Search

Ovaj rad bavi se eksploatacijom, odnosno iskorištavanjem kamene sirovine na području Istarskog poluotoka za vrijeme prapovijesti i antike. Iako se na Istarskom poluotoku pojavljuju različite mineralne sirovine, mi smo svoje istraživanje ograničili na silicijske i karbonatne sedimentne stijene. Uvodni dio rada bavi se problematikom istraživanja različite kamene sirovine u mlađoj prapovijesti i antici na području hrvatskog dijela Istarskog poluotoka. Odredili smo geografski prostor istraživanja, kao i kronološke granice. Uvodni dio sadrži i opis metodologije istraživačkog rada. Istraživački rad velikim dijelom odnosio se na terenske preglede primarnih i sekundarnih ležišta rožnjaka, gradinskih naselja te antičkih kamenoloma. Uzeti su petrografski uzorci za rastuću bazu podataka. Drugo poglavlje pod nazivom „Geološka građa površinskih naslaga Istarskog poluotoka“ sadrži opis geomorfoloških karakteristika te detaljan opis geološke građe Istarskog poluotoka, s naglaskom na karakteristične fosile i mikrofosile za pojedine formacije. Daje se kratki opis klasifikacije karbonatnih sedimentnih stijena po Dunhamu i Folku, a koja se koristila u analizi sakupljenih uzoraka vapnenaca i dolomita. Treće poglavlje nazvano „Iskorištavanje silicijskih sedimentnih stijena“ sadrži klasifikaciju silicijskih sedimentnih stijena, raspravu oko terminologije te popis primarnih i sekundarnih ležišta rožnjaka na području Istre. Poglavlje također donosi kratke opise petrografskih uzoraka rožnjaka s određenih ležišta. Pri kraju poglavlja izneseni su rezultati analiza sirovine, točnije rožnjaka u širem smislu, s prapovijesnih nalazišta Istre, a koji su dostupni u objavljenoj literaturi. U četvrtom poglavlju – „Iskorištavanje silicijskih sedimentnih stijena u prapovijesti Istre na primjeru neolitičkih nalazišta Kargadur i Vižula“ izneseni su rezultati cjelokupne litičke analize cijepanih litičkih izrađevina s neolitičkih nalazišta Kargadur i Vižula u južnoj Istri s posebnim osvrtom na analizu sirovina. U petom poglavlju po redu pod imenom „Mineraloško-petrografska analiza uzoraka silicijskih sedimentnih stijena s neolitičkih nalazišta Kargadur“ iznose se rezultati mikropetrografske analize izrađevina od lokalnih rožnjaka. Šesto poglavlje naslovljeno „Geokemijska analiza uzoraka silicijskih sedimentnih stijena“ donosi rezultate prve geokemijske analize na istarskom rožnjaku. Analizirane su dvije izrađevine s arheološkog nalazišta Kargadur te dva uzorka s pretpostavljenog ishodišnog vi ležišta. Interpretirani su rezultati te izneseni komentari o budućim geokemijskim analizama istarskog rožnjaka. Naziv sedmog poglavlja je „Iskorištavanje karbonatnih sedimentnih stijena u prapovijesti“. Ovo poglavlje sadrži pregled korištenja karbonatnih sedimentnih stijena u razdoblju prapovijesti te pregled prapovijesnih gradina na cjelokupnom području Istarskog poluotoka. Najopsežnije korištenje karbonatnih sedimentnih stijena tijekom prapovijesti bilo je u obliku materijala za izradu suhozidnih bedema gradina. „Iskorištavanje karbonatnih sedimentnih stijena u antici“ naziv je osmog i najopsežnijeg poglavlja u radu. Ovdje se daje pregled antičkih kamenoloma s obzirom na njihovu administrativnu pripadnost određenom ageru – tršćanskom, parentinskom ili pulskom. Izneseni su rezultati terenskih pregled kamenoloma te njihovi opisi. U ovom poglavlju dan je kratki opis kamenarskih aktivnosti i alata korištenog tijekom rada na kamenu – od vađenja kamenih blokova do gotovog proizvoda. Također se daje pregled tragova koji određeni alat ostavlja na kamenu u određenim koracima rada. Naziv devetog poglavlja je „Mineraloško-petrografska analiza uzoraka karbonatnih sedimentnih stijena“. Ovo poglavlje donosi pregled prapovijesnih i antičkih nalazišta s kojih su uzeti uzorci vapnenaca i dolomita te rezultate analize tih uzoraka. Uzorke iz arheoloških konteksta usporedili smo s uzorcima iz izdanaka i kamenoloma za koje pretpostavljamo da su njihovo izvorište. Deseto poglavlje pod nazivom „Transport kamenih blokova u antici“ govori o mogućnostima vodenog i kopnenog transporta na području Desete regije. Poglavlje donosi popis i položaj uvala u kojima su sačuvane rimske lučke konstrukcije te uvala koje su pogodne za sidrenje, te kopneni prometni pravci i njihova pretpostavljena pružanja na području poluotoka. Ovo poglavlje također donosi analizu prostornog rasporeda kamenoloma u usporedbi s obližnjim lukama ili cestama. U jedanaestom poglavlju nalazi se rasprava o iznesenim podacima i rezultatima doktorskog istraživanja te se sve stavlja u širi geografski kontekst. U zaključnom poglavlju izneseni su zaključci na temelju podataka i razmatranja u prethodnim poglavljima. This paper deals with the exploitation of stone raw material in the Croatian part of the Istrian peninsula during prehistory and antiquity. Although various mineral resources occur on the Istrian peninsula, we have limited our research to siliceous and carbonate sedimentary rocks. The introductory part of the dissertation deals with the issue of research of various stone raw materials in younger prehistory and antiquity in the Croatian part of the Istrian peninsula. We determined the geographical space of the research, as well as the chronological boundaries. The introductory part also contains a description of the research methodology. The research work was mostly related to field surveys of primary and secondary deposits of chert or flint, hillfort settlements and roman quarries. Petrographic samples were taken for the growing database. The second chapter entitled "Geological structure of surface deposits of the Istrian peninsula" contains a description of geomorphological characteristics and a detailed description of the geological structure of the Croatian part of the Istrian peninsula, with emphasis on the characteristic fossils and microfossils for individual formations. A brief description of the Dunham and Folk carbonate sedimentary rock classification is given, which was used in the analysis of the collected limestone and dolomite samples. The third chapter, entitled "Exploitation of siliceous sedimentary rocks", contains a classification of siliceous sedimentary rocks, a discussion of terminology and a list of primary and secondary chert deposits in Istria. The chapter also provides brief descriptions of petrographic chert samples from the sampled deposits. At the end of the chapter, the lithic analysis of finds from prehistoric sites of Istria, which are available in the published literature, are presented, with an emphasis on the analysis of used raw material. The fourth chapter - "The use of siliceous sedimentary rocks on Neolithic sites Kargadur and Vižula" presents the results of the overall lithic analysis of knapped lithic artifacts from the Neolithic sites Kargadur and Vižula in southern Istria. The fifth chapter, entitled "Mineralogical-petrographic analysis of artifacts made from siliceous sedimentary rocks from the Neolithic sites of Kargadur" presents the results of micropetrographic analysis of artifacts from local chert. The sixth chapter entitled "Geochemical analysis of siliceous sedimentary rock samples" brings the results of the first geochemical analysis on Istrian chert. Two artifacts from the Kargadur archaeological site and two samples from the presumed source sites were viii analysed – one from Vižula and one from Marlera. The results are interpreted and comments on future geochemical analyses of the Istrian chert are presented. The title of the seventh chapter is "Exploitation of carbonate sedimentary rocks in prehistory". This chapter contains an overview of the use of carbonate sedimentary rocks in the prehistoric period and an overview of prehistoric hillforts in the entire area of the Istrian peninsula. The most extensive use of carbonate sedimentary rocks during prehistory was in the form of materials for the construction of dry-stone ramparts. "Exploitation of carbonate sedimentary rocks in antiquity" is the title of the eighth and most comprehensive chapter in the paper. We present an overview of ancient quarries with regard to their administrative affiliation to a particular ager - Tergeste, Parentium or Pola. The results of the field survey of the quarries and their descriptions are presented. This chapter gives a brief description of stonemasonry activities and tools used during stonework - from extracting stone blocks to the finished product. It also gives an overview of the traces that a particular tool leaves on the stone in certain steps of the work. The title of the ninth chapter is "Mineralogical-petrographic analysis of carbonate sedimentary rock samples". This chapter provides an overview of prehistoric and ancient sites from which limestone and dolomite samples were taken, and the results of the analysis of these samples. We compared samples from archaeological contexts with samples from outcrops and quarries that we assume are their source. The tenth chapter entitled "Transport of stone blocks in antiquity" talks about the possibilities of water and land transport in the Regio Decima. The chapter provides a list and position of bays in which Roman port structures have been preserved and bays suitable for anchoring, as well as Roman road routes and their presumed directions in the peninsula. This chapter also provides an analysis of the quarries’ spatial distribution compared to nearby ports or roads. The eleventh chapter discusses the presented data and the results of the doctoral research and puts everything in a broader geographical context. The concluding chapter presents conclusions based on the data and considerations in the previous chapters.

