Search

The overall average level of budget transparency in Croatian counties, cities and municipalities – expressed as the number of key budget documents published on their respective websites, stands at 4.5 (out of a maximum 5). All counties published all five requested budget documents, cities published 4.7 documents on average, while municipalities scored an average score of 4.4. However, 19 cities and 92 municipalities still fail to publish the three documents required by law, while 14 cities and 124 municipalities fail to publish the two documents whose publication was recommended by the Ministry of Finance. Two municipalities failed to publish a single budget document. The mere publication of key budget documents can only be considered the first, but nevertheless crucial step toward higher levels of budget transparency and public participation and the necessary prerequisite for getting the citizens acquainted with local budgeting processes. A summary of results for all counties, cities and municipalities is provided in the text below, while more detail is available in the form of an interactive map and an Excel table.

The average level of budget transparency in Croatian counties, cities and municipalities overall – expressed as the number of key budget documents published on their respective websites, stands at 4.6 (out of a maximum 5). The average score for counties stands at 5, while cities and municipalities published an average of 4.8 and 4.5 documents respectively. This is a very good result ; however, there is still one municipality which has failed to publish any of the five required documents ; one county, 19 cities and 99 municipalities failed to publish at least one of the four documents required by law ; while one city and 51 municipalities failed to publish the document recommended by the Ministry of Finance. Having spent all these years researching local budget transparency and considering that the majority of local governments now publish all five key budget documents – which was the ultimate objective of the research – we conclude this research in its present form (i.e. using the present methodology). Between 2015 and 2023, the average budget transparency of all local governments improved from 1.8 to 4.6 (out of a maximum 5), and we hope that it will keep improving, thus enabling citizens to better understand and participate more in the decision- making process regarding their local budgets. A summary of results is provided in the text below, while more detail is available in the form of an interactive map and an Excel table.

Prosječna proračunska transparentnost svih hrvatskih županija, gradova i općina – izražena brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – iznosi 4, 6 od mogućih 5. Prosjek županija je 5, gradova 4, 8, a općina 4, 5. Riječ je o odličnom rezultatu, no još uvijek jedna općina nije objavila nijedan od traženih pet dokumenata ; 1 županija, 19 gradova i 99 općina nisu objavili sva četiri dokumenta koje su po zakonu obvezni objavljivati ; a 1 grad i 51 općina nisu objavili jedan proračunski dokument koji im je Ministarstvo financija preporučilo objavljivati. Nakon jedanaest godina istraživanja transparentnosti lokalnih proračuna, budući da najveći dio lokalnih jedinica objavljuje svih pet ključnih dokumenata – što je bio naš cilj – završavamo ovo istraživanje u ovom obliku (odnosno s ovom metodologijom). Prosječna proračunska transparentnost svih lokalnih jedinica je u razdoblju 2015.–2023. porasla s 1, 8 na 4, 6 (od mogućih 5) i nadamo se da će se i dalje poboljšavati i omogućavati građanima bolje razumijevanje i više sudjelovanja u odlučivanju o njihovim lokalnim proračunima. Slijedi sažetak rezultata, a detalji su dostupni na interaktivnoj karti i u Excel tablici.

Prosječna proračunska transparentnost svih hrvatskih županija, gradova i općina – izražena brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – iznosi 4, 5 od mogućih 5. Sve županije objavile su svih 5 traženih dokumenata, prosjek gradova je 4, 7, a općina 4, 4. No, još uvijek 19 gradova i 92 općine ne objavljuju ni sva tri dokumenta koje su po zakonu obvezni objavljivati, dok 14 gradova i 124 općine ne objavljuju dva dokumenta koje im je Ministarstvo financija preporučilo objavljivati. Dvije općine nisu objavile nijedan proračunski dokument. Naravno, sama objava ključnih proračunskih dokumenata može se smatrati tek prvim, ali temeljnim korakom prema potpunijoj transparentnosti i participaciji građana, odnosno neophodnim preduvjetom za educiranje građana i njihovo uključivanje u lokalne proračunske procese. Slijedi sažetak rezultata za sve županije, gradove i općine, a detalji su dostupni na interaktivnoj karti i u Excel tablici.

