. Međutim on se izrijekom u povijesnim vrelima ne spominje. Povijesni izvori šute i o kasnijem – novome gradu gotovo sve do polovine 16. stoljeća. Prvi zabilježeni spomen starog grada Novigrada datira iz 1544. godine u ugovoru o zajednici dobara i uzajamnom nasljedstvu između Stjepana Frankopana Ozaljskog i Nikole Zrinskog, a potom se stari grad spominje odmah 1558. godine u dokumentu o procjeni Stjepanovih imanja u vezi presude Banskog suda kojom su njegova dobra trebala biti zaplijenjena. Stari grad Novigrad je, međutim, u vlasti Frankopana bio i prije, barem od vremena Stjepanovog unuka – kneza Bernardina Frankopanskog koji je, kako možemo iščitati iz slijeda povijesnih zbivanja, arheoloških istraživanja i arhitekture samoga grada, bio i graditeljem novigradskog kaštela. Grad je u vlasti Frankopana do stradanja Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog 1670.-1671. godine, kada je opljačkan i uskoro dolazi u posjed zapovjednika Karlovačkog generalata Ivana Josipa Herbersteina koji njime upravlja do smrti 1689. godine, a oporučno ga ostavlja redu Malteških vitezova. Malteški red prodaje ga 1746. godine barunu Stjepanu Patačiću, koji izvorni renesansni kaštel preuređuje u barokni dvorac. Nakon francuske okupacije, 1809. godine Bartol Patačić prodaje dvorac Mirku Haraminčiću, a kasniji vlasnici dvorca još su i karlovački trgovac Franjo pl. Türk (do 1919.) te naposljetku barun Zdenko Turković, koji ga 1939. poklanja hrvatskom narodu, dok imanje prodaje Banovini Hrvatskoj. Godine 1944. grad su zapalili partizani.

Istraživanje 2013. g. provedeno je na području uz južni ugao zapadnog baroknog pročelja današnje crkve (sonda 1: 4, 5 m x 2, 1 m = 9, 45 m2), zatim u □ Y/A 5 (sonda 2: 7m2) te u □ C/B5 i B6 (sonda 3: 7, 10 m x 1, 7 m u smjeru I-Z + 4, 75 m x 1, 5 m u smjeru S-J = 18, 3 m2 ). Ukupno je obuhvaćena površina od oko 35 m2. Dubina iskopa u sondi 1 jeste 2, 30 m. U sondi 2 se pliće iskopavalo (80 cm – 1 m) kako bi se definirao kontrafor i spoj sa zidom južnog broda gotičke trobrodne crkve. U sondi 3 je dubina iskopa ovisila o očuvanosti arhitekture koju se pokušalo definirati te je iskop sezao od 80 cm do 1, 20 m relativne dubine od današnje površine terena. Iskopom sonde 1 potvrđena je dosadašnja stratigrafija ukopa grobova na lokalitetu od razvijenog srednjeg vijeka (ranosrednjovjekovni ukopi iz 11. st. u ovogodišnjim istraživanjima nisu pronađeni) pa do u novi vijek, odnosno 18. stoljeće. Zamijećeno je učestalo ukopavanje male djece (uglavnom perinatalne dobi) oko same crkve u razdoblju novoga vijeka. Iznova smo imali potvrde prilaganja i novca u grobove u tome razdoblju, kao što je to bilo u prijašnjim istraživanjima. Također, lijepo se lučio pokušaj pokopavanja pokojnika na isto grobno mjesto (ponekad evidentno u istu raku ukoliko su pokopi uslijedili vrlo brzo jedan za drugime) na izmaku kasnog srednjeg i početku ranog novog vijeka. To se dobro iščitava primjerice u slijedu grobova ispod novovjekovnoga G 567: G 582-G 586-G 592-G 590 ili pak G 571-G 578-G 579 (slijed praćen odozdo prema dolje, dakle stariji tj. prvi pokopi su zadnje navedeni), pa i drugima. Pri tome su stariji u slijedu tih pokopa presjekli još starije grobove iz razdoblja razvijenog i prijelaza razvijenog na kasni srednji vijek. Ukupno je istraženo u svim sezonama 599 grobnih cjelina te mnoštvo dislociranih kostiju unutar zatvorenih grobnih cjelina, kosturnica i slojeva poremećenih grobova. Drugi cilj ovogodišnjih istraživanja bio je definirati arhitekturu na južnom dijelu zaravni ovoga obrambenim jarkom utvrđenoga položaja, odnosno prostoriju aneksiranu uz sredinu južnog broda spomenute crkve. Obrisi arhitekture su definirani, no za iskopavanje unutrašnjosti tog objekta čime bi se stratigrafski jasno definirala njegova funkcija, kao u konačnici i čitavog prostora trobrodne gotičke crkve kojeg smo u onim dijelovima koji nisu usko vezani uz neposredni prostor današnje kapele - dakle čitava površina zapadnog dijela zaravni – tek istražili do samih arhitektonskih ostataka (izuzev moćnog zvonika čija je unutrašnjost 2009. g. istražena do same zdravice), nije bilo financijskih mogućnosti. Spomenuta prostorija unutrašnjih dimenzija 3, 8 x 4, 15 m zasigurno je bila u funkciji kada i trobrodna gotička crkva, dakle u vremenu gospodara Knezova Iločkih nedalekim gradom Ružicom. Čini se da je objekt egzistirao još u razdoblju ranog novoga vijeka (barem su zidovi bili jasno vidljivi ako već objekt nije bio u funkciji) jer su grobovi svojom orijentacijom respektirali pružanje zidova i u smjeru sjever-jug (primjerice G 583). Kako istraživanja unutar same današnje kapele nije moguće u sadašnjoj situaciji realizirati, zaključujemo da raspolažemo s dovoljno ulaznih podataka da se izradi kvalitetan zasebni stručni elaborat koji će biti putokazom za sve drenažne radove okolo kapele, ali i osnovom za sastavljanje idejnog pa kasnije i izvedbenog projekta prezentacije ovoga lokaliteta u kulturno- turističke svrhe za što je svakako zainteresiran i nositelj projekta Grad Orahovica.

