Search

„Down sindrom najčešći je genetski poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela.“ (V. Čulić i S. Čulić, 2009). Osobe s Down sindromom (DS) imaju nizak mišićni tonus što zajedno s reduciranom mišićnom snagom i izdržljivošću znatno otežava savladavanje biotičkih motoričkih znanja. Nadalje, takve osobe u ranoj dobi karakterizira hipermobilnost zglobova, što se posebno manifestira povećanim opsegom pokreta u zglobovima ramena, kukova i stopala. Također, za djecu s DS tipičan je i nedostatak mišićne snage, no on se kao i kod svih drugih osoba može razviti vježbanjem (Piteti, Baynard i Agiovlasitis, 2013). Upravo zato karakteristika i važnost tjelesne aktivnosti ključna je uloga u razvoju i napretku djece s DS. Kakav će ishod rezultirati ponajviše ovisi o pažljivom i primjerenom odabiru kinezioloških operatora. Tjelesna aktivnost kod osoba s DS iznimno je važna i neizostavna za što kvalitetnije funkcioniranje sustava za kretanje. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj tjelesne aktivnosti na funkcionalan i psihomotorički razvoj djeteta s DS na osnovi analize slučaja djevojčice koja pohađa prvi razred OŠ prije pojave epidemioloških mjera donesenih sukladno s pandemijom COVID-19, gdje je dijete bilo uključeno u redovni program Tjelesne i zdravstvene kulture u školi te pohađalo satove plesa i usporediti sa stanjem neposredno nakon pandemije. Naime, tijekom pandemije djetetu je bila smanjena tjelesna aktivnost, odnosno bila je manje tjelesno aktivno, nije pohađala redovnu nastavu koja obuhvaća i satove Tjelesne i zdravstvene kulture, te nije pohađalo satove plesa. Rezultati istraživanja ukazali su kako postoje razlike između stanja prije pojave mjera pandemije COVID-19 i nakon mjera. Iako razlike nisu velike, ipak postoje, i očituju se u motoričkim sposobnostima fleksibilnosti, koordinacije i repetitivne snage u korist stanja koje je bilo prije pojave mjera. Može se zaključiti kako je učinak tjelesne aktivnosti izuzetno veliki na cjelokupan psihomotorički i socijalan razvoj djeteta s Down sindromom. Stoga ga ne smijemo zanemariti već ga poticati na satovima Tjelesne i zdravstvene kulture i u izvanškolskim aktivnostima.

Uvod: Procjena stanja uhranjenosti kod djece i adolescenata vrši se usporedbom ITM s odgovarajućim ITM zdrave djece iste dobi i spola koje su iskazane u obliku centilnih krivulja. Cilj: Ispitati stanje uhranjenosti među učenicima petih razreda osnovnih škola u Požeško-slavonskoj županiji u školskoj godini 2021./2022. Metode: Ispitanici su učenici petih razreda osnovnih škola u Požeško-slavonskoj županiji. Prilikom sistematskog pregleda u ambulantama Školske medicine provedena su mjerenja tjelesne mase i tjelesne visine te je izračunat indeks tjelesne mase na temelju čega se odredila uhranjenost. Iz medicinske dokumentacije korišteni su podatci o spolu i dobi, mjestu prebivališta, obrazovanju i radnom statusu roditelja, tjelesnoj aktivnosti i prehrambenim navikama. Rezultati: Istraživanje je obuhvatilo 551 učenika (308 dječaka i 243 djevojčice) petih razreda osnovnih škola, više sa sela (314). Pothranjenih je 27 (4, 9 %), normalne uhranjenosti 360 (65, 3 %), s prekomjernom tjelesnom masom 90 (16, 3 %) ispitanika, a 74 (13, 4 %) s debljinom. Od ukupno 278 (50, 5 %) ispitanika koji su tjelesno neaktivni, značajno je više njih, i to 50 (68 %), u skupini pretilih i u skupini prekomjerne tjelesne mase, njih 47 (52 %). Ispitanici koji nemaju naviku doručkovati, značajno su više u skupini pretilih, njih 43 (58 %) ili u skupini s prekomjernom tjelesnom masom, njih 49 (54 %). Nema značajne razlike u uhranjenosti s obzirom na spol djece. Zaključak: U Požeško-slavonskoj županiji najveći broj učenika petih razreda pripada normalnoj uhranjenosti (65, 3 %). Učestalost prekomjerne tjelesne mase i pretilosti učenika u Požeško- slavonskoj županiji ne razlikuje se od ostalih dijelova Hrvatske i svijeta.

