Search

U radu su prikazani hodočasnici iz Španjolske, odnosno njezinih nekadašnjih kraljevstava Kastilje, Aragonije, Navare, te Portugala koji su prošli hrvatskim krajevima i gradovima na Jadranu tijekom plovidbe u Svetu zemlju. Kratko su prikazana politička i vjerska zbivanja na tom prostoru te stavljena u korelaciju s istovjetnim fenomenom u ostatku Europe. Opisani su njihovi motivi za odlazak, staleška pripadnost te doživljaji tijekom putovanja. Osim geografskih i političkih specifičnosti, koje su najviše utjecale na njihovu brojnost, primjetna je niska zastupljenost građanstva. Relativno dobru zastupljenost pisanih svjedočanstava ne prati razmjeran broj kontakata s osobama iz hrvatskih krajeva, a od toga odstupaju pripadnici franjevačkoga reda glede pojedinih zaslužnih članova zajednice u Jeruzalemu. Ukupan dojam govori da su španjolski i portugalski hodočasnički zapisi u usporedbi s djelima drugih hodočasnika kasnoga srednjeg vijeka i ranoga novog doba najviše usmjereni na Jeruzalem i ostala sveta mjesta, pa su tranzitni krajevi ostali zakinuti u tekstovima., Pilgrims from the Iberian Peninsula, from the kingdoms of Castile, Aragon, Navarre, and Portugal, were an indispensable part of European pilgrimages from Venice to Palestine from the very beginning of travels to the Holy Land (a total of 85 persons have been recorded from the lands of the Spanish Crown and 68 of those have been identified; 60 of them came from Portugal, 32 of them known by name). This is evidenced by Venetian state and chronicler records, but above all by the relatively numerous travelogues (6 Spanish and 3 Portuguese authors have been analyzed). Motivated by deep and sincere religious feelings, of which one finds confirmation in their writings as well as in general biographies, they set out from all parts of their countries on this expensive, tiresome, and too often perilous sea voyage. Very similar to the German or French pilgrims, they came from all walks of life, but persons from ecclesiastical circles prevailed from the mid-16th century. Somewhat surprising is the large number of women, which generally differs from the situation in other ethnic groups. Due to their choice of Venice as the port of departure, they had to sail along the Croatian Adriatic coast. Some, however, used new geographical discoveries and came to Jerusalem from the east, visiting the Adriatic cities only on their return. Depending on the type of vessel (galley or one of the proper sailing ships – koka, nava, or galijun) and the official or business tasks of the ship owner, they docked in various ports from Poreč to Dubrovnik. And while members of the nobility recorded secular curiosities, with a noticeable liking for “miracles”, the clergy placed considerable emphasis on the religious situation. In this respect, what united them was their surprise at the encounter with Glagolitic liturgy (the question is what impressed them more – the Mass in Zadar or the singing in Jerusalem). St Jerome was recognized as a strong link between his native Dalmatia and the distant Iberian lands. The political reality was quite astutely perceived and the pilgrims knew about all various changes – the attitude of Dubrovnik towards the Holy Roman Empire, the Venetian territories from Istria to Boka, and the intolerance between Venice and the Dubrovnik Republic – but the political Croatia escaped their observations. The rise of the Ottoman Empire as a deadly threat to the Christian world, which they were also aware of in their own homeland, became evident to them in the Adriatic. There are two realistic accounts, albeit contradictory, of Dubrovnik’s military prowess and its reliance on the power of Spain. As for the other cities, Pula seems to have been especially interesting to them due to its monumental ancient monuments (the amphitheatre and the theatre), where the pilgrims recalled various characters from stories and books whose themes were pan-European and present also with the Germans, the French, and others. But they also experienced the dark images of decay in the city. Contacts with the Croatian folk and individuals were not numerous, but the travellers remained impressed by the exceptional hospitality of the poor inhabitants of Ilovik, as well as the knowledge and skills of Croatian sailors, among whom Petar Fazanić from Hvar excelled. One should also mention an impressive account of the activities of Fr Boniface of Lopud, a multiple custodian of Jerusalem, for which his Franciscan brethren were credited, an opinion that our pilgrims shared with those from other countries. As is only to be expected, Spanish and Portuguese travelogue writers also left numerous notes on the weather conditions in the Adriatic. This paper ends with the outbreak of the Candian War (1645), which roughly coincides with the end of the Thirty Years’ War (1648). These two armed conflicts marked the final demise of the Venetian Republic and pushed Spain and Portugal in the background, while at the same time pilgrimages became more of a private matter and travelling to the Levant (and incidentally to Palestine) was completely secularized, acquiring adventurous or scientific features.

