Search

U članku se daje pregled najsustavnijih izračuna i procjena o demografskim i stvarnim ljudskim gubicima hrvatskih Nijemaca i Mađara prouzročenim Drugim svjetskim ratom. Uz usporedbu tih izračuna i procjena ukazuje se i na drugačije pokazatelje u historiografskim, publicističkim i viktimološkim radovima, i ponajprije na znatno pouzdanije poimenične popise ljudskih gubitaka – žrtvoslove. Naglašava se potreba propitivanja utemeljenosti broja i demografskih i stvarnih ljudskih gubitaka hrvatskih Nijemaca i Mađara i ponajprije strukture tih gubitaka u izračunima odnosno procjenama na koje se u hrvatskoj historiografiji i javnosti uglavnom poziva., An overview of the most systematic calculations and estimates of the demographic and actual human losses of Croatian Germans and Hungarians caused by World War II and their comparison, and the comparison of these calculations with indicators in historiographical, popular, and victimological works—and, above all, the much more reliable lists of human losses by name—clearly points towards the need of questioning the reliability of the number of both demographic and actual humans losses of Croatian Germans and Hungarians—and especially the structures of these losses—in the calculations and estimates that are most commonly referred to in Croatian historiography and in the Croatian public scene. The lists of human losses by name that cover Croatia—and Yugoslavia—in World War II, which can never be complete and without error, nonetheless contribute greatly to correcting calculations and estimates of actual human losses. Lists of victims by name cannot be considered final. The fundamental issue with lists of names that were created primarily based on testimonies rather than original documents is that many data providers did not know the circumstances, time, and place that a certain person lost their life. Along with the necessary and unavoidable supplements and corrections in lists of names, there are also noticeable changes in the structure of human losses, including transfers from one national/ethnic group to another, which can also be seen in the case of Croatian Germans and Hungarians. There are clearly serious dilemmas regarding the demographic and actual human losses of Croatian Germans and Hungarians. The number of persons who emigrated, fled, or were expelled from the country, as well as the number of those who were ‘assimilated’, is questionable, and therefore the numbers of actual and demographic human losses of Croatian Germans and Hungarians are also questionable. Namely, the number of those who emigrated, and above all the number of ‘assimilated’ persons, are assumptions or even guesses in even the most systematic calculations. The indicators of the lists by name are indispensable not only in analyses of human losses, most of all actual losses, but also in the corrections of calculations and estimates of demographic human losses of Croatian Germans and Hungarians. There is no doubt that there remains a series of open questions and counter-questions in historiography and victimology regarding the number of demographic and actual human losses of Croatian Germans and Hungarians and the structure of these losses.

Rad zavisno od vremena i mjesta nastanka analizira historiografsku literaturu koja je nastala o Nijemcima (folksdojčerima) na teritoriju koji je obuhvaćala Jugoslavija posljednjih sto godina., The paper deals with the representation of the Ethnic Germans (Volksdeutsche) in the historiography of the territory once comprising Yugoslavia. The author divides his subject matter according to regions (Slovenia, Croatia, Serbia, and Bosnia-Herzegovina) and periods (inter-war, communist, and post-communist). During the first period, the Volksdeutsche were not a prominent topic in historiography of the three leading Yugoslav peoples, not even in Slovenia, which had the longest history of ethnic strife between the Slovenes and the Germans. It was the Ethnic German authors who published the most works on the Volksdeutsche in this period. Most of them appeared in the 1930s, as many Danube Swabian settlements celebrated the 150th or 200th anniversaries of the arrival of the Germans. After WWII, in which the Ethnic Germans had sided with the invaders and were afterwards collectively punished by the new communist authorities, they acquired the image of the “bad guys” of post-war historiography. During the first 15-odd years, works on them were scarce, although several official papers and memoranda enumerating their war crimes and treasonable activities before and during WWII were written soon after the end of the war. In the course of the 1960s, several important works appeared and set the trend for the 1970s and part of the 1980s. Most of them were published in Slovenia. These works also covered the longest time span. In other parts of Yugoslavia, works on the Volksdeutsche usually dealt with their colonization or with WWII. Works on WWII always insisted on German war crimes, persecution of Jews, and combat against the Partisans. Since the mid-1980s, the image of the Volksdeutsche has become more realistic and less biased. Slovene and Austrian historians organized a conference in 1984 (that engendered a collection of papers in 1986) on the Germans in Slovenia 1848–1941, which made the new trends plain to see. In other parts of the country, several works on the Volksdeutsche Partisan company appeared. During the second half of the 1980s, as the communist political and economic system started to dilapidate, historiography posed new questions, discovered new topics, and opened new approaches. The revision and questioning of decades-long myths and established truths began. This trend boomed after the break-up of Yugoslavia and collapse of the communist system. Communist crimes at the end of WWII – and the atrocities against the Volksdeutsche – became one of the best-researched topics. Gradually, other German-related topics were taken up and – although old views still persisted here and there – the German minority became part of national histories once again. This production has been very lively in Slovenia and especially in Croatia, whereas the number of works in Serbia, and especially in Bosnia-Herzegovina, has lagged behind.