Istraživanje 2012. g. provedeno je na području uz južni portal današnje kapele te između dva istočna kontrafora apside kapele. Istraženo je daljnjih 76 grobova što čini ukupan broj od 555 istraženih grobova. Na području uz južni portal današnje kapele istraživana je površina prostora ramena južnog broda ranogotičke trobrodne crkve čiji su temelji otkriveni još u prijašnjim sezonama na drugim mjestima. Otkriven je zid koji se pod pravim kutom odvaja prema jugu od južnog zida trobrodne crkve, što nam ukazuje na postojanje zasebne prostorije aneksirane na jugozapadni dio spomenute trobrodne crkve. Njegovu (možda samostansku?) funkciju tek valja definirati u budućim istraživanjima. Uz apsidu današnje kapele istražena je sonda između dva istočna kontrafora. Time je istražena i pripremljena za buduće drenažne radove sva površina uz zidove kapele, osim jugozapadnoga dijela ispred pročelja crkve.

Tijekom 2011. i 2012. g. Institut za arheologiju je obavio arheološko istraživanje ostataka kasnosrednjovjekovnog naselja na lokalitetu Buzadovec-Vojvodice, na trasi autoceste A12 Sveta Helena - GP Gola, dionica Gradec – Kloštar Vojakovački. Na osnovi sadašnjih spoznaja, prije znanstvene obrade nalaza i nalazišta koja je u tijeku, preliminarni rezultati istraživanja ukazuju na dataciju naselja od 13. do 15. stoljeća, s naglaskom na starije razdoblje. Većina otkrivenih objekata pripada kasnosrednjovjekovnome naselju koje se na osnovi rasprostranjenosti objekata može podijeliti na tri dijela. Dvije velike koncentracije nalaza zamijećene su na južnom te na sjevernom dijelu trase, dok se u središnjem dijelu registriranog lokaliteta nalazi zasebna skupina sporadičnih, raštrkanih objekata. U južnom dijelu lokaliteta, na području nekad podvodnog terena na zapadnom dijelu trase pronađeno je tek nekoliko objekata – otpadnih jama i vatrišta, kao i ograda (za stoku?), a koncentracija nalaza se povećava prema povišenome terenu na istoku. Pronađeni ostaci velikog objekta s ukopanim podrumom duž čitave svoje površine pripadaju troprostorno podijeljenoj stambenoj kući s ulazom na jugoistočnoj strani. Okružena je brojnim jamama koje bi ukazivale na intenzivne aktivnosti u „dvorištu“ toga domaćinstva. Ovo imanje s kućom okruženom nizom gospodarskih objekata pripadalo je možda seoskom starješini ili vjerojatnije plemiću koji je ovdje, podno sela koje se vjerojatno nalazilo istočnije na povišenoj izduženoj gredi na kojoj se smjestilo i današnje selo Buzadovec, imao svoje izdvojeno bogatije gospodarstvo. Srednji dio lokaliteta zastupljen je tek s jednom, vjerojatno dvoprostornom stambenom kućom, koja je bila prepuna arheoloških nalaza, a kraj koje se nalazila jedna otpadna jama. Podalje na sjeverozapadu pronađeni su ostaci možda još jedne stambene kuće također s jednom otpadnom jamom. Nalazi iz prvospomenutog objekta sugerirali bi trajanje objekta i u 14., možda čak početkom 15. st., a zastupljeni su i svi keramički oblici koje imamo i na ostalim dijelovima lokaliteta, a koji bi sugerirali dataciju već od druge polovice 13. st. Na sjevernome dijelu lokaliteta niz jama, peći i vatrišta ili ognjišta upućivali bi na radioničku djelatnost. Prije provedenih svih znanstvenih analiza nismo u mogućnosti odgovoriti na pitanje kojom bi se djelatnošću bavio zanatlija ili više njih u ovome dijelu lokaliteta. U iskopavanjima su pronađeni brojni pokretni nalazi poput keramičkih lonaca, keramičkih kugli, životinjskih kostiju te metalnih predmeta koji će nakon obrade i cjelovite objave upotpuniti naše, za sada vrlo nepotpune i nejasne, ali upravo stoga i intrigantne, spoznaje o načinu života ruralnih sredina u srednjem vijeku na našem prostoru.