Stare geografske karte dragocjen su izvor različitih prostornih podataka, a među njima i onih koji se odnose na gospodarska obilježja prikazanog prostora. Zrcale geografske spoznaje o prostoru prikazivanja, kartografske postupke i tehnike te namjeru njihova autora ili ustanova koje su potaknule ili organizirale njihovu izradu. Premda su nastali u epohi koja je prethodila standardizaciji i institucionalizaciji postupaka prikupljanja, obrade i grafičke vizualizacije geografskih sadržaja, a koji su rezultirali većom točnošću i vjerodostojnošću karata, ranonovovjekovni kartografski izvori s prikazima sjeverne Dalmacije imaju odgovarajuću dokumentarnu vrijednost. Na primjeru odabranih karata utvrđeno je da je riječ o prvorazrednim izvorima za istraživanje ekonomske prošlosti sjeverne Dalmacije koji u korelaciji s pisanim arhivskim izvorima čine komplementarnu cjelinu. Ona, dakako, ne omogućuje potpunu rekonstrukciju ekonomskih obilježja i procesa tijekom ranoga novog vijeka, ali umnogome upotpunjuje korpus spoznaja o tom aspektu razvoja zadarske i šibenske regije u kojima su poljodjelstvo, stočarstvo, ribarstvo te proizvodnja soli i vapna činili produktivnu jezgru gospodarskog sustava koja je pokretana i umrežavana u ekonomsko-geografski sustav Sredozemlja putem pomorstva i s njim katalizirane razmjene ideja, dobara i usluga., Natural resources such as the sea (source of life and communication medium), inland waters, rocks, land, plants, animals and climate characteristics have been evaluated economically in the Mediterranean-Dinaric area of the north-eastern Adriatic coast for centuries. The Croatian coastal region was politically fragmented among several European forces during the Early Modern Age. It developed on its peripheries, according to their economic interests and existential needs of local and regional communities. Olive growing, viticulture, cattle breeding, fishing, salt production and various crafts composed the core of economic production on the Croatian coast and islands, while transport and commerce were the basis for goods and services exchange, enabling Istria, Kvarner and Dalmatia to join the commerce structures of the Mediterranean and neighbouring regions. Maps are especially important sources for the study of the history of the Early Modern Age in North Dalmatia. Spatial data, including those on economic activities, had been collected by direct field observations and partial geodetic procedures prior to systematic and scientific surveys; data were obtained by compiling various cartographic and written (geographic, administrative, military, etc.) sources as well. There was no intention to comprehensively thematically represent the economic content or a unique approach and methodology of collecting, analysing and visualizing such data. Additionally, in the period between the 16th a nd t he 19th centuries, North Dalmatia had been represented on geographic, maritime and topographic- cadastral maps of various geographic coverage and scale. Differences in methodologies and content aside, old maps still provide an insight into numerous economic activities of the population of North Dalmatia. In combination with archival sources and material remnants, they contribute to historiographic and geographic interpretations of the social-economic development of the region and its influence in changes of environment.

U radu su prikazani hodočasnici iz Poljske i Litve koji su prošli hrvatskim krajevima i gradovima na Jadranu tijekom hodočašća u Svetu Zemlju. Analizirani su temeljni aspekti hodočašćenja u tim zemljama u korelaciji s istovjetnim fenomenom u ostatku Europe. Opisani su motivi njihova odlaska, staleška pripadnost i doživljaji tijekom putovanja. Osim zemljopisnih i vjerskih specifičnosti koje su najviše utjecale na njihovu brojnost, primjetljiva je niska zastupljenost građanstva. Zbog izrazitoga manjka pisanih svjedočanstava nedostaju i kontakti s osobama iz hrvatskih krajeva pa se u tome pogledu moralo posegnuti za analogijama temeljenima na djelima drugih hodočasnika kasnoga srednjeg i ranoga novog vijeka., As a universal European Christain phenomenon, pilgrimages focused particularly on three main destinations: Jerusalem, Rome, and Compostela. In the period from the late 14th until the early 17th century, several dozens of identified pilgrims from Poland and Lithuania travelled on ships along the Croatian Adriatic Coast, heading for Jerusalem. However, within this overall picture there are several common traits and differences. As for their motives, they were similar in all countries and consisted of elements related to their religious or estate identity. Owing to its early Christianization and an elaborate network of Franciscan monasteries, Poland was more advanced in terms of pilgrimage than Lithuania. On the other hand, among the Lithuanian pilgrims one finds many Orthodox Christians, which reflects the country’s ethnical structure. As for the estates, it can be obssrved that there were not many commoners among the Polish pilgrims, while the nobility and clergy are present in almost equal numbers. It is especially among the nobility of both countries that gaining the title of miles Sepulchri Domini played an important role in terms of motivation. Pilgrims from Poland and Lithuania used exclusively the route through Austria and Hungary, their destination being Venice as the place of embarkment on ships. Since pilgrimage to Jerusalem was an exceptional feat, with all sorts of dangers awaiting the travellers – from bad weather to pirates and plague – and also a proof of faith, it seems difficult at the first glance to explain the very small number of written travelogues. This is especially true of Poland, which had well educated secular and ecclesiastical dignitaries, and may be explained through the prevalence of oral communication. Owing to this fact, only a single complete pilgrim travelogue was available for this analysis, including the date of embarkment, the shipowner’s name, the price of transport, mentions of other pilgrims and travellers, and so on. The author of this single travelogue is Count Mikołaj Krzystof Radziwiłł “Sierotka” / Mikalojus Kristupas Radvila “Našlaitèlis” (“the Orphan”) (1549-1616), a Polonized Lithuanian. His work tells of his contacts with the citizens of Sali and a Venetian captain in Zadar. He makes notice of the similarity between the Croatian and Polish languages, mentions the shrine of St Symeon and the Dubrovnik fonticus in Alexandria, but does not make any comments on political or cultural links between Croatia and these countries, although he does mention the former custodian of the Holy Land, Friar Boniface Stjepović, as originating from Dubrovnik. Radziwiłł’s work was published in several editions in Latin, German, and Polish. As for the other pilgrims, the year of travel to the Holy Land has been established for the nobleman Jan Goryńsky (1562). Eventually, it must be said that not a single written mention of the presence of Polish or Lithuanian pilgrims at the Croatian coast has been found at this stage of research.