Zbivanja u 2020. negativno su utjecala na proračune hrvatskih lokalnih jedinica te su rezultirala padom prosječnih ukupnih prihoda i rastom prosječnih deficita.1 U ovom osvrtu, na temelju baze podataka Ministarstva financija, sistematiziraju se i prikazuju osnovni podatci o ostvarenju proračuna lokalnih jedinica, njihovim prihodima i rashodima te suficitu/deficitu u 2020. Uz pomoć ove analize i podataka koji su dostupni u Excel formatu, zainteresirani se mogu vrlo lako upoznati s financijskim stanjem svojih općina, gradova i županija te ga uspoređivati sa stanjem u proteklim godinama, ali i sa stanjem u drugim općinama, gradovima i županijama.

Jedan od ključnih elemenata samoupravnosti jedinica lokalne samouprave je materijalno- financijski prema kojemu jedinice lokalne samouprave trebaju posjedovati materijalna i financijska sredstva za provođenje svojih nadležnosti. Prihod od neizravnih poreza, ponajprije porez na dodanu vrijednost, je najvažniji porezni prihod koji ostvaruju općine i gradovi u Bosni i Hercegovini. Porez na dodanu vrijednost je porez na krajnju potrošnju, koji plaćaju svi građani i pravne osobe. U radu je prikazana analiza i usporedbe proračuna, odnosno poreznih prihoda gradova i općina u entitetima Bosne i Hercegovine: Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj. Imajući u vidu rezultate analize poreznih prihoda od neizravnih poreza općina i gradova i složenosti ustroja Bosne i Hercegovine posebice jednog od entiteta Federacije Bosne i Hercegovine došlo se do zaključka da je neophodna reorganizacija istog, a ponajprije s ciljem osiguranja financijskih sredstava jedinicama lokalne samouprave u funkciji njihovog razvoja i financiranja provođenja propisanih nadležnosti.

Prosječna proračunska transparentnost svih hrvatskih lokalnih jedinica – izražena brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – iznosi 4, 5 od mogućih 5. Sve županije objavile su svih 5 traženih dokumenata, gradovi prosječno 4, 7 dokumenata, a općine prosječno 4, 4 dokumenta. No, usprkos odličnim prosjecima, još uvijek 8%, tj. 10 gradova i 16%, tj. 68 općina ne objavljuje sva tri dokumenta za koje postoji zakonska obveza objave, a čak 20% gradova i 31% općina ne objavljuje dva dokumenta koje im je Ministarstvo financija preporučilo objavljivati. Naravno, sama objava ključnih proračunskih dokumenata ne znači apsolutnu transparentnost, no smatra se prvim korakom k višim razinama transparentnosti neophodnim za konstruktivno sudjelovanje građana u proračunskom procesu i kontroli prikupljanja i trošenja javnih sredstava. Sažetak rezultata za sve županije, gradove i općine slijedi u tekstu, a detalji su dostupni na interaktivnoj karti i u Excel tablici.

Prosječna proračunska transparentnost hrvatskih lokalnih jedinica – izražena brojem proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – od mogućih 5, iznosi 4, 1. Prosjek županija je 4, 9, gradova 4, 5, a općina 4. Premda su prosječni rezultati iz godine u godinu sve bolji, još uvijek se njih oko 20% ne pridržava čak ni zakonom propisane objave sva tri dokumenata, a 41% ne slijedi preporuku Ministarstva financija i ne objavljuje oba dva dodatna dokumenta. Naravno, sama objava dokumenata, ne znači apsolutnu transparentnost, no smatra se prvim korakom k višim razinama transparentnosti neophodnim za sudjelovanje građana u proračunskom procesu i kontroli prikupljanja i trošenja javnih sredstava. Osobito u doba krize – kad se zbog koronavirusa (u Zagrebu i okolici dodatno i zbog potresa), prihodi smanjuju, a rashodi rastu – ta je kontrola potrebnija nego ikada. Izvanredne okolnosti ne smiju biti opravdanje za netransparentne radnje koje bi mogle – kratkoročno i dugoročno – utjecati na efikasnost i pravednost, na ekonomska, društvena i politička kretanja, te na blagostanje građana. Podrobniji rezultati za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a dostupni su i na interaktivnoj karti i u Excel tablici.