Nakon stupanja fašizma na vlast u Italiji i nacizma u Njemačkoj, u Europi se kasnih tridesetih godina počinje osjećati ratna atmosfera i povećanje nemira te sve veći broj oružanih sukoba. Fašizam se na prostoru današnje Hrvatske najprije pojavio u Istri, s kojim su se dešavali i više-manje spontani oblici otpora. Kada je 1941. njemački okupator došao u zemlju i proglašena je NDH, koja je u stvarnosti bila marioneta Hitlerovoj nacističkoj politici, došlo je do organiziranja otpora i antifašizam je počeo jačati u svim oblicima. Antifašistička borba tijekom rata, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, nastala je kao najbolji mogući odgovor na grub i nasilan režim nacifašizma koji je zahvatio gotovo cijelu Europu. Za potrebe pisanja ovog rada korištena je stručna literatura koja se bavi zadanom tematikom te internet i novinski članci. The arrival of Fascism in Italy and Nazism in Germany brought forth a new state of mind in Europe in the late 1930s. The atmosphere was one of war and growing unrest followed by an increased number of armed conflicts. In today’s Croatia, it was in Istria that Fascism first laid its roots, despite the existence of occasional and spontaneous forms of resistance. When the German occupant came to Croatia in 1941 and NDH was established (in reality just a marionette for Hitler’s Nazi policy), serious forms of resistance and antifascism started taking shape. This antifascism fight during the war, as for Croatia but also for the entire world, represented the best and only answer and form of retaliation towards such a cruel, violent and unjust regime that was at the heart of Nazi-Fascism, which managed to poison the majority, if not the entirety of the world. Academic literature and articles, along with Internet sources related to the topic were all used for the purpose of writing this thesis

Nasuprot pojednostavljenim shvaćanjima u odnosu na smisao i tijek Prvoga svjetskog rata, u radu se upozorava na potrebu rekonstrukcije šarolikoga motivacijskog i uopće doživljajnoga kompleksa njegovih sudionika. Za ovu prigodu odabrana su objavljena sjećanja šestorice austrougarskih nižih časnika i jednoga običnog vojnika (mornara), rođenjem ili službom vezanih uz zapadnu Hrvatsku, a različitih narodnosnih, političkih, društvenih i vjerskih identitetskih odrednica: Luje Lovrića, Ivana Ribara, Frane Dubravčića, Milana Japunčića, Lavoslava Krausa, Georga von Trappa i Marka Oreškovića., As opposed to simplified understandings of the sense and course of the First World War, this paper underscores the need for reconstruction of the diverse motivational and general experiential complex of its participants. For this occasion, the published memoirs of six Austro-Hungarian junior officers and one ordinary serviceman (a sailor) have been selected. By birth or service, they were tied to western Croatia, but with different ethnic, political, social and religious identities: Lujo Lovrić, Ivan Ribar, Frane Dubravčić, Milan Japunčić, Lavoslav Kraus, Georg von Trapp and Marko Orešković.

Maslinarski turizam razvija se u ponudi turističkih destinacija kao važan oblik turizma posebnih interesa u okviru gastronomije, koji povezuje posjetitelje s maslinovim uljem i kulturom maslinarstva u destinacijama koje posjećuju. Glavni je cilj rada razumjeti motivaciju posjetitelja muzeja maslinovog ulja s trgovinom putem kvalitativnog i kvantitativnog pristupa. Kvalitativno prikupljanje podataka provedeno je dubinskim intervjuima na uzroku posjetitelja, dok su kvantitativni podaci prikupljani metodom ankete te analizirani pomoću T-testa i eksplorativne faktorske analize. Dobiveni rezultati opisuju profil prosječnog posjetitelja, pri čemu je utvrđena značajna razlika među posjetiteljima prema zemlji dolaska i motiva za posjet muzeju. Općenito, posjetitelji koji dolaze iz područja proizvodnje maslinova ulja više su motivirani za posjet muzeju. Identificirane su tri osnovne komponente motivacije: „Značajke maslinovog ulja“, „Uživanje“ i „Novosti“., Olive tourism is developing in the offer of tourism destinations as an important form of special interest tourism within gastronomy connecting visitors with olive oil and the culture of olive growing in the destinations they visit. The main objective of this paper is to understand the motivations of the visitors of an olive oil museum with its shop through qualitative and quantitative approaches. Qualitative data collection was carried out through in-depth interviews with visitors, while quantitative data collection was carried out through a survey and the data was analysed with a t-test and an exploratory factor analysis. The obtained results describe the average profile of visitors and established a significant difference among them with relation to the country of origin and the motives for visiting the museum. In general, the visitors coming from an olive oil production area were more motivated to visit the museum. Three basic components of motivation have been identified: ‘Olive oil features’, Enjoyment’ and ‘Novelties’.

Changes in floristic composition of weed flora were assessed comparing two phytocoenological surveys carried out during vegetation seasons in 2005 and in 2017 on the Istrian Peninsula. A total of 50 fields (row crops, cereals, alfalfa fields, orchards/vineyards and ruderal areas) were surveyed for each of the sampling time using Braun-Blanquet cover-abundance scale. Altogether 175 vascular plant species were recognized in both investigations. The most abundant species in 2005 were Avena fatua, Setaria verticilata, Lolium multiflorum and Veronica persica. In the recent survey these species became very rare or were even not detected in some habitats. In contrast, some species with very low relative abundance or not recorded in the earlier survey were found abundant in 2017. These are: Pastinaca sativa, Conyza canadensis, Picris echioides, Polygonum aviculare, and Heliotropium europaeum. The species richness was significantly higher in the earlier survey when 143 (82%) weeds were detected compared to only 97 species (55%) found in 2017. Only 64 species were found in both surveys, and these were considered frequent weeds. The comparison of weed communities from the earlier to the recent survey reflects the reduction of the weed flora at the regional scale, as well as at the field scale. The mean values of Shannon-Wiener diversity index were also higher in the earlier period and it decreased over time, particularly in row crops, cereals and ruderal habitats. This decrease was related to decline of species richness, and to the increase in inequality in the relative abundance of species. On the whole, canonical correspondence analysis indicated the major variations in species composition between different habitats., Promjene u florističkom sastavu korovne flore Istre procijenjenje su putem dvije fitocenološke analize vegetacije izvršene tijekom 2005. i 2017. godine. U oba istraživanja pregledano je 50 polja korištenjem kombinirane procjene brojnosti i pokrovnosti vrsta metodom po Braun-Blanquetu. Ukupno je na istraživanom području evidentirano 175 vrsta vaskularne flore. Najvećom abundacijom u 2005. isticale su se Avena fatua, Setaria verticilata, Lolium multiflorum i Veronica persica, dok su u 2017. bile vrlo rijetke ili su čak nestale s nekih staništa. Nasuprot tome, neki korovi koji su bili neznatno zastupljeni ili ih nije bilo u ranijem istraživanju zabilježeni su s visokom abundacijom u istraživanjima 2017. godine. To su vrste Pastinaca sativa, Conyza canadensis, Picris echioides, Polygonum aviculare i Heliotropium europaeum. Floristički su bogatija bila istraživanja iz 2005. godine kada je utvrđeno 143 vrste korova (82 %) u odnosu na istraživanja izvršena 2017. kada je zabilježeno samo 97 vrsta, odnosno 55 % od ukupno evidentirane flore. Zajedničke u oba istraživana razdoblja bile su 64 korovne vrste koje pripadaju tipičnim i frekventnim korovima istraživanog područja. Promjene unutar korovnih zajednica utvrđene su ne samo na regionalnoj razini veći i unutar samih polja. Na to ukazuje i smanjenje Shannon-Wienerova indeksa raznolikosti (H’), posebice u okopavinama, žitaricama i na ruderalnim staništima. Na smanjenje Shannon-Wienerova indeksa raznolikosti utjecala je redukcija broja vrsta kao i njihova nejednaka abundacija. U konačnici, multivarijantna analiza (CCA) potvrdila je fluktuacije u florističkom sastavu korovne zajednice.

