Search

Ponikve su tipičniji krški reljefni oblici i važan su predmet istraživanja među geomorfolozima. Velika gustoća ponikava nalazi se na otoku Cresu, stoga je on izabran za analizu za analizu prostornog rasporeda i gustoće ponikava s obzirom na morfometrijske parametre reljefa i geološku građu. Za istraživanje je izabran sjeverni dio otoka koji je reljefno viši i šumovitiji od južnoga, a obuhvaća površinu od 149,15 km2. U analizi su korištene topografske karte 1:25 000 Vojno-geografskog instituta, Beograd. Digitalizacija i morfometrijske analize izrađene su pomoću ArcGIS 10.3.1 programskog paketa. Istraživanjem je utvrđeno da se najveća gustoća ponikava nalazi na području Tramuntane. Utvrđeno je i da se najveći udio ponikava nalazi na visinama 200 – 300 i 300 – 400 m, na nagibima padina 2 – 5° te u zonama vertikalne raščlanjenosti 30 – 100 i 100 – 300 m/km2, a također je ustanovljeno da se najveći udio ponikava nalazi na područjima izgrađenima od vapnenaca i dolomita (stratigrafska jedinica K1) te da osim litološke građe na prostorni raspored ponikava utječe i tektonika. Dolines are typical karst relief forms and are an important research subject among geomorphologists. The high density of dolines is observed on the island of Cres which has been chosen for the analysis of spatial distribution and density of dolines with respect to morphometric parameters of relief and geological structure. Northern part of the island was selected for research, which is higher and more forested than the southern part. It covers an area of 149,15 km2. Topographic maps 1:25 000 of the Military Geographical Institute, Belgrade, were used in the analysis. All computer digitalization and morphometric analyses were performed using the ArcGIS 10.3.1 software package. The research established that the highest density of dolines is in the area of Tramuntana. It was also determined that most dolines are located at altitudes of 200 - 300 and 300 - 400 m, on the slopes of 2 - 5 ° and in the zones where values of vertical relief dissection are 30 - 100 and 100 - 300 m / km2. It was also established that most dolines are found in areas built of limestone and dolomite (stratigraphic unit K1). In addition to the lithological structure, the spatial distribution of dolines is also influenced by tectonics.

Populacije potočne pastrve i njihova morfološka različitost u potocima Samoborsko-žumberačkog gorja još nije istraživana. Stoga je cilj ovog rada bio utvrditi kondiciju, dužinsko masene odnose, morfometrijske i merističke značajke između pet populacija potočne pastrve. Analizirano je ukupno 70 primjeraka potočne pastrve. Najniži Fultonov kondicijski faktor zabilježen je na potoku Kupčina, a najviši na potoku Slapnica. Negativan alometrijski rast jedinki zabilježen je jedino na potoku Gradna. Utvrđene su značajne statističke razlike za duljinu glave, širinu i visinu usta, visinu leđne i prsne peraje, broju mekih žbica u leđnoj peraji i broju piloričkih nastavaka između lokacija. Najveća sličnost jedinki potočne pastrve na temelju morfometrijskih i merističkih značajki uočena je između populacija potoka Slapnice i Rudarske Gradne. Identificirana statistički značajna morfometrijska svojstva ukazuju na genetsku varijabilnost između analiziranih uzoraka i mogućnost da je vršeno poribljavanje s linijama pastrva iz uzgoja, osobito na potocima Slapnica i Rudarska Gradna.Daljnja istraživanja trebaju biti usmjerena na molekularne analize kako bi se utvrdila prisutnost Atlantskih linija potočne pastrve (unesenih za potrebe uzgoja) i njihove potencijalne introgresije gena u domaću Dunavsku pastrvu, kako bi se predložile odgovarajuće mjere zaštite., Until now brown trout populations, and their morphological dinstinction in Samobor-Žumberak mountain streams, have not been investigated. The aim of this research was to determine condition factor, length-weight relationship, morphometric and meristic differences between five brown trout populations. In total, 70 specimens of brown trout were analysed. The lowest Fulton condition factor was observed at Kupčina and the highest at the Slapnica stream. Only specimens from Gradna stream demonstrated negative allometric growth. Significant statistical differences between the investigated sites have been identified for head length, mouth width and height, dorsal and pectoral fin height, the number of soft rays in the dorsal fin, and the number of pyloric caeca. The highest similarity between brown trout specimens, based on morphometric and meristic traits, has been observed between the Slapnica and Rudarska Gradna streams. Identified statistically significant morphometric traits suggest genetic variability between analysed specimens and the potential efficacy of stocking with feral brown trout, particularly at the Slapnica and Rudarska Gradna streams. Further research should be focused on the use of molecular analyses to determine the presence of Atlantic lineages (feral) of brown trout, and gene introgression to native wild strains in order to suggest potentially effective conservation measures.