Cilj je ovog rada pružiti osnovne podatke o pomoćima koje su županije, gradovi i općine primili kao nositelji ili partneri/suradnici provedbe programa i projekata (su)financiranih iz proračuna EU-a 2015. i 2016. Riječ je o sintezi podataka koji se zahvaljujući ponuđenoj bazi mogu i detaljnije analizirati i uspoređivati s prethodnim godinama. Ukazuje se gdje se ti podatci mogu naći, te se izdvajaju neke, već na prvi pogled uočene zanimljivosti. Županije, gradovi i općine su 2015. i 2016. primili gotovo milijardu kuna europskih pomoći, odnosno znatno veće iznose nego prethodnih godina. Pritom su gotovo polovicu iskoristile županije, oko trećinu gradovi, a općine manje od jedne petine. Međutim, gotovo polovica gradova i više od tri četvrtine općina nije u tom razdoblju iskoristila ni kune europskih pomoći.

Cilj ovoga rada je na što jednostavniji način, na temelju baze podataka Ministarstva financija, sistematizirati i prikazati osnovne podatke o ostvarenju proračuna svih hrvatskih lokalnih jedinica, njihovim prihodima i rashodima, te suficitu/deficitu za 2018. i 2019. godinu. Tako se uz pomoć ovog teksta i tabela koje se nude u Excel formatu zainteresirani mogu upoznati s financijskim stanjem svih općina, gradova i županija u te dvije godine te ih uspoređivati sa stanjem u proteklim godinama.

Prosječna proračunska transparentnost svih hrvatskih županija, gradova i općina – izražena brojem proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim službenim mrežnim stranicama – je 3, 9 od mogućih 5. Svake se godine objavljuje sve više proračunskih dokumenata, pa ovogodišnji prosjek županija iznosi 4, 9, gradova 4, 3, a općina 3, 8. Međutim, usprkos vrlo dobrim prosjecima i ohrabrujućim trendovima, još uvijek se samo sve županije u potpunosti pridržavaju zakona. Dosta je gradova i još više općina koje ne objavljuju čak ni one zakonom obvezne dokumente, a još je veći broj gradova i općina (čak i tri županije), koji ne slijede preporuke Ministarstva financija. Premda sama objava proračunskih dokumenata ne znači apsolutnu transparentnost, mora je se i propisivati i poticati kao inicijativu ka višim razinama transparentnosti, neophodnim za participaciju građana. Sve dok proračunska transparentnost ne bude zakonski adekvatno regulirana i dok nadležna ministarstva ne budu provodila primjerene kontrole, građani će uglavnom ovisiti o dobroj volji lokalnih vlasti, koje – kao što se vidi iz dosad postignutih poboljšanja proračunske transparentnosti – uistinu ima u brojnim lokalnim jedinicama. Valja se nadati da će nadležna ministarstva napokon adekvatnije regulirati i kontrolirati lokalne jedinice, da će se lokalne jedinice koje zasad zaostaju ugledati u one koje su već u tome daleko odmakle, a i da će građani, udruge, mediji, sindikati, političke stranke i nezavisni političari konačno početi koristiti brojne, već postojeće oblike proračunske transparentnosti i konstruktivno se uključivati u proračunske procese. Podrobniji rezultati za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a dostupni su i na interaktivnoj karti i u Excel tabeli.

U radu se prikazuju rezultati analize proračunske transparentnosti lokalnih jedinica mjerene brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim službenim mrežnim stranicama od studenog 2015. do ožujka 2016. Riječ je o pet ključnih dokumenata: godišnjem izvršenju za 2014., polugodišnjem izvršenju za 2015., te prijedlogu proračuna, izglasanom proračunu i proračunu za građane za 2016. U obzir su uzeti samo dokumenti koji su bili dostupni u navedenom razdoblju i to na dan pretraživanja mrežne stranice, ali ne i naknadno objavljeni dokumenti. Takvim izračunom, razina proračunske transparentnosti može iznositi od 0 do 5. Prosječna transparentnost proračuna svih lokalnih jedinica je nezadovoljavajuća, ali se popravlja, s 1, 75 u prethodnom, na 2, 35 u ovom ciklusu istraživanja. Pritom su županije vrlo transparentne (prosjek 4, 3), gradovi zaostaju (prosjek 3, 05), a općine su izrazito netransparentne (prosjek 2, 04). Premda čak devet gradova i gotovo petina općina nisu objavili niti jedan dokument, ohrabruje što je gotovo polovica lokalnih jedinica objavila više proračunskih dokumenata nego u prethodnom ciklusu istraživanja ; što se među najtransparentnijim lokalnim jedinicama nalaze i one manje i siromašnije ; što neke od manjih i siromašnijih općina imaju vrlo kvalitetne i lako pretražive mrežne stranice. Rezultati analize za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a detaljnije se mogu pretraživati i na interaktivnoj karti.

