Search

Cilj rada bio je odrediti status vitamina D u bolesnika s terminalnom kroničnom bubrežnom bolešću liječenih kroničnom hemodijalizom (KBB-5-HD) i povezanost s osnovnim kliničkim i laboratorijskim parametrima. Bolesnici i metode: Presječno opservacijsko retrospektivno istraživanje provedeno je u bolesnika liječenih u Poliklinici za internu medicinu i dijalizu B. Braun Avitum. Bolesnicima je određena koncentracija 25OH-vitamina D (25(OH)D) u serumu, praćeni su dob i spol bolesnika, dužina liječenja na hemodijalizi, postojanje šećerne bolesti, koncentracija PTH, Ca, P, albumina i C-reaktivni protein (CRP) u serumu te oblik vitamina D primijenjen u liječenju. Na osnovi koncentracije 25(OH)-D bolesnici su klasifi cirani u tri skupine: defi cijencija (75nmol/L). Značajnost razlike među skupinama testirana je t-testom i jednosmjernim ANOVA testom za kontinuirane varijable i χ2-testom za kategorijske varijable, a postavljena razina značajnosti bila je p50nmol/ L), oni s 25(OH)D, The aim of this study was to determine vitamin D status in patients with end-stage kidney disease (ESKD) treated with chronic hemodialysis and its relationship with basic clinical and laboratory parameters in these patients. The cross-sectional observational retrospective study was carried out in patients treated at B. Braun Avitum Internal Medicine and Dialysis Polylinic. Serum 25OH-vitamin D (25(OH)D) was determined; other parameters included were age and gender, length of hemodialysis treatment, fi nding of diabetes mellitus, serum concentrations of parathyroid hormone (PTH), calcium, phosphate, albumin and C-reactive protein (CRP). Based on 25(OH)D serum concentrations, patients were classifi ed into 3 groups as follows: defi ciency (75 nmol/L). Between group differences were analyzed with t-test and one-way ANOVA for continuous variables, and χ2-test for categorical variables. The level of statistical signifi cance was set at p50 nmol/L) showed that those with defi ciency had higher PTH (40.78 vs. 28.42 pmol/L, p=0.003), higher phosphate (1.72 vs. 1.53 mmol/L, p=0.039), lower CRP (18.9 vs. 26.7 mg/L, p=0.019) and more often diabetes (29/65 vs. 16/69, p=0.011). These results showed a high prevalence of vitamin D defi ciency and insuffi ciency in patients with ESKD despite supplementation and treatment. Additional randomized and prospective studies are necessary to determine optimal treatment regimen, as well as its effects on morbidity and mortality.

Sekundarni hiperparatireoidizam je najčešća komplikacija u bolesnika na kroničnoj hemodijalizi. Posljedice sekundarnog hiperparatireoidizma su koštana bolest ali i patološke kalcifikacije kao i povećani morbiditet i mortalitet dijalitičkih bolesnika. Prosječna dob bolesnika koji danas počinju hemodijalizu je 65 godina. U toj dobi i osobe s urednom bubrežnom funkcijom često imaju koštane promjene u vidu gubitka koštane mase. Cilj ispitivanja bio je ispitati učestalost i stupanj sekundarnog hiperparatireoidzma u starijih bolesnika na hemodijalizi. U ispitivanje je bilo uključeno 64 bolesnika, 25 starijih od 65 g. ( prosječna dob 73.6± ; ; ; ; 5.4 godine) i 39 mladih od 65 g ( prosječna dob 52.2± ; ; ; ; 12.4 godine). Stariji bolesnici su bili na hemodijalizi 4.5± ; ; ; ; 3.3, a mladi 9.4± ; ; ; ; 13.4 godina. U svih bolesnika smo odredili parathormon (PTH) u serumu RIA metodom, te biokemijske pokazatelje koštane pregradnje: prokolagen I N-terminalnog propeptida (P1NP), beta-crosslaps ( C) i osteocalcin (OC) elektrokemiluminiscentnom metodom na analizatoru Elecsvs 2010 (Roche). Prosječna vrijednost PTH u starijih bolesnika bila je 252.07± ; ; ; ; 207.9 pg/ml, P1NP 328.4± ; ; ; ; 88.3 ng/ml, C 245.4± ; ; ; ; 128.3 ng/ml i OC 234.2± ; ; ; ; 74.2 ng/ml. U mladih bolesnika prosječna vrijednost PTH je bila 400.7± ; ; ; ; 399.4 pg/ml, a P1NP324.3± ; ; ; ; 128.4 ng/ml, C 298.6± ; ; ; ; 98.4 ng/ml, i OC 398.6± ; ; ; ; 196.3 ng/ml. U mladih bolesnika, koji su bili dulje na hemodijalizi, vrijednosti parathormona su bile više kao i biokemijski pokazatelji koštane pregradnje. Iako nema statistički značajne razlike, što je najvjerojatnije posljedica malog broja ispitanika, u mladih osoba svi nalazi upućuju na ubrzanu pregradnju kosti kao posljedicu sekundarnog hiperparatireoidizma. U starijih bolesnika sekundarni hiperparatireoidizam je manje izražen, a pregradnja kosti je sporija. Nalaz je u skladu sa poznatom činjenicom češće pojave adinamične lezije kosti u starijih dijalitičkih boelsnika što zahtjeva poseban terapijski pristup. Sigurno da za donošenje konačnih zaključaka treba provesti ispitivanje na većem broju ispitanika i nadopuniti sa mjerenjem gustoće koštane mase.