Tiskanje knjige Valorizacija intermodalnoga logističkoga koridora Ploče – Mostar – Sarajevo – Vukovar (srednji Jadran – Podunavlje) uvelike je motivirano potrebom čuvanja zapisa – povijesnog spomena na konkretizaciju prioriteta od vitalnoga nacionalnog interesa za hrvatsku domovinu i narod. Do sada održana dva znanstvena skupa u organizaciji Znanstvenog vijeća za promet Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti okupila su velik broj znanstvenika i stručnjaka različitih profila te povezala hrvatske županije i bosanskohercegovačke kantone, pripadajuće gradove i općine – sve područne jedinice na koridorskoj trasi, poduzetnički sektor i glavne dionike razvoja – lučke uprave i razvojne agencije, s misijom funkcionalne integracije i zajedničkim ciljem društvenog, gospodarskog i okolišnog razvoja te kohezije istočne i južne Hrvatske i gravitirajućih im prostora Bosne i Hercegovine. U programu prvoga znanstvenog skupa Valorizacija intermodalnoga logističkoga koridora Ploče – Mostar – Sarajevo – Vukovar (srednji Jadran – Podunavlje), održanog 2014. godine, izloženo je 27 radova u šest tematskih sesija, dok je tematika drugoga znanstvenog skupa, održanog 2017. godine, izložena u 22 rada, koji su referirani u četiri tematske sesije. Ova knjiga prva je tiskana edicija Zavoda za promet Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, osnovanog sa zadaćom sveobuhvatnog i sustavnog promišljanja i strateškog planiranja prometnog razvoja na nacionalnoj i metropolitanskoj razini, a s ciljem geostrateškog pozicioniranja u području srednje Europe, uz uvažavanje lokalnih posebnosti i čuvanje nacionalnog identiteta i interesa. Svojim sadržajem ova knjiga u cijelosti artikulira misiju Zavoda za promet Akademije – u uvodnom dijelu postavlja ključne teze, donosi potom kronologiju iniciranja i organiziranja tematskih znanstvenih skupova, prezentira usvojenu Deklaraciju o domovinskom koridoru te kompilira izabrane radove s održanih znanstvenih skupova.

Cilj ovog rada je istaknuti važnost mediteranske orijentacije Hrvatske. Kao zemlja koja svojom dugom jadranskom obalom izlazi na strateški iznimno važno Sredozemno more, Hrvatska nije u dovoljnoj mjeri iskoristila blagodati svojeg geopolitičkog položaja. U multipolarnome svijetu u kojemu živimo neophodno je razvijati niz geopolitičkih inicijativa, stoga je važno da se Hrvatska, između ostalog pokaže i u punom sredozemnom profilu. To podrazumijeva bolje razumijevanje razvojnih procesa i veći diplomatski angažman na području Sredozemlja. Unija za Mediteran kao najnovija platforma za suradnju sredozemnih država pruža Hrvatskoj priliku za aktivniju participaciju na području Sredozemlja. Posebice se to odnosi na produbljivanje gospodarske suradnje sa rastućim mediteranskim zemljama, koja je trenutno na niskim razinama. The target of this paper is to accentuate the importance of Mediterranean orientation of Croatia. As a country with the access to the strategically very important area of Mediterranean via Adriatic Sea, Croatia has not used all the advantages of its geopolitical position. In the multipolar world we are living, it is necessary for country to develop a series of geopolitical initiatives, therefore is important for Croatia to participate in Mediterranean. That includes better understanding of development processes as well as bigger diplomatic engagement in Mediterranean. Union for Mediterranean as a latest platform for cooperation of Mediterranean countries, offers a Croatia opportunity for more active participation in Mediterranean, especially in terms of deepening economic cooperation with the fast growing Mediterranean countries, which is currently very low.

Prikazano je istraživanje u podmorju Sjevernog Jadrana i priobalja Južne Dalmacije unutar naslaga pliocena, pleistocena i holocena. Njime su opisane postojeće litostratigrafske jedinice unutar taložina rijeke Po u Hrvatskoj te određene takve jedinice unutar prostora taloženja rijeke Neretve. Oba taložna prostora bila su pod utjecajem promjena razina mora, posebice tijekom kvartara, što se znatno odrazilo u smanjivanju dubine mora i povećanju površine kopna tijekom oledbi, posebice u Sjevernom Jadranu. U hrvatskom dijelu Padske depresije navedene su dvije formacije – Istra (pliocen) i Ivana (pleistocen, holocen). Unutar formacije Ivana opisana su tri člana, poimenice Anamarija, Katarina i Izabela. Dalje prema jugu, u priobalju Južne Dalmacije, imenovana je nova formacija Neretvanski kanal (za taložine pliocena, pleistocena i holocena). Ona je zatim podijeljena u pijeske Neretva (koji mogu biti ekvivalent i cijele formaciju) te član Malostonski zaljev (kvartarne starosti). Isključivo pliocenski tipski litotip nije opisan. ------------------------------ Exploration of the Croatian Northern Adriatic and Southern Dalmatia Pliocene, Pleistocene and Holocene deposits in (coastline) offshore had been is reviewed. It was way to describe existing lithostratigraphic units in Croatian the Po River sediments and to determine such units in the depositional area of the Neretva River. Both systems have been influenced by sea- level fluctuations during the Quaternary, resulting in significantly decreased sea depths and increased subaerial exposure during glacial periods, especially in the Northern Adriatic. In the Croatian part of the Po Depression, two new formations had been mentioned – Istria (Pliocene) and Ivana (Pleistocene, Holocene). Three new lithostratigraphic members have been described within the Ivana Formation, namely Anamarija, Katarina and Izabela. Further south, in the Southern Dalmatia shallow offshore, the new Neretva Channel Formation has been named for Pliocene, Pleistocene and Holocene deposits. This formation was further divided into the Neretva Sands (sometimes equivalent for entire formation) and the (Quaternary) Mali Ston Bay Member. No typical Pliocene lithotype has yet been recognised.

Zahvaljujući svojem specifičnom zemljopisnom položaju Hrvatska je s gledišta biološke raznolikosti jedna od najbogatijih zemalja Europe. Velika biološka raznolikost mora, kao i velika raznolikost otoka i priobalja, daju hrvatskom obalnom području međunarodni značaj. Usprkos dobroj očuvanosti prirode u Hrvatskoj neke su biljne vrste jako rijetke i ugrožene. Nadamo se da će ova knjiga pridonijeti boljem poznavanju rijetkih biljaka hrvatskog priobalja, a sve u uvjerenju da to vodi ne samo k očuvanju i zaštiti prirodne ljepote i biološke raznolikosti Hrvatske nego i njezinu održivom razvoju. U tom je smislu Jadransko more s priobaljem osobito važno za Hrvatsku, jer pruža mnogo prednosti za uspješan razvoj poljoprivrede, turizma, ribarstva i marikulture.