Cilj je ovog rada ponuditi osnovne informacije o pomoćima koje su županije, gradovi i općine primili kao nositelji ili partneri provedbe programa i projekata (su)financiranih iz proračuna EU-a od 2011.-14. Nudi se i baza u Excel formatu koju čitatelji mogu preuzeti na svoje računalo i sami detaljnije analizirati. Premda se korištenje pomoći EU-a povećava, i dalje je riječ o relativno skromnim iznosima i zapanjujućem podatku da ih čak 85% općina i više od polovice gradova nisu uopće koristili. Ima, naravno, i odličnih primjera, no vrlo je mali postotak lokalnih jedinica (županija, gradova i općina) bio voljan i kadar koristiti pomoći EU-a. Stoga je, ukoliko se u skorom roku ne namjerava teritorijalno i fiskalno reorganizirati državu, neophodno barem jačati kapacitete lokalnih jedinica i angažman središnje države za bolje korištenje europskih sredstava i osigurati osnovne računovodstvene preduvjete za pravovremeno i kvalitetno praćenje podataka o njihovom korištenju.

Prosječna proračunska transparentnost – mjerena brojem proračunskih dokumenata objavljenih na službenim mrežnim stranicama svih županija, gradova i općina – od mogućih 5 iznosi 3, 52. Sve vrste lokalnih jedinica iz godine u godinu objavljuju sve više proračunskih dokumenata, pa ovogodišnji prosjek županija iznosi 4, 9, gradova 4 i općina 3, 3. Po prvi put nema grada bez objavljenog bar jednog proračunskog dokumenta, ni općine bez službene mrežne stranice. Ipak, usprkos sve boljim prosjecima i dalje su prisutne prevelike razlike, posebice među općinama, a brojni će gradovi i veliki dio općina morati još puno truda uložiti da zadovolje zakonske obveze i preporuke Ministarstva financija. Premda sama objava proračunskih dokumenata ne znači apsolutnu transparentnost, valja je i propisivati i poticati jer predstavlja početak puta ka višim razinama transparentnosti, neophodnim za participaciju građana u proračunskom procesu. Podrobniji rezultati za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a dostupni su i na interaktivnoj karti i u Excel tabeli.

Premda se otvorenost (transparentnost) proračuna lokalnih jedinica u Republici Hrvatskoj s vremenom poboljšava, i dalje je daleko od zadovoljavajuće.1 Neki su gradovi i županije postigli zavidne rezultate, a posebice valja pohvaliti Viškovo, jedinu od 428 općina koja je objavila sve tražene proračunske dokumente. Od županija – po prosjeku svih lokalnih jedinica na svom području – najotvorenija je Karlovačka, a najnetransparentnije su Splitsko-dalmatinska, Zadarska i Bjelovarsko-bilogorska. Po vrstama lokalnih jedinica, županije su vrlo otvorene, gradovi znatno manje, a općine su uglavnom netransparentne. Rezultati za sve županije, gradove i općine mogu se vidjeti i na interaktivnoj karti. Analiza ukazuje da broj stanovnika, proračunski prihodi ili poslovanje lokalne jedinice ne utječu značajnije na rezultate, pa se može pretpostaviti da transparentnost prije svega ovisi o političkoj volji lokalnih vlasti. Otvorenošću proračuna, državne i lokalne vlasti građanima dokazuju svoju odgovornost i stječu njihovo povjerenje. Stoga bi Vlada i Ministarstvo financija morali čvršće obvezivati lokalne jedinice da u zadanim rokovima objavljuju ključne proračunske dokumente i uz njih vezane vodiče za građane, ali i sankcionirati one koje se tih obveza ne pridržavaju. Isto tako, i primjerom pravovremene objave ključnih dokumenata državnog proračuna – uključujući i vodiče za građane – lokalnim će jedinicama ukazati na važnost proračunske otvorenosti u kvalitetnom, učinkovitom i pravednom prikupljanju i trošenju javnih sredstava.