Pretilost je veliki javnozdravstveni problem, a njena incidencija u porastu je u dječjoj i adolescentnoj dobi te povećava kardiometabolički rizik i psihosocijalni komorbiditet u kasnijoj životnoj dobi. Postoje brojni čimbenici rizika za nastanak pretilosti ; od genetskih, epigenetskih i okolišnih, a nastanak pretilosti u bliskoj je korelaciji i s inzulinskom rezistencijom, predijabetesom, šećernom bolesti tipa 2 te kardiorespiratornom sposobnosti. Redovita tjelesna aktivnost ima dokazane povoljne učinke na smanjenje i inzulinske rezistencije i povećanje kardiorespiratorne sposobnosti te je samim time važan čimbenik u prevenciji pretilosti, održavanju poželjne tjelesne mase te smanjenju metaboličkih komorbiditeta. Stoga bi uključivanje pretile djece i adolescenata u redovitu tjelesnu aktivnost trebao biti terapijski imperativ.

Tjelesna aktivnost vrlo je bitna u životu svih ljudi i stvaranje navike i volje za tjelesnom aktivnošću djeci treba usađivati već od najmlađih dana. U dječjem vrtiću djeca provedu gotovo pola svoga dana i to nekoliko godina stoga je bitno aktivirati djecu i usađivati im pozitivne stavove o kretanju, kako u igri tako i kroz sport, trening... Svakom roditelju, a i odgojitelju, je bitno da se djeca pravilno razvijaju kako odrastaju, stoga djecu trebaju poticati na zdrav način života koji između ostaloga uključuje i prakticiranje kinezioloških aktivnosti. Odgojitelji da bi znali kako djecu poticati na tjelesne aktivnosti kroz svoje obrazovanje dobiju puno informacija o istoj temi. Cilj ovog istraživanja je utvrditi stavove studentica Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, budućih odgojitelja, o provođenju tjelesnih aktivnosti u dječjem vrtiću. Physical activity is very important in everyones life and creating a habit and will to do physical activity should be with kids since their youngest age. In kindergarden kids spend almost half of their day and for a few years so it's important to activate kids and get them to think positive about moving, in games and in sport, practice...To every parent, and a preschool teacher, it's important that kids develop properly as they grow so we need to encourage them to live a healthy life that includes doing physical activities. Preschool teachers to know how to encourage kids to do those activities they should get a lot of information about this topic through their education.

Dobrobit tjelesne aktivnosti i njezin pozitivan utjecaj na zdravlje dobivaju sve veću popularnost posljednjih godina u općoj populaciji. Poznato je da tjelesna aktivnost ukoliko se provodi redovito može dovesti do unaprijeđenja tjelesnog i psihičkog zdravlja te do sprječavanja niza kardiovaskularnih i metaboličkih bolesti. Tijekom provedbe bilo kakve vrste aktivnosti od iznimne je važnosti održati homeostazu, odnosno ravnotežu organizma kako bi svi sustavi skladno funkcionirali. Neravnoteža u organizmu može se odraziti na izvedbu koja u konačnici može završiti čak i fatalno. Djeca su, kao i odrasli, aktivni sudionici u području tjelesne aktivnosti te je početak ulaska u trening dosta pomaknut i djeca sve mlađa započinju trenažni proces. Obzirom da je organizam djeteta anatomski i fiziološki drugačiji od odraslog, promjene tijekom rasta i sazrijevanja dovode do drugačijeg odgovora organizma na tjelesni napor, nego kod odrasle osobe te takve promjene utječu i na termoregulaciju tijekom odmora i vježbanja. Ovaj rad za cilj ima prikazati što se događa u organizmu djece kada temperatura tijela raste prilikom mišićnog rada, kako se temperatura mijenja u različitim uvjetima okoliša, kako se odražava na zdravstveni status djeteta i kao posljednje, koje su preporuke za vježbanje ovisno o uvjetima u okolišu. The benefits of physical activity and its positive impact on health have gained increasing popularity in the general population in recent years. It is known that physical activity, if carried out regularly, can lead to improvement of physical and mental health and to decrease of a number of cardiovascular and metabolic diseases. During the implementation of any type of activity, it is extremely important to maintain homeostasis, i.e., the balance of the organism, so that all systems function harmoniously. An imbalance in the body can affect the performance, which can ultimately even end fatally. Children, like adults, are active participants in the field of physical activity, the start of training is quite early, and children start with the training process at a younger age. Since a child's body is anatomically and physiologically different than an adult's, changes during growth and maturation lead to a different response of the body to physical effort than in adults, and such changes affect thermoregulation during rest and exercise as well. The aim of this thesis is to show what happens in the body of children when the body temperature rises during muscle work, how the temperature changes in different environmental conditions, how this is reflected on the child's health status and, finally, what the recommendations for exercise are, depending on the environmental conditions.