Razdoblje ranoga srednjeg vijeka ostavilo nam je pozamašan broj natpisa na našemu području pomoću kojih možemo promatrati to doba. Ti natpisi, osim što nam pomažu u istraživanju hrvatskih vladara i njihovih titula, pružaju uvid i u religioznost tadašnjih ljudi. Na njima se između ostaloga spominju ispunjeni zavjeti, titulari te dogmatski, biblijski i liturgijski izrazi. Korpus ovoga diplomskog rada ograničen je na ranosrednjovjekovni teritorij Hrvatske (bez prostora današnje Bosne i Hercegovine), Dalmacije te Istre. Proučavanjem literature s prvoga područja izbrojano je 234, s drugoga 88, a s trećega 19 latinskih natpisa. Osim jednoga natpisa na relikvijaru te natpisa koji se nalazi u sklopu freske, svi su uklesani u kamenu. Nakon proučavanja epigrafske građe odvojeni su svi natpisi na kojima se spominju svetci, zatim se proučilo tko su ti svetci i postoje li kakve osobitosti u njihovu spomenu, za koje je, ako je moguće, pokušano pronaći potencijalni izvor. U zaključku je sažeto prikazana prostornu podjela svetaca prema trima navedenim područjima. Također su izdvojeni i analizirani natpisi na kojima se spominje Bog, no bez prostorne kategorizacije zbog očekivanosti takvih spomenika. Svi natpisi koji potječu s odabranoga područja i koji se spominju u tekstu mogu se pronaći u prilogu. The Early Medieval Period in Croatia has left us with quite a significant amount of inscriptions through which we can observe that period. In addition to aiding us in research of Croatian rulers and their titles, these inscriptions also offer an insight into the people's religious life. Among other things, they provide information about fulfilled vows, saints to whom a church is dedicated, and dogmatic, biblical and liturgical phrases. This thesis' epigraphical corpus is limited to the territory of early medieval Croatia (without the territory of modern Bosnia and Herzegovina), Dalmatia and Istria. By studying the pertinent literature, 234 Latin inscriptions were identified in the first area, 88 in the second, and 19 in the third. Apart from one inscription on a reliquary and one which is a part of a fresco, all of them are carved in stone. All of the examples which mention saints have been isolated from the epigraphical corpus, after which a study has been made of who they were, and whether their written mention contains any peculiarities. Where possible, an attempt has been made to find a potential source for those peculiarities. All of the mentioned saints have been concisely categorized according to the three pertinent territories by means of a table in the conclusion. The inscriptions which mention God have also been singled out and analyzed, but without territorial categorization because of the likelihood of finding such epigraphic writings. All of the inscriptions stemming from the analyzed territory which are mentioned in the text can be found in the appendix.

Born in Istria, then part of the Austro-Hungarian Empire, Fran Mandić (1851-1924) finished a Croatian grammar school in Rijeka and studied medicine in Graz, Austria and in Prague, Bohemia. After graduation, he settled in Trieste, a major Austrian port, where he spent his entire career. After a period in the State Hospital in Trieste, Mandić ran his own practice and held a position of medical adviser of the Austrian State Railway in Istria. Since his student days, he had championed equal political rights for the Croatian people in Istria. Aware of the importance of education, he donated his time and money for a number of new schools to open throughout Istria. For his merits he received high honours from the Emperor and an honorary Citizenship of Opatija, but the greatest recognition was the respect he earned from his patients and their families., Rođen u Istri, tada dijelu prostrane Austro-Ugarske Monarhije, Fran Mandić (1851. – 1924.) završio je hrvatsku gimnaziju u Rijeci, a medicinu u Grazu i Pragu. Nakon promocije čitavu je liječničku karijeru proveo u Trstu, u njegovo doba glavnom gradu Austrijskog primorja. Nakon rada u bolnici, otvorio je vlastitu ordinaciju, a bio je i zdravstveni savjetnik Državnih željeznica. Čitavog je života, još od studentskih dana, sudjelovao u nastojanjima za postizanje jednakopravnosti hrvatskog naroda u Istri. Uvjeren u važnost obrazovanja, ulagao je svoje vrijeme i novac u otvaranje što većeg broja škola u Istri. Za zasluge u radu odlikovao ga je kralj, imenovan je počasnim građaninom Opatije, no najveće priznanje bio mu je ugled koji je uživao među pacijentima i članovima njihovih obitelji.

Rad donosi rezultate terenskog istraživanja u Ljubićevoj pećini kod Marčane u Istri, provedenog u 2019. godini. Tijekom terenskog rada provedeno je lasersko skeniranje dijela lokaliteta te geofizikalna mjerenja gornje etaže pećine. Navedena mjerenja poslužit će u svrhu kvalitetnijeg planiranja budućih sustavnih arheoloških istraživanja navedenog lokaliteta., The paper presents the results of fieldwork at Ljubićeva pećina near Marčana in Istria conducted in 2019. During fieldwork, laser scanning of a part of the site, as well as geophysical work in the upper part of the cave, was conducted. This work will provide a better basis for the planning of future systematic archaeological excavations of the site.

Na temelju zapisa u ondašnjim novinama i godišnjih izvještaja Österreichischer Touristen-Cluba (ÖTC) iz Beča, u radu se rekonstruira izgradnja skloništa („Schutzhausa”) na Poklonu i ostalih pratećih objekata koji su služili prvenstveno za planinare, ali i druge izletnike i putnike preko Poklona. Izgradnja je formirala Poklon kao žarište zbivanja te označila temelje organiziranog turizma na Učki. Drugi dio rada donosi prve prikaze Učke, tj. Poklona i „Schutzhausa” nakon izgradnje koji su odigrali jednu drugu ulogu – formiranja slike Poklona i Učke koja je putovala po svijetu. Analizirani su prikazi u tisku, knjigama, na fotografijama i razglednicama. Ti prvi prikazi odražavaju pojačan interes posjetitelja kao i turističko-ugostiteljsku djelatnost koja se počela razvijati na Učki. Razvoj Poklona i Učke u to doba (kraj 19. i početak 20. stoljeća) poklapa se s demografskim maksimumom u Veloj i Maloj Učki. To prosperitetno razdoblje trajalo je relativno kratko, no razvoj Poklona zadržao je kontinuitet i nakon toga, sve do Drugog svjetskog rata koji ga je tragično prekinuo., Based on the records in the newspapers of that time and the annual reports of the Austrian Tourist Club (Österreichischer Touristen-Club – ÖTC) from Vienna, the construction of a shelter (in German Schutzhaus) on the Poklon overpass and other supporting facilities used primarily for hikers but also other tourists and travelers via the Poklon overpass are being reconstructed. The construction formed the Poklon overpass as the focal point of events and marked the beginnings of organized tourism on the Učka mountain. The second part of the paper presents the first representations of the Učka, that is, the Poklon overpass and “Schutzhaus” after a period of construction that played a different role – the formation of an image of the Poklon overpass and the Učka mountain traveling around the world. Representations in press, books, photographs and postcards were analyzed. These first representations reflect the increased interest of visitors as well as the tourism and hospitality industry that began to develop on the Učka. The development of the Poklon and the Učka at that time (late 19th and early 20th century) coincides with the population peak in the settlements Vela and Mala Učka. This prosperous period lasted relatively briefly, but the development of the Poklon overpass and the Učka maintained its continuity and thereafter until the Second World War which tragically interrupted it.

