Search

Historiografija na prostoru bivše Jugoslavije dosada se uglavnom fokusirala na „Ciglanu“ kao najozloglašeniji među jasenovačkim logorima iz kojeg je 22. travnja 1945. izvršen proboj logoraša. Dana 2. svibnja 1945. postrojbe Jugoslavenske armije zauzele su to područje. Ipak, spominjanje logora poslije toga datuma je sporadično, fragmentarno i nesustavno. Dosadašnji izvori o tome svode se ponajviše na kratka usmena svjedočanstva koja do sada nisu bila potkrijepljena nikakvim izvornim dokumentima. Kroz proteklih gotovo sedamdeset godina nije bilo ozbiljnijeg i temeljitijeg pokušaja istraživanja poratnog logora u Jasenovcu. Cilj ovog rada je osvrnuti se na dosadašnja istraživanja, svjedočanstva i dokumente koji govore o poslijeratnom logoru u Jasenovcu te ih upotpuniti dosada pronađenima arhivskim izvorima koji potvrđuju da je na jasenovačkom području nakon Drugoga svjetskog rata djelovao sustav zarobljeničkih logora. Među dokumentima iz Državnog arhiva u Sisku naročitu pažnju izaziva zapisnik koji otkriva identitet „upravnika zatočenika u Jasenovcu“ i koji stoga dovodi u sumnju točnost pojedinih navoda Mirka Šimunjaka na čijem se svjedočanstvu ponajviše zasniva teza o tzv. „radnoj grupi Jasenovac“., The ex-Yugoslav historiography has so far been mostly focused on Ciglana, from which on 22nd April 1945, prisoners’ breakthrough took place, as the most ill famed among the concentration camps in the Jasenovac area. On 2nd May 1945, Yugoslav Army units occupied this territory. Nevertheless, the camp was following this date mentioned only sporadically, fragmentary and non-systematically. The existing sources include mostly brief oral testimonies, which have so far not been confirmed in any original documents. During the previous almost seven decades, no serious or thorough attempts were made to study the post-war camp in Jasenovac. The objective of this paper is to offer a survey of the previous research, testimonies and documents witnessing to the everyday reality at the post-war camp in Jasenovac, and to complement them by the archival sources discovered so far. Among the documents found at the State Archives in Sisak, there was a document revealing the identity of the Jasenovac governor, which raised particular attention, consequently making the accuracy of certain statements given by Mirko Šimunjak, whose testimony the thesis regarding the so-called Jasenovac Working Group relied on to the most extent, questionable. On the basis thereof, it was possible to establish that in the area around Jasenovac, following World War Two, there was a complex of prisoner camps, and later even a penalty institute (Kazneni zavod). It is therefore beyond doubt possible that people were indeed liquidated there. Neither the number of victims nor any other details may be tackled without further research of the matter, which is not only welcome, but also essential.

Na temelju najznačjnijih izvora, historiografskih, publicističkih te statističkih/demografskih i viktimoloških radova prikazuju se brojidbeni pokazatelji o žrtvama logora Jasenovac.