Izvješće o rezultatima arheoloških istraživanja provedenih u razdoblju od 3. do 25. rujna 2012 sastoji se od 56 stranica teksta, 7 crteža unutar teksta, 113 slika te priloženom nacrtnom dokumentacijom (85 crteža).

U članku se donose preliminarni rezultati ciljanih rekognosciranja i reambulacije gradišta na širem bilogorskom kraju i prostoru Zapadne Slavonije (Karta 1). Radi se o visinskim i nizinskim plemićkim utvrdama, koje se sastoje od središnjeg zemljanog uzvišenja, okruženog obrambenim jarcima i zemljanim bedemima. Uglavnom su to utvrde na kojima su stajale drvene građevine, kula i stan plemića, međutim na pojedinima od njih vidljivi su i tragovi opekom zidanih građevina. Lokaliteti se preliminarno datiraju u razdoblje od 13. do 15. stoljeća. U dosadašnjoj literaturi za mnoge utvrde ne postoje objave njihovih tlocrta. Ovom prigodom donose se pojedine, a objavljuju se podaci i o nekoliko potpuno novih, stručnoj javnosti još nepoznatih lokaliteta. U radu se donosi izbor ilustrativne dokumentacije, dok će detaljne objave uslijediti.

Nastavljena su arheološka istraživanja srednjovjekovne crkve s grobljem u Crkvarima, nedaleko Orahovice. Istraženo je područje uz južni (sonda S1) i jugoistočni zid (sonda S2) apside današnjeg crkvenog objekta, barokizirane kasnogotičke crkve s dodatnim istočnim rovom preko ruba i padine središnjeg uzvišenja (sonda S2a). Otkriveni su ostaci drvene palisade na rubu središnjeg uzvišenja, zatim zid koji je opasavao kasnosrednjovjekovno i novovjekovno groblje. Osobito je značajan pronalazak supstrata temelja polukružne apside do sada najstarije - romaničke crkve na ovome položaju, uokolo koje su pronađeni ukopi pokojnika sa srebrnim S-karičicama. Istraženo je 111 grobova od razdoblja ranog srednjeg vijeka do novog vijeka što čini ukupan broj od 479 istraženih grobnih cjelina na lokalitetu. U novovjekovnom sloju pokopavanja ističe se pokop pokojnice iz G 376 koja je u raku tik uz apsidu položena potrbuške i to glavom na istoku, a nogama na zapadu. Na području vrata pokojnice nađena je masivna željezna (pojasna) kopča, a do desnog ramena željezni nož. U najstarijem horizontu grobova pronađeno je nekoliko srebrnih karika zatvorenih krajeva, kao i S-karičica. Pronalazak supstrata temelja, vjerojatno romaničke apside, i položaj tih grobova uokolo nje govori nam o horizontu pokopa kad se iz groblja na redove prešlo na pokopavanje uz crkvu. Neki od najstarijih grobova vjerojatno pripadaju i horizontu groblja na redove, no prije detaljne analize lokaliteta ne možemo ulaziti u njihovo razlučivanje.

