Search

Za nastanak suvremenih državnih granica važan je rani novi vijek kada se postupno oblikuje shvaćanje granica kao geopolitičkih markera u prostoru. To se shvaćanje posebno učvrstilo u 19. stoljeću pod utjecajem nacionalnointegracijskih procesa i ideoloških koncepcija. U posljednjih nekoliko desetljeća znatan broj historiografskih istraživanja usmjeren je na istraživanje različitih koncepata granice ; ne samo na genezu i ulogu granice kao administrativno-političkog sredstva, nego i na različita iskustva granice i njezine manifestacije – fizičke, društvene, kulturne, konfesijske, mentalitetske. U radu se pozornost usmjerila na ulogu i percepciju granice tijekom migracija u ranome novom vijeku u hrvatskom prostoru, osobito u Vojnoj krajini kao specifičnom pograničnom području. Iako je Vojna krajina imala obrambeno značenje prije svega za austrijske nasljedne zemlje, ali i za neosvojena hrvatska područja, bila je i prostor na kojemu i preko kojega su se odvijale brojne migracije stanovništva. Osobito su intenzivne bile migracije vlaškog stanovništva iz dinarskih područja prema sjeveru. Nakon potiskivanja Osmanlija, migracije stanovništva iz srednjoeuropskog područja prema jugoistoku od 18. stoljeća zahvaćaju novo uspostavljene dijelove Vojne krajine, ali se šire i nastavljaju i one iz smjera juga i jugozapada, tj. iz područja pod osmanskom i mletačkom vlašću. Cilj je izlaganja utvrditi razlike u administrativno-pravnom odnosu prema granici tijekom migracijskog procesa između razdoblja prije i razdoblja nakon prvog međunarodnog razgraničenja provedenog na hrvatskom prostoru 1699./1700. te identificirati različite fenomene – u rasponu od socioekonomskih do percepcijskih – koji se mogu pratiti kao manifestacije novonastale situacije.

Knjiga se bavi poviješću hrvatske Vojne krajine kroz prizmu života i djelovanja grofa Josipa Rabatte, koji je, kao predstavnik habsburškog visokog plemstva, krajem 17. i u prvoj polovici 18. stoljeća obavljao službu zapovijedajućeg generala u Karlovačkom generalatu. Središnje mjesto u radu pripada analizi Rabattina odnosa prema Drugome koji se može iščitati iz njegovih službenih spisa – njegovim predodžbama i stereotipima o hrvatskim ljudima i krajevima na granici prema Osmanskom Carstvu. Na temelju pisanih arhivskih izvora izdvojene su određene teme kojima je Rabatta posvetio osobitu pozornost i o kojima je izvještavao svoje nadređene tijekom službe u Hrvatskoj. Njegove predodžbe o hrvatskom prostoru, o društvenim slojevima i skupinama (etničkim, konfesionalnim, regionalnim itd.), njihovim navikama i kulturnim obrascima, uzimaju se kao polazište za analizu općeg odnosa unutrašnjoaustrijskih staleža i središnje vlasti Habsburške Monarhije prema hrvatskoj Vojnoj krajini. Kroz Rabattine opise, stavove i, postupke u knjizi se razotkriva „slika Hrvatske“ kakva je bila rasprostranjena među vladajućom elitom Monarhije krajem 17. i početkom 18. stoljeća.

U izlaganju se prikazalo djelovanje njemačkog vojvode i generalfeldmaršala Hilburghausena u habsburškoj službi u Hrvatskoj u 18. st. Pozornost je usmjerena na njegov rad na preustroju Varaždinskog i Karlovačkog generalata sredinom 18. stoljeća i na njegov spis iz 1781. "Beitrag zur Geschichte der Warasdiner". U spisu Hildburgahausen na temelju vlastita iskustva, arhivskih dokumenata te referiranjem na druge pisce govori o hrvatskoj prošlosti, zemlji, narodu, njegovoj etnogenezi, etnonimu, karakteru te ulozi u Vojnoj krajini.

Migracije u Hrvatskoj, bilo unutarnje, bilo vanjske, tematika su koja je iz motri- šta različitih znanstvenih polja relativno dobro istražena. Podaci o migracijskim zalihama dostupni su preko popisa stanovništva (češće) i anketnih istraživanja (rjeđe), a detaljnije informacije o migracijskim tokovima službena državna statistika redovito objavljuje na godišnjoj razini. Unatoč tomu gotovo ništa nije poznato o broju selidbi (migracija) koje pojedinac tijekom svojega života ostvari. U demografskoj literaturi uz preostala dva osnovna demografska procesa (fertilitet i mortalitet) vežu se pokazatelji (totalna stopa fertiliteta i očekivano trajanje života) koji su intuitivni, praktični te relativno razumljivi i široj javnosti. Istovremeno je kohortna analiza migracija (stvarne kohorte rođenih) u Hrvatskoj i većini drugih zemalja zbog nedostatka podataka i drugih razloga praktično neizvediva. U ovom će se radu upotrebom metodologije izrade tablica doživljenja preko koncepta sintetičkih kohorti procijeniti broj selidbi (migracija) koje stanovnik Hrvatske može očekivati tijekom vlastitoga života. Prvi, preliminarni rezultati pokazuju da mobilnost hrvatskoga stanovništva, gledana iz perspektive životnoga ciklusa, nije velika. Ova analiza, detaljnije razrađena i po županijama u Hrvatskoj, pridonijet će razumijevanju migracija kao najdinamičnije sastavnice promjene broja stanovnika.