Područje Limskog kanala odavno je privlačilo istraživače. Od kraja 19. stoljeća do danas istraženi su brojni lokaliteti, među kojima i Romualdova pećina. Romualdova pećina se nalazi u Istri, u općini Kanfanar, na južnim obroncima Limskog kanala. Dugačka je stotinjak metara i poznata je po tome što je u njoj po tradiciji obitavao Sv. Romuald oko 1000. godine, te po tome što su u njoj otkriveni materijalni ostaci neandertalaca, iz razdoblja srednjeg paleolitika. U Romualdovoj pećini u Istri otkrivene su paleolitičke pećinske slikarije, stare preko 30.000 godina, prve takve u Hrvatskoj. Pećinske slikarije u Romualdovoj pećini zabilježene su još 2010. godine kada je Darko Komšo (Arheološki muzej Istre) u sklopu projekta CRORA (CROatian Rock Art – Hrvatsko stijensko slikarstvo) otkrio crteže izrađene crvenom bojom na zidovima pećine te pretpostavio njihovu pripadnost paleolitičkom razdoblju. Tu je pretpostavku 2017. godine potvrdio međunarodni tim u sklopu projekta BALKART. U pećini su zabilježene 44 slikarije, od kojih se ističe nekoliko crteža, koji predstavljaju bizona, divokozu, shematizirane prikaze ljudi i trokutove, koji mogu simbolizirati ženski spol. Dalje iskopavanje u podnožju stijene sa slikarijama dovelo je do otkrića materijalnih ostataka iz gornjeg paleolitika: kremena alatka, ulomak okera i nekoliko ulomaka ugljena. Analizom radioaktivnog ugljika (C14) utvrđeno je da su ulomci ugljena stari otprilike 17.000 godina. Drugi neizravni podaci sugeriraju stariju dataciju za slikarije, otprilike 34.000-31.000 godina. Daljim istraživanjima nastojat će se odrediti točna starost stijenske umjetnosti. Paleolitičko slikarstvo rijetko je osvjedočeno u Jugoistočnoj Europi. Pećinsko slikarstvo predstavlja jedne od najstarijih sačuvanih tragova ljudske umjetnosti. Znanstvenici su dugo vjerovali da je najstarije pećinsko slikarstvo iz razdoblja paleolitika bilo ograničeno samo na jugozapadnu Europu, točnije na sjevernu Španjolsku i južnu Francusku, gdje se nalaze i poznati lokaliteti Altamira i Lascoux. Nova otkrića u Istri i u Rumunjskoj, međutim, pokazuju da se prapovijesne slikarije mogu naći i drugdje u Europi. Važnost ovakvog nalaza je izuzetan, i baca novu svjetlost na razumijevanje paleolitičke umjetnosti na području Hrvatske i Balkanskog poluotoka, te njen odnos sa istovremenim fenomenima na području cijele Europe.

Rad analizira pisanje triju vodećih beogradskih dnevnih listova (Politike, Borbe i Večernjih novosti) o Istri između svibnja 1991. i kolovoza 1995. godine. Sumirani su, a djelomično i detaljnije predstavljeni članci koji se bave unutrašnjopolitičkom situacijom poluotoka, pitanjem granica, manjina i odnosa sa susjedima. Radom su obuhvaćeni i članci koji se bave privrednim, socijalnim i drugim pitanjima., The article deals with the image of Istria during the war in Croatia in the three leading Belgrade dailies: Politika (Politics), Borba (Struggle), and Večernje novosti (Evening News). Politika was the largest Serbian newspaper with a venerable tradition. As such, it was taken over by the regime of Slobodan Milošević and abused for its ends. Borba was the paper of the Communist Party of Yugoslavia. After its disintegration, it became independent until November 1994, when it, too, was put under Milošević’s control. Večernje novosti was an evening paper with a large circulation but limited intellectual aspirations. The differences in reporting about Istria in these three newspapers were due to the differences between the newspapers themselves. Politika was read by the intellectual and political elite with broad interests. This is why the largest number of articles on Istria appeared there (141). Borba used to be a Party paper, but was of good quality. It also had a number of correspondents throughout the country and abroad. Therefore it could also report extensively on Istria: 108 such articles and notes appeared between May 1991 and August 1995. Večernje novosti published only 46 items, their number and quality matching its parochial and nationalist outlook. The main Istria-related topics dealt with in the three newspapers were the withdrawal of the Yugoslav army from the peninsula, the border problem, the status of the Italian and Serbian minorities, internal politics, Croatia’s relations with Slovenia and Italy and, in that context, the revision of the Treaty of Osimo. A certain number of articles dealt with economic, social or cultural matters, whereas some articles were reprinted or translated from other Croatian and foreign newspapers. Reporting on the above-mentioned topics was in most cases objective. The probable reasons for this were the facts that Istria remained outside of the theatre of military operations, that her leading political party was in constant opposition to the Croatian government that was routinely denigrated in the Serbian press, that Serbian powers-that-be had no direct interest in it (which was not the case in some other parts of Croatia and Bosnia-Herzegovina) and, last but not least, the professionalism of the journalists who wrote the articles. Although reporting on Istria was constant and mostly objective, it did not cover all segments of life so as to enable the Serbian reader to acquire a comprehensive picture of the peninsula’s development during this period.