Imajući na umu da je cijelo vrijeme trajanja Monarhije stanovništvo bilo iznimno mobilno zanimale su nas njemačke i austrijske obitelji obrtnika, poduzetnika, intelektualaca, koje su se trajno naselile u Hrvatskoj. Odabrane su obitelji iz kojih se neki članovi svojim djelovanjem vezuju uz hrvatsku etnologiju. U svjetlu studija o identifikacijskim procesima, strategijama i praksama zanimalo nas je, te smo to nastojale utvrditi i argumentirati, na koji su način na ove obitelji ili pojedine njihove članove djelovali adaptacijski procesi u novom okruženju.

Na temelju rezultata popisa stanovništva iz 2001. i 2011., u ovome je prilogu analizirana suvremena demografska slika Nijemaca i Austrijanaca u Republici Hrvatskoj. Osobita je pozornost u radu posvećena promjeni njihova broja i značajkama prostornog razmještaja kao i biološkoj (demografskoj) strukturi koju karakterizira uznapredovao proces demografskog starenja.

Na području Nezavisne Države Hrvatske živjelo je oko 170.000 Nijemaca, oko 150.000 na području Hrvatske i oko 20.000 na području Bosne i Hercegovine. Prvi val preseljavanja/evakuacije zahvatio je njemačko stanovništvo u NDH, potkraj 1941. i početkom 1942., zbog izbijanja ustanka i opasnosti od partizana na sigurnije područje unutar NDH. Takvih preseljavanja/evakuacija bilo je i u kasnijem razdoblju, a najmasovnija su provedena u jesen 1944. na područje Njemačkog Reicha. Ova preseljavanja/evakuacije smatrane su sigurnosnim i privremenim mjerama. U rujnu 1942. potpisan je ugovor vlada NDH i Trećeg Reicha o iseljavanju Nijemaca iz Bosne i Hercegovine te Nijemca iz pojedinih gradova i sela u Hrvatskoj na područje Njemačkog Reicha. Početkom 1943. provedena su iseljavanja u Treći Reich s područja zapadne i središnje Slavonije. Ova iseljavanja provodila su se bez izravne ili neizravne prisile, a iseljenici su postajali državljani Njemačkog Reicha. Nijemci na područjima pod nadzorom partizana nisu preseljeni/evakuirani na područje Njemačkog Reicha, ali su ih s tih područja protjerivali. Poslije rata preseljenim/evakuiranim, iseljenim i prognanim Nijemcima jugoslavenske vlasti nisu dopustile povratak te su planirale i preostale jugoslavenske Nijemce iseliti/protjerati. U poraću većina hrvatskih i bosanskohercegovačkih Nijemaca nije se uspjela vratiti svojim kućama. Nijemci koji su se uspjeli vratiti u zavičaj, kao i oni koji su ostali na hrvatskom i bosanskohercegovačkom području, završili su u logorima. Oni koji su preživjeli logore i prisilni rad većinom su iselili 1950-ih godina 20. stoljeća te je na hrvatskom i bosanskohercegovačkom području, uostalom kao i drugdje u Jugoslavije, posebice Vojvodini, do sredinom 1960-ih godina 20. stoljeća, gotovo nestalo njemačkog stanovništva.

