Search

Intervju s fra Šimunom Markulinom o Hrvatima u Australiji.

Hrvatska ima jednu od najbrojnijih dijaspora na svijetu – Hrvati žive na svim kontinentima pa tako i u Južnoj Americi gdje razvijaju, između ostaloga, i bogatu nakladničku djelatnost. Nakon 1990. godine, u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu sve se više šalju publikacije objavljene izvan domovine. Knjižnična se zbirka počinje sustavno oblikovati i popunjavati. Danas se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu čuva oko 80 naslova novina i časopisa objavljenih u Južnoj Americi. Premda smo svjesni da je nakladnička djelatnost jednoga naroda iznimno važan segment njegovoga identiteta, nije uvijek lako doći do tih publikacija, pa čak niti do informacija o njima. Stoga nam je namjera izraditi online dostupne i pretražive baze podataka tj. bibliografije publikacija koje su objavili Hrvati izvan Hrvatske. Projekt je započeo izradom bibliografije novina i časopisa iz Australije. Testirana je metodologija i softver za unos zapisa. Izrađena bibliografija sadrži 101 zapis. Od toga je čak 51 zapis izvorno izrađen u sklopu projekta, dok je 28 zapisa preuzeto iz kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a 22 zapisa iz kataloga Nacionalne knjižnice Australije. Broj novoizrađenih zapisa ukazuje na nedostatnost postojećih primarnih i sekundarnih izvora podatka. Navedeni nedostaci rješavali su se u suradnji s hrvatskom iseljeničkom zajednicom koja je osigurala potrebne podatke o novinama i časopisima. Na temelju iskustva s opisanim istraživanjem, namjera nam je projekt proširiti i na ostale zemlje u kojima žive Hrvati pa tako i na zemlje Južne Amerike.

U izlaganju je opisan postupak rješavanja autorskopravnih pitanja te digitalizacije knjiga Hrvata u Australiji.

Intervju s fra Šimunom Markulinom o Hrvatima u Hrvatskoj i Australiji, te odnosu Hrvata prema domovini i vjeri.

U izlaganju ce se na temelju izvorne arhivske gradje i periodike dostupne u Hrvatskoj i Australiji te literature analizirati polozaj i aktivnosti hrvatske iseljenicke zajednice u Australiji u razdoblju izmedju dva svjetska rata. Pri tome ce se posebna pozornost obratiti na dominantne stavove medju hrvatskim iseljenicima prema politickoj situaciji u Kraljevini SHS (1918.-1929.), odnosno Kraljevini Jugoslaviji (1929.-1941.). U tu svrhu analizirat ce se djelovanje istaknutih pojedinaca i organizacija te njihovi kontakti s predstavnicima sluzbenih vlasti, odnosno hrvatske opozicije na celu s Hrvatskom (republikanskom) seljackom strankom te komunistickom partijom Jugoslavije, koja je unatoc zabrani rada imala prilican utjecaj na iseljenike. Slozeni politicki odnosi unutar Kraljevine odrazavali su se na odnose unutar hrvatskih iseljenickih zajednica, sto ce se pokazati na primjeru Australije. Cilj izlaganja je prepoznati kljucne cimbenike (drustvene, ekonomske, politicke, regionalne, kulturalne...) koji su imali presudan utjecaj na proces identifikacije iseljenih Hrvata u Australiji tijekom istrazivanog razdoblja.

Diplomski rad Akvile Petras Kovačić "Hrvatski identitet u književnosti Hrvata u Australiji".

Još od druge polovice 19. stoljeća Australija je postala jedna od atraktivnih imigracijskih zemalja za brojne europske emigrante uključujući i Hrvate koji i danas pokazuju interes za preseljenjem na ovaj prilično udaljeni kontinent. Emigracija Hrvata započela je već tada, no najsnažnija je bila u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata te u vrijeme i nakon Domovinskog rata. Zbog blizine oceana (razvoj ribarstva) te klimatskih faktora povoljnih za razvoj vinogradarstva prvi doseljenici iz Hrvatske koji su većinom bili iz Dalmacije, doselili su na prostor Zapadne Australije. Osnovne djelatnosti kojima su se Hrvati ondje u početku bavili bile su ribolov, vinogradarstvo, voćarstvo i povrtlarstvo, a postupno su se počeli zapošljavati u rudnicima te su počeli naseljavati i rudarske centre u unutrašnjosti i uz to se penjati na gospodarskoj i društvenoj ljestvici. Poput drugih etničkih skupina i Hrvati u Australiji slijede dvostruki kolosijek. S jedne strane sudjeluju u duhovnom i kulturnom životu svoje nove domovine, s druge njeguju svoju tradiciju i ne žele prekinuti veze s rodnim krajem. Unutar svojih zajednica najviše pozornosti posvećuju pjesmi, folkloru, zabavi… no nikako ne zaostaje obrazovanje – u Australiji djeluju škole i studiji na hrvatskom jeziku. Svakako važan čimbenik održavanja hrvatskog jezika (uz školu i obitelj) predstavljaju australski hrvatski mediji, no također je bitno napomenuti da je crkva definitivno objedinjujući faktor i siguran jamac narodnog identiteta.