Labinština je geografsko-povijesni naziv dijela Istre, najvećeg hrvatskog poluotoka. Obuhvaća područje između Čepićkog polja, Raškog i Plominskog zaljeva, te južnog dijela masiva Učke i Kvarnerskoga zaljeva. Prostor Labinštine danas čine područja općina Labin, Kršan, Sveta Nedelja i Raša (Bertoša i Matijašić, ur. 2005). Gotovo 70% Istre prekriva tipični krški krajobraz s podzemnim protokom vode i brojnim krškim fenomenima. S obzirom na geološku građu, područje Labinštine se većim dijelom nalazi na prostoru crvene Istre, nazvanim po zemlji crvenici koja velikim dijelom prekriva mlađe mezozojske i paleogenske karbonate. S obzirom na vapnenačku podlogu i njezinu podložnost kemijskom trošenju, nastaju mnogobrojne pukotine, škrape, ponikve, uvale, špilje, jame i ponori. Prevladavaju blagi nagibi koji onemogućuju ispiranje tla pa dolazi do nakupljanja zemlje crvenice. Manji dio područja nalazi se na prostoru sive Istre, odnosno središnjeg flišnog bazena (Velić et al. 1995). Područje je u prošlosti bilo poznato po rudarskoj djelatnosti, odnosno prikupljanju i proizvodnji ugljena te obiluje brojnim rudnicima i industrijskim postrojenjima koji nisu u funkciji od 80-ih i 90-ih prošlog stoljeća (Vorano 1997). Podzemni hodnici poput rudnika Raše prikupljaju podzemne i površinske vode. Važniji površinski tok je Boljunščica, a najveće je slivno područje rijeke Raše (Šikić & Polšak 1973). U razdoblju od 1920. do 1940. godine brojni talijanski speleolozi proveli su speleološka istraživanja Istre pa tako i pojedinih speleoloških objekata na području Labinštine. Najpotpuniji rezultati istraživanja talijanskih speleologa objavljeni su u knjizi L. V. Bertarellija i E. Boegana: Duemila Grotte (1926). Knjiga sadrži 200 tablica s nacrtima, 370 crno-bijelih fotografija, crteža, skica i različitih karata te veliku kartu M 1:100000, na kojoj su ucrtane lokacije objekata. Na hrvatskom dijelu Istre istraženo je i obrađeno 110 speleoloških objekata. Nažalost, pronalazak objekata na temelju podataka iz knjige često je bezuspješan jer su neki ulazi zatvoreni ili su opisi pristupa nejasni. Njemački maršal i speleolog Arnald Harzach je u vremenu od listopada 1943. do veljače 1945. pregledao 31 jamu uz pomoć vatrogasaca i rudara i izvadio 209 žrtava iz 10 jama. Pri izradi hidrogeološke i inženjerskogeološke karte Istre od 1958. godine, hidrogeološkog istraživanja za izvor Gradole te okoliša Letaj, industrijske 25 S U B T E R R A N E A C R O A T I C A 2 2 / 2 0 1 7 zone Labin i probijanja cestovnoga tunela Učka, Srećko Božičević registrirao je 480 speleoloških objekata na području Istre. Sve do tada istražene speleološke objekte (1356 pećina ili špilja, jama i ponora) opisao je 1985. godine u svojoj disertaciji „Morfogeneza speleoloških pojava Istre i njihova zavisnost o geološkim i hidrogeološkim uvjetima“, prikazavši ih na 8 topografskih listova M 1:50000 s 52 grafička priloga najistaknutijih pojava i s detaljnim nacrtima. U zadnjih nekoliko desetljeća speleološka istraživanja izvodili su još i zagrebački, slovenski te speleolozi iz različitih istarskih speleoloških udruga. Njihovim istraživanjima otkriven je znatan broj novih speleoloških objekata. U ovom članku prikazani su do sad neobjavljeni rezultati speleoloških istraživanja na području Labinštine, provedeni tijekom većeg broja istraživanja hrvatskih speleologa u razdoblju od 1998. do 2017. godine. Na temelju informacija dobivenih od strane lokalnog stanovništva i analizom topografskih karata, na području Labinštine istraženo je više od 40 speleoloških objekata. Među navedenim objektima uglavnom je riječ o onima jamskog karaktera (dubine do 30 m), dok su najdublje jame zabilježene na ovom području Jama pod Krušvići, Snašićeva, Gospetova, Jurinova, Kralićeva, Kalafatova, Pićanova i Jama kod Letiši dubine veće od 100 m. Od speleoloških objekata špiljskog karaktera najdulje su Negrijeva špilja, Rimska škulja i Ponor Škrljevo.

Rad donosi rezultate arheoloških istraživanja na četiri lokaliteta na području Limskog kanala provedenih tijekom 2016. godine. Terenska istraživanja dio su projekta “Arheološka istraživanja kasnog pleistocena i ranog holocena na prostoru Limskog kanala (ARCHAEOLIM)” financiranog od Hrvatske zaklade za znanost i provedena su na četiri lokaliteta: Romualdovoj pećini, Abri Kontija 002, Pećini kod Rovinjskog Sela i Lim 001., This paper presents the results of archaeological excavation conducted in the course of 2016 at four sites in the Lim Channel area. The field excavations were conducted in the frame of the Archaeological Investigations into the Late Pleistocene and Early Holocene of the Lim Channel (ARCHAEOLIM) project, financed by the Croatian Science Foundation and conducted at four sites: Romuald’s Cave, Abri Kontija 002, Cave near Rovinjsko Selo and Lim 001.

Rad donosi rezultate arheoloških istraživanja provedenih tijekom 2014.i 2015. godine na četiri lokaliteta na području Limskog kanala u Istri. Istraživanja su dio projekta Hrvatske zaklade za znanost “Arheološka istraživanja kasnog pleistocena i ranog holocena na prostoru Limskog kanala” (ARCHAEOLIM). Terenski rad proveden je na četiri lokaliteta: Romualdovoj pećini, Abri Kontija 002, Pećini kod Rovinjskog Sela i Lim 001. Nadalje, tijekom 2015. godine proveden je i podvodni terenski pregled dijela Limskog kanala te geoarheološka uzorkovanja i geofizička mjerenja.

Rad donosi rezultate arheoloških istraživanja provedenih tijekom 2014. i 2015. godine na četiri lokaliteta na području Limskog kanala u Istri. Istraživanja su dio projekta Hrvatske zaklade za znanost “Arheološka istraživanja kasnog pleistocena i ranog holocena na prostoru Limskog kanala” (ARCHAEOLIM). Terenski rad proveden je na četiri lokaliteta: Romualdovoj pećini, Abri Kontija 002, Pećini kod Rovinjskog Sela i Lim 001. Nadalje, tijekom 2015. godine proveden je i podvodni terenski pregled dijela Limskog kanala te geoarheološka uzorkovanja i geofizička mjerenja., This paper presents the results of archaeological investigation conducted in the course of 2014 and 2015 at four sites in the Lim Channel area in Istria County. The investigation is part of the Croatian Science Foundation’s Archaeological Investigations into the Late Pleistocene and Early Holocene of the Lim Channel project (ARCHAEOLIM). The fieldwork was conducted at four locations: Romuald’s Cave, Abri Kontija 002, Pećina Cave near Rovinjsko Selo and Lim 001. Also conducted in 2015 was an underwater field survey of a part of Lim Channel, geoarchaeological sampling and geophysical measurement.

Arheološki lokalitet M. Ricco nalazi se u Istri, u blizini današnjeg grada Vrsara, u neposrednom obalnom zaleđu. Nedavno je okončana treća sezona istraživanja koja su dio aktivnosti na znanstvenom projektu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (voditeljica prof. dr. sc. Klare Buršić-Matijašić), što ga financira Hrvatska zaklada za znanost. Projekt se provodi putem nedavno osnovanog Centra za interdisciplinarna arheološka istraživanja krajolika Filozofskog fakulteta pulskoga Sveučilišta. Dosadašnjim istraživanjem pokazali su se prvi obrisi slojevitosti lokaliteta, koji je najprije bio prapovijesna, histarska gradina, vjerojatno već u brončano doba (2000-1200 godina pr. Kr.), s kontinuitetom u željezno doba (1200-200 godina pr. Kr.) i zatim u rimsko doba. Materijalni ostaci ukazuju na život na lokalitetu u prvim stoljećima Rimskog Carstva, ali je potom naselje po svemu sudeći bilo napušteno. Nalazište M. Ricco odavno je poznato među lokalnim stanovništvo i u arheološkim-povijesnim krugovima. M. Ricco privlači svojim nazivom (od tal. bogato brdo), položajem, bogatstvom objekata in situ (ostaci cisterne), arheološkim materijalnim ostacima koji dolaze na vidjelo arheološkim istraživanjima (kamene izrađevine, keramika, metalni predmeti, staklo, životinjski ostaci…). Jedan od segmenata poznavanja lokaliteta svakako je povijesni tijek dosadašnjih istraživanja. Radi cjelokupne slike o lokalitetu jedan od ciljeva rada jest prikupiti sve poznate podatke pisane i memorijalne građe koji će nam omogućiti dobivanje cjelokupne slike istraživanja kao i devastacije nalazišta (moderna vodosprema, kamenolom).

The species Tinodes antonioi, a new species in the fauna of Croatia, was determined in northern Istria. The paper provides information about T. antonioi in Croatia (DNA barcode data, period of the finds, localities of the finds, numbers of males and females collected) as well as the biodiversity and distribution of the Tinodes genus in Croatia. A reference is made to the species endemic in Croatia, Tinodes andrasi, established to date at only one site in the south of Croatia (Konavle, Dalmacija)., Vrsta Tinodes antonioi, kao nova u fauni Hrvatske, zabilježena je po prvi puta u sjevernoj Istri. U radu se daju informacije o T. antonioi u Hrvatskoj (DNA barkod podaci, periodi nalaza, lokaliteti nalaza, broj prikupljenih mužjaka i ženki), kao i bioraznolikost i rasprostranjenost roda Tinodes u Hrvatskoj. Daje se osvrt i na endem Hrvatske, Tinodes andrasi, zabilježen samo na jednom lokalitetu u Hrvatskoj (Konavle, Dalmacija).