Rad na temelju literature i arhivskog gradiva obrađuje migracije njemačkog stanovništva tijekom rata i u poraću. Pozornost je posebice usmjerena na preseljavanje tijekom rata zbog zaštite njemačkog stanovništva od partizanskih napada i to osobito na evakuaciju u jesen 1944., zatim na onemogućavanje povratka preseljenih/evakuiranih Nijemaca u Jugoslaviju/Hrvatsku poslije rata te na protjerivanje preostalih hrvatskih Nijemaca u neposrednom poraću., A population of around 170 000 Germans lived in the territory of the Independent State of Croatia, 150 000 on Croatian territory and around 20 000 in the territory of Bosnia and Herzegovina. Since, in times of war, war-related events jeopardised the security of German settlements and population, resettlements/evacuations of settlers to safer areas were conducted in the territory of the Independent State of Croatia by the leadership of the German ethnic group. In the beginning these events took place within the area of the Independent State of Croatia, but later, in 1944 a great evacuation to the territory of the Third Reich took place. A small percentage of Germans from the territory of the Independent State of Croatia, i.e. almost all Germans from Bosnia and Herzegovina as well as about 2 500 Germans from Croatian towns and villages emigrated permanently to the territory of the Third Reich in 1942. After the war the Yugoslav government did not want to take back resettled/evacuated and fugitive Germans and planned to banish the rest of Yugoslav Germans. In the post-war period about 20 000 Germans, mainly children, women and older people, stayed in the Croatian territory; in the immediate post-war period most of them were detained in camps in Croatia and Vojvodina. Most of those who survived, emigrated; hence, we can say that the Yugoslav/Croatian territory was almost “purged” of the German national group by the middle of 1960s. The disappearance of the Croatian Germans signifi cantly changed the cultural, national and religious picture of Slavonia, Srijem and Baranja.

Rad donosi pregled povijesti Nijemaca na hrvatskim prostorima od srednjeg vijeka do danas.