Prosječna proračunska transparentnost hrvatskih lokalnih jedinica, mjerena brojem proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim službenim mrežnim stranicama, iz godine u godinu se popravlja. U ovome ciklusu iznosi prosječno 3, 1 (od mogućih 5), pri čemu su županije već vrlo transparentne (prosjek 4, 6), gradovi su dosta dobri (prosjek 3, 7), no općine još uvijek nisu dovoljno transparentne (prosjek 2, 8). Usprkos relativno dobro izgledajućim prosjecima, i dalje je, nažalost, preveliki broj izrazito netransparentnih lokalnih jedinica. Četiri grada (Gospić, Imotski, Valpovo i Vrgorac) i čak 39 općina nisu objavili ni jedan od traženih proračunskih dokumenata, a još sedam gradova i 50 općina su objavili tek po jedan. Kao i prethodnih godina, među najtransparentnijim lokalnim jedinicama ima i onih s malim brojem stanovnika (npr. Ribnik i Dekanovec) i s niskim prihodima po stanovniku (npr. Jarmina i Đelekovec), a među najnetransparentnijima ima i onih s vrlo visokim ukupnim prihodima i prihodima po stanovniku (npr. Sutivan, Šolta, Dugopolje i Bol). Detaljni rezultati za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a dostupni su i na interaktivnoj karti i u Excel tabeli.

Cilj je rada analizirati anketu o proračunskoj transparentnosti provedenu među zaposlenima u hrvatskim lokalnim jedinicama. Transparentnost lokalnih proračuna omogućuje građanima da se informiraju o prikupljanju i trošenju novca iz lokalnih (županijskih, gradskih i općinskih) proračuna. Premda se iz godine u godinu popravlja, proračunska je transparentnost hrvatskih lokalnih jedinica još uvijek daleko od zadovoljavajuće. Kako bi se dopunila dosadašnja istraživanja odrednica proračunske transparentnosti, provedena je anketa na koju je odgovorilo 42% lokalnih jedinica. Rezultati upućuju na to da su lokalne jedinice uglavnom zadovoljnije vlastitom transparentnošću no što bi to po stvarnim rezultatima trebale biti, ali i da javnost i zakoni od njih ne traže objavljivanje više proračunskih informacija, da u mnogim gradovima i općinama nedostaje administrativnih kapaciteta i da su preopterećeni drugim zadacima. Ako žele građanima pružiti usluge u skladu s njihovim potrebama, lokalne bi jedinice morale ključne proračunske dokumente transparentno objavljivati. Ako to nisu kadre, nužno je preispitati broj, svrhu i održivost broja lokalnih jedinica.

Cilj je ovoga rada što zornije predočiti osnovne podatke o ostvarenju proračuna hrvatskih lokalnih jedinica1 u 2014. Riječ je o sintetiziranim tabelama koje se temelje na bazi podataka Ministarstva financija, a sadrže prihode i rashode2 te suficit ili deficit (po stanovniku i ukupno). Dodani su i podaci o broju stanovnika3 i razini proračunske transparentnosti svih lokalnih jedinica. S ovim tekstom i tabelama koje se nude i u Excel formatu, čitatelji se mogu upoznati s fiskalnim stanjem svojih lokalnih jedinica, a mogu poslužiti i kao podloga za analizu pri eventualnom odlučivanju o teritorijalnoj i fiskalnoj reorganizaciji države.

Radom se daje shematski pregled upravnih tijela od sredine 19. stoljeća do 1945. godine na području nadležnosti Državnoga arhiva u Slavonskom Brodu. Obuhvaćena su sva upravna tijela koja su postojala samostalno. Također su navedena upravna tijela koja su pravno bila u sastavu vojne uprave. Pregled je prvenstveno namijenjen arhivskim djelatnicima, ali i drugim istraživačima koji se bave poviješću uprave i upravnih tijela ovog područja.