Neriješeno i najkontroverznije pitanje ljudskih gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugome svjetskom ratu broj je žrtava logora Jasenovac. Poimenični popisi ljudskih gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugome svjetskom ratu te procjene povjesničara i izračuni demografa često su znatno različiti. Naime navodi procjena, izračuna i(li) popisa žrtava logora Jasenovac u preširokom su rasponu od potpunog minimaliziranja do megalomanskih navoda te znatno različiti od autora do autora i podosta uvjetovani (dnevno)političkim ozračjem. Na temelju najznačajnijih izvora, historiografskih i publicističkih te statističkih/demografskih i viktimoloških radova prikazuju se brojidbeni pokazatelji o žrtvama logora Jasenovac. Ponajprije se prikazuje kolike su bile početne, najčešće proizvoljne procjene i navodi o broju žrtava, zatim kakvi su statistički/demografski izračuni o žrtvama te napokon kakvi su znatno pouzdaniji poimenični brojidbeni pokazatelji o žrtvama logora Jasenovac utemeljeni na sustavnim istraživanjima., The unresolved and most controversial question of human losses in Yugoslavia and Croatia during the Second World War is the number of victims of the Jasenovac camp. List of names of human losses in Yugoslavia, and Croatia, during the Second World War and estimates of historians and demographers are oft en very different. Namely, the estimates or calculations of lists of victims of Jasenovac vary from author to author ranging from minimalist claims to megalomaniacal allegations, and are too oft en subject to (daily) political considerations. Serbian nationalists enormously exaggerate the number of victims of Jasenovac, while Croatian nationalists drastically underestimate the number of victims. Thus the inflated claims of Serbian nationalists about the number of Serb victims of the Independent State of Croatia, and Jasenovac, in particular and minimized counter-allegations of Croatian nationalists are equally unacceptable. On the basis of the most important sources, historiographical and journalistic as well as statistical/demographic and other works a review of the numerical losses of the camp at Jasenovac is undertaken in this study. It starts with a presentation of the fi rst, most oft en arbitrary estimates of the number of victims of the camp at Jasenovac, then goes on to the statistical/demographic calculations of the victims of the Jasenovac camp, and finally concludes with the most reliable numerical lists of victims of the Jasenovac camp compiled by systematic research. Because of a lack of careful research many ‘on the left’ and ‘on the right’ continue to cite arbitrary, inflated, or inaccurate categories of human losses suffered in Yugoslavia and Croatia during the Second World War and postwar period. Inflated or reduced, or neglected individual categories of human losses, along with a lack of attention to the facts, oft en stems from personal, national or political reasons. In researching the number, names, and ethnic/national affiliation as well as religious, class, occupational, and demographic attributes of the victims of the camps of the Independent State of Croatia, the greatest problem is the lack of archival sources. Yet in researching the human losses in Yugoslavia and Croatia during the Second World War, and the number of victims of the camp in Jasenovac, the problem is oft en not only the lack of sources or reliable information, but also the ‘good will’ to tackle the issues properly.

Prikaz knjige.

U radu su prikazane prehrambene kartice koje su koristili zatočenici koncentracijskih logora Jasenovac (1941.-1945.) i Stara Gradiška (1942.-1945.). Zatočenici su karticama, koje su izdavane mjesečno, podizali dnevni obrok (doručak, objed i večera), a njihov gubitak je za sobom povlačio gubitak prava na hranu te su stoga, iako ne u pravom smislu riječi, bili jedna vrsta platežnog sredstva unutar samih logora. Prikazano je devet kartica za prehranu od kojih je sedam korišteno u logoru Jasenovac dok su dvije prehrambene kartice izdane i korištene u logoru Stara Gradiška.

Autor u knjizi »Politički zatvorenici u logorima Jasenovac i Stara Gradiška« koja je zapravo minimalno izmijenjen magisterij obrađuje kronologiju zbivanja u logorima Jasenovac i Stara Gradiška, daje definiciju političkih zatvorenika, potom obrađuje zakone o otkrivanju, utvrđivanju i progonu političkih protivnika u NDH, a zatim obrađuje pojedine grupe političkih zatočenika (komuniste, masone, književnike i pjesnike, katoličke svećenike, pripadnike HSS-a (Vladko Maček) te na koncu daje osvrt na broj stradalih političkih zatvorenika u Jasenovcu i Staroj Gradišci.

U radu se nastoji utvrditi koliko je korisna tzv. usmena povijest u istraživanju lokalne i svjetske povijesti. Autor analizira tri načina upotrebe usmene povijesti. Prvi dio obuhvaća metodologiju istraživanja lokalne povijesti /Drugi svjetski rat) Hrvatskog zagorja, današnje Krapinsko-zagorske županije, kroz razgovore s lokalnim stanovništvom. Drugi dio se odnosi na istraživanje života logoraša u koncentracionim logorima Jasenovac i Stara Gradiška, a treći se odnosi na metodu prikupljanja podataka o vjerskom životu, crkvama i legendama te topografiji na području Banije i Korduna.