Stručno izvješće o rezultatima arheoloških istraživanja kasnosrednjovjekovnog sela na trasi autoceste A12 SVETA HELENA – GP GOLA, dionica GRADEC – KLOŠTAR VOJAKOVAČKI, AN 3 BUZADOVEC - VOJVODICE, stacionaža od km 4+850, 00 do km 5+100, 00, ukupna površina 15360m2) sastoji se od 85 stranica teksta potkripljenog s 65 slika te 93 priloga nacrtne dokumentacije (crteži).

Nastavljena su arheološka istraživanja srednjovjekovne crkve s grobljem u Crkvarima, nedaleko Orahovice. Istražen je prostor južno uz današnju kapelu, njenu kasnogotičku fazu. Otkriveni su temelji dvaju kontrafora iz te faze crkve kao i temelji ramena južnog broda starije trobrodne gotičke crkve. Istraženo je daljnjih 97 grobova što čini ukupan broj od 368 istraženih grobnih cjelina.

Zaštitnim arheološkim istraživanjima otkriveni su segmenti srednjovjekovnog opkopa oko utvrde na prostoru ispod istočne kule četvrtasta tlocrta te na rubnom prostoru zaravanka ovoga istaknutog brežuljka na kojemu je podignut stari grad Dubovac, između kružnih kula B i C. Na samome rubu pronađeni su i tragovi (negativi) stupova od palisada. Vrijeme organiziranja obrambenog sustava opkopom za sada nije moguće preciznije odrediti jer su stariji srednjovjekovni slojevi uništeni podizanjem ovog renesansnog kaštela s elementima gotike te ostalim kasnijim, novovjekovnim intervencijama. Dubovački grad kakvog danas poznajemo, stoji na već zemljom zapunjenom opkopu. U zapunama su pronađeni ulomci prapovijesne i srednjovjekovne keramike. Na prostoru između kula B i C, izvan jezgre utvrde pronađeni su ostaci kasnobrončanodobne kuće, te zanimljivo prethistorijsko učvršćivanje padine zaravanka metodom paljenja drvenih dasaka i greda te zasipavanjem slojem sterilne ilovače. Taj je sloj datiran C14 metodom u kraj 11. i početak 10. st. pr. Kr., dok se materijal iz kuće tipološki može datirati u nešto kasnije vrijeme, odnosno u sam kraj kasnog brončanog doba, period od 10. do 8. st. pr. Kr. U slojevima ispod horizonta kasnog brončanog doba otkriven je i ulomak posude lasinjske kulture što potvrđuje početke naseljavanja na Dubovcu već u vrijeme bakrenog doba.

U radu se obrađuju nalazi keramičkih čaša s burga Vrbovca u Klenovcu Humskome. Život se na burgu odvijao od kraja 12. pa do kraja 15. stoljeća te potom početkom 16. stoljeća kada je na ruševnome burgu podignuta novovjekovna drvena kula u funkciji stražarnice, ali i svojevrsne plemićke kurije. Nalazi keramičkih čaša potječu iz stratigrafski istraženih arheoloških slojeva što nam uvelike pomaže pri određivanju njihove vremenske pripadnosti. Time materijal s burga Vrbovca predstavlja izuzetno značajnu komparativnu građu za proučavanje raznih segmenata arheologije kasnoga srednjeg vijeka na našem prostoru, ali i šire. U radu se donose i nove spoznaje o problematici određivanja radioničke pripadnosti pojedinih tipova i nalaza keramičkih čaša., This paper analyses the finds of ceramic cups from the medieval castle of Vrbovec in Klenovec Humski. The castle was inhabited from the end of the 12th to the end of the 15th century, and at the beginning of the 16th century, when a modern period wooden tower with the function of a watchtower, but also a sort of an aristocratic manor house, was erected on top of the dilapidated castle. Finds of ceramic cups originate from the stratigraphically excavated archaeological layers, enabling us to ascertain the period they belong in. The finds from the Vrbovec castle represent an extremely significant comparative material for the study of various segments of medieval archaeology in this area, but also beyond. The paper also presents new insights into the problem of ascertaining which workshop certain types and finds of ceramic cups originated from.