Pastrvski grgeč (Micropterus salmoides (Lacepède, 1802)) dobro je poznata vrsta ribe, ponajviše zbog brojnih istraživanja u Sjevernoj Americi od kuda vrsta i potječe. Pastrvski grgeč, danas rasprostranjen diljem svijeta, na glasu je kao jedna od najpopularnijih i najvrjednijih vrsta riba u sportskom ribolovu i ribolovnom turizmu, u Republici Hrvatskoj se smatra stranom invazivnom vrstom visokog rizika. Cilj ovog istraživanja je proučavanje značajki populacija pastrvskog grgeča u RH. Istraživanje rasprostranjenosti provedeno je pregledom literature, terenskim istraživanjima i pregledom podataka dobivenih od sportskih ribolovaca, te je istraživanjem rasprostranjenosti utvrđen poseban uzorak povećanja broja lokaliteta od početka 20. stoljeća do danas. Morfološke razlike jedinki iz slivova rijeka Drave i Save, te jadranskog sliva (ukupno 15 lokacija) prikazane su dvodimenzionalnom mrežom i analizirane statističkim metodama, te su utvrđene manje morfometrijske razlike između istraživanih grupa. Filogenetska rekonstrukcija se temeljila na sekvencama gena za kontrolnu regiju (CR) te je provedena pomoću metoda najveće parsimonije (MP), najveće vjerojatnosti (ML) i susjednog povezivanja (MJ). Analiza populacijske genetike pastrvskog grgeča u Hrvatskoj sugerira na malu raznolikost i malen broj inicijalno unesenih jedinki, te potvrđuju tezu o ilegalnim translokacijama. Također otkriven je poseban haplotip čije postojanje u jezeru Jarun i zanimljiv filogenetski položaj nisu posve razjašnjen. The largemouth bass (Micropterus salmoides (Lacepède, 1802)) is one of the best known species of fish in the world, mainly because of numerous studies in North America from where it originates. Today largemouth bass is widely spread throughout the world as one of the most popular and valuable fish species in sport fishing and fishing tourism, while in the Republic of Croatia is considered to be a high risk foreign invasive species. The aim of this study is to examine the characteristics of largemouth bass populations in Croatia. Outspread research is conducted through literature reviews, field surveys, and data obtained from sport fishermen. This part of research shows a specific pattern of increasing localities number from the early 20th century to the present. The morphological differences of the individuals from the Drava and Sava river basins and the Adriatic basin (15 sites in total) were shown by a 2D network and analyzed by statistical methods. Minor morphometric differences were found between the studied groups. Phylogenetic reconstruction was based on the control region (CR) gene sequences and was conducted using following methods: maximum parsimony (MP), maximum likelihood (ML), and media joining (MJ). A genetic study of largemouth bass population characteristics in Croatia suggests a small diversity and a small number of individuals initially introduced, and also confirms thesis of illegal translocations. Also, special haplotype is discovered whose existence in Lake Jarun and an interesting phylogenetic position have not been fully clarified.

