Search

The EPPO is a kind of hybrid authority with cumulative competences encompassing investigative and prosecutorial functions. The concept of the EPPO has reactualised the locus regit actum principle. The applicable national law is the law of the MS whose European Delegated Prosecutor is handling the case. National law will apply to the extent that a matter is not regulated by the EPPO Regulation, and, in the case where a matter is governed by both national law and the EPPO Regulation, the latter will prevail. The way of determining the national law and the possibilities of applying one national law during the investigation and another during the trial makes it hard for citizens to foresee the consequences of the proceedings, which means that this may be considered unfair and in contradiction with the equality of arms principle. Regarding the principles for cooperation, outside the EU, cooperation is based on the principle of mutual legal assistance, and, inside the EU and linked with the EPPO, cooperation is based on the principle of sincere cooperation, as the key principle of general application in the EU legal order. Having in mind that admissibility rules are closely connected with the legality of gathered evidence and exclusionary rules, this is an issue that raises concerns since there are huge differences between the legal systems of participating MSs, non-participating MSs (NPMSs), and third countries. The need for judicial review of the EPPO’s procedural acts is commonly deemed necessary, but there is no accepted model, either regarding the scope of judicial review, or the EPPO’s autonomous powers. Having in mind differences in national legislations, the dilemma of whether decisions to open, conduct or close a criminal investigation fall within the discretion of the EPPO or whether they are related to human rights and are subject to judicial review presents itself as a stumbling block. It is also necessary to amend and adjust national legislation regarding the prosecution office, and court competences and codes of criminal procedure as preconditions for the successful integration of the EPPO into national criminal justice systems., EJT je vrsta hibridnog tijela s kumulativnim nadležnostima, koje obuhvaća istražne i tužiteljske funkcije. Koncept EJT-a ponovno je aktualizirao princip locus regit actum. Primjenjivo nacionalno pravo bit će pravo države članice čiji europski delegirani tužitelj vodi slučaj. Nacionalno pravo primjenjuje se u mjeri u kojoj stvar nije regulirana Uredbom o EJT-u, a u slučaju kada stvar regulira i nacionalno pravo i Uredba o EJT-u Uredba će imati prednost. Način utvrđivanja nacionalnog zakona i mogućnosti primjene jednog nacionalnog zakona tijekom istrage, a drugog tijekom suđenja građanima otežava predviđanje posljedica postupka, pa se to može smatrati nepravednim i u suprotnosti s jednakošću oružja. Što se tiče načela suradnje, izvan EU-а suradnja se temelji na načelima uzajamne pravne pomoći, a unutar EU-a suradnja će se temeljiti na načelu iskrene suradnje, kao ključnom načelu opće primjene u pravni poredak EU-a. Uzimajući u obzir činjenicu da su pravila o prihvatljivosti usko povezana sa zakonitošću prikupljenih dokaza i s pravilima o isključivanju dokaza, to pitanje izaziva zabrinutost jer postoje velike razlike između pravnih sustava država članica koje sudjeluju (MSs), država članica koje ne sudjeluju (NPMSs) i trećih zemalja. Potreba za sudskim preispitivanjem postupovnih akata EJT-a identificira se kao nužna, ali ne postoji prihvaćeni model ni u pogledu opsega sudske revizije ni u pogledu autonomne ovlasti EJT-a. Uzimajući u obzir razlike u nacionalnom zakonodavstvu, kamen spoticanja jest dilema jesu li odluke o otvaranju, provođenju ili zatvaranju kaznene istrage u nadležnosti EJT-a ili su povezane s ljudskim pravima te će biti predmet sudske revizije. Također je nužno izmijeniti i prilagoditi nacionalno zakonodavstvo u pogledu tužiteljstva, sudskih nadležnosti i zakonika o kaznenom postupku kao preduvjeta za uspješnu integraciju EJT-a u nacionalni kaznenopravni sustav.

This article addresses some theoretical and practical problems concerning coordination between the EPPO and national prosecuting authorities, seen from the Croatian perspective. Since investigations of the EPPO will be conducted according to national law, their efficiency will depend on the efficiency of national legal systems, but also on the efficiency of the EPPO’s coordination with national authorities. There are two basic principles that regulate coordination between the EPPO and competent national prosecuting authorities: the principle of shared competence and the principle of sincere cooperation, meaning that the EPPO and national prosecuting authorities should work together and with the same goals, which implies mutual trust, loyalty and intense communication. Still, the EPPO exercises priority competence, which is reflected in its right of evocation. The analysis of some challenges to the system of shared competence and sincere cooperation, considered from the perspective of current Croatian criminal procedure legislation, shows that the complementarity principle may be a useful tool in regulating coordination between the EPPO and Croatian prosecuting authorities in specific situations where the EPPO must decide whether to use the right of evocation, although existing language barriers may reduce its practical utility., U članku se razmatraju određeni teorijski i praktični problemi vezani uz koordinaciju između Ureda EJT-a i nacionalnih tijela kaznenog progona promatrani iz hrvatske perspektive. Budući da će se istrage Ureda EJT-a provoditi prema nacionalnom pravu, njihova učinkovitost ovisit će o učinkovitosti nacionalnih pravnih sustava, ali i o učinkovitosti koordinacije Ureda EJT-a s nacionalnim vlastima. Dva osnovna načela reguliraju koordinaciju između Ureda EJT-a i nadležnih nacionalnih tijela kaznenog progona: načelo podijeljene nadležnosti i načelo lojalne suradnje, koja zahtijevaju da Ured EJT-a i nacionalna tužiteljstva rade zajedno i s istim ciljevima, što podrazumijeva međusobno povjerenje, lojalnost i intenzivnu komunikaciju. Ipak, u odnosu na nacionalna tijela kaznenog progona, Ured EJT-a ima prvenstvenu nadležnost, koja se odražava kroz njegovo pravo evokacije. U članku se ističe nekoliko problema koje je moguće očekivati u koordinaciji Ureda EJT-a i državnog odvjetništva kao nacionalnog tijela kaznenog progona u kontekstu prava evokacije Ureda EJT-a te se traži odgovor na pitanje bi li primjena načela komplementarnosti pomogla u njihovu rješavanju. Analiza je najprije obuhvatila problematiku koordinacije delegiranih europskih tužitelja s domaćom policijom, potom problematiku koordinacije Ureda EJT-a i državnog odvjetništva s obzirom na propisane rokove za provođenje istrage i podizanje optužnice te problematiku vezanu uz utvrđivanje iznosa štete financijskim interesima Europske unije, koji je ključni element u odlučivanju o tom hoće li Ured EJT-a koristiti svoje pravo evokacije, odnosno određeni predmet uputiti hrvatskom državnom odvjetništvu kao nadležnom nacionalnom tijelu, ili to neće učiniti. Provedena analiza pokazuje da načelo komplementarnosti može biti koristan alat u reguliranju koordinacije između EPPO-a i hrvatskog državnog odvjetništva kada Ured EJT-a mora odlučiti hoće li koristiti svoje pravo evokacije, premda bi postojeće jezične prepreke mogle umanjiti njegovu praktičnu korisnost.