U radu je dana sudbina Franje Rihara, župnika iz Gornje Stubice koji je ubijen u koncentracionom logoru Jasenovac. Slovenski svećenik otjeran je u koncentracioni logor zato što nije želio služiti Te deum za prvu godišnjicu uspostave NDH. Za njega je osobno reagirao i sam Stepinac, ali mu to nije pomoglo, pa je Rihar ubijen u logoru Jasenovac.

U bivšoj jugoslavenskoj i sadašnjoj srpskoj historiografiji često su se, pa tako i danas, iznosile proizvoljne procjene o broju stradalih u tzv. jasenovačkoj skupini logora, u koju se ubraja i starogradiški logor. Najčešća procjena je da je u Jasenovcu stradalo 600.-700.000 žrtava, a u Staroj Gradiški oko 75.000 žrtava. Na temelju iskapanja Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zloćina okupatora i njihovih pomagača (ZKRZ), iskaza pojedinih preživjelih zatočenika kao i popisa žrtava Drugog svjetskog rata, posebno onog iz 1964. godine koji je dugo vremena skrivan od šire javnosti, proizlazi da su takve procjene bile znanstveno neutemeljene i neobjektivne te da je stvaran broj žrtava logora Stara Gradiška jednako kao i logora u Jasenovcu višestruko manji., The former Yugoslav and the present Serbian historiography have been continually submitting arbitrary assessments of the number Jasenovac camp victims. According to these assessments, approximately 600.000 to 700.000 people lost their lives in Jasenovac and around 75.000 in Stara Gradiška camp. The excavations carried out by the Government of the People’s Republic of Croatia, accounts given by the survivors of the camps and the list of the World War II victims dating from 1964 and kept secret from the wider public, point to a reasonable conclusion that such estimates have been scientifically unsubstantiated and prejudiced and that the actual number of victims in Stara Gradiška and in Jasenovac, is twice as small than formerly estimated. Taking into consideration the above information a possible conclusion can be drawn that the actual number of victims of both Stara Gradiška and Jasenovac camps will never be determined. However, the fact that modern Serbian historiography has recently made certain steps forward and that the former estimates of around 700.000 or more victims of Jasenovac are currently being abandoned, it is to be expected that, on the basis of existing lists of the World War II victims, written resolutions according to which people were sent to labour camps, facts in various monographs and publications for certain regions and settlements and other sources, it will become possible in the near future to establish as an accurate number of victims from both Jasenovac and Stara Gradiška camps as possible, as well as an approximate number of all victims of the World War II on the territory of former Yugoslavia. It is also to be expected, based on sources and documents examined in this article, that the maximum number of victims from Stara Gradiška camp is around 9.000. When examining data on camp terror victims we must not disregard the fact that victims were not only those who lost their lives directly in the war but also those who died of various diseases, exhaustion and hunger. Analysis of this subject matter draws special attention to the fact that in some cases same people could be found registered in different places, which additionally increases the number of victims and thus represents a deadly weapon for one-time political use. History science and contemporary Croatian historiography has a task to investigate, joined with other related fields of science, all causes and facts which brought to such and similar tragic events.

Knjiga Genocid nad Romima-Jasenovac 1942 izišla je 2003. od izdavača Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac te izvršne zagrebačke izdavačke kuće Jesenski i Turk, a unutar biblioteke Kameni cvijet pod uredništvom Ive Goldsteina. Ova knjiga značajan je doprinos hrvatskoj historiografiji u proučavanju romske manjinske skupine koja na ovom prostoru živi više od 600 godina. Autorica je ovom knjigom zahvatila tek malen, ali vrlo važan dio povijesti Roma u Hrvatskoj, a na hrvatskoj historiografiji jest jedan od zadataka nastavak znanstvenog proučavanja ove manjinske skupine.

Prikaz knjiga Narcise Lengel - Krizman o stradanju Roma u Drugom svjetskom ratu u logoru Jasenovac.

U članku se na temelju dostupnog arhivskog gradiva i literature nastojao prikazati realan broj žrtava logora Stara Gradiška i pokazati kako su dosadašnje tvrdnje pojedinih srpskih istraživača o broju žrtava tog logora bile neutemeljene.