Zelene žabe roda Pelophylax jedne su od najproučavanijih skupina žaba u Europi, ali su na području Balkanskog poluotoka i Hrvatske relativno slabo istražene. Različite vrste međusobno hibridiziraju i stvaraju plodne potomke, što je rijetka pojava u životinjskom svijetu. Istraživanje je provedeno u svrhu dobivanja boljeg uvida u prisutnost vrsta i hibrida žaba roda Pelophylax u Hrvatskoj. U Hrvatskoj su prisutne mala i velika zelena žaba, Pelophylax lessonae i Pelophylax ridibundus te njihov fertilni hibrid, Pelophylax kl. esculentus, ali se u recentnim istraživanjima utvrdila i prisutnost vrsti Pelophylax kurtmulleri i Pelophylax shqipericus. Zelene žabe su izrazito varijabilna skupina po morfološkim i morfometrijskim karakteristikama, stoga se koriste molekularno-filogenetičke metode radi točnosti njihove determinacije. Umnoženi fragmenti SAI-1 regija jezgrine DNA upotrjebljeni su za determinaciju vrste odnosno hibrida, a umnoženi fragmenti COI regije mitohondrijske DNA korišteni su da bi se utvrdila majčinska linija analiziranih jedinki. Prema nuklearnoj i mitohondrijskoj DNA analizirane žabe sa 7 lokaliteta, 4 u kontinentalnoj Hrvatskoj (Zagreb, Međimurje 1, Međimurje2, Crna Mlaka), 2 u Dalmaciji (Otrić i Biskupija) i jednog u Lici (Podlapačko polje) predstavljaju veoma raznoliku skupinu u kojoj je zastupljena visoka razina hibridizacije i introgresije. Većina žaba iz ovog istraživanja posjeduje gene više vrsta žaba. Morfološke karakteristike koje su se pokazale kao najznačajnije u determinaciji su obojenja bokova i nogu, duljina noge te oblik i veličina metatarzalne kvržice. Water frogs of the genus Pelophylax Fitzinger, 1843 are one the most frequently studied frog species in Europe but are relatively poorly explored in the Balkan Peninsula and Croatia. Different species hybridize and produce fertile offspring, which is a rare phenomenon in the animal world. This study was conducted to gain a better insight into the presence of Pelophylax species and hybrids in Croatia. Croatia is a natural habitat of the Pool frog and the Marsh frog, Pelophylax lessonae and Pelophylax ridibundus and their fertile hybrids, Pelophylax kl. esculentus, but recent research has also determined the presence of Pelophylax kurtmuelleri and Pelophylax shqipericus. Water frogs are highly variable species by morphological and morphometric characteristics, therefore molecular-phylogenetic methods are used for more accurate determination. Replicated fragments of SAI-1 nuclear DNA markers were used to determine the species or the hybrid, whereas replicated COI fragments of the mitochondrial DNA were used to determine the maternal line of the analyzed individuals. Based on the nuclear and mitochondrial DNA, the analyzed frogs from seven localities, four in continental Croatia (Zagreb, Međimurje, Crna Mlaka 1, Crna Mlaka 2), two in Dalmatia (Otrić and Biskupija) and one in Lika (Podlapačko polje) represent a very diverse group characterized by high levels of hybridization and introgression. Most frogs from this research have genes of several frog species. The morphological features that have proved to be the most significant in determination are the coloring of the hips and legs, the length of the leg and the shape and size of the metatarsal tubercle.