Temeljem Ugovora o arheološkim sustavnim istraživanjima na trasi autoceste A12 SVETA HELENA – GP GOLA, dionica GRADEC – KLOŠTAR VOJAKOVAČKI, AN 3 BUZADOVEC - VOJVODICE, stacionaža od km 4+850, 00 do km 5+100, 00, između Naručitelja Hrvatskih autocesta d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje autocesta i Izvođača Instituta za arheologiju sklopljenog dana 08.09. 2011., a uz odobrenje nadležnog Konzervatorskog odjela u Zagrebu, Institut za arheologiju je od 21. rujna do 31. listopada 2011. godine proveo arheološka istraživanja na lokalitetu Buzadovac-Vojvodice, na površini od 12174m2 (od ukupne površine zabilježenog lokaliteta od 15360m2). U 2011. godini je istražena sva površina na kojoj su riješeni imovinsko-pravni odnosi, a nastavak slijedi u 2012. kad Naručitelj riješi otkup zemljišta. U izvještaju su objedinjene dvije privremene situacije predane Naručitelju za mjesec rujan i listopad 2011. g. Radi se o kasnosrednjovjekovnome naselju, tj. njegovome dijelu na zapadnoj padini brije brijega na kojem je smješteno današnje selo Buzadovac. Trasa autoceste obuhvaća segment naselja praktično u samoj dolini rijeke Glogovnice. Pronađeni su i istraženi kasnosrednjovjekovni slojevi, objekti, jame, kuće, peći itd. Lokalitet se nalazi na prosječnoj dubini od 50-60 cm, a na dijelu se nalazi i na dubini od 1, 30 m.

Istraživanje 2011. g. provedeno je na području uz južni (sonda S1) i jugoistočni zid (sonda S2) apside današnjeg crkvenog objekta, barokizirane kasnogotičke crkve s dodatnim istočnim rovom preko ruba i padine središnjeg uzvišenja (sonda S2a).Ukupno je obuhvaćena površina od 27 m2. Prosječna dubina iskopa jeste 2, 30 m. Godine 2011. istraženo je daljnjih 111 grobova što čini ukupan broj od 479 istraženih grobova u devet kampanja arheoloških iskopavanja koja traju prosječno po dva, maksimalno tri tjedna godišnje. Zamijećena su četiri osnovna horizonta, kao i u prijašnjim kampanjama: najmlađi – novovjekovni s velikom zastupljenošću pokopa male djece, dojenčadi i novorođenčadi, potom mlađa faza kasnosrednjovjekovnih grobova 15. i početka 16. stoljeća, zatim starija faza kasnosrednjovjekovnih grobova (13.-14. st.) te ranosrednjovjekovni grobovi i grobovi tzv. razvijenog srednjeg vijeka (11.-13. st.). Osobito je značajan ovogodišnji nalaz supstrata temelja najstarije - romaničke crkve (apside) na lokalitetu.

Zaštitnim arheološkim istraživanjima Instituta za arheologiju Starog grada Dubovca 2009. i 2010. g. otkriveni su segmenti srednjovjekovnog opkopa oko utvrde na prostoru ispod istočne kule četvrtasta tlocrta te na rubnom prostoru zaravanka ovoga istaknutog brežuljka na kojemu je podignut stari grad Dubovac, između kružnih kula B i C. Na samome rubu pronađeni su i tragovi (negativi) stupova od palisada. Vrijeme organiziranja obrambenog sustava opkopom za sada nije moguće preciznije odrediti jer su stariji srednjovjekovni slojevi uništeni podizanjem ovog renesansnog kaštela s elementima gotike te ostalim kasnijim, novovjekovnim intervencijama. Dubovački grad kakvog danas poznajemo, stoji na već zemljom zapunjenom opkopu. U zapunama su pronađeni ulomci prapovijesne i srednjovjekovne keramike. Na prostoru između kula B i C, izvan jezgre utvrde pronađeni su ostaci kasnobrončanodobne kuće, te zanimljivo prethistorijsko učvršćivanje padine zaravanka metodom paljenja drvenih dasaka i greda te zasipavanjem slojem sterilne ilovače. Taj je sloj datiran C14 metodom u kraj 11. i početak 10. st. pr. Kr., dok se materijal iz kuće može na osnovi tipoloških karatkeristika keramike datirati u nešto kasnije vrijeme, odnosno u sam kraj kasnog brončanog doba u period od 10. do 8. st.pr.Kr. Značajan je i nalaz ulomka posude lasinjske kulture koji potvrđuje naseljavanje i u bakrenom dobu na položaju današnjeg Starog grada Dubovac.

