Search

U današnjem ozračju probuđenih nacionalnih, regionalnih i lokalnih identiteta folklor nanovo buja, ruši umjetnu dihotomiju folklora i folklorizma, osvaja medije, preuzima nove simboličke uloge i prolazi kroz brza prevrednovanja na mnogim društvenim razinama. Otvara se gotovo lov na tradiciju, koja se preimenovanjem u “zaštićenu baštinu” okamenjuje i institucionalizira. Popisivanjem i određivanjem što je manje ili više vrijedno u tradicijskome smislu, opisom točnom izgleda ili oblika teksta stvaramo muzejske primjerke i uništavamo najvažniju odrednicu folklora – nesputanu i neomeđenu komunikaciju između svih sudionika, pravo na vlastiti tekst. Raspravlja se o mogućim putovima folklorističkih istraživanjima, ali i skepsi koja je dominantna u suvremenim raspravama o budućnosti folkloristike.

Prikaz života i rada znamenite folkloristice i književne teoretičarke i povjesničarke te književnice M. Bošković-Stulli, koja je preminula u kolovozu 2012. Iscrpno se navode podaci iz njezine biografije te opisuje i procjenjuje njezin prinos skupljanju i očuvanju narodnoga blaga u nacionalnoj kulturi, a posebno nezaobilazan teorijski pristup i znanstvena valorizacija usmene književnosti unutar cjelokupnoga korpusa hrvatske književnosti.

Prikaz života i rada znamenite folkloristice i književne povjesničarke M. Bošković-Stulli, koja je preminula u kolovozu 2012. Razmatra se njezin prinos skupljanju i očuvanju narodnoga blaga u nacionalnoj kulturi, a posebno nezaobilazan teorijski pristup i znanstvena valorizacija usmene književnosti unutar cjelokupnoga korpusa hrvatske književnosti.

Rad prikazuje izbor folklorističkih tekstova, koji su u čitanci pomno i mudro izabrani, kontekstualizirani, međusobno sučeljeni i ukratko prokomentirani pa raskrivaju povijest, zanos, poticaje, mijene i zlatno doba folkloristike, njezine dosege, potencijale, promašaje i poveznice sa srodnim istraživačkim poljima i granama. Knjiga u tri naoko odijeljene, ali zapravo duboko prepletene cjeline (Folklor(istika), što je to?, Folkloristika i drugi, Folkloristika i mi) donosi izbor članaka iz razgranate mreže folklorističkih pristupa i škola.

Rad prikazuje i analizira 13 teorijskih folklorističkih i etnoreatroloških radova Ivana Lozice. Konstatira se da knjiga Zapisano i napisano... prvi put u hrvatskoj humanističkoj znanosti sustavno, argumentirano, meritorno teorijski pristupa folkloru. Autorovi teorijski stavovi utemeljeni su u recentnoj svjetskoj znanstvenoj literaturi, ali propitani i iskušani prije svega u vlastitim terenskim istraživanjima.

Rad predstavlja i analizira 13 teorijskih folklorističkih i etnoreatroloških radova Ivana Lozice. Konstatira se da knjiga Zapisano i napisano... prvi put u hrvatskoj humanističkoj znanosti sustavno, argumentirano, meritorno teorijski pristupa folkloru. Autorovi teorijski stavovi utemeljeni su u recentnoj svjetskoj znanstvenoj literaturi, ali propitani i iskušani prije svega u vlastitim terenskim istraživanjima.

U radu se raspravlja o razvoju i dosezima hrvatske folkloristike na kraju 19. te u 20. st. Posebna je pozornost dana analizi i valorizaciji rada Instituta za etnologiju i folkloristiku te se propituje njegovo mjesto u zasnivanju znanstvenih istrazivanja i promisljanja folkloristike u Hrvatskoj u 20. st.

Programatski tekst o razvoju istraživanja hrvatske folkloristike na početku novoga milenija s kratkim sažetkom dosadašnjih istraživanja.