Stone crayfish (Austropotamobius torrentium) is one of the four native European crayfish species inhabiting Croatian freshwaters and is protected by Croatian law. The aim of this work was to investigate several aspects of species life cycle, morphometrics and habitat preferences. Populations were studied for 18 months in two streams in the Karlovac County. Crayfish were trapped once a month. Altogether 806 crayfish were analysed and their weight plus 7 morphometric characteristics per crayfish were recorded. Eight different physicochemical parameters of the water were measured. We found positive correlations between the number of captured individuals and water temperature, conductivity and water hardness. A negative correlation was found between the number of captured individuals and water level. The maximal recorded weight was 72 g for males and 43 g for females, while the maximal recorded body length was 11.02 cm for males and 10.37 cm for females. Freshly moulted animals were caught from June to November. Development of the glair glands started in July, external eggs were recorded from November to June and newly hatched juveniles were caught in June and July. The smallest egg-bearing female was 6.42 cm long. Males and females differed significantly in all measured morphometric characteristics and body weight, while crayfish from the two populations differed significantly in carapace width, claw length, claw width and claw height in males and in total body length, carapace width, claw height and width of the first abdominal pleura in females. It could be assumed that observed morphological differences between populations occurred due to crayfish adaptation to specific local environmental and ecological conditions., Potočni rak (Austropotamobius torrentium) jedna je od četiri europske vrste deseteronožnih rakova iz porodice Astacidae koja živi u hrvatskim slatkovodnim ekosustavima te je strogo zakonom zaštićena. Cilj ovog rada bio je istražiti nekoliko aspekata životnog ciklusa vrste, njenu morfometriju i uvjete staništa. Populacije su istraživane tijekom 18 mjeseci u dva potoka u Karlovačkoj županiji. Životinje su lovljene jednom mjesečno. Ukupno je ulovljeno 806 jedinki kojima je zabilježen spol, faza presvlačenja i reprodukcije, izmjereno je sedam morfometrijskih obilježja i težina tijela. Pri svakom uzorkovanju izmjereno je osam fizikalno-kemijskih parametara vode. Zabilježena je pozitivna korelacija između broja ulovljenih jedinki i temperature, vodljivosti i ukupne tvrdoće vode. Negativna korelacija zabilježena je između broja ulovljenih jedinki i razine vode. Maksimalna zabilježena težina tijela iznosila je 72 g kod mužjaka i 43 g kod ženki, dok je maksimalna zabilježena dužina tijela iznosila 11,02 cm kod mužjaka i 10,37 cm kod ženki. Svježe presvučene životinje lovljene su od lipnja do studenog. Razvoj cementnih žlijezda započeo je u srpnju, vanjska jaja bilježena su od studenog do lipnja, a tek izlegli juvenilni rakovi zabilježeni su u lipnju i srpnju. Najmanja ženka s pleopodalnim jajima bila je duga 6,42 cm. Mužjaci i ženke razlikuju se značajno u svim mjerenim morfometrijskim obilježjima i težini tijela, dok se jedinke iz dviju populacija međusobno značajno razlikuju u širini karapaksa, dužini, širini i debljini kliješta kod mužjaka te ukupnoj dužini tijela, širini karapaksa, debljini kliješta i širini prve abdominalne pleure kod ženki. Možemo pretpostaviti da su zabilježene morfometrijske razlike između populacija posljedica adaptacije na specifične stanišne i ekološke uvjete.

U radu su analizirana morfometrijska obilježja padina otoka Raba. Na temelju formiranoga digitalnog modela reljefa izračunati su rasterski slojevi vrijednosti nagiba, ekspozicije i zakrivljenosti padina, te dolinska mreža koja je grupirana prema metodi Strahela. U GIS okružju provedena je međusobna analiza izračunatih vrijednosti morfometrijskih parametara. Prostorni raspored vrijednosti pojedinih morfometrijskih parametara doveden je u vezu sa strukturnim i morfogenetskim obilježjima otoka Raba. Utvrđene su razlike obilježja padina unutar pojedinih morfogenetskih tipova reljefa, kako na temelju samih morfometrijskih obilježja, tako i analizom dolinske mreže., The paper analyzes morphometric features of the slopes of Rab Island. Based on the digital elevation model, raster layers were calculated for the values of slope angle, aspect and curvature, as well as valley network, which was grouped using the Strahler method. A comparative analysis of the calculated values of morphometric parameters was conducted in the GIS environment. Spatial distribution of the values of each of the morphometric parameters was correlated to the structural and morphogenetic features of Rab Island. Differences between the slopes features within each of the morphogenetic types of the terrain were ascertained by comparing their morphometric features, and by using the valley network analysis.

U radu su opisane geomorfološke značajke gorskog hrpta Strahinčice i okolnog područja. Izvršena je analiza geoloških čimbenika oblikovanja reljefa istraživanog područja. Na temelju hipsometrijske karte, karte nagiba padina, vertikalne raščlanjenosti te ekspozicije padina, izrađenih pomoću računalnog programa Esri Arcmap 9.3. izvršena je detaljna analiza morfometrijskih obilježja reljefa. Analizirani su dominantni morfogenetski procesi oblikovanja reljefa - strukturno – geomorfološki i egzogeno – geomorfološki. Na temelju navedenih analiza, kao rezultat istraživanja napravljena je geomorfološka karta mjerila 1 : 30 000. This thesis describes a geomorphological features of Strahinĉica and surrounding area. The analysis of influence of geological factors in landforms shaping of the study area was made. Hypsometric, slope angle, relief vertical dissection and slope aspect maps were made using a computer program Esri Arcmap 9.3. The detailed analysis of morphometric characteristics was done. The dominant morphogenetic processes of the relief formation (structuro – morphologic and exogeno - morphological) were analyzed. Based on the above analyses, the geomorphological map in the scale of 1 : 30 000 was made.

