Search

Hrvatsko nacionalno pitanje nalazilo se u fokusu mnogih djela Miroslava Krleže. Mnogi tada mladi ljudi, poput prvog predsjednika samostalne Republike Hrvatske Franje Tuđmana, nakon prvotne naklonjenosti Hrvatskoj seljačkoj stranci prišli su komunističkom pokretu upravo pod utjecajem Krležinih uvida u nacionalno pitanje. Ovaj rad prikazuje razvoj njegovih stavova o nacionalnom pitanju kroz analizu njegovih političkih eseja te knjiga razgovora s Krležom. Svrha ovog rada je utvrđivanje razloga zbog kojih su Krležini uvidi u nacionalno pitanje utjecali na uključivanje mnogih ljudi u komunistički pokret. Utvrđeno je kako je Krleža vrlo rano prihvatio marksističko-lenjinistički princip samoodređenja te mu je ostao vjeran do smrti, iako je počeo sumnjati u mogućnost očuvanja socijalističke Jugoslavije nakon smrti Josipa Broza Tita. Moguće je zaključiti kako su Krležini uvidi u nacionalno pitanje mnoge privukli komunističkom pokretu jer je jasno ukazao na povezanost nacionalnog i klasnog pitanja. Naročito je važno bilo što Krleža nije dokazivao tu povezanost pozivanjem na apstraktne marksističke parole, nego preko konkretnih primjera iz nacionalne povijesti iz kojih je izvlačio zaključak kako su tijekom hrvatske povijesti viši slojevi uvijek paktirali s tuđinskim silama iz straha od narodnih masa dok su u isto vrijeme te iste mase indoktrinirali nacionalnim mitovima. Stoga je Krleža smatrao kako nacionalno oslobođenje Hrvata može nastupiti tek uz istovremeno klasno oslobođenje potlačenih masa unutar Hrvatske. The Croat national issue was in the focus of many works of Miroslav Krleža. Many of the then young people, like the first president of the independent Republic of Croatia Franjo Tuđman, shifted from supporting the Croat Peasant Party to supporting the Communist movement influenced by Krleža's insights in the national question. This thesis shows the development of Krleža's opinions on the national question through the analysis of his political essays and books of talks with Krleža. The purpose of this thesis is establishing the reasons why Krleža's insights in the national question influenced the inclusion of many people in the Communist movement. It was established that Krleža was early to accept the Marxist-Leninist principle of self-determination as a desirable model of liberating non-Serb nations inside the Yugoslav frame. This thesis shows that Krleža accepted Marxist-Leninist views early on and remained faithful to them until his death, although he started doubting that socialist Yugoslavia could be preserved after the death of Josip Broz Tito. It is possible to conclude that Krleža's insights in the national question drew many people in the Communist movement because he had clearly shown the connection between the national and class question. It was especially important that Krleža had not been proving the connection through evoking of abstract Marxist phrases, but through examples from national history from which he had concluded that , throughout Croatian history, the upper classes had always been pacting with foreign forces out of fear of popular masses while simultaneously indoctrinating those same masses with national myths. Therefore, Krleža thought that the national liberation of Croats could only happen simultaneously with the class liberation of suppresed popular masses inside Croatia.

Hrvatsko nacionalno pitanje nalazilo se u fokusu mnogih djela Miroslava Krleže. Mnogi tada mladi ljudi, poput prvog predsjednika samostalne Republike Hrvatske Franje Tuđmana, nakon prvotne naklonjenosti Hrvatskoj seljačkoj stranci prišli su komunističkom pokretu upravo pod utjecajem Krležinih uvida u nacionalno pitanje. Ovaj rad prikazuje razvoj njegovih stavova o nacionalnom pitanju kroz analizu njegovih političkih eseja te knjiga razgovora s Krležom. Svrha ovog rada je utvrđivanje razloga zbog kojih su Krležini uvidi u nacionalno pitanje utjecali na uključivanje mnogih ljudi u komunistički pokret. Utvrđeno je kako je Krleža vrlo rano prihvatio marksističko-lenjinistički princip samoodređenja te mu je ostao vjeran do smrti, iako je počeo sumnjati u mogućnost očuvanja socijalističke Jugoslavije nakon smrti Josipa Broza Tita. Moguće je zaključiti kako su Krležini uvidi u nacionalno pitanje mnoge privukli komunističkom pokretu jer je jasno ukazao na povezanost nacionalnog i klasnog pitanja. Naročito je važno bilo što Krleža nije dokazivao tu povezanost pozivanjem na apstraktne marksističke parole, nego preko konkretnih primjera iz nacionalne povijesti iz kojih je izvlačio zaključak kako su tijekom hrvatske povijesti viši slojevi uvijek paktirali s tuđinskim silama iz straha od narodnih masa dok su u isto vrijeme te iste mase indoktrinirali nacionalnim mitovima. Stoga je Krleža smatrao kako nacionalno oslobođenje Hrvata može nastupiti tek uz istovremeno klasno oslobođenje potlačenih masa unutar Hrvatske., The Croat national issue was in the focus of many works of Miroslav Krleža. Many of the then young people, like the first president of the independent Republic of Croatia Franjo Tuđman, shifted from supporting the Croat Peasant Party to supporting the Communist movement influenced by Krleža's insights in the national question. This thesis shows the development of Krleža's opinions on the national question through the analysis of his political essays and books of talks