Cilj je ovoga rada analizirati otvorenost, odnosno transparentnost proračuna hrvatskih lokalnih jedinica. Željeli smo saznati mogu li građani na službenim internetskim stranicama svojih lokalnih jedinica pronaći prijedlog proračuna, izglasani proračun i proračun za građane za 2013. Pokazalo se da je razina otvorenosti lokalnih proračuna, posebice općina, vrlo niska, rijetke se jedinice trude građanima približiti proračun, brojne jedinice imaju vrlo manjkave internetske stranice, a neke ih općine ni nemaju. Ohrabruje, ipak, postojanje jedinica s odličnim internetskim stranicama. Za bolju otvorenost lokalnih proračuna neophodna je reforma sustava lokalnih jedinica, čvršća suradnja Vlade i Ministarstva financija sa zajednicom županija te udrugama gradova i općina u poticanju otvorenosti njihovih proračuna, bolja kontrola otvorenosti proračuna lokalnih jedinica, te napori samih jedinica da pravovremeno objavljuju proračunske dokumente i bitno poprave kvalitetu internetskih stranica.

U priručniku se objašnjava značaj obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti za gradove i općine, u smislu ispunjavanja zakonskih obveza i održivog lokalnog razvoja

Cilj rada je utvrditi opća obilježja promjene broja stanovnika te promjene u razmještaju stanovništva od prvog modernog austrijskog popisa 1857. do posljednjeg austrijskog popisa 1910. na današnjem prostoru Istarske županije, njezinih gradova, općina i naselja.

Daje se pregled (povijesni) oko lokalne i regionalne samouprave u Republici Hrvatskoj. Analiziraju se vrste lokalnih i regioanlnih zajednica, kroz ustroj, način izbora, djelovanje istih. Uakzuje se ustavna i zakonska, ali i staturna rješenja navedenog.

Istraživanju se pristupilo s činjenicom da selo u svojoj osnovi treba ostati „ selo s identitetom“ i boljom ekonomskom strukturom, te da resursima ruralnog prostora treba upravljati oprezno kako se ne bi narušila autohtonost sela i poremetila ekološka ravnoteža, održivi razvoj. Ovakvim istraživanjem koje do sada još nije provedeno u Istarskoj županiji pokušalo se dobiti realan uvid u stanje ruralnog prostora. Istraživanje se provelo metodom anketnog upitnika na uzorku od 34 jedinice lokalne samouprave (općine i gradovi), te analizom i deskripcijom dostupnog materijala 2008. godine. Na anketne upitnike odgovarali su pročelnici i načelnici JLS i drugi zaduženi za upravljanje resursima na ruralnom prostoru Istre. Zadatak istraživanja bio je istražiti kakva je pomoć i od koga, te koji je model upravljanja potreban za razvoj ruralnog prostora. Istraživanjem koje se provelo na terenu, došlo se do spoznaja koje mogu omogućiti predlaganje konkretnih mjera u funkciji razvoja ruralne sredine s čime se dugoročno ubrzava razvoj i kvaliteta življenja na tim prostorima.

Broj općina, gradova i županija u Hrvatskoj je u zadnje vrijeme jedno od češće spominjanih pitanja. Sam njihov broj nije najvažnije pitanje na koje se traži odgovor. Odgovori se traže i na druga pitanja. Posebno treba izdvojiti pitanje odnosa lokalne i područne samouprave sa središnjom državom, pitanje daljnjeg razvoja fiskalne decentralizacije, kao i pitanje lokalnog i regionalnog razvoja i neka druga pitanja.

Lokalna i regionalna samouprava su dio vertikalne diobe vlasti, u kojima, jedinice obavljaju lokalni i regionalni samoupravni djelokrug poslova. Predstavnička tijela i izvršna tijela se formiraju na osnovi izbornih rezultata. Načelo generalne klauzule uz korekciju načela supsidijarnosti su oblici prihvaćanja načela EPLS.