The changes of length and mass of smooth newts (Triturus vulgaris) were investigated during the aquatic phase of their lives in a small pond of Croatian capital Zagreb. During their aquatic phase from March 19th to June 1st 1994 the ecological conditions in the pond were also checked regularly each week. The changes of tail lengths were the most significant in the changes of totallengths in both sexes. However, while males became slightly longer (from 8,47+0,53 cm to 8,85+0,54 cm, p>0.50) and didn't change their mass (from 2,09+0,14 g to 2,06+0,22 g, p>0.50), females became significantly shorter (from 8,50+0,71 cm to 7,30+0,43 cm, p, Vodenjaci su vrlo slabo istraženi pripadnici vodene faune u Hrvatskoj. Na mnogim mjestima njihov je opstanak i bitno ugrožen čovjekovim aktivnostima, kao što je i vjerojatno uništenje endemične podvrste Triturus vulgaris schreiberi u Bokanjačkome blatu. U svijetu su istraživanja naravno razvijenija, ali još postoje mnoge nepoznanice glede razvoja i ponašanja malih vodenjaka (Triturus vulgaris), te njihovih geografskih razlika. Zbog toga je provedeno ovo istraživanje promjena u njihovoj vodenoj fazi u Vrančevoj bari istočno od Jaruna, u kojoj od posljednjeg presušivanja g. 1992. nema riba, kao ozbiljnih predatora vodenjaka. Od 19. ožujka do 1. lipnja 1994. svaki tjedan, ukupno 11 puta, obavljana su ekološka uzrokovanja u ovoj bari, koja su pokazala tipične nagle i velike oscilacije fizikalnih, kemijskih i bioloških parametara. Mužjaci vodenjaka kroz ovo su razdoblje nešto povećali svoju dužinu (od 8,47+0,53 cm do 8,85+0,54 cm, pO.50) i zadržali masu (od 2,09+0,14 g do 2,06+0,22 g, pO.50), dok su ženke u oba ova pokazatelja znatno izgubile (od 8,50+0.71 cm, do 7,30+0,43 cm, pO.85 i od 2,03+0,31 g do 1, 61+0,25 g, pO.75). Glavni su razlozi za to, uz uobičajene morfološke promjene pred povratak u terestrijalnu fazu, gubitak tvari i energije za proizvodnju i polaganje jaja, a moguće i asinkrona ovipozicija, poznata u ovih životinja. Ličinke malih vodenjaka vrlo su brzo rasle (p 01), zbog nužnosti završetka transformacije prije ljetnog isušivanja ili nastanka nepovoljnih ekoloških uvjeta u bari.

Kako bi se utvrdili srodstveni odnosi svojti kompleksa Anthyllis vulneraria, na području Hrvatske i okolice, provedena je molekularna analiza na temelju mikrosatelitnih biljega te metoda komparativne morfometrije. Istraživanje je obuhvatilo ukupno 445 jedinki iz 58 populacija. Srodstveno stablo prema metodi sparivanja susjeda, kao i Neighbor-Net dijagram, pokazali su da je boja vjenčića važno determinacijsko svojstvo. Bayesovskom analizom populacijske strukture ustanovljeno je postojanje dvaju dominantnih genskih skupova koji pripadaju skupini populacija sa žutim odnosno crvenim cvijetom. Na temelju mikrosatelitnih biljega trenutna taksonomija svojti unutar kompleksa A. vulneraria nije opravdana. Najznačajnija razlikovna svojstva među populacijama su: boja cvijeta, boja i dlakavost čaške, dužina cvijeta, širina čaške, dužina brakteje, dužina terminalne liske lista rozete, stršeća dlakavost stabljike te omjer dužine najgornjeg internodija i dužine stabljike. Podvrsta alpestris dobro se razlikuje od ostalih svojti po dimasto sivoj čaški, dok se podvrste carpatica, polyphylla i polyphylla 2 međusobno ne razdvajaju. Podvrsta pulchella na istraživanom području najvjerojatnije stvara hibridne populacije s podvrstom alpestris. Podvrsta maura dobro se razlikuje od ostalih crvenocvjetnih svojti po veličini cvijeta i rasporedu listova duž stabljike. Podvrsta praepropera na istraživanom području dijeli se na tri geografske skupine: (i) skupina istarskih i sjeverno i srednje dalmatinskih populacija, (ii) skupina južnodalmatinskih populacija, (iii) skupina populacija s pučinskih otoka.