Tjelesna aktivnost vrlo je bitna za zdravlje ljudi. Ukoliko se sa tjelesnom aktivnošću, odnosno sportom, krene baviti u mlađoj životnoj dobi, rizik za razvoj preuranjenih kardiovaskularnih problema, dijabetesa, pretilosti i slično je manji. Neki od rizika za nastanak sportske ozljede su neadekvatna sportska oprema, neizliječena prijašnja ozljeda, te nedovoljna priprema sportaša. Ukoliko se dijete do određene dobi bavi samo jednim sportom, rizik za nastanak sportskih ozljeda je veći. Sportske ozljede definiramo kao ozljede nastale tijekom neke tjelesne aktivnosti.Za svakoga tko je vezan uz sportski teren vrlo je važno biti svjestan svih vrsta sportskih ozljeda, simptoma, prevencije i liječenja. Svi mladi i odrasli sportaši imaju iste osnovne tjelesne komponente, no neki aspekti mladog sportaša čine sklonijem ozljedama mišićno-koštanog sustava. Budući da još uvijek rastu, mladi sportaši imaju otvorene ploče rasta, koje kao slaba karika u mišićno-koštanom lancu, mogu lakše zadobiti ozljede, što dovodi do poremećaja ploče rasta, apofize i zglobnih površine. Sportske ozljede se uglavnom liječe konzervativno, odnosno fizioterapijom, a u slučajevima kada konzervativno liječenje ne daje rezultate, prelazi se na operativno liječenje. Kod nekih ozljeda, kao što je npr. ruptura prednjeg križnog ligamenta, u sportaša koji se želi nastaviti baviti sportom u prvom planu je operativno liječenje u smislu rekonstrukcije ligamenta. U rehabilitaciju sportskih ozljeda ubrajamo kineziterapiju, koja je jedna od najvažnijih metoda liječenja, zatim krioterapiju, termoterapiju i druge fizikalne metode. U ovom radu ukratko su opisane neke najčešće sportske ozljede kod djece. Uz sportske ozljede opisane su najvažnije fizioterapijske metode koje koristimo u rehabilitaciji istih. Physical activity is very important for human health. If you start engaging in physical activity, ie sports, at a younger age, the risk of developing premature cardiovascular problems, diabetes, obesity and the like is lower. Some of the risks for sports injuries are inadequate sports equipment, untreated previous injuries, and insufficient preparation of athletes. If a child is involved in only one sport until a certain age, the risk of sports injuries is higher. Sports injuries are defined as injuries that occur during a physical activity. For anyone involved in a sports field, it is very important to be aware of all types of sports injuries, symptoms, prevention and treatment. All young and adult athletes have the same basic body components, but some aspects make a young athlete more prone to musculoskeletal injuries. Because they are still growing, young athletes have open growth plates, which, as a weak link in the musculoskeletal chain, can more easily sustain injuries, leading to disorders of the growth plate, apophysis, and articular surfaces. Sports injuries are mostly treated conservatively, ie with physiotherapy, and in cases when conservative treatment does not give results, it is switched to surgical treatment. In some injuries, such as rupture of the anterior cruciate ligament, in an athlete who wants to continue playing sports, surgical treatment is in the forefront in terms of ligament reconstruction. Rehabilitation of sports injuries includes kinesitherapy, which is one of the most important methods of treatment, followed by cryotherapy, thermotherapy and other physical methods. This paper briefly describes some of the most common sports injuries in children. In addition to sports injuries, the most important physiotherapeutic methods we use in their rehabilitation are described.