Zbornik radova O pričama i pričanju danas izbor je tekstova izlaganih na istoimenom znanstvenom skupu koji se u studenom 2013. godine održao u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Usmjerenost skupa na istraživanja i istraživače, uz domaće, iz zemljopisno (pa i jezično) bliskih nam prostora (slavističkih ponajprije) bila je motivirana zajedničkim prošlim višestrukim prepletanjima metodologija, terenskih i teorijskih istraživanja, obrada tekstova, tipova klasifikacija pripovjednih žanrova i sl. Na snazi su već neko vrijeme naizgled kontradiktorne ideje da je postmoderno stanje najavilo raskid s velikim pričama (navodno sveobuhvatnim, istinitim, vječnim) te istodobno snažno promoviralo narativni obrat koji pokazuje da su priče i pričanja prepoznati kao relevantna, a u nekim kontekstima i disciplinama i ključna istraživačka područja ili perspektive. Mnoge su discipline, osim onih koje pripovijedanje imaju kao svoj primarni istraživački predmet, u posljednjih nekoliko desetljeća doživjele narativni obrat: primjerice historiografija, psihologija, sociologija, lingvistika te afirmacija malih priča poprima nerijetko i aktivistički prizvuk. Međutim, i danas se čini kao da analitičku važnost malih priča treba braniti kao što se brane glasovi malih, zapostavljenih, marginaliziranih, drukčijih. U tim je okolnostima, kao logična posljedica naoko kontradiktornih ideja, ponovno naraslo, katkad i neosviješteno zanimanje za folkloristički pojam priče kao dijaloški oblikovanog prijenosa imaginarija, iskustava i znanja u kojem se dodiruju kolektivno i individualno, tradicijsko i suvremeno, verbalno i neverbalno, spoznajno i tjelesno. Ideja je to koja oblikuje zbornik od korice do korice. Sve studije u zborniku pokazuju da je interes za priču iznimno velik i raznolik što potvrđuje ideju da je život bez priča u gotovo svim svojim aspektima nezamisliv. Svim je prilozima zajedničko uvjerenje da su priče moćno sredstvo oblikovanja i preoblikovanja stvarnosti. U jednima se priča određuje i tumači kao pokretačka snaga društvenih akcija, promotor ideja, vjerovanja i svjetonazora te mjesto stvaralačke slobode (znanstvene, umjetničke, individualne, kolektivne, tradicijske, suvremene, vokalne, nevokalne, verbalne, tjelesne, u snu i na javi), a u drugima, katkad istodobno, kao prostor poteškoća s izricanjem “neizrecivo velikog” da bi se ispunila tišina traume, boli, sputanosti, zapostavljenosti, konflikta i nemoći.

Zorica Vitez je iznimno svestrana znanstvenica. Širina njezinih interesa, znanstvena znatiželja i stalna upitanost o polazištima istraživačkog i primijenjenog rada očituju se i u ovome zborniku, priređenom u povodu njezina 70. rođendana. U tematskoj, žanrovskoj, pa i medijskoj raznolikosti priloga – od znanstvenih članaka do stručnih osvrta, osobnih crtica, literarnih i vizualnih darova slavljenici – zrcali se izazov tradicijske kulture kao predmeta istraživanja, ali jednako tako i pristupi Zorice Vitez etnološkom pozivu i profesiji te odjek njezina djela u stručnoj javnosti. Svi okupljeni autori – štovatelji, kolege i prijatelji Zorice Vitez – većinom se svojim prilozima izravno naslanjaju na njezine radove, potvrđujući njihovu vrijednost za struku, ali i Zoričinu dijalogičnost i otvorenost novim idejama. Prilozi su raspoređeni u tri cjeline: u prvoj je naglasak na razmatranju raznolikih aspekata užeznanstvenog, a u drugoj primijenjenog rada, dok su u trećoj okupljene posvete i crtice o suradnjama sa slavljenicom.