U radu su analizirana morfometrijska obilježja gorskog hrpta Papuka. Na temelju digitalnog modela reljefa izračunati su rasterski slojevi nagiba, vertikalne raščlanjenosti reljefa, ekspozicije, zakrivljenosti padina, te dolinske mreže prema metodi Strahlera. Navedeni morfometrijski parametri dovedeni su u meñusobnu vezu i u vezu sa strukturama i morfogenetskim obilježjima gorskog hrpta Papuka. Za potrebe analize morfometrijskih parametara korišten je softverski program ArcGis 9.2 s modulima Spatial Analyst i 3D Spatial Analyst, tvrtke ESRI. Within this paper, the morphometric features of the Papuk ridge have been analysed. Based upon the digital elevation model, raster layers of the slope angle, relief vertical dissection, slope aspect and slope curvature have been calculated. The valley network has been calculated using the Strahler method. The morphometric parameters listed above have been related and brought into relation with the structure and morphogenetic features of the Papuk ridge. For the purpose of the analysis of the morphometric parameters, the ArcGis 9.2 software developed by ESRI has been used, with its Spatial Analyst and 3D Spatial Analyst extensions.

Cilj ovog rada jest utvrditi temeljne uvjete i procese oblikovanja i razvoja reljefa te njegove opće geomorfološke značajke na prostoru Slunjske zaravni kao primjera prostrane krške zaravni Dinarskoga krša. Kako je geomorfološko kartiranje jedna od najvažnijih metoda geomorfološkog istraživanja, cilj je bio obaviti detaljno geomorfološko kartiranje te izraditi digitalnu geomorfološku bazu podataka. Na temelju dobivenih podataka provedene su geomorfološka analiza i sinteza te je izrađena detaljna digitalna geomorfološka karta tog područja u izvornome mjerilu 1 : 50.000. Razlučeni su dominantni morfogenetski procesi oblikovanja reljefa (strukturnogeomorfološki i egzogeomorfološki) te su utvrđene osnovne etape geomorfološke evolucije reljefa.

Brijestovi (Ulmus L.) određeni su zbog pojave holandske bolesti kao kritični rod unutar europske flore, te je zaštita njihovih genetskih resursa, postavljena kao glavni cilj većeg broja multilateralnih europskih projekata. Zbog izrazite osjetljivosti prema holandskoj bolesti, kao i visoke varijabilnosti morfoloških značajki, poseban naglasak ovih istraživanja usmjeren je na studije morfološke i genetičke varijabilnosti nizinskog brijesta, kao i delimitaciju svojti unutar U. minor Mill. sensu latissimo kompleksa. Taksonomska struktura ovog kompleksa, unatoč vrlo intenzivnim istraživanjima, koja uključuju kombiniranje morfometrijskih i molekularno-bioloških metoda, još uvijek predstavlja nepoznanicu. Nizinski brijest u Hrvatskoj pridolazi u vrlo različitim ekološkim uvjetima (kontinentalni i mediteranski dio), te je pretpostavka da se populacije, posebno one s klimatski kontrastnih i geografski udaljenih staništa, međusobno razlikuju. Sustavna taksonomska niti genetička istraživanja ove svojte na našem području ne postoje, tako da je cilj ovog rada bio korištenjem morfometrijskih i molekularno-bioloških metoda, utvrditi varijabilnost morfoloških i genetičkih značajki nizinskog brijesta, na cjelokupnom području njegove rasprostranjenosti u Hrvatskoj. Materijal za morfometrijsku analizu sakupljen je iz ukupno 17 populacija, odnosno 8 populacija iz kontinentalnog (Bilogora, Donji Miholjac, Đakovo, Jastrebarsko, Nova Kapela, Varaždin, Vinkovci, Zagreb) i 9 populacija (Brač, Buzet, Cetina, Krk, Krka, Neretva, Nin, Paklenica, Pula) mediteranskog dijela Hrvatske. Analizirano je 5 stabala po populaciji, od kojih je svako zastupljeno s 30 listova. Ukupno je izmjereno 15 folijarnih značajki. Podaci su opisani mjerilima deskriptivne statistike, te su primijenjene multivarijatne statističke metode. Prema deskriptivno-statističkim pokazateljima za većinu promatranih varijabli bilo je moguće uočiti trend divergencije između kontinentalnih i mediteranskih populacija. Navedeno zapažanje potvrđuju rezultati diskriminantne i klasterske analize. Jasno razdvajanje mediteranskih i kontinentalnih populacija temeljeno je trima značajkama: površina lista, duljina peteljke i broj primarnih zubaca subapikalne regije. Analiza genetske raznolikosti obavljena je pomoću mikrosatelitnih biljega, a uzorkovano je po 20 stabala iz ukupno 5 populacija (kontinent – Đurđevac, Zagreb ; mediteran – Pula, Nin, Neretva). Provedene statističke analize i dobivene vrijednosti mjerila genetske udaljenosti, govore u prilog činjenici da je prisutna jasna segregacija između kontinentalnih i mediteranskih populacija nizinskog brijesta u Hrvatskoj. Ovim istraživanjem utvrđena je visoka varijabilnost i uzorak variranja nizinskog brijesta na morfološkom i genetskom nivou u Hrvatskoj, no za donošenje kritičnijih zaključaka o intraspecijskoj taksonomskoj strukturi potrebna su multidisciplinarna iscrpna istraživanja ove svojte na cjelokupnom području njena pridolaska u Europi.