Niz godina provode se na krajnjem sjeverozapadnome dijelu Hrvatskoga zagorja, kod Huma na Sutli, arheološko-konzervatorska istraživanja burga srednjovjekovnog naziva Vrbovec. Burg se, u rijetkim povijesnim vrelima, spominje u razdoblju od druge polovine 13. pa do u drugu polovinu 15. stoljeća. Arheološka su istraživanja dala podatke i o njegovu ranijem početku kao i o dužem trajanju, odnosno naknadnom korištenju srednjovjekovnog položaja u razdoblju ranoga novog vijeka, tj. u 16. stoljeću. Članak je posvećen upravo posljednjoj fazi korištenja ovog položaja u stambene i obrambene svrhe. Godine 2008. istraženi su ostatci drvenog objekta, stradaloga u požaru, a podignutoga na samim ruševinama srednjovjekovnoga burga. Stratigrafija slojeva te rezultati apsolutnih radiokarbonskih analiza datiraju drveno zdanje u razdoblje novog vijeka. Nalazi pećnjaka s prednjom bogato ukrašenom pločom upućuju na grijanje kaljevom peći te na viši standard korisnika objekta., Archaeological excavations have been carried out over a series of years in the northwestern-most part of the Hrvatsko zagorje region, at Hum na Sutli, at a castle whose medieval name was Vrbovec. Burg was mentioned in rare historical sources in the period from the second half of the 13th century to the second half of the 15th century. The excavations have resulted in data about its earlier beginnings, as well as its lengthier continuation, in fact a subsequent utilization if the medieval position in the early modern period, i.e. in the 16th century. The remains of a wooden structure, probably a tower destroyed by fire, were found at the site, built on the ruins of the medieval castle (Fig. 1). On the basis of the width of the foundation pit for this wooden structure, it can be concluded that this was a building constructed of massive wooden beams or the structure had several levels. The remains of a demolished tile stove were also found. The stove was covered with three types of tiles – tiles with a solid front decorative panel depicting a hunting scene (Fig. 2, Pl. 1/1), tiles with a perforated front panel decorated with architectural motifs (Fig. 3, Pl. 1/2), and simple bowl-shaped ties with a square opening (Fig. 4, Pl. 1/3). The first type of tile represents a copy of the kind of tiles that were found at the Celje castle, where they were dated to the last quarter of the 15th century and the transition from the 15th to the 16th centuries. On the basis of the stratigraphy of the finds, the typology of the stove tiles, and radiocarbon analyses, the tile stove from Vrbovec is dated to the second half of the 16th century. Although there is no specific mention of this in the historical sources, the early modern period horizon of the ruins at the medieval castle of Vrbovec should be tied to the aristocratic Rattkay family. The burg Vrbovec at Klenovec Humski with this discovery has become not merely an archaeological source for the medieval period, but also an excellent source for investigating the early modern period.

U radu se predstavljaju nalazi pribora za jelo i piće s burga Vrbovca, smještenog na krajnjem zapadu Hrvatskog zagorja u Klenovcu Humskom kod Huma na Sutli. Nalazi stolne keramike (čaša, vrčeva, boca, tzanjura, staklenih čaša i bogato ukrašenih noževa potječu iz sustavnih arheoloških istraživanja koja na lokalitetu niz godina provodi Institut za arheologiju. Arheološki kontekst, apsolutnodatacijske metode te povijesni podaci daju nam dobre reference za preciznu dataciju nalaza, čime vrbovečka građa postaje relevantan kasnosrednjovjekovni materijal i izvor za buduće komparacije.

Godišnji stručni izvještaj Ministarstvu kulture o rezulataima arheoloških istraživanja na lokalitetu Stari grad Dubovac u 2009. i 2010. godini popraćen je bogatom nacrtnom i fotografskom dokumentacijom.

Nastavljena su arheološka istraživanja srednjovjekovne crkve s grobljem u Crkvarima, nedaleko Orahovice. Istražen je prostor južno uz današnju kapelu, njenu kasnogotičku fazu. Otkriveni su temelji dvaju kontrafora iz te faze crkve kao i temelji ramena južnog broda starije trobrodne gotičke crkve. Istraženo je daljnjih 97 grobova što čini ukupan broj od 368 istraženih grobnih cjelina.