Povijesno potvrđena i u predajama spomenuta putovanja Sv. Franje Asiškog Jadranom zbivala su se u sklopu pomorsko-geografskog sustava toga dijela Sredozemlja. Jadransko more funkcioniralo je kao poveznica među kontinentima još od prapovijesti. Pri tome je pomorstvo imalo ulogu katalizatora različitih društvenih i gospodarskih procesa. Putem Jadranskog mora ostvarivala se reverzibilna razmjena ljudi, roba, ideja i tehnologija između Europe te azijskoga i afričkog Sredozemlja. Uvriježene plovidbene rute koristili su i europski hodočasnici na putovanjima u Svetu Zemlju koja su intenzivirana u epohi križarskih ratova. U tom kontekstu potrebno je razmatrati i putovanja Franje Asiškog Jadranom te njegov boravak na hrvatskoj obali 1212., kao i njegov vjerojatan boravak u više hrvatskih luka tijekom povratka iz Svete Zemlje 1220. Premda nema niti jedne konkretne povijesne potvrde koja bi potvrdila postojeće tradicije u boravcima Sv. Franje u pojedinim hrvatskim primorskim gradovima, jedino što je moguće objektivno znanstveno utvrditi jest da većina tih tradicija, osobito zadarska, splitsko-trogirska i dubrovačka, korespondiraju uvriježenoj istočnojadranskoj plovidbenoj ruti.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Znanstveno vijeće za promet organizirala je međunarodni znanstveni skup Valorizacija intermodalnoga logističkoga koridora Ploče-Mostar-Sarajevo-Vukovar (srednji Jadran-Podunavlje), u suradnji s Konzorcijem Neretva iz Zagreba, Brodarskim institutom Zagreb, općinama Pojezerje, Kula Norinska i Ljubuški, Lučkom upravom Ploče, Lučkom upravom Vukovar, Željeznicama Federacije Bosne i Hercegovine, Fakultetom za saobraćaj i komunikacije Sarajevo, Ekonomskim fakultetom iz Zagreba, Institutom prometa i veza Zagreb i Udrugom za razvoj prometnih znanosti Zagreb. Znanstveni skup održan je u Zagrebu 11. lipnja 2014. u Palači Hrvatske akademije. U radu znanstvenog skupa sudjelovao je velik broj znanstvenika i stručnjaka, koji su u dvadeset sedam tematskih radova obradili relevantne tematske sadržaje. EU iznimno podržava razvoj multimodalnih prometnih opcija uz prioritetno korištenje prirodnih resursa unutarnjih plovnih sustava i pomorskog te željezničkog prometa. Međutim, u redefiniranim prometnim koridorima osnovne prometne mreže, TEN-T (Trans-European Network – Transport) i vezanim projektima za implementaciju do 2020., Hrvatska nije sudjelovala. Stoga je nužno pravovremeno uklopiti prioritetne nacionalne prometne pravce kao integralne dijelove ili ekstenzije unutar tri europska koridora: baltičko-jadranski, rajnsko-dunavski i mediteranski koridor. Uz definiranu sveobuhvatnu (do 2050.) i osnovnu (do 2020.) TEN-T mrežu, koja se sastoji od infrastrukture (ceste, željeznice, vodni putovi, luke, zračne luke, sredstva plovidbe, prekrcaj, instalacije, cjevovodi) i usluga koje su potrebne za korištenje infrastrukture, definirana je i mreža zelenih koridora (logistička mreža) u koju se Hrvatska pripremom projekata razvoja logističke i transportne funkcije svojih prirodnih resursa može dugoročno uklopiti na regionalnoj razini. Osim toga, Hrvatska kao punopravna članica Europske unije ima i zadaću da pridonese koheziji i stabilizaciji u regiji jugoistočne Europe. Valorizacijom intermodalnoga koridora srednji Jadran – Podunavlje sagledali bi se višestruki učinci i na razvoj prometa i na policentrični razvoj gospodarskog sektora u Hrvatskoj i BiH u kontekstu funkcionalne regionalne integracije i nove kohezijske politike Europske unije. Koridor od Ploča do Vukovara preko BiH omogućuje skraćenje puta iz Azije do luke Mannheim u Njemačkoj za 2.800 kilometara, odnosno do luke Rotterdam za 1.900 kilometara, te znatno smanjenje operativnih troškova prijevoznicima, kao i ekološki prihvatljiviji način transporta u odnosu na alternativne europske prometne pravce. Znanstveni skup imao je cilj multidisciplinarnim i holističkim pristupom tematski obraditi prethodne postavke, potencijalne učinke i beneficije implementacije projekta B.E.P.O. (bioenergetski-ekoindustrijski-poduzetnički-oporabni park). Ideja za pokretanje projekta B.E.P.O. proizašla je slijedom činjenice o postojanju nesporno važne geoekonomske lokacije s iznimnim potencijalima regionalnog razvoja, koja je s obzirom na bogatstvo raspoloživih resursa gospodarski neiskorištena. Pokretač projekta je KONZORCIJ NERETVA, dok je za razvoj i pripremu projekta bio zadužen BRODARSKI INSTITUT iz Zagreba. Cilj projekta je uspostava intermodalnoga logističkoga koridora Ploče-Mostar-Sarajevo-Vukovar te osnivanje prekograničnoga poslovnog Parka i multimodalnog čvorišta u dolini Neretve, na prostoru već formiranih poslovnih zona općina Pojezerje, Kula Norinska i Ljubuški, neposredno uz novi granični prijelaz Metković, uključujući infrastrukturu luka Ploče i Vukovar te željezničku cargo-infrastrukturu u sklopu koridora 5C. Projekt sagledava potrebu izgradnje novih te modernizacija i informatizacija postojećih željezničkih, vodnih i cestovnih mreža i zračnog cargo-terminala u svrhu stvaranja važnoga međunarodnog pravca od gospodarske, društvene i ekološke važnosti za razvoj regije i funkcionalno umrežavanje s već definiranim makroregijama Dunava i Baltika te recentno inicirane Jadransko-jonske regije. Radovi prezentirani na skupu su objavljeni u Zborniku radova.