Razmatra se razvoj teritorijalne organizacije u Hrvatskoj od 1886. do 1992. te od 1992. do 2009. Komentiraju se tvrdnje o prevelikom broju općina, gradova i županija, kao i podaci o broju zaposlenih. Analizira se pravna regulacija lokalne samouprave u Ustavu, temeljnom Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te nizu drugih zakona. Ističu se nedostaci te regulacije kao jedan od temeljnih pokazatelja, a možda i uzroka nedovoljne decentralizacije. Ocjeni o prevelikom broju jedinica suprotstavlja se niz argumenata prema kojima je najprije potrebno odrediti daleko širi lokalni samoupravni djelokrug, osigurati dovoljne vlastite izvore sredstava za obavljanje poslova za svoje građane, usmjeriti lokalne jedinice na međusobnu fleksibilniju suradnju, pozabaviti se etičkim standardima te stvoriti druge uvjete za normalno funkcioniranje lokalne i regionalne samouprave. Tek nakon toga moglo bi se utvrditi koje jedinice eventualno ne udovoljavaju temeljnim uvjetima opstanka. Daje se niz prijedloga za unapređenje regulacije i općenito uvjeta funkcioniranja teritorijalne samouprave. Tek njihovim ostvarenjem reducirao bi se vrlo visok stupanj centralizacije i birokratizacije hrvatske države, a na korist građana i gospodarstva., The author deals with the development of territorial organisation in Croatia between 1886 and 1992 and between 1992 and 2009. He comments on the claims that there are too many municipalities, towns and counties, and proceeds with the opinion about the employment records. The paper contains an analysis of legal regulation of local self-government in the Constitution, the Law on Local and Regional Self-Government, and a number of other laws. It stresses the flaws of these pieces of legislation as one of the basic indicators and possible causes of insufficient decentralisation. The author opposes the opinion that there are too many local self-government units by enumerating several arguments according to which it is first necessary to determine a much wider self- government scope, to ensure sufficient local financial sources to perform services for the citizens, to direct local units to more flexible inter-municipal cooperation, to deal with ethical standards, and to create other conditions for normal functioning of local and regional self-government. Only after that comprehensive task has been completed, it will be possible to determine which units do not meet basic conditions for survival. The paper contains a number of suggestions for legal framework improvements and improvements with regard to the functioning of territorial selfgovernment. If these suggestions were realised, it would be possible to reduce the high level of centralisation and bureaucratisation of Croatia, to the benefit of its citizens and its economy

Gradovi, općine i naselja Osječko - baranjske županije predstavljni osnovnim povijesno-geografskim podatcima i fotomaterijalom.

U radu se objašnjavaju osnovni elementi izgradnje ekspertnog sustava za upravljanje ljudskim potencijalima posebice u županijama, općinama i gradovima kao nositeljima izgradnje i unaprjeđenja regije. Raščlamba ekspertnog sustava ukazuje na niz mogućih problema i poteškoća, te daje cjeloviti prikaz najvažnijih aspekata u izgradnji, a djelomično i u samom rukovođenju ljudskim potencijalima. Poseban osvrt dan je na detaljnu analizu pri stručnom usavršavanju djelatnika.

Analizirajući prirodno kretanje stanovništva po gradovima i općinama u razdoblju 1998.-2001. uočava se da je tek 23% teritorijalnih jedinica imalo prosječnu pozitivnu prirodnu promjenu. Ta su područja većinom okupljena u dijelovima Dalmacije, Slavonije i Međimurja. Između prirodno depopulacijskih prostora najveće stope prirodnog pada stanovništva imala su tradicionalna emigracijska područja s poremećenom dobnom strukturom te prostori zahvaćeni velikosrpskom agresijom.

U smjeru održivosti : priručnik za gradove i općine

Rad analizira depopulaciju u Istarskoj županiji 1981.-2001. U tom razdoblju depopuliralo je 399 naselja, četvrtina stanovništva i 40% površine županije.

U radu se raspravlja o gospodarskim promjenama u Koprivničkoj Podravini i Kalničkom prigorju (Koprivničko-križevačka županija) nastalim nakon 1991. godine, tj. u tranzicijskom razdoblju. Težište problematike stavljeno je na prikaz ekonomske strukture, zaposlenosti i obilježja poslovnih subjekata (firmi). Uspoređuje se struktura zaposlenih po sektorima 1991. i 2001. i analiziraju se firme s obzirom na njihovu prostornu distribuciju, veličinu, djelatnosti i oblik vlasništva 1999. godine., This work discusses the economic changes in the Podravina region around Koprivnica and the Foothills of Kalnik (County of Koprivnica and Križevci) that appeared after 1991, i. e. in the transition period. The problem emphasis has been laid on the presentation of economic strukture, employment and characteristics of business subjects (firms). The author compares the structure of the employed according to sectors in 1991 and 2001, and analyses firms regarding their spatial distribution, size activities and ownership form in 1999.

