Pićanska biskupija zanimljiv je povijesni, politički i vjerski element Istarskog poluotoka koji se rijetko istražuje kao jedna cjelina te upravo zbog tog razloga ovaj rad donosi zanimljiv presjek svakodnevnog srednjovjekovnog života žitelja biskupije. Iako se pri prvoj pomisli na Istarske freske misli na mjesta kao što su Beram, Rakotule ili Oprtalj, prostor nekadašnje Pićanske biskupije i današnjeg Pićanskog dekanata doista ima zanimljive i očaravajuće freske. One kao jedinstven povijesni izvor mnogo govore o svakodnevnom životu kasnosrednjovjekovnog čovjeka istarskog prostora. Sačuvane freske Pićanske biskupije nastajale su postepeno od trinaestog do šesnaestog stoljeća i protežu se od Draguća na sjeveru do Pićna na jugu te „nude“ zanimljiv presjek svakodnevne povijesti. Iako freske najčešće povezujemo uz religiju i umjetnost, one nam ako ih promatramo iz povjesničarskog kuta gledišta govore o razvoju feudalizma tog „pravog“ srednjovjekovnog obilježja na prostru biskupije. Uz pomoć slikarija u mjestima Draguću, Pazu i Gračišću možemo pratiti razvoj srednjovjekovna društva od trinaestog do šesnaestog stoljeća, od društva tri staleža do staleža svijeta. Shodno tome zanimljivo je gledati freske kao sredstvo političke i društvene propagande viših slojeva društva. S obzirom na to da se društvo srednjovjekovne Biskupije mahom sastojalo od velikaša i seljaka, zanimljivo je promotriti na koji se način slikalo pojedine društvene skupine, koju su odjeću nosili, koje svece zagovarali te u kojim su prostorima živjeli. Plemstvo, naslikano gotovo u svim crkvama, nosilo je skupu baršunastu ili lanenu odjeću, sašivenu u raznim bojama i oblicima. Također je u Pićnu i Gračišću uprizoren lov kao jasan primjer demonstracije snage i moći pojedinog velikaša. S druge stane uz pomoć crkava i svetaca u Gologorici, Pazu, Pićnu i Draguću stvaramo sliku o seljaku Pićanskog podneblja, koji je nosio jednostavnu i jednobojnu odjeću, hranio se pretežito žitaricama i uz životinje preživljavao ta surova vremena. Kasni srednji vijek također je zanimljiv period u razvoju vojnih tehnologija i inovacija, a uz pomoć fresaka biskupije pratimo razvoj vojski od onih feudalnih do plaćeničkih. Rat možemo često povezati uz glad i bolesti te shodno toj ideji promatramo freske koje na mnogim mjestima svjedoče o brojnim zdravstvenim tegobama stanovništva koje je često smrt vidjelo kao izlaz iz ovozemaljskih muka. Napose nakon izbijanja velikih kužnih epidemija koje su promijenile dotadašnji pogled na ovozemaljski život i smrt. The Diocese of Pićan is an interesting historical, political and religious element of the Istrian peninsula that is rarely explored as a whole, and for this reason, this work provides an interesting cross-section of the everyday medieval life of the inhabitants of the diocese. Although the first mention of Istrian frescoes refers to places such as Beram, Rakotule or Oprtalj, the area of the former Pićan diocese and today's Pićan deanery really has interesting and enchanting frescoes. As a unique historical source, they say a lot about the everyday life of the late medieval man of the Istrian area. The preserved frescoes of the Diocese of Pićan were created gradually from the 13th century. to the 16th century and stretch from Draguć in the north to Pićan in the south and "offer" an interesting cross-section of everyday history. Although frescoes are most often associated with religion and art, if we look at them from a historical point of view, they tell us about the development of feudalism of this "true" medieval feature in the diocese. With the help of paintings in Draguć, Paz and Gračišće, we can follow the development of medieval society from the XIII. to the sixteenth century, from a society of three classes to the classes of the world. Accordingly, it is interesting to look at frescoes as a means of political and social propaganda of the higher strata of society. Given that the society of the medieval diocese consisted mainly of nobility and peasants, it is interesting to observe how certain social groups were painted, what clothes they wore, which saints they advocated and in which areas they lived. The nobility painted in almost all churches wore expensive velvet or linen clothes, sewn in various colors and shapes. Hunting was also staged in Pićan and Gračišće as a clear example of the demonstration of the strength and power of an individual nobleman. On the other hand, with the help of churches and saints in Gologorica, Paz, Pićan and Draguć, we create a picture of a peasant from Pićan aeria, who wore simple and one-color clothes, fed mostly cereals and survived those cruel times with animals. The late Middle Ages is also an interesting period in the development of military technologies and innovations and with the help of frescoes of the diocese we follow the development of armies from the feudal to the mercenary. We can often associate war with famine and disease, and according to this idea we observe frescoes that in many places sit on the numerous health problems of the population, which often saw death as a way out of earthly torments. Especially after the outbreak of major contagious epidemics that have changed the previous view of earthly life and death.