Ovim se radom željela istražiti uloga etničkih institucija pri oblikovanju identiteta etničkih/nacionalnih manjina na primjeru njemačke manjine u Hrvatskoj. Istraživanje je imalo dva osnovna cilja: prvo, utvrditi sudjeluju li udruge njemačke manjine u oblikovanju njezinoga kolektivnog identiteta, i na koji način, te drugo, odrediti ona obilježja koja njezini pripadnici smatraju distinktivnima za svoju zajednicu, obilježja kojima se s jedne strane potvrđuje pripadnost zajednici, a s druge strane uspostavlja razlika prema drugim skupinama u društvu. Za potrebe ovoga istraživanja analizirala se djelatnost Zajednice Nijemaca u Hrvatskoj - Zagreb te naki aspekti rada Njemačke narodnosne zajednice - Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, dviju od šest udruga njemačke i austrijske nacionalne manjine u Hrvatskoj. U istraživanju je korištena dokumentacija Zajednice Nijemaca u Hrvatskoj - Zagreb, razgovori vođeni s pripadnicima manjine te manjinski tisak. Stanovništvo njemačkoga materinjeg jezika doseljavalo se na područje Hrvatske, i na šire područje jugoistočne i istočne Europe, već od srednjega vijeka. Do najintenzivnijeg doseljavanja dolazi nakon oslobođenja jugoistočne Europe od Osmanlija u razdoblju od XVII. do XIX. stoljeća. Radilo se o organiziranom, planskom naseljavanju, koje je provodila država ili pojedinačni veleposjednici i koje je imalo dalekosežne posljedice za krajeve useljavanja. Prema podacima iz 1931. godine u Hrvatskoj je živjelo oko 100 000 Nijemaca, odnosno stanovništva njemačkog materinjeg jezika, što je činilo petinu od 493 630 Nijemaca na području bivše Jugoslavije. Većina, odnosno oko 3/4 Nijemaca u Hrvatskoj, bila je nastanjena u Podunavlju (Slavonija, Baranja i Srijem), a ostatak uglavnom u većim gradovima. Njemačka je manjina do II. svjetskog rata bila prepoznatljiva, institucionalno organizirana i po brojnosti treća nacionalna manjina u Hrvatskoj. Godine 1944. započinje organizirana evakuacija njemačkoga stanovništva s područja Jugoslavije. Nakon rata, donošenjem tzv. AVNOJ-skih zakona, svim je Nijemcima koji nisu aktivno sudjelovali u partizanskom pokretu konfiscirana imovina, a oni su upućivani u logore ili na prisilan rad. Njemačkim ustanovama, udrugama i školama zabranjen je rad i oduzeta imovina, a na pripadnike njemačke manjine vršen je pritisak da promijene imena i prezimena i da se izjašnjavaju kao pripadnici drugih nacionalnih zajednica. Dolazi do masovnog iseljavanja pripadnika njemačke manjine s područja Jugoslavije. Prema prvom poslijeratnom popisu 1948. godine u Jugoslaviji je bilo 55 337 Nijemaca, od toga 10 144 u Hrvatskoj, a emigracija se nastavila i u kasnijim godinama. Prema popisu stanovništva 2001. u Hrvatskoj su živjela 2902 Nijemca. Iako je formalno i njemačka manjina uživala ustavom zajamčenu zaštitu i prava "narodnosti" u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (i šire u SFR Jugoslaviji), ta prava nije mogla ostvariti. Njemačka manjina u razdoblju od II. svjetskog rata nije postojala kao zajednica prepoznatljivih obilježja, što je prije svega bila posljedica nekoliko faktora: njezine malobrojnosti, teritorijalne raspršenosti, nepostojanja etničkih institucija i prigušivanja identiteta, koje je dovelo i do asimilacije dijela njezinih pripadnika. Početkom 1990-ih, promjenom društveno-političkog konteksta, našla se u poziciji da mora ponovno oblikovati svoj etnički/nacionalni identitet. Istraživanjem se utvrdilo da se oblikovanje identiteta njemačke manjine odvija upravo kroz djelatnosti njezinih udruga. Nadalje, osnivanje udruga pružilo je pripadnicima manjine priliku da svojim sudjelovanjem u njihovom radu potvrde svoj identitet kao pripadnika njemačke nacionalne zajednice te je dovelo do njihovoga čvršćeg povezivanja. Njemačka se manjina tek kroz djelovanje manjinskih udruga u posljednjih desetak godina počela konstituirati kao jedinstvena, prepoznatljiva skupina unutar hrvatskoga društva. Kao distinktivna za njemačku manjinu u Hrvatskoj izdvojila su se sljedeća obilježja: specifična povijest, kultura i tradicija, jezik, višestrukost identiteta (osjećaj pripadnosti njemačkom narodu, hrvatskoj državi kao višestoljetnoj domovini te, kod nekih pripadnika manjine, pripadnost Podunavskim Švabama kao posebnoj (sub)etničkoj skupini) te "borba protiv zaborava", tj. potreba i nastojanje pripadnika manjine da kroz djelatnost udruga hrvatskoj javnosti ukažu na to da njemačka manjina još uvijek postoji i da ju upoznaju s njezinim doprinosom razvoju hrvatskoga društva.

U radu se donose osnovni modeli humorističkog bavljenja stereotipom Nijemca u hrvatskom tisku.

Rad donosi opširan pregled odnosa partizanskog pokreta potkraj Drugog svjetskog rata i komunističkih vlasti u poslijeratnoj Jugoslaviji prema njemačkoj manjini.

Rad na temelju izvora, literature i svjedočanstava donosi prikaz osnutka i djelovanja radnog logora Šipovac kraj Našica 1945. i 1946. godine.

Knjiga obrađuje sudbinu Nijemaca na prostorima bivše Jugoslavije potkraj i nakon Drugog svjetskog rata. Pripadnici njemačke manjina proglašeni su od komunističkih vlast kolektivnim krivcima i neprijateljima te im je na temelju zakonskih odluka oduzeta imovina, građanska, nacionalna i politička prava.

Zbornik sadrži predgovor urednice i dvanaest tekstova podijeljenih unutar poglavlja "Uloga Nijemaca i Austrijanaca u razvoju zapadne Hrvatske" i "Nijemci u susjedstvu".