This article explores the processes of socio-cultural and demographic change and transition taking place in the Croatian community in Australia in the early 21st century. The ‘Croatian community’ is defined as all Croatian-born people in Australia and their offspring, as well as any other persons who speak Croatian or identify as Croatian in any other way. Three socio-cultural and demographic processes are identified: ageing of the community, return migration and the transfer of community activism from the first to subsequent migrant generations. All three processes are connected with a significant drop in the number of Croatian arrivals in Australia over the past several decades and the fact that the most numerous cohort of Croatian arrivals in the late 1960s is now reaching retirement age or even approaching life expectancy. Significantly, in the financial year 2003-04 the number of permanent departures exceeded the number of permanent arrivals. Return migration is analysed as mainly triggered by the retirement of the cohort that has always maintained a strong emotional connection with the homeland, but also with other processes involving younger people from the second and further generations considering longer stays in Croatia for business or educational purposes, as Croatia becomes increasingly attractive as an impeding member of the EU. The article uses the Census and immigration data as a basis for the analysis., Sažetak Članak istražuje procese socio-kulturalnih i demografskih promjena i tranzicije u hrvatskoj zajednici u Australiji na početku 21. stoljeća. Pojam ‘hrvatske zajednice’ uključuje sve one koji su rođeni u Hrvatskoj a sada žive u Australiji, njihove potomke, kao i ostale osobe koje govore hrvatski ili se na kakav drukčiji način identificiraju kao Hrvati. Uočena su tri socio-kulturalna i demografska procesa: starenje zajednice, povratna migracija te generacijski prijelaz u aktivizmu unutar zajednice s prve iseljeničke generacije na sljedeće generacije. Sva tri spomenuta procesa povezana su sa znatnim opadanjem broja hrvatskih doseljenika u Australiju posljednjih nekoliko desetljeća te činjenicom da su pripadnici velikog vala doseljavanja iz šezdesetih godina 20. stoljeća sada već umirovljenici koji dostižu prosječnu životnu dob. Značajna je činjenica da je u financijskoj godini 2003./2004. broj konačnih odlazaka premašio broj konačnih dolazaka. Analiza povratne migracije pokazala je da je ona uzrokovana umirovljenjem pripadnika prve generacije iseljenika koji su oduvijek održavali jaku emocionalnu povezanost s domovinom, ali također i drugim procesima. Odnosi se to na mlade ljude druge i sljedećih generacija koji na dulje vrijeme odlaze u Hrvatsku radi obrazovanja i zaposlenja a zbog njezina približavanja Europskoj Uniji što je čini sve privlačnijom zemljom za život. Članak temelji analizu na podatcima cenzusa o stanovništvu i iseljavanju.