Određivanje granica u Istri je stari pothvat. Ustvari, nije prestao čak ni danas. U posljednjih nekoliko stoljeća granice na istarskom poluotoku doživjele su značajne promjene (posebice nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine). No Istra je također zbog prijepora oko teritorija Trsta nadaleko poznata kao jedno od problematičnijih graničnih područja u Europi u poslijeratnom razdoblju. Prema mišljenju autora, ovaj problem je jedan od četiriju glavnih suvremenih graničnih problema između Slovenije i Hrvatske. Ostala tri su Kozlerova granica oko rijeke Dragonje (Rokave), nejasni pojmovi u austrijskim popisima u Istri, te priče o partizanskim naseljima pod vojnom upravom. No postoje i drugi važni aspekti koji su značajno utjecali na razvoj ovoga spora, ali u ovom radu pozornost će biti usmjerena na prije navedene probleme. U skladu s time analiziraju se učinci ishoda spora oko tršćanskog teritorija i njihov utjecaj na suvremene granične probleme. Upozoravanjem na materijalne i psihološke učinke ovoga spora na suvremene bilateralne odnose te njegovom analizom također se otkriva pozadina nikad odgovorenog pitanja – zašto je lingvistička granica oko Rijeke Dragonje (Rokave) koju je predložio Kozler postala granica od nacionalnog značenja. Iako je danas navedena granica često osporavana, teško je očekivati da će obje strane odustati od granice koju je jednom odredio laik. Unatoč snažnim prijeporima u slovenskim javnim medijima vezanim uz pitanje treba li međudržavna granica biti na rijekama Mirni i Dragonji, u radu je utvrđeno da je izbor granice u dolini rijeke Dragonje zapravo slovenski. Argumenti se temelje na opsežnoj analizi kartografskih materijala, relevantne literature, dokumenata i statističkih podataka., Boundary-making in Istria is an old undertaking. It has actually never ceasesed, not even today. Istrian peninsula has thus undergone substantial boundary shifts during the last couple of centuries (especially after the Venetian demise in 1797). But Istria carries its worldwide fame also due to one of probably the harshest disputes on the post-war European grounds – the Trieste territory dispute. In author's perspective, this dispute is one of the four main corner-stones of the current Slovenian-Croatian boundary dispute. The remaining three include the Kozler's boundary around Dragonja (Rokava) River, the ungraspable notions of Austrian censuses in Istria, and the narratives of partisan settlements on military jurisdiction. However, there are other very important aspects which significantly shaped the development of the dispute, but we will focus at assessing the importance of the aforementioned ones. In this sense, the analysis of the effects of the outcome of the Trieste dispute and its implications to the contemporary interstate dispute is set forth. By unveiling its material and consequently its psychological effects upon the contemporary bilateral relations, its analyses simultaneously reveals backgrounds of never answered question, why Kozler's proposed linguistic boundary around Dragonja (Rokava) River turned out to become a boundary of national character. Though nowadays disputed, there is absolutely no chance for both involved parties to substantially draw away from once decisively drawn line of a layman. Despite the fierce battle of words in Slovenian public media on whether should the interstate boundary be placed on Mirna (Quieto) or Dragonja Rivers, it will be argued here that the actual choice of the Valley of Dragonja as a boundary is by all means Slovenian. The arguments are based on extensive analyses of cartographic materials, relevant literature, documents, and statistical data.

Osnovni cilj ove disertacije je istražiti utjecaj inozemnih izravnih ulaganja (FDI) na rezultate poslovanja u hotelijerstvu. Drugi značajan cilj je izmjeriti stupanj financijske uspješnosti na kojem hrvatsko hotelijerstvo trenutno posluje te odrediti čimbenike bitne za poboljšanje financijskih rezultata. Prva hipoteza rada sugerira da Hrvatska po financijskim rezultatima poslovanja hotelijerstva zaostaje za konkurentima (Italija, Francuska, Španjolska, Portugal, Grčka i Turska). Istraženi su najvažniji pokazatelji specifični za hotelijerstvo, a to su: prosječna dnevna cijena sobe (ADR), prihod po raspoloživoj sobi (RevPAR) i zauzetost kapaciteta. Rezultati komparativne analize, kao i rezultati anketnog istraživanja potvrdili su da se Hrvatska u sve tri kategorije nalazi ispod prosjeka svojih konkurenata. Analizom rezultata poslovanja hotela različitih kategorija potvrđena je druga hipoteza koja pretpostavlja da ulaganje u podizanje kategorije hotela dugoročno dovodi do povećanja financijskih rezultata poslovanja. Dokazano postojanje pozitivne korelacije između kategorije i uspješnosti poslovanja hotela ukazuje na nužnost ulaganja u podizanje kvalitete, kako bi se produžila sezona i povećala profitabilnost djelatnosti. Treća hipoteza implicira da hotelijeri u inozemnom vlasništvu posluju bolje od domaćih, što je ekonometrijskim modeliranjem djelomično potvrđeno i to ako se promatra zauzetost smještajnih kapaciteta i podizanje njihove kvalitete. Ukoliko se promatraju prihodi, zaključak je da su na njih veći utjecaj imala domaća ulaganja. Objašnjenje je u oscilacijama u priljevima FDI-a, nedostatku greenfield investicija te činjenici da je povrat ulaganja u podizanje kategorije hotela dug, tako da se učinci FDI-a ne mogu očekivati u kratkom roku. Istraživanjem utjecaja porezne politike na privlačenje FDI-a djelomično je potvrđena hipoteza da FDI idu u zemlje s nižim poreznim opterećenjima. Pokazalo se da za privlačenje FDI-a korporativni porezi imaju veći značaj od PDV-a. Hrvatska je porezno relativno konkurentna destinacija, ali FDI ne dolaze u značajnijim iznosima zbog drugih problema, kao što su administrativne prepreke, visok stupanj korupcije i česte izmjene propisa. Nedostatak svježeg kapitala je kočnica razvoja hotelijerstva te je nužno okretanje međunarodnim izvorima financiranja kako bi se podigla konkurentnost destinacije i ostvarili veći prihodi bez nepotrebnog i po okolinu štetnog povećanja fizičkog obujma turizma. Spoznaje do kojih se došlo u ovom radu mogu pomoći kreatorima ekonomske politike u stvaranju polazne osnove za rješenje nekih razvojnih dilema i donošenju strategijskih odluka o vrsti i načinu investiranja u hotelijerstvu, kao i o poticajima za privlačenje FDI-a u tu djelatnost.

U knjizi je pregledno prikazana povijest Dalmacije i Istre u 19. stoljeću.

Izlaganje se doticalo formirnaj današnje Hrvatsko-Slovenske granice. Naglasak je stavljen na pitanja graničnih problema koji su se u odnosima dviju država počeli stvarati od 19. stoljeća pa do današnjih vremena.

U knjizi se prikazuju raznoliki aspekti teme drvenih oltara i skulpture 17. stoljeća u Istri. Primjereno heterogenoj naravi građe koju odlikuje naglašena stilska i kvalitativnu raslojenost, s prevladavajućim primjerima provincijalne, nerijetko i pučke produkcije, knjiga je oblikovana kao zbir studija koje problematiku zahvaćaju na raznovrsnim razinama i u kojima se na odabranim primjerima nastoji rasvijetliti njihove likovne, povijesne, sociološke i ikonografske dimenzije. Pritom se brojna djela po prvi put objavljuju odnosno produbljeno istražuju, te valoriziraju s obzirom na kontekst srodne produkcije u susjednim područjima.