Na temelju prethodnih rezultata popisa stanovništva 2001. razmotrena je promjena broja stanovnika u odnosu na 1991. godinu po gradovima i općinama. Uočena je polarizacija na prostore populacijske koncentracije (priobalje, okolica velikih gradova, Međimurje, središnja Slavonija) te izrazite depopulacije (ratom zahvaćena područja, Gorski kotar, Podravina, bjelovarsko područje) što je još više narušilo i onako neravnomjernu sliku naseljenosti hrvatskog prostora.

Na temelju prethodnih rezultata popisa stanovništva 2001. razmotrena je promjena broja stanovnika u odnosu na 1991. godinu po gradovima i općinama. Uočena je polarizacija na prostore populacijske koncentracije (priobalje, okolica velikih gradova, Međimurje, središnja Slavonija) te izrazite depopulacije (ratom zahvaćena područja, Gorski kotar, Podravina, bjelovarsko područje) što je još više narušio i onako neravnomjernu sliku naseljenosti hrvatskog prostora., Based on the preliminary results of the census of 2001, the change in the population number has been considered in relation to the census of 1991, and by towns and municipalities. Polarization to the areas of population concetration (the coastal area, surroundings of large cities, Međimurje, central Slavonia), and to those of prominent depopulation (the war - engulfeld areas, Gorski Kotar, Podravina, the region of Bjelovar) was noticed, which disturbed even more the already ununiform picture of population in Croatia.

U radu je prikazan demogeografski razvoj Hrvata u 20. stoljeću po manjim prostornim cjelinama, odnosno po regijama, općinama, gradovima i naseljima. Između 1910. i 1991. godine relativni udjel Hrvata u ukupnom stanovništvu regija nije se smanjio samo u vrbaškoj regiji dok je u ostalih deset regija drastično pao. Od 105 bosanskohercegovačkih općina Hrvati su između 1971. i 1991. godine u svega 29 općina (28%) zabilježili apsolutni porast broja svojih pripadnika dok je istodobno ukupno stanovništvo poraslo u 70 općina. Dok je između 1910. i 1991. godine ukupno gradsko stanovništvo povećano 409% porast Hrvata iznosio je tek 231%. Daleko najveći priljev stanovništva u gradove imali su Srbi, čak 607%. U odnosu na početak stoljeća Hrvati su u 6 gradova izgubili etničku većinu dok su u većini ostalih znatno smanjili svoj udjel. Godine 1991. nije bilo niti jednog važnijeg gradskog središta u kome su Hrvati bili barem najbrojnija etnička skupina. Premda su naselja s hrvatskom većinom bila etnički najhomogenija, Hrvati su u odnosu na na 1895. godinu postali manjina u još 54 ostalih naselja.

Predmet istraživanja ovog rada je demografski razvoj Hrvata u Bosni i Hercegovini po službenim podacima popisa stanovništva u razdoblju 1895-1991 godine. Na razini čitave Bosne i Hercegovine rezultati pokazuju konstantan apsolutni i relativni porast broja Hrvata između 1895. i 1948. godine, te smanjenje njihovog udjela u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine nakon te godine. U radu je prikazana i promjena broja Hrvata po manjim prostornim jedinicama; regijama, općinama, gradovima i naseljima. Mađu njima, najnepovoljnije brojčano kretanje Hrvati su zabilježili u gardovima. Dok je njihov broj u gradskim naseljima u razdoblju 1910-1991. godine povećan 231%, Muslimani su imali porast 268%, a Srbi čak 607%. U drugom dijelu razmatran je utjecaj mehaničkog i prirodnog kretanja na popisne promjene triju glavnih etničkih skupina u Bosni i Hercegovini (Hrvata, Muslimana i Srba). Od osnovnih demografskih struktura etničkih skupina prikazane su promjene u biološkoj strukturi-po spolu i dobi te po stupnju naobrazbe. Na kraju rada u kratkim je crtama s demografskog aspekta dat osvrt o demografskim posljedicama (na hrvatsko stanovništvo) posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine.

U članku se analizira kvantitativno kretanje stanovništva Hrvatske prema popisima 1948. i 1991. godine, a na osnovi novog teritorijalnog ustroja lokalne uprave i samouprave (489 općina i gradova). Osobita pozornost poklonjena je promjenama u prostornom rasporedu naseljenosti, te posljedicama koje su te promjene izazvale., The article has an analysis of quantitative situation in population of Croatia, as recorded in the 1948, and 1991 census, based on the new territorial division of local goverments and self-goverment (489 municipalities and towns).