Planiranje integrirane intermodalne prometne mreže s pratećom operativom logističko-distribucijskih terminala, investicijska prioritizacija korištenja postojećih koridorskih kapaciteta regionalne prometne mreže te afirmacija transportne funkcije prirodnih resursa i ekološki prihvatljivih transportnih opcija nužni su okviri prometne politike u pariranju zahtjeva održivog razvitka – gospodarskog rasta, ekološke ravnoteže i društvenog napretka. Društvena i ekonomska učinkovitost prometnog sustava ne indicira se samo tehničkim elementima prometne mreže ili veličinom transportnog rada, izraženim duljinom i gustoćom prometnica ili prijevoznim učinkom, već i kvalitativnim aspektima menadžmenta prometne potražnje, koje su artikulirane pojmovima infrastrukturne dostupnosti i povezivosti, sigurnosti u prometu i zaštitom okoliša, a u konačnici prostornom, demografskom i ekonomskom kohezijom regije. U svim europskim strategijama gradovi su nositelji regionalnih integracija i kohezijskog razvoja, a funkcionalne alijanse gradova preduvjet ekonomske kompetitivnosti na svim razinama. U tom smislu je dominantna uloga prometnog sektora u osiguranju dostupnosti i mobilnosti. Povezivost čvorova, mreža i koridora strategijski je potrebno planirati na holistički način unutarregionalne, međuregionalne i makroregionalne urbane integracije. Pri tome je nužno raščlaniti razvojne prioritete velikih gradova te malih i srednje velikih gradova u smislu njihovoga funkcionalnog učinka u specifičnom regionalnom kontekstu. U kontekstu inicijative intermodalnoga logističkoga koridora srednji Jadran – Podunavlje nužno je revalorizirati paneuropski prometni koridor Vc te putem kombiniranih instrumenata kohezijske politike osmisliti jedinstvenu razvojnu strategiju participirajućih regija, uvažavajući postavljene tematske ciljeve i investicijske prioritete zajedničkoga strategijskog okvira, nacionalne razvojne strategije, partnerskog sporazuma i operativnih programa, te programa ruralnog razvoja i programa teritorijalne suradnje. Slijedom lokalnih razvojnih strategija, specifični potencijali lokalnih zajednica, poglavito ruralnog razvoja, već su artikulirani ustrojem lokalnih akcijskih grupa – LAG Neretva u Dubrovačko-neretvanskoj županiji te LAG Bosutski niz i LAG Srijem u Vukovarsko-srijemskoj županiji. U kontekstu teritorijalne suradnje trebalo bi detektirati mogućnosti ruralno-urbane suradnje, ali primarno na temelju funkcionalne suradnje, a manje na administrativnoj osnovi. Također, detektirane potencijale funkcionalne integracije nužno je artikulirati u javnoj raspravi o novom regionalnom ustroju Hrvatske, koji bi trebao pridonijeti decentralizaciji upravljanja na regionalnim i lokalnim razinama. U konkretizaciji integrirane razvojne strategije Jadran – Podunavlje, kao moguća opcija legalnog okvira upravljanja složenim teritorijalnim i tematskim projektima, nalazi se potencijal europske grupacije za teritorijalnu suradnju EGTC i instrument integriranoga teritorijalnog ulaganja ITI. Za Hrvatsku i Mađarsku raspoloživi su instrumenti europskih strukturnih i investicijskih fondova te kohezijski fond, a za susjedne zemlje – Bosnu i Hercegovinu i Srbiju instrumenti pretpristupne pomoći i programi europske teritorijalne suradnje.

U radu je prikazano 113 grmljavinskih oluja, udara groma i pojava vatre sv. Nikole zabilježenih uz obalu i na Jadranskom moru u razdoblju od 1395. do 1794. godine. Navedene fenomene zabilježili su brodski putnici, ljetopisci i vrlo malim dijelom službene osobe. Grom je posvuda smatran sredstvom viših sila, pa je tako i puk u hrvatskim primorskim krajevima uz njegovu pojavu povezivao likove iz kršćanstva (Biblije) ili zla bića, kao vragove i vještice. Znanstvenici su u početku svoje prosudbe davali pozivajući se na Aristotela, ali kasniji osvrti i spisi baziraju se na empiričkim saznanjima (A. Dudić), pa se navode i krajevi s većim brojem udara. U drugoj polovici 18. stoljeća eruditi kao I. Lovrić i J. Bajamonti bili su upoznati sa suvremenim rezultatima istraživanja B. Franklina, G. Beccarie i G. Toalda. Upravo je Bajamonti prvi predložio postavljanje gromobrana. Paralelno sa znanstvenicima, književnici su također rado uključivali grom kao čimbenika u svojim djelima, a puk je svoj doprinos dao nadijevanjem imena vrhovima i predjelima prema pojavama. Zapisi nisu iste kvalitete ni u opisnom smislu, niti u pitanju kontinuiranosti, no ipak postoji zavidan broj onih iz kojih je moguće potpuno rekonstruirati vremensku situaciju. Isto je stanje i kod opisa žrtava udara groma, pa tako u par slučajeva možemo prepoznati karakteristične ozljede. Materijalne štete od atmosferskih pražnjenja podijeljene su na izravne i neizravne (eksplozija i požar).