with Krleža. The purpose of this thesis is establishing the reasons why Krleža's insights in the national question influenced the inclusion of many people in the Communist movement. It was established that Krleža was early to accept the Marxist-Leninist principle of self-determination as a desirable model of liberating non-Serb nations inside the Yugoslav frame. This thesis shows that Krleža accepted Marxist-Leninist views early on and remained faithful to them until his death, although he started doubting that socialist Yugoslavia could be preserved after the death of Josip Broz Tito. It is possible to conclude that Krleža's insights in the national question drew many people in the Communist movement because he had clearly shown the connection between the national and class question. It was especially important that Krleža had not been proving the connection through evoking of abstract Marxist phrases, but through examples from national history from which he had concluded that , throughout Croatian history, the upper classes had always been pacting with foreign forces out of fear of popular masses while simultaneously indoctrinating those same masses with national myths. Therefore, Krleža thought that the national liberation of Croats could only happen simultaneously with the class liberation of suppresed popular masses inside Croatia.

U radu smo nastojali odgovoriti na pitanje postoji li optimalno rješenje za tajvansko pitanje te dati osvrt na nekoliko mogućih opcija. Prva opcija je de jure proglašenje neovisnosti Tajvana od NR Kine i promjena imena političkog entiteta iz Republika Kina (ROC) u Tajvan. Druga opcija je ujedinjenje Tajvana s državom maticom pod zajedničkom suverenom vlasti, uz mogućnost očuvanja autonomne uprave. Treća opcija bi bila održavati status quo dok okolnosti ne postanu povoljnije. Rad koristi realizam kao teorijsku paradigmu sa svrhom naglašavanja kompetitivne prirode suvremenih američko - kineskih odnosa. Sjedinjene Američke Države nastoje putem politike strateške dvostranosti očuvati status quo najmoćnije sile u azijsko pacifičkoj regiji, dok Narodna Republika Kina nastoji širiti vlastiti utjecaj u želji da se nametne kao vodeća sila u regiji. Time Kina igra ulogu države izazivačice postojećeg međunarodnog poretka. Pokušali smo višedimenzionalno prikazati vanjskopolitičku poziciju spomenutih država prema problemu napetih odnosa u Tajvanskom tjesnacu. Istraživanje je pokazalo da je tajvansko pitanje u trenutnim međunarodnim okolnostima nerješivo na zadovoljstvo svih uključenih aktera. Status quo se pokazao kao trenutno optimalna pozicija. Da bi došlo do spontanog rješavanja tajvanskog pitanja mora doći do velike turbulencije koja bi uzdrmala ili potpuno srušila postojeći poredak. Svako drugo rješenje izazvalo bi nezadovoljstvo barem jednog od aktera. Stavovi javnosti na Tajvanu i SAD-u još uvijek ukazuju na široku prihvaćenost statusa quo, dok se u Kini zbog same prirode vladajućeg režima ne uzima u obzir stav javnosti. Rad uključuje elemente ekonomske, društvene i političke analize kojima je svrha da budu alati u širem razumijevanju specifičnih vanjskih politika koje vode SAD, Narodna Republika Kina i Tajvan (Republika Kina). Abstract In this paper we have strived to answer the question is there an optimal solution for the Taiwan issue and to offer a broad review of some intrusive options. The first option is a de jure declaration of independence from the People’s Republic of China and changing the official name of the political entity from the Republic of China (ROC) to Taiwan. The second option is the unification with the mother country under unique sovereignty with the possibility of maintaining autonomous governance. The third option would be maintaining the status quo in Taiwan Strait until circumstances become more favorable to find the solution. This paper uses realism as a theoretical paradigm with the purpose to emphasize the competitive nature of contemporary US-China relations. The policy of strategic ambiguity is used as a tool for preserving the status quo of the world`s superpower in the Taiwan strait. On the other hand, China strives to expand its influence with the goal of becoming the leading state in Pacific region. As the process of implementation of the assertive development-oriented policy has shown, China plays the role of a country that challenges the current international order. We have attempted to describe multidimensionality the positions behind policies that are used in relation to Taiwan issue. The research has shown that due to current international circumstances there is no optimal solution to the Taiwan issue which will be able to satisfy all affected actors. A major disruption of the international order is needed to achieve new circumstances that will induce actors to accept some sort of solution other than the status quo that has imposed itself as the best option. The public opinion on Taiwan and The US dominantly supports moderate policy agenda regarding Taiwan. In China, public opinion on the matter will stay purely researched due to the nature of the ruling regime. The paper includes some elements of economic, social, and political analysis with a simple purpose in mind, to improve understanding of foreign policies which are led by the US, People’s Republic of China, and Taiwan (Republic of China).

