Search

Digitalni kabelski sustav definira se kao funkcionalni blok opreme koja obavlja prilagodbu pojasa televizijskog signala na karakteristike kabelskog kanala. Svaki ulazni videosignal prolazi kroz izvorno kodiranje kojim se smanjuje brzina prijenosa podataka. Slijedi multipleksiranje i formiranje prijenosnog toka. Kanalnim kodiranjem se osigurava unaprijedna zaštita od pogrešaka, a modulacijom se radi promjena parametara radiofrekvencijskog nositelja u skladu s promjenama signala koji je nastao kanalnim kodiranjem. Glavne razlike između sustava DVB-C i DVB-C2 su u vrsti modulacije, unaprijednom ispravljanju pogrešaka i ispreplitanju. Dodatno, DVB-C2 koristi zaštitne intervale i pilotske signale. U simulacijskom modelu, usporedbom LDPC omjera kodova, kod koji ima manji stupanj zaštite zahtijeva veću vrijednost omjera C/N za prijam bez pogrešaka. To vrijedi za sve ispitane modulacijske postupke. Složeniji modulacijski postupci zahtijevaju veće vrijednosti C/N za prijenos prividno bez pogrešaka. Digital cable system is defined as a functional block of equipment which performs the adaptation of band television signals to the characteristics of the cable channels. Each input video signal passes through the source coding in order to reduce the data rate. The next step is forming and multiplexing of transport stream. Channel coding ensures error protection. Modulation changes the parameters of the radio frequency carrier in response to changing signals occurring channel coding. The main differences between the systems DVB-C and DVB-C2 are the types of modulation, forward error correction and interleaving. In addition, DVB-C2 uses guard intervals and pilots. In the simulation model, by comparing the ratio of the LDPC code, a code that has a lower level of protection requires greater value C/N ratio to receive data without errors. This is true for all examined modulation procedures. More complex modulation procedures require higher values of C/N to transfer virtually without errors.