Toponimi kao odraz izgleda prostora, gospodarstva, povijesnog razvitka te društvenih odnosa govore nam o slojevitosti naseljavanja određenog teritorija. Toponimi gradine i kašteljeri javljaju se vrlo često na prostoru Istre, a najčešće označavaju ostatke prapovijesnih naselja iz vremena brončanog i željeznog doba (2. i 1. tisućljeće pr. Kr.). Njihov je razmještaj zanimljiv u odnosu na obalni i kopneni dio Poluotoka i to s obzirom na prapovijesnu naseljenost ali i s obzirom na kasnija povijesna razdoblja koja su se izmjenjivala na prostoru Sjevernog Jadrana. Na temelju terenskih istraživanja, korištenja podataka s povijesnih i suvremenih topografskih karata izradit će se detaljni razmještaj toponima i analizirati njihovo postojanje s obzirom na današnja jezična istraživanja hrvatskih i talijanskih dijalekata kao i jezičnih enklava. Pokušat će se dovesti u vezu toponimi, odnosno njihova pojava u prostoru, s granicama, odnosno prostorima na kojima su živjele hrvatska, odnosno slovenska i romanska komponenta. Jedan dio rezultata morao bi pokazati vrijeme njihova nastanka, a drugim bismo utvrdili postojanost imena mjesta, poštivanje zatečenog stanja bez obzira na njihovo porijeklo.

Valorizacija Poluotoka proizlazi iz više faktora od kojih valja istaknuti prirodno-geografsku osnovu kao bazu i trenutno najvažniji faktor privlačnosti ovog prostora, osobito u kombinaciji sa atraktivnostima kulturno-povijesne baštine. Cilj je ovog rada prikazati turistički razvoj Poluotoka kroz njegov historijsko-geografski razvoj, konkretnije, od začetaka komercijalnog i gospodarski važnijeg sudjelovanja turizma u gospodarstvu županije, s posebnom pažnjom na moderno razdoblje u sklopu Jugoslavije, i kasnije Republike Hrvatske. Turizam u Istri ima dugu tradiciju, i čini se da ćemo o tome moći govoriti i kroz sljedeća desetljeća. Od najnovijih turističkih ponuda, praćenja modernih turističkih tokova, Istra prednjači svojom adaptivnom prirodom prema novom, uz zadržavanje autohtone kulture i brenda. Obzirom na izložene podatke, trend povećanja dolazaka i noćenja se nastavlja, i nadamo se da će tako i ostati uz odgovoran pristup prema svim njenim vrijednostima.

Rad razmatraposljedice Prvog svjetskog rata u Istri i položaj Hrvata unutar nacionalno-integracijskih procesa.

Istra predstavlja neiscrpno bogatstvo arheoloških, povijesnih ali i jezičnih tema. Mnogi lokaliteti su zauvijek zaboravljeni, a za neke, poput Maškarade u južnoj Istri, pored neistraženog arheološkog nalazišta, ostao je samo toponim koji privlači svojom posebnošću. S obzirom da na lokalitetu nisu vršena arheološka istraživanja, provedena su interdisciplinarna istraživanja, odnosno jezična analiza toponima. Jezičnom prosudbom toponima Maškarade dolazimo do zanimljivih rezultata u kojem prepoznajemo vezu između izgleda mjesta – nakupina kamenja na vrhu brda, i predindoeuropskog porijekla imena koji ukazuje na mjesto ukopa pokojnika. Toponimi kao odraz povijesnog razvitka, gospodarstva, društvenih odnosa govore nam o izmjeni i preslojavanju etnosa u dugom vremenskom razdoblju naseljavanja jednog prostora. U takvoj stvarnosti postaju zanimljiva imena mjesta koja su dobrim dijelom odraz tih prilika.

Rijeke Mirna i Raša najznačajniji su površinski vodotoci u Istri. Rijeka Mirna protječe kroz Motovunsku šumu i zajedno s rijekom Rašom koja izvire u Čepićkom polju, a utječe u Raški zaljev formiraju polja koja čine najmlađe naplavine sa sedimentima pretežno karbonatnog materijala flišnog podrijetla. Zbog oblika reljefa ondje su tla prekomjerno navlažena barem u dijelu godine, pa su nastala močvarno- glejna tla s gornjim humusnim slojem i donjim slojem u kojem se odvijaju procesi oksidacije i redukcije. No, zbog opsežnih melioracijskih zahvata danas se takva tla drže antropogenim hidromorfnim tlima (s povremenim ili trajnim prekomjernim vlaženjem). Ta su područja pogodna za intenzivnu poljoprivredu no poznata su i kao nalazišta podzemnih gljiva, tartufa. Bijeli tartuf (Tuber magnatum Pico), najveća je i najcjenjenija vrsta tartufa. Ovaj tartuf zahtijeva posebnu klimu, hidrološke uvjete, kvalitetu zemlje i određene biljke sa kojima živi u simbiozi, raste ispod zemlje i na površini nema nikakve vidljive stabljike. Do sada nije u potpunosti razjašnjeno koji su uvjeti presudni i odgovorni za produktivnost neke zone. Ovo istraživanje je obavljeno s ciljem usporedbe karakteristika tala pogodnih za rast tartufa u Istri. Analizirani su uzorci tla s tri međusobno udaljene lokacije, na 19 parametara (Mg, Ca, Na, Al, Cd, Cr, Cu, Fe, Mn, Mo, Ni, Pb, Zn, K20, P2O5, humus, pH, CaCO3, CaO). Podaci su statistički obrađeni ANOVOM s F-testom, dok su prosječne vrijednosti ispitivanih parametara ispitivane Duncanovim multiplim testom rangova na razini značajnosti p0.05 i 0, 01. Osim toga, obavljena je analiza korelativnih odnosa između ispitivanih parametara i multivarijatna analiza sličnosti homogenih grupa pomoću cluster analize primjenom standardne euklidske distance i jednostavnim povezivanjem klastera metodom najbližeg susjeda (single linkage –nearest neighbour). Uzorci svih triju produktivnih zona pokazali su međusobno veliku sličnost. Statistički signifikantne razlike između tri produktivne zone su utvrđene samo za parametre Fe, Mn, Cd, Cu i Pb, visoka signifikantnost na nivou p1 za sadržaj Cu. Analiza dobivenih rezultata ukazala je na uzak raspon uvjeta u kojima raste tartuf i specifične zahtjeve u odnosu na karakteristike tla. Potrebno je provesti detaljnije analize i usporedbu produktivnih i neproduktivnih zona radi utvrđivanja limitirajućih fatora za rast tartufa.

Stručna ekskurzija po nalazištima dinosaura u Istri u organizaciji Paleontološkog odsjeka Hrvatskog geološkog društva.

Rikard Katalinić Jeretov (Volosko, 1869. - Split, 1954.) pisao je i poeziju i prozu. Više je poznat kao pjesnik nego kao prozaik. U njegovim pjesmama, osobito onima koje su nastale krajem 19. i početkom 20. stoljeća, dominira rodoljublje i patriotizam: ljubav prema hrvatskoj domovini, razjedinjenoj u dualistički ustrojenoj Habsburškoj Monarhiji. Istra i Dalmacija su se nalazile u austrijskome, a Banska Hrvatska (Hrvatska i Slavonija) u ugarskome dijelu Monarhije. Grad i luka Rijeka bili su od 1868. godine pod ugarskom državom, kao i Međimurje (dio Zaladske županije) te Baranja (dio Baranjske županije). Bosna i Hercegovina, gdje također žive Hrvati, 1878. godine postala je protektorat Austro-Ugarske, a 1908. godine njezin anektirani dio. Slijedeći onodobnu hrvatsku politiku, kao njezin podržavatelj i promicatelj, Rikard Katalinić Jeretov svojim je pjesmama pridonosio učvršćivanju hrvatske nacionalne svijesti i jačanju hrvatskoga identiteta uopće. Težio je da hrvatske zemlje budu ujedinjene i u njima Hrvati svoji na svome. Bile su to ponajviše prigodne pjesme u kojima je on slavio pojedine događaje i ličnosti iz hrvatskoga kulturnog i političkog života., Rikard Katalinić Jeretov (Volosko, 1869 – Split, 1954) wrote both poetry and prose, although he was better known as a poet than as a prose writer. His poetry – especially the pieces written in the late 19th and early 20th century - is dominated by patriotism: love of the Croatian homeland disunited by the established dualist Habsburg Monarchy. Istria and Dalmatia were in the Austrian, while Banska Croatia (Croatia and Slavonia) belonged to the Hungarian part of the Monarchy. The city and port of Rijeka came under the Hungarian rule in 1868, as well as Medjimurje (part of Zaladska County) and Baranja (part of Baranja County). Bosnia and Herzegovina, also inhabited by many Croats, first became a protectorate of the Austro-Hungarian Empire in 1878, and then its annexed part in 1908. Following Croatian politics of the time, and being its supporter and promoter, Rikard Katalinić Jeretov significantly contributed with his poetry to the strengthening of the Croatian national consciousness and of the Croatian identity in general. He wanted the Croatian lands to be united, and Croats to feel at home on their own lands. His poetry is mostly represented through traditional poems in which he celebrates events and persons from the Croatian cultural and political life.