O njemačkom selu Krndija u Slavoniji, u kojem je nakon Drugog svjetskog rata bio logor za pripadnike njemačke manjine, zanimljivi izvori su i spomen medaljice sela i spomen značke logora.

U izlaganju je otvoreno pitanje identiteta njemački govorećeg stanovništva koje je u prošlim stoljećima doseljavalo s europskih prostora na prostore bivše Jugoslavije. Predočen je njihov život na prostoru Hrvatske, stradanje nakon II. svjetskog rata te propitivanje identiteta u novom poviojesnom okviru - ujedinjene Njemačke, Austrije, samostalne Hrvatske.

Osječki listovi na njemačkom jeziku počinju izlaziti 1848. godine, tridesetak godina prije listova na hrvatskom, i prate gotova sva zbivanja, od političkih i gospodarskih do svakodnevnih.

Istraživanje pokazuje da su osječke novine na njemačkom jeziku neiscrpni izvor podataka o političkom, gospodarskom i kulturnom životu grada i regije te da su, iako dio hrvatskog novinskog korpusa, nedovoljno istražene i nepravedno zaboravljene.

Austrijska uprava je na depolirarana područja Hrvatske i naročito Slavonije naseljavala etničke Nijemce i Austrijance. Njihovi današnji potomci se zanimaju za svoje porijeklo. U članku se sistematiziraju arhivski izvori za proučavanje njihove genealogije i migracija.

Predavanje je održano u Zajednici Nijemaca u Hrvatskoj i obuhvatilo je sljedeće teme u svezi postavljenog pitanja u naslovu: a) princip izjašnjavanja o pripadnosti određenom nacionalnom entitetu; b) objektivne činjenice pripadanja nekoj nacionalnoj, kulturnoj, jezičnoj skupini; c) povijesna sudbina i nasljeđe Nijemaca u Hrvatskoj; d) Republika Hrvatska i pravni okvir za revitalizaciju njemačke manjine u Hrvatskoj.

Rad donosi najosnovnije podatke o prisutnosti Nijemaca na europskom jugoistoku, od razdoblja antike, preko srednjeg vijeka, do najnovijeg vremena. Autor se temeljitije bavi poviješću i sudbinom Nijemaca na južnoslavenskim prostorima, od vremena naseljavanja (u 18. i 19. stoljeću) do njihova egzodusa u prvim poratnim godinama. S obzirom na ograničenje temom i prostorom, uglavnom su obrađeni problemi sudbine Nijemaca u hrvatskim krajevima (u današnjim granicama Hrvatske). Autor se nije bavio poviješću Nijemaca u ostalim dijelovima bivše Jugoslavije kao ni europskog jugoistoka, gdje su Nijemci živjeli (ukoliko to nije bilo neophodno). Uvažavajući povijesne, političke, kulturološke, jezične i druge pretpostavke, cilj ovog rada bio je prvenstveno prikazati način, vrijeme i uzroke naseljavanja Nijemaca na naše prostore. Naročito je bilo zanimljivo pratiti oblikovanje ove etničke zajednice, njihov život i prožimanje međusobnih utjecaja s ostalim narodima na jugoistoku, te konačno, kako onih nekoliko tisuća Nijemaca koji danas žive na našim prostorima, nakon svega što se u poraću dogodilo traže svoj identitet i načine na koji ga ostvariti., The paper presents some very basic information on the presence of Germans in South-East Europe from antiquity, through the Middle Ages, to most recent times. The author concentrates more fully on the history and the fate of Germans in the South Slav area, from the time of their settlement (in the 18th and 19th century) to the time of their exodus in the first years after the Second World War. Due to limited time and space, he concerns himself mostly with the history of Germans in the Croatian lands (within the present borders of Croatia). The author does not treat the history of Germans in other lands of former Yugoslavia and of South-East Europe where they once lived. Taking into consideration the historic, political, culturological, linguistic and other perspectives, the aim of the paper is to describe the manner, the time and the cause of German settlement in Croatia. It was especially interesting to review the formation of this ethnic community, its life-style, and the merging of mutual contacts with other peoples in this area, and finally to examine the ways in which the few thousand Germans left in Croatia – after all that had happened in the last world war – are attempting to find their identity and recreate it.