Search

Turizam je jedan od najbrže rastućih sektora u svijetu i često se bira kao strategija razvoja, posebice u zemljama u razvoju. Zemljama u razvoju se smatraju zemlje koje su na niskom stupnju ekonomskoga, političkoga i socijalnoga razvoja s obzirom na postignuti stupanj napretka u suvremenome svijetu, unatoč svojemu prirodnomu bogatstvu i ljudskomu potencijalu. Implementacijom turizma postižu se značajni napreci u pogledu zaposlenja, ravnopravnosti, brzo se dolazi do tvrdih deviza, turizam posredno djeluje na ostale sektore te se postiže rast opće kvalitete života. Kada se govori o negativnim utjecajima najčešće je riječ o ekološko – sociološkoj sferi što se očituje u narušavanju okoliša, rastu kriminala i prostitucije te komercijalizaciji autohtone kulture. Kroz održiv pristup planiranju razvoja mogu se dugoročno postići dobri rezultati koji neće ugrožavati lokalno stanovništvo te dovesti do devastacije lokaliteta. Za potrebe istraživanja je provedena komparativna analiza četiriju otočnih zemalja s različitim turističkim pokazateljima i udjelima turizma u BDP-u. Kroz provedeno istraživanje je dokazano kako za razvoj turizma nije dovoljno bogatstvo resursne osnove već je potrebno planirati njezinu valorizaciju te izgradnju prateće infrastrukture i suprastrukture kako bi se posljedično ekonomski efekti turizma pozitivno odrazili na gospodarstvo zemlje. Tourism is one of the fastest-growing sectors in the world is often chosen as a development strategy, especially in countries in development. Countries in development are countries that despite all their potential have a low level of economic, political and sociological development in comparison to the overall development level in the world. By implementing tourism, significant progress regarding employment, equality, foreign income, general life quality and positive influence on other sectors is being noted. When speaking about negative influences, they are mostly manifested in ecological and sociological spheres of life through environmental issues, growth of crime and prostitution statistics, and commercializing original domestic culture. Through sustainable development planning on a long term basis, good results can be accomplished without endangering locals or their habitat. For research purposes, a comparative analysis of four island states that differ in tourism characteristics and tourism share in countriy´s GDP has been conducted. Through the conducted research in this paper, it is clear that having resources is not enough for tourism development. Activities should be planned in order to protect the resources while building the infrastructure necessary for tourism to develop and consequently make positive economic results that will influence the entire country’s economy.

This article presents results of the research in contemporary trends of international economic inequality. The author argues that international economic inequality is a bidirectional and complex concept. The bidirectionality and complexity of the concept is reflected in the fact that there are countries that concurrently converge to or diverge from the most developed countries in terms of their economic development. The key finding presented here is the rise of economic inequality between countries, especially between the poorest and the richest countries. The exceptions are some countries that have made significant progress in the period from 2000 to 2014 in reducing the economic inequality in comparison to the richest countries. The most important factors that have contributed to their progress are distinctive economic institutions and development policies of those countries, as well as the effects of the financial crisis since 2007-2008, which caused a decade-long stagnation in the most developed parts of the world., Rad je posvećen istraživanju savremenih trendova međunarodne ekonomske nejednakosti. Namera autora u ovom radu jeste da ukaže da je međunarodna ekonomska nejednakost dvosmeran i složen koncept. Dvosmernost i složenost tog koncepta se ogleda u činjenici da istovremeno postoje zemlje koje se u pogledu razvoja udaljavaju ili približavaju najrazvijenijim državama. Ključni zaključak rada jeste da ekonomska nejednakost između država raste, posebno između najsiromašnijih i najbogatijih država. Izuzetak su pojedine zemlje koje su u periodu od 2000. do 2014. godine učinile značajan iskorak u smanjenju ekonomske nejednakosti u usporedbi sa najbogatijim državama. Najvažnije faktore koji su doprineli tom napretku čine osobene ekonomske institucije i razvojne politike tih država, kao i finansijske krize i višedecenijska stagnacija u najrazvijenijim delovima sveta.

Poslednje decenije ovog veka obeležile su promene pa rticipacije sektrora u ekonomskom razvoju kojima je tercijarni sektor do bio na značaju. Sektor koji je permanentno bio zapostavlj en i čiji je uticaj bio minimiziran, postao je lokomotiva ekonomsko g prosperiteta, naročito u razvijenim tržišnim ekonomijam a. Međusektorska preraspodela ekonomskog uticaja dinamičkog j e karaktera. Na početku ljudskog razvoja najznačajniji je b io primarni sektor sa poljoprivredom kao dominantnom gran om delatnosti. Prva industrijsko - tehnološka revolucija uslovi la je da na značaju dobije sekundarni sektor sa teškom industrijom kao vodećom granom, a najnovija, treća tehnološka revolucij a gde su nosioci razvoja kompjuterska tehnologija sa informacijom ka o osnovnim razvojnim resursom, doprinela je prosperite tu servisnog sektora koji se direktno bavi proizvodnjom, obradom i ra zvojem informacija. Tehnološki napredak nije pozitivno delovao isključivo n a razvoj tercijarnog sektora, jer ne postoji delatnost u svakom o d tri sektora koja u sebi ne uključuje informaciju kao resurs. Stoga ne postoji bojazan da će razvijene tržišne ekonomije postati servi sna, uslužna društva sa zapostavljenim primarnim i sekundarni m sektorom. Pre bi se moglo govoriti o novim načinima zaj edničkog tržišnog delovanja i sektora međuzavisnosti koja je dan as izraženija nego ikada, bez obzira na povećani uticaj tercijarnog sektora. Last decades of this century have brought about chang es in the sectors participation in economic development by which t ertiary sector assumed greater importance. The sector which has b een permanently neglected, and whose influence has been mi nimized, became a locomotive of the economic prosperity, part icularly in developed market economies. Intersectoral redistribution of economic influence has dynamic characteristic. In the very beginning of the human deve lopment the primary sector with agriculture as dominant activit y was the most important one. First industrial and technological revolution attributed greater importance to the secondary (indus trial) sector with heavy industry as a leading branch, and new third technology with information as a main development resource has b rought prosperity to the tertiary sector which directly produces, processes and develops information. Tehnological progress has not positively influenced o nly the tertiary sector but the others as well since there is no activity in either of the three sectors which does not include info rmation as a resource. Therefore there is no worry that developed market economies will become service producing societes that disr egard the primary and secondary sectors. It is rather a quest ion of new methods of the joint market action and sectoral interd ependence which is today more expressed than ever, regardless of an increased impact made by tertiary sector.