Članak donosi rezultate analiza nalaza iz epigravetijenskih stratigrafskih jedinica Šandalje II kod Pule. Na temelju litičkog materijala analizirani su proizvodni postupci, tipologija alatki, petrografski sastav uzoraka i porijeklo sirovine. Koštane rukotvorine također su tipološki razvrstane. Uočene su razlike u tipologiji litičkih alatki između pojedinih razina epigravetijena. Usporedba s ostalim nalazištima omogućila je sagledavanje rezultata u okviru jadranskog konteksta., This article presents the results of analysis of finds from the Epigravettian stratigraphic units of Šandalja II at Pula. Technology, tool typology, the petrographic composition of samples and the origin of the raw materials are analyzed based on the lithic. Bone artifacts are also typologically classified. Differences between the typology of tools among individual Epigravettian levels are noted. A comparison with other sites from an Adriatic context was made.

Istra predstavlja neiscrpno bogatstvo arheoloških, povijesnih ali i jezičnih tema. Mnogi lokaliteti su zauvijek zaboravljeni, a za neke, poput Maškerade (između Vodnjana i Bala), pored neistraženog arheološkog nalazišta, ostao je samo toponim koji plijeni svojom posebnošću. Arheološka znanost osim klasičnog istraživanja poseže i nedestruktivnim metodama u koje spada i jezična analiza toponima. Jezičnom prosudbom toponima Maškerada dolazimo do zanimljivih rezultata u kojem prepoznajemo vezu između izgleda mjesta – nakupina kamenja na vrhu brda, i predindoeuropskog porijekla imena koji ukazuje na mjesto ukopa pokojnika. Toponimi kao odraz povijesnog razvitka, gospodarstva, društvenih odnosa govore nam o izmjeni i preslojavanju etnosa u dugom vremenskom razdoblju naseljavanja jednog prostora.

Generalni cilj ovog rada je steći uvid u obrazovne i druge aspekte socijalne isključenosti Roma kao manjinske skupine u Istri (N=200) u usporedbi s ostalim stanovništvom Istre (N=200). Rezultati su pokazali da su Romi u Istri u svim promatranim aspektima socijalno isključeni. Znanstvena i aplikativna vrijednost rezultata ovog rada je da daje smjernice za kreiranje i implementaciju mjera za sprječavanje socijalne isključenosti Roma, pri čemu je od posebne važnosti uloga državnih tijela, a prije svega Istarske županije i lokalne uprave. Primjenom odgovarajućih mjera, obrazovanje Roma može postati mogući interkulturalni mediji u funkciji njihove integracije, smanjenja asimilacije, jačanja kulturne autonomije i sl.

U trećoj knjizi Bertošina zbornika objavljeno je 30 priloga (autori: Ljiljana Dobrovšak, Antonija Zaradija Kiš, Iva Milovan, Mihovil Dabo, Ante Bralić, Andrea Roknić, Mira Kolar-Dimitrijević, Stipan Trogrlić, Stanko Josip Škunca, Željko Bartulović, Egon Pelikan, Borut Klabjan, Marino Manin, Davor Mandić, Elis Deghenghi Olujić, Milko Brković, Anđelko Mijatović, Mislav Elvis Lukšić, Darko Dukovski, Drago Roksandić, Josip Šiklić, Petar Strčić, Robert Blagoni, Sanja Kalapoš Gašparac, Giovanni Radossi, Jadranka Grbić, Ivo Rendić - Miočević, Joško Pavković, Zrinka Blažević, Goran Filipi, Ivan Jurković) koji multidisciplinarnim pristupom obrađuju pojedine segmente povijesti hrvatskih i susjednih zemalja 20. stoljeća.

U članku su obrađene emigracije talijanskog stanovništva s hrvatskog područja od Travanjskog rata 1941. i kapitulacije Kraljevine Italije 1943. pa do završetka Drugog svjetskog rata te u poraću. Masovni odlasci Talijana, pretežno iz Istre i Dalmacije, započeli su 1943. kada odlaze većinom doseljeni Talijani u međuratnom razdoblju i oni koji su bili u administrativnoj i vojnoj službi Kraljevine Italije. Iseljavanje Talijana, osobito iz Istre, nastavit će se i nakon završetka rata do 1947., zbog teritorijalnog spora između Italije i Jugoslavije. Nakon potpisivanja mira 1947. između dvije države, rješavalo se pitanje opcija za talijansko državljanstvo sve do 1956. Manji broj iseljavanja ostvaren je na temelju zakona o jugoslavenskom državljanstvu iz 1964. Sporenja oko broja Talijana koji su napustili jugoslavensko područje prevladana su novijim istraživanjima koja potvrđuju broj oko 300 000 osoba, ne isključivo Talijana nego i Hrvata i Slovenaca, koje su napustile pretežno Istru i Dalmaciju., The first migrations of Italians in the eastern Adriatic coast are linked to the April 1941 War, when numerous Italian population from Dalmatia briefly left the cities of Zadar, Split, Makarska and Dubrovnik, and was evacuated by sea to the western Adriatic coast. For the same military and safety-security reasons, as well as for the reasons of campaign, the population of Rijeka was also evacuated during the month of April 1941. Considering the short duration of the conflict, the population returned by 10 May 1941. A considerable migration wave of the Italian population started in the summer of 1943 as a result of Mussolini’s downfall, strong activity of Anglo-American air forces and the invasion of Partisan units that had for a short time made use of the military downfall of the Kingdom of Italy. As of July 1943, from Dalmatia – in particular from Zadar, where the majority of Dalmatian Italians had lived, but also from Istria, mostly persons employed in the administrative and military services of the Kingdom of Italy left, among them many “regnicolis”, newly arrived population from Italy, who had immigrated between the two World Wars. The leadership of Yugoslavia considered – in the concluding months of war – the idea of realising the emigration of the population that had after 1918 been settled in those areas, which were the subject of the territorial conflict with Italy, and of those persons, who had not been nationals of the Austro-Hungarian Monarchy before 1918. After the war had ended and until the peace contract with Italy was signed in 1947, the emigration of the Italians continued – first from Rijeka, and then from Istria, especially Pula. The peace contract with Italy was concluded in February 1947. In December 1947, the Regulations regarding the optants from areas annexed to the Federative National Republic (FNR) of Yugoslavia were passed. The peace contract foresaw that the people living in annexed areas were to become full-fledged nationals of Yugoslavia, losing thereby Italian nationality; the option of choosing Italian nationality was additionally foreseen. FNR Yugoslavia and Italy settled the options issue by mutual consent as early as during the 1950s, so that the last wave of mass emigrations of the Italian population from Istria was concluded in 1956. A minor number of emigrations was realised pursuant to the 1964 Yugoslav Nationality Act. There were disputes about the exact number of Italians who had left the Yugoslav/Croatian/Slovene areas. Newer studies conducted by all interested parties approximately agree around the total of 3,000,000 emigrations, not only among the Italians, but also among the Croats and the Slovenes who had left – to the most extent – the areas of Istria and Dalmatia.