U radu smo nastojali odgovoriti na pitanje postoji li optimalno rješenje za tajvansko pitanje te dati osvrt na nekoliko mogućih opcija. Prva opcija je de jure proglašenje neovisnosti Tajvana od NR Kine i promjena imena političkog entiteta iz Republika Kina (ROC) u Tajvan. Druga opcija je ujedinjenje Tajvana s državom maticom pod zajedničkom suverenom vlasti, uz mogućnost očuvanja autonomne uprave. Treća opcija bi bila održavati status quo dok okolnosti ne postanu povoljnije. Rad koristi realizam kao teorijsku paradigmu sa svrhom naglašavanja kompetitivne prirode suvremenih američko - kineskih odnosa. Sjedinjene Američke Države nastoje putem politike strateške dvostranosti očuvati status quo najmoćnije sile u azijsko pacifičkoj regiji, dok Narodna Republika Kina nastoji širiti vlastiti utjecaj u želji da se nametne kao vodeća sila u regiji. Time Kina igra ulogu države izazivačice postojećeg međunarodnog poretka. Pokušali smo višedimenzionalno prikazati vanjskopolitičku poziciju spomenutih država prema problemu napetih odnosa u Tajvanskom tjesnacu. Istraživanje je pokazalo da je tajvansko pitanje u trenutnim međunarodnim okolnostima nerješivo na zadovoljstvo svih uključenih aktera. Status quo se pokazao kao trenutno optimalna pozicija. Da bi došlo do spontanog rješavanja tajvanskog pitanja mora doći do velike turbulencije koja bi uzdrmala ili potpuno srušila postojeći poredak. Svako drugo rješenje izazvalo bi nezadovoljstvo barem jednog od aktera. Stavovi javnosti na Tajvanu i SAD-u još uvijek ukazuju na široku prihvaćenost statusa quo, dok se u Kini zbog same prirode vladajućeg režima ne uzima u obzir stav javnosti. Rad uključuje elemente ekonomske, društvene i političke analize kojima je svrha da budu alati u širem razumijevanju specifičnih vanjskih politika koje vode SAD, Narodna Republika Kina i Tajvan (Republika Kina)., In this paper we have strived to answer the question is there an optimal solution for the Taiwan issue and to offer a broad review of some intrusive options. The first option is a de jure declaration of independence from the People’s Republic of China and changing the official name of the political entity from the Republic of China (ROC) to Taiwan. The second option is the unification with the mother country under unique sovereignty with the possibility of maintaining autonomous governance. The third option would be maintaining the status quo in Taiwan Strait until circumstances become more favorable to find the solution. This paper uses realism as a theoretical paradigm with the purpose to emphasize the competitive nature of contemporary US-China relations. The policy of strategic ambiguity is used as a tool for preserving the status quo of the world`s superpower in the Taiwan strait. On the other hand, China strives to expand its influence with the goal of becoming the leading state in Pacific region. As the process of implementation of the assertive development-oriented policy has shown, China plays the role of a country that challenges the current international order. We have attempted to describe multidimensionality the positions behind policies that are used in relation to Taiwan issue. The research has shown that due to current international circumstances there is no optimal solution to the Taiwan issue which will be able to satisfy all affected actors. A major disruption of the international order is needed to achieve new circumstances that will induce actors to accept some sort of solution other than the status quo that has imposed itself as the best option. The public opinion on Taiwan and The US dominantly supports moderate policy agenda regarding Taiwan. In China, public opinion on the matter will stay purely researched due to the nature of the ruling regime. The paper includes some elements of economic, social, and political analysis with a simple purpose in mind, to improve understanding of foreign policies which are led by the US, People’s Republic of China, and Taiwan (Republic of China).