Cilj ovog rada jest utvrditi temeljne uvjete i procese oblikovanja i razvoja reljefa te njegove opće geomorfološke značajke na prostoru Slunjske zaravni kao primjera prostrane krške zaravni Dinarskoga krša. Kako je geomorfološko kartiranje jedna od najvažnijih metoda geomorfološkog istraživanja, cilj je bio obaviti detaljno geomorfološko kartiranje te izraditi digitalnu geomorfološku bazu podataka. Na temelju dobivenih podataka provedene su geomorfološka analiza i sinteza te je izrađena detaljna digitalna geomorfološka karta tog područja u izvornome mjerilu 1 : 50.000. Razlučeni su dominantni morfogenetski procesi oblikovanja reljefa (strukturnogeomorfološki i egzogeomorfološki) te su utvrđene osnovne etape geomorfološke evolucije reljefa., The research goal has been to determine the basic conditions and processes of the relief formation and development, and to define its general geomorphologic characteristics on the area of the Slunj karst plateau, as an example of spacious plateaus of the Dinaric karst. Since geomorphological mapping is one of the most important methods of geomorphological research, the aim of this work was detail mapping and production of a digital geomorphologic map of the area. As the basis of the given data, geomorphologic analyses and synthesis were worked out and a detailed geomorphologic map to the scale 1:50,000 was made. The dominant morphogenetic processes of the relief formation (structuralmorphologic and exogeomorphologic) were distinguished, and basic stages of the relief geomorphologic evolution were determined.

Nizinski brijest u Hrvatskoj rasprostranjen je u vrlo različitim ekološkim uvjetima, te je pretpostavka da se populacije, posebno one sa kontrastnih i geografski udaljenih staništa, međusobno razlikuju. Prilikom određivanja taksonomskog statusa ove svojte na jugu Europe, pa tako i na mediteranskom području Hrvatske, javljaju se brojne poteškoće i nesuglasice. Izmjerom 16 morfoloških značajki na subdistalnim listovima nizinskog brijesta, uz korištenje suvremenih statističkih metoda, cilj nam je bio odrediti stupanj međupopulacijske i unutarpopulacijske varijabilnosti nizinskog brijesta (Ulmus minor). Analiza je izvršena na uzorku od ukupno 2550 listova iz 17 populacija, koje reprezentiraju cjelokupno područje pridolaska ove vrste u Hrvatskoj. Utvrđeno je da se populacije, odnosno stabla unutar populacija, značajno razlikuju, kao i to da je stupanj unutarpopulacijske varijabilnosti veći od stupnja međupopulacijske varijabilnosti. Primjenom multivarijatne analize, obuhvaćene populacije bilo je moguće svrstati u dvije glavne skupine (kontinent i mediteran), čije je razlikovanje konfirmirano i statistički pomoću odgovarajućih klasifikacijskih funkcija. Morfološka obilježja listova su se pokazala adekvatnim parametrima za utvrđivanje varijabilnosti nizinskog brijesta, tako da dobiveni rezultati formiraju ishodišnu točku za utvrđivanje taksonomskog položaja ove svojte u mediteranskom području Hrvatske.