The Middle Pleistocene glacial deposits with megabreccia facies occur at many locations at altitudes between 1 m and 800 m a.s.l. within the study area, which includes northern Adriatic islands (Krk, Rab, Pag) and coastal zone of the southwest Croatian mainland (Southern Velebit Mts.(Velika Paklenica) and Northern Dalmatia (Ždrilo, Novigrad Sea coast, Obrovac)). The megabreccias are erosional remnants of terminal, basal and lateral dump moraines. They occur in association with kame-terrace deposits (Baška valley on Krk island and Velika Paklenica) or with proglacial fluvial or lacustrine sediments (Novigrad Sea coast and Ždrilo Cove). Their main characteristic are extra large limestone boulders and megablocks that “float” in the coarse-grained “matrix”. The boulders are commonly 1 to 10 m in diametre, but their maximum size is nearly 25 m. Boulders are subrounded to medium rounded, faceted with rounded keels and usually polished. Many have preserved glacial striae. Their orientation is usually random, although prefered orientation showing push direction has been noticed in Velika Paklenica, Ždrilo and Novigrad Sea coastal section. Some boulders show fossil karren of preglacial karstification. The “matrix” is poorly to well cemented polymict breccia with medium grain size from 9 to 10 cm. Smaller boulders up to 50 cm are also frequent. Crushed or fractured limestone clasts are common. The megabreccias are completely unsorted. During ice retreat this poorly packed sediment was firstly washed out by meltwaters and later filled again with finer sediment. Water trapped in interspaces locally produced calcite cement. Erosional contact with underlying severly disturbed glaciolacustrine sediments is visible at Ždrilo. The basal moraine on Krk island show gradual transition to glaciofluvial deposits of extesive kame-terrace. The primary origin of megablocs may also be result of a major earthquake, and then entrainment by ice.

Monografija slikom i riječju predstavlja raznovrsnu i atraktivnu krajobraznu i kulturnu baštinu priobalja istočnoga Jadrana. Prikaz pisane i fotgrafske građe je podijeljen kroz poglavlja Istre, Kvarnera, Sjeverne Dalmacije, Srednje Dalmacije i Južne Dalmacije.

Dubrovačko-neretvanska županija (ukupne površine 9272,37 km2, 122 870 stanovnika 2001. godine), najjužnija je županija u Republici Hrvatskoj, a teritorijalno je organizirana u 22 jedinice lokalne uprave i samouprave. Na temelju terenskih istraživanja i analize različitih izvora prostornih podataka te postojeće prostorno-planske dokumentacije (svih razina planiranja) obrađene su značajke i posebnosti prostornog planiranja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koje su značajno utjecale na povijesno-geografski te društveno-gospodarski razvitak spomenutog prostora. Prostorno planiranje svoje korijene na ovim prostorima ima u Statutu Grada Dubrovnika iz 1272. godine, a kao početak suvremenog razdoblja smatra se izrada Regionalnoga prostornog plana Južnog Jadrana (1964.-1968.) i Generalnoga urbanističkog plana Dubrovnika 1969. godine., Dubrovnik-Neretva County (area 9,272.37 sq km, population 122,870 in 2001) is the southernmost county of the Republic of Croatia and it is territorially divided into 22 units of local government and self-government. Characteristics and specifics of regional planning in Dubrovnik-Neretva County which considerably influenced historical and geographical as well as socio-economic development of the aforementioned area were analyzed on the grounds of field researches and analysis of different sources of physical data and available documents concerning regional planning (all levels of planning were studied). Regional planning in this area dates from the 1272 Statute of Dubrovnik, but Regional Plan of the Southern Adriatic (1964-1968) and General Urban Plan of Dubrovnik from 1969 are considered to be the beginning of the modern period of planning.

Imposex, a pseudo-hermaphroditic condition characterized by the development of male sexual characteristics in female prosobranch gastropods, is used as a bioindicator of pollution by tributyltin (TBT) -based antifoulants. The incidence and the intensity of imposex, evaluated from the vas deferens sequence index (VDSI) and the female penis length (FPL), were investigated in Hexaplex trunculus populations from seven locations in Kaštela Bay (Adriatic Sea, Croatia). Analysis of 131 females revealed the absolute prevalence of imposex at all investigated locations. Furthermore, most of the females showed signs of advanced imposex development (VDSI=4.4±0.8, range=2-5). Female penis homologues were found to be well developed (max=20 mm) with mean values ranging from 5.2-12.6 mm. Significant differences were detected regarding both the VDSI (H=36.24, p, Imposeks, pseudohermafroditizam karakteriziran pojavom muških spolnih obilježja u ženki prednjoškržnih puževa, upotrebljava se kao bionidikator zagađenja tributil-kositrom (TBT), sastojkom protuobraštajnih boja. Za procjenu pojave i intenziteta imposeksa korištene su vrijednosti indeksa stupnja vas deferensa (VDS I) i dužine penisa ženki (FPL ) dobivene analizom primjeraka vrste Hexaplex trunculus prikupljenih sa sedam postaja u Kaštelanskom zaljevu. Na istraživanim postajama analizom 131 ženke (visina kućice=66,3±7,5 mm) utvrđena je potpuna zahvaćenost imposeksom. Štoviše, većina zahvaćenih ženki bila je u uznapredovalom stadiju imposeksa (VDS I=4,4±0,8; raspon vrijednosti=2-5). Penisi su bili dobro razvijeni kod ženki (max=20 mm) sa srednjim vrijednostima od 5,2 do 12,6 mm. Utvrđene su statistički značajne razlike u VDS I (H=36,24, p