The Croatian community in Australia is in a state of demographic transition because it is adjusting to the establishment of Croatian sovereignty. The Croatian-born population in Australia is ageing and, consequently, during the next decade the number of Croatian-born in Australia will dramatically decrease. Previously, the Croatian community effort in Australia was focused on achieving Croatian independence, as well as establishing clubs, sporting venues and Catholic parishes throughout Australia. The focus now is on preserving the Croatian community and identity in Australia. There are also efforts at building links with Croatian institutions in Croatia. This article analyses the current status of the Croatian community in Australia and investigates what can be learnt from the experience of other Croatian communities in the diaspora. It argues that to ensure a strong Croatian community in Australia in the future the second and subsequent generations of Croatians will need to take a more active role in preserving the Croatian community and identity in Australia. This has already begun through second-generation Croatians taking a more active role in club activities. This article also recommends strategies to help preserve the Croatian community and identity in Australia beyond this generational transition., Sažetak Hrvatska zajednica u Australiji u stanju je demografske tranzicije jer se prilagođava uspostavljanju hrvatske državnosti. Australska populacija Hrvata rođenih u Hrvatskoj starije je životne dobi pa će shodno tome tijekom sljedećeg desetljeća njihov broj biti u dramatičnom opadanju. Ranija su nastojanja hrvatske zajednice u Australiji bila usredotočena na postizanje hrvatske nezavisnosti, kao i na osnivanje klubova, sportskih objekata i katoličkih župa diljem Australije. Današnja su nastojanja usmjerena ka očuvanju hrvatske zajednice i identiteta u Australiji. Trud se također ulaže u izgradnju veza s hrvatskim institucijama u Hrvatskoj. Ovaj članak razmatra trenutni status hrvatske zajednice u Australiji te istražuje što se može naučiti iz iskustava drugih hrvatskih zajednica dijaspore. Sugerira da će u svrhu održanja čvrste hrvatske zajednice u Australiji i u budućnosti, druga i sljedeće generacije Hrvata morati preuzeti aktivniju ulogu u očuvanju hrvatske zajednice i identiteta u Australiji. Taj je proces već započeo od strane druge generacije Hrvata koji su aktivniji u klupskim programima. Ovaj članak također preporuča strategije koje bi pomogle očuvanju hrvatske zajednice i identiteta u Australiji, bez obzira na ovu generacijsku tranziciju.

This paper presents a case study of migrant transnationalism on the basis of ethnographic data collected among Croatians migrants in Western Australia. So far transnationalism has been theorized as the sustained connection of migrants to their homelands, while this paper introduces a distinction between “ethnic” and “cosmopolitan” transnationalism. The sample of respondents comes from two distinct immigrant cohorts, one consisting of earlier arrivals (1950s–1970s) and the other comprising more recent arrivals (1980s–1990s). Due to social changes in the sending country as well as immigration policy changes in the receiving country, these two cohorts are significantly different in terms of their socio-economic background. This determines their identity, belonging and type of incorporation in the Australian society, and also brings about different types of transnationalism that these two groups practise. While respondents from the working-class cohort tend to see their ethnic identity as central and describe themselves as part of the Croatian diaspora, those from the more recent middle-class cohort see their profession as the central axis of their identity. The transnationalism of the older cohort is conceptualized as “ethnic transnationalism” which bridges the distance between Australia and the “lost” but nonetheless real homeland, Croatia. The transnationalism of the professional cohort is theorized as “cosmopolitan transnationalism” which is lived and felt beyond the homeland-hostland connection, in the space of cultural hybridity and global mobility. The introduction to this paper gives a brief overview of the concept of transnationalism and the way it has been theorized in migration studies in the past twenty years., U radu je prikazana studija slučaja migracijskog transnacionalizma na temelju etnografskih podataka prikupljenih među hrvatskim migrantima u Zapadnoj Australiji. Dosad se o transnacionalizmu teoretiziralo kao o trajnoj vezi migranata s njihovom domovinom, a u ovom se radu uvodi razlika između »etničkog« i »kozmopolitskog« transnacionalizma. Uzorak ispitanika obuhvaća dvije distinktivne imigrantske kohorte: prva obuhvaća imigrante koji su došli ranije (pedesetih do sedamdesetih godina 20. stoljeća), a druga one koji su došli kasnije (osamdesetih do devedesetih godina 20. stoljeća). Zbog društvenih promjena u zemlji podrijetla kao i promjena imigracijske politike u zemlji primitka te se dvije kohorte znatno razlikuju s obzirom na svoju društveno-ekonomsku pozadinu. To određuje njihov identitet, pripadnost i način uključivanja u australsko društvo te isto tako uzrokuje različite tipove transnacionalizma kojega prakticiraju te dvije kohorte. Dok su ispitanici iz kohorte radničke klase skloni u središte stavljati svoj etnički identitet i sebe opisivati kao dio hrvatske dijaspore, oni iz kasnije kohorte srednje klase središnjom osi svog identiteta smatraju svoju profesiju. Transnacionalizam starije kohorte se teoretski generalizira kao »etnički transnacionalizam« koji premošćuje udaljenost između Australije i »izgubljene«, ali svejedno stvarne domovine, Hrvatske. O transnacionalizmu kohorte profesija teoretizira se kao o »kozmopolitskom transnacionalizmu« koji se živi i osjeća izvan veze domovina – zemlja primitka, u prostoru kulturne hibridnosti i globalne pokretljivosti. U uvodnom dijelu teksta autorica daje kratak prikaz koncepta transnacionalizma i načina na koji se o njemu raspravlja u studijama o migracijama zadnjih dvadeset godina.