Najdublji speleološki objekti hrvatskog krša i njihove temeljne geomorfološke značajke

Analizirane su morfološke i morfometrijske karakteristike 4 vrste roda Plecotus u Hrvatskoj. Vanjska morfologija i morfometrija analizirana je na uzorku od 160 šišmiša sa 65 lokaliteta, a morfologija i morfometrija lubanje na 128 šišmiša sa 59 različitih lokaliteta. 42% uzorka vanjskih i 22% mjera lubanje sakupljeno je tijekom ovog istraživanja, dok je ostatak materijal dobiven pregledom muzejskih zbirki u Hrvatskoj i inozemstvu. Identifikacija dvije novoopisane vrste, Kolomatovićevog i gorskog dugoušana, dodatno je potvrđena DNA analizom nekoliko primjeraka svake vrste. Pomoću vanjskih mjera moguće je razlikovati odrasle šišmiše vrste P. kolombatovici od P. macrobullaris i P. auritus koristeći odnose mjera dužine palca (TH) i dužine stražnje noge (HF) ili dužine podlaktice (FA). Razlikovanje P. auritus i P. austriacus pomoću vanjskih mjera nije tako jasno, ali P. austriacus u odnosu na P. auritus i P. kolombatovici ima sivu boju krzna na leđima. P. macrobullaris se od ostalih vrsta jasno razlikuje pomoću bezdlakog trokutastog proširenja donje usne. Dužina nokta (CL) pokazala se kao visoko varijabilna mjera nepovoljna za međusobno razlikovanje. Unutar populacije smeđeg dugoušana otkrivena je značajna statistička razlika jedne vanjske mjere Dinarske i Panonske populacije. Sivi dugoušan ima najveću lubanju, dok je lubanja gorskog dugoušana druga po veličini. Smeđi dugoušan ima najširu lubanju sa najmanjim slušnim čahurama. Kolombatovićev dugoušan ima najužu lubanju sa velikim slušnim čahurama najsličnijim gorskom dugoušanu. Gorski dugoušan ima najmanju srednju vrijednost I1l od sve 4 vrste, ali u kombinaciji sa dužinom očnjaka (Cl) nije moguće jasno razlikovanje.Diskriminantnom analizom 15 mjera lubanje dobivena je jedinstvena diskriminantna formula za jasno razlikovanje sve 4 vrste dugoušana u Hrvatskoj. Odnos interobitalne širine (Iob) i promjera slušne čahure (dBt) najbolji je odnos pojedinih mjera za razlikovanje 4 vrste ali sa znatnim preklapanjem. Kartama rasprostranjenja dodano je 17 novih nalaza P. macrobullaris, 5 P. kolombatovici, 10 P. auritus i 8 P. austriacus. Gorski je dugoušan tako očigledno vezan za krška staništa, dok su sivi i Kolombatovićev dugoušan na čitavom području Hrvatske alopatrički rasprostranjeni sa iznimkom Istre ; P. kolombatovici vezan je za mediteranske tipove staništa dok je P. austriacus ograničen na ona pod jakim kontinentalnim utjecajem.

Odnos morfometrijskih karata i novo pronadjenih dijelova u Jopičevoj spilji.

Morfometrijski su obrađeni fosilni ostaci pleistocenskih slonova pohranjenih u zbirci Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. Specifičke determinacije su rađene na kranijalnim dijelovima (maksile i mandibule) i izoliranim zubima, koji su najbrojniji ostaci. Nalazi potječu većinom iz Hrvatske (Slavonija), a dio ostataka je sa lokaliteta u Vojvodini i Srbiji. Određene su tri vrste: Mammuthus primigenius (tri maksile, sedam mandibula sa zubima, dva fragmenta mandibula i 38 izoliranih mliječnih i stalnih zuba), M. armeniacus (tri mandibule sa zubima i 14 izoliranih stalnih kutnjaka) i Elephas namadicus (tri izolirana stalna kutnjaka). Ukratko su objašnjene migracije pleistocenskih slonova, kao i okoliši koje su nastanjivali.