Doktorski rad "Prostorna obilježja hrvatskog Jadrana kao komparativna prednost za razvoj nautičkog turizma" Srećka Favre, razmjerno je iscrpna geoprostorna znanstvena rasprava o važnosti prostornih, poglavito geografskih obilježja hrvatskog Jadrana u procesu razvoja nautičkog turizma. Prvenstveno to značenje se nameće kao komparativna prednost u jednom od niza litoralizacijskih procesa i zbivanja u prostornom kompleksu hrvatskoga priobalja i otoka. Autor je nastojao dati produbljenu i temeljitu sintezu razvoja hrvatskoga nautičkog turizma u korelaciji i usporedbi s drugim zemljama i s aspekta složenog procesa litoralizacije, ne samo kao geografsko, gospodarsko i ekološko razmatranje, nego i kao izvoran doprinos znanstvenom poznavanju niza uzročno-posljedičnih geografski relevantnih prostornih zbivanja na primjeru složenog procesa razvoja nautičkog turizma u prilikama posljednjih desetljeća 20. i prvih godina 21. stoljeća u Hrvatskoj. Rad, po svom obuhvatu prosječne voluminoznosti i razmjerno sveobuhvatan, teorijski i metodološki je razmjerno kvalitetno utemeljen, a tema je obrađena u skladu s načelima znanstveno-istraživačkog geoznanstvenog pristupa u raspravljanju i interpretiranju građe. Izvorno promišljena razmatranja u okviru analitičkog procesa, dovela su do sintetskih rezultata koji pridonose poznavanju i daljnjem proučavanju relevantnih prostornih i gospodarskih procesa, te definiranju budućih postupaka, što je važno za ukupnu prostornu spoznaju i stvaranje koncepata za odgovarajući održivi razvoj nautičkog turizma u Hrvatskoj.

Two specimens of lessepsian bivalve Pinctada radiata were encountered in a benthic study conducted at a depth of 59 m on a silty-sand bottom in the northern Adriatic Sea, Croatia, in April 2006.This is the first record of the species in the Croatian part of Adriatic Sea.

Nedavno su hrvatski arheolozi objavili nove dokaze o tome kako su drevni sljedbenici Diomedova kulta vjerojatnije imali svetište na hrvatskome otoku Palagruži, nego na susjednim talijanskim Tremitima, kako se to prije smatralo. To otkriće zasigurno je zaslužno za nastavak arheoloških istraživanja u okviru kojih sam boravio na tom najudaljenijem i najjužnijem hrvatskom otočju. Velika Palagruža izgrađena je u najvećoj mjeri od dolomita, dolomita s nodulama rožnjaka i dolomitnih breča, a starost i geneza tih naslaga ujedno su i najveća nepoznanica. Na otoku nalazimo i nekoliko izoliranih izdanaka klastita i vapnenaca udruženih s gipsom, koje većina autora veže uz dijapirizam. Te naslage su pripisane donjem trijasu, a mogu se povezati i s objavljenim kartama dijapirskih prodora, napravljenim na temelju interpretacije seizmičkih podataka. Prema objavljenim podatcima to su najstarije dosad poznate površinske stijene na čitavom obalnom području Jadrana. Nešto zaravnjeniji dio otoka, Salamandrija, prekriven je mlađim bioakumuliranim vapnencima. Te naslage neki autori pripisuju kredi, a drugi miocenu. Posvuda duž otočnih strmih litica nalazimo siparišne breče i odvaljene blokove. Takva geomorfologija, zajedno sa "svježim" strijama i seizmičkom aktivnošću, koja je najintenzivnija upravo u okolici Palagruže, svjedoči o recentnoj tektonskoj aktivnosti. Susjedna Mala Palagruža izrazito je strmih litica, a također je pretežito izgrađena od dolomita s rožnjacima. Najjužnija kopnena točka Hrvatske, ako se tako može nazvati hrid Galijula, dužine je nekoliko desetaka i širine 20-ak metara. Izgrađena je od dolomita te izoliranih neogenskih sedimenata. Na svim otocima palagruškog arhipelaga nalazi se najmlađa sedimentna tvorevina - mikrostromatolitni pelagozit, koja je dobila ime upravo prema Palagruži (Pelagosa).

Dagli Appennini tale specie di organizzazione laica si trasporto' e allargo cominciando dal secolo XI. al XIII. verso la costa adriaticaorientale : Trieste (1072), Capodistria (1086)Zara (1177) Spalato (1186), Ragusa (1215).Sulla penisola istriana , nonostante fosse divisa politicamente tra la monarchia ausburgica e la Republica di Venezia, le confraternite operarono sullo stesso modello e quasi tutte appartennero al gruppo di societa' eclesiastico- religiosa.

Elektroničke navigacijske karte (ENC) hrvatskog dijela Jadrana počele su se izrađivati 2001. godine. Hrvatski hidrografski institut izrađivao ih je u suradnji s talijanskom tvrtkom C-map Italija, koja je predložila i osmislila dizajn procesa njihove izrade. Sam proces nije se u praksi pokazao dovoljno prilagođenim specifičnostima hrvatskog dijela Jadranskog mora i dugogodišnjoj tradiciji izrade pomorskih karata u HHI-u. Stoga se pojavila potreba za redizajnom procesa izrade ENC-a. U ovom je radu predložena nova podjela ćelija ENC-a za hrvatski dio Jadranskog mora, te njihovih naziva radi optimiziranja procesa izrade ENC-ova i učinkovitije izrade papirnatih karata iz jedinstvene kartografske baze podataka. Nova podjela ENC-ova potrebna je i radi boljeg snalaženja u bazi podataka i lakšeg održavanja., Hydrographic Institute of the Republic of Croatia started the production of Electronic Navigational Charts (ENC) of the Croatian part of the Adriatic in 2001, in cooperation with the Italian company C-Map that proposed and developed the design of ENC production process. In practice, the process proved to be insufficiently adapted to specific qualities of the Croatian part of the Adriatic Sea and HHI's long tradition of chart production. It is the reason why the need for a redesign of the process of ENC production occurred. In this paper, a new classification of ENC cells is proposed for the Croatian part of the Adriatic Sea, in order to optimise the process of ENC production and improve the paper chart production from a unique cartographic database. This new ENC classification is also necessary for better management and maintenance of the database.