The existing differences in the quality of life and conditions of living existing in different countries in the world, legitimately include masses of people into processes of circulation in which they are seeking to find better conditions of life for themselves. Croats were very early on integrated in such processes that were, in the beginning, directed towards the United States, and after the 2nd World War towards Australia. Considering that Croatia at that time was not an independent state they could not at that time achieve some subjective dimensions of quality of life. Ten years ago Croatia became an independent country and is expecting that at least part of her emigration will come back from Australia. The paper therefore analyses subjective and objective conditions of living of Croats in Croatia and Australia in order to find out the likelihood of realization of such expectations. In this work the answers were sought through comparison of available statistical data and results of partial primary researches. This has created a base for further future researches of the role of macromarketing in the possible redirection of the flows of future circulation of Croats.

Rad prikazuje povijest hrvatskog doseljavanja, osvrće se na golemi doprinos hrvatskih doseljenika na izgradnji kapitalnog irigacijskog sustava na Snježnim planinama i razmatra djelovanje hrvatskih franjevaca među doseljenim sunarodnjacima u Sydneyu.

Polazeći od primarnih izvora (statistike zemlje useljenja) prezentiranim se tekstom pokušalo ukazati na određene strukturalne promjene kao indikatore recentnog socioekonomskog položaja emigracije iz jugoslavenskih zemalja (teritorij bivše Jugoslavije) u Australiji. Poznata je, naime, činjenica da neki elementi demografske strukture (osobito njen ekonomski segment) mogu biti relativno pouzdani, iako ne i jedini pokazatelji socioekonomskog položaja stanovništva određenog prostora. U konkretnom slučaju ta se analiza odnosi na doseljeničku populaciju s južnoslavenskog prostora u Australiji. U toj se zemlji, prema posljednjem popisu pučanstva (Census '86) nalazilo blizu 180.000 (zajedno sa svim generacijama 350.000) doseljenika s područja Jugoslavije, od čega je na Hrvate otpadalo preko 50%. Zbog neobuhvatnosti i nedovoljne diverzificiranosti australske imigracijske statistike koja, bez obzira na različitu nacionalnu pripadnost doseljenike iz Jugoslavije kon¬tinuirano vodi pod skupnim nazivom "Jugoslaveni" (djelomični presedan u tom pogledu čini tek posljednji popis pučanstva) zasad nije moguće cjelovito analizirati socioekonomski položaj Hrvata na tom kontinentu. Međutim, polazeći od broja hrvatskih doseljenika kao i njihova udjela u ukupnoj masi emigranata s južnoslavenskih prostora, ostaje činjenica da se suvremeni socioekonomski položaj, viđen kroz prizmu određenih strukturalnih promjena, ponajviše odnosi upravo na taj dio doseljene populacije., On the basis of primary sources (the statistics of the immigration country) the text attempts to show certain structural changes as indicators of the recent socio-economic position of emigrants from the Yugoslav lands (the territory of ex-Yugoslavia) in Australia. Namely, it is a known fact that certain elements of demographic structure (especially its economic segment) may provide a relatively certain, although not the only indicator on the socio-economic position of the population of a given area. In this concrete case the analysis is concerned with the immigrant population from the Yugoslav area in Australia. In this country, according to the data of the last census (1986) there were 180,000 (350,000 in all generations) immigrants from the area of Yugoslavia, of which Croats constituted over 50%. Due to the insufficient scope and diversification of Australian immigration statistics, which despite the diverse national structure of immigrants from (ex-)Yugoslavia continue to register them under the collective title “Yugoslav” (the partial change was made only in the last census), at present it is impossible to fully analyse the socio-economic position of Croats on the Australian continent. However, taking into consideration the number of Croatian immigrants and their ponder in the total mass of immigrants from the South Slav area, the fact remains that the data on the contemporary socio-economic position of “Yugoslav” immigrants, seen through the prism of certain structural changes, applies mostly to them.