Zbornik okuplja 32 studije znanstvenika koji su sudjelovali na znanstvenom skupu o kulturi ladanja - Dani Cvita Fiskovića, V-VI.

Radovi s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Splitu 21-22. IX. 2001. o ulozi Crkve u društvu uz Jadran kroz prošlost.

Knjiga je povijesna sinteza koja opisuje razvoj hrvatskih otoka do današnjeg vremena. Ona prikazuje prirodne znamenitosti i kulturno naslijeđe na hrvatskim otocima na Jadranu.

Višejezični zbornik radova s međunarodnog muzikološkog skupa održanog u Dubrovniku 2001. god. donosi 11 znanstvenih radova muzikologa iz Hrvatske, Slovenije, Italije, S.A.D., Irske, Slovačke i Poljske vezane uz dodirne točke glazbene kulture s obje strane Jadrana u razdoblju od sredine 18. do prvih desetljeća 19. st. i njihove odjeke u Europi.

nema sažetka

U okviru publikacije o hrvatskom Jadranu autor je obradio povijesne slojeve kulturne baštine, hrvatske jadranske gradove u svjetskoj i mediteranskoj baštini, prirodnu baštinu, te geografskim redoslijedom kulturnu baštinu Dalmacije.

Anketirano je 139 osoba za koje se pretpostavljalo da bi zbog mjesta življenja i aktivnosti na moru mogle pružiti podatke o stanju sredozemne medvjedice (Monachus monachus) u Hrvatskom dijelu Jadrana u prošlosti i danas. Također su anketirane i sve osobe za koje smo saznali da su imale priliku vidjeti sredozemnu medvjedicu. Analizom odgovora mogao se dobiti uvid u neke biološke osobine te životinje, trend populacije, kao i promjenu stava ljudi. Zaključeno je da je sredozemna medvjedica bila je stalni stanovnik Hrvatskog dijela Jadranskog mora i populacija je bila samorodna vjerojatno do kraja 1960-tih godina. Nakon 1970. godine pojavljivanje sredozemne medvjedice bitno se prorijedilo i bilo je učestalije jedino uz vanjske otočne skupine. Nakon 1980. godine može se smatrati da više nema jedinki sredozemne medvjedice koje stalno borave u Hrvatskom dijelu Jadrana. Pojavljivanje i viđenja pojedinih životinja upućuju na migratorne jedinke. Glavni uzrok nestanka sredozemne medvjedice iz Jadrana bilo je ubijanje od strane ribara. Stav ljudi pokazuje da je došlo do bitnog poboljšanja javnog mnjenja o toj vrsti, te da to više nije zapreka njenom mogućem povratku.

Nema opasnosti od vulkana koji su nekad djelovali u predjelu nekih današnjih jadranskih otoka. Ima doduše aktivnih vulkana razmjerno blizu Jadranu, no vulkanske stijene na jadranskim otocima su geološki stare i upućuju na davno minuli vulkanizam.

Na temelju zajednica minerala teške frakcije, tri plaže otoka Raba međusobno se bitno razlikuju kako po satavu, tako i po porijeklu, odnosno načinu hranjenja sedimentom. Jednostavni genetski model hranjenja za sve plaže Raba nije moguć usprkos malih dimenzija otoka. Sadašnje premalo znanje o održivosti hrvatskih plaža sve je opasnije i potrebno ga je hitno poboljšati i sustavno povećavati, kako bi se moglo gospodariti prostorom.

Morski je zrak zasićen aromatskim mirisima ljekovitog raslinja, te tvarima isparenim iz mora. Koncentracija i sastav tih aromatskih primjesa ovisi o meteorološkim prilikama. One su pak pod utjecajem Sredozemnog mora i Europskog kopna, općeg planetarnog strujanja i lokalnih uvjeta za atmosferske procese i za rast aromatskog bilja. Njihovo međusobno djelovanje pokušava se ovdje objasniti u kratkim crtama.

Naglašeno velike razlike mikrogeografskoklimatskih, hidroloških i maritimnih značajki na vrlo malom prostoru, potakle su interes i zahtjevale potpuniju raščlambu vrijednosti termohalinskih parametara. Mjerenja i uzurkovanja obavljena su sezonski, u zaljevu, jezeru, kanalu, riječnom koritu i morskom području zaklonjenom od izravnog utjecaja s otvorenog mora. Općenito, na svim postajama uočen je značajan utjecaj slatkovodnih dotoka različitog intenziteta, ovisno o položaju i sezoni. Zamijećena je i česta pojava pozitivne termoklime i rjeđe, fenomen potpovršinskog halinskog minimuma. Obrađeni su i raščlanjeni podaci iz mjerenja obavljenih u svibnju i rujnu 1990., te u siječnju i ožujku 1991., Outstanding differences in microgeographic-climatic, hydrologic and meritime characteristics in a very small area have roused interest, requiring a more complete analysis of thermohaline parametars. Measurements and samplings were carried out seasonally, in the bay, channel, river and sea area, protected from the direct influence from the open sea. In general, a significant impact of the fresh-water onflows of different intensities, depending on position and season, was observed at all the stations. A frequent occurence of positive termocline was also noted, as well as a rather infrequent phenomenon of subsurface haline minimum. The data from the measurements carried out in May and September 1990, and January and March 1991 were analyzed.

Knjiga obrađuje geografska obilježja Zadarsko-kninske županije, njeno značenje u Hrvatskoj, obilježja geografskog položaja, administrativnu i subregionalnu podjelu, prirodna i društvena obilježja, povijesno-geografski razvoj, demogeografske značajke i obilježja gospodarstva.