Cilj je istraživanja utvrditi u kojoj mjeri djeca s oštećenjem sluha sudjeluju u organiziranim sportskim aktivnostima (trenažni rad pod stručnim vodstvom s članstvom u sportskom klubu ili programu u trajanju od 60 minuta tjedno). Uzorak ispitanika obuhvatio je 272 učenika iz dviju osnovnih škola te 60 djece s oštećenjem sluha (Poliklinika Suvag, Zagreb) u dobi od 7 do 11 godina. U svrhu istraživanja korišten je obrazac o sudjelovanju djece u sportu, koji je izrađen prilikom istraživanja povezanosti motoričkih vještina i sudjelovanja u sportu djece s oštećenjem sluha u dobi od 6 do 12 godina, koje su proveli Hartman, Houwen i Visscher (2011.). Postavljena je hipoteza da postoji statistički značajna razlika između subuzoraka djece u sudjelovanju u sportskim aktivnostima s pretpostavkom da će djeca s oštećenjem sluha, u odnosu na čujuću djecu, biti značajno rjeđe uključena u organizirane sportske aktivnosti. Glavni rezultati s potvrdom značajnosti uz χ2 test pokazuju da samo 40 % djece s oštećenjem sluha predškolske i školske dobi sudjeluje minimalno jednom tjedno u organiziranoj sportskoj aktivnosti s time da je uključeno samo 20 % djece predškolske dobi. Doprinos istraživanja očituje se u novim spoznajama u navedenim subuzorcima djece u sudjelovanju u organiziranim sportskim aktivnostima u Republici Hrvatskoj., Principal objective of this study was to determine to what extent children with hearing impairment participate in organized sport activities (training under expert guidance with membership in a sports club or program for 60 minutes per week). The research sample included 272 students from two elementary schools and 60 children with hearing impairment (the Polyclinic Suvag in Zagreb) of 7-11 years old. For the purpose of the research a form about children’s participation in sports was used. It was designed to examine motor performance in deaf elementary school children and its association with sports participation (conducted by Hartman, Houwen, and Visscher, 2011). The research hypothesis assumes the existence of statistically significant differences between normal-hearing children and children with hearing impairments in participation in sports. Thereby it is expected that children with hearing impairment, compared to normal-hearing children, will be significantly less involved in sports. The main findings with confirmation of significance with the χ2 test in this study show that only 40 % of children with hearing impairment participate in sports, and taking into consideration only preschool children results show data of 20 %. The contribution of this research is noticeable in new knowledge on difference in participation in sports of normal-hearing children and hearing impaired children in the Republic of Croatia.

Tjelovježba je tjelesna aktivnost jačeg intenziteta od svakodnevnog tjelesnog napora. Pojavom čovjeka pojavila se i vježba. Tjelovježba predstavlja jedan od bitnih faktora koji su uvjetovali diferencijaciju čovjeka od životinja. Oružja, oruđa i posebni crteži pronađeni u pećinama i na stijenama sa motivima iz lova i vjerskih obreda, predstavljaju značajne podatke o tjelesnim aktivnostima i tjelesnom vježbanju pračovjeka. Autor Deket (2003) definira tjelesnu aktivnost kao jednu od značajnih, ako ne i najznačajnijih karika u pravilnom razvoju djeteta. Prema Deket (2003) tjelesna aktivnost nema samo za cilj da zadovolji osnovne biološke potrebe djeteta, nego i da otkrije urođene potencijale djece kako bi se oni dalje kvalitetno razvijali i obogaćivali. Najznačajnija zadaća predškolskog odgoja je briga za zdravlje i pravilan razvoj djece. Djeci je igra prioritet, tako da je značajno da se tjelesne aktivnosti provode kroz igru i dječje aktivnosti. Osim što se igraju, djeca kroz tjelesne aktivnosti stimuliraju cjelokupni razvoj, zadovoljavaju esencijalne i egzistencijalne potrebe, razvijaju spoznaje, emocionalne, socijalne i radne mogućnosti. Uravnotežena prehrana je temeljni čimbenik koji omogućuje djetetu da se pravilno razvija, da bude zdravo te da odrasta u samosvjesnu osobu. U ovom radu se navode sva obilježja koja čine pravilnu prehranu u cjelini. Radom se ukazuje na važnost pravilne prehrane i uvođenje navike svakodnevnog tjelesnog vježbanja u djece od samog početka, kako bi se njome izbjegao mogući nastanak pretilosti te kako bi se spriječio njezin nastavak u odrasloj dobi. U predškolskoj ustanovi u Splitu proveden je projekt Sport i pravilna prehrana gdje su djeca kroz igru učila te usvojila nove spoznaje vezano za bavljenjem tjelesnom aktivnosti te o važnosti pravilne prehrane, ali i sama njena priprema. Exercise is a physical activity of greater intensity than daily physical exertion. With the appereance of man, exercise also appeared. Exercise is one of the essential factors that conditioned the differentiation of man from animals. Weapons, tools and special drawings found in caves and on rocks with motifs from hunting and religious rites, represent significant data on physical activities and physical exercise of prehistoric man. The need to restore psychophysical balance and health is subject to a series of procedures in which kinesiological science plays an important role. In preschool age, physical activity is one of the significant, if not the most important links in the proper development of a child. According to Deket (2003), physical activity not only aims to meet the basic biological needs of the child, but also to discover the innate potentials of children so that they can further develop and enrich themselves. The most important task of preschool education is to take care of the health and proper development of children. For children, play is a priority, so it is important that physical activities are carried out through play and children's activities. In addition to playing, children stimulate overall development through physical activities, meet essential and existential needs, develop cognition, emotional, social and work opportunities. A balanced diet is a fundamental factor that allows a child to develop properly, be healthy and grow into a self-aware person. This paper lists all the characteristics that make up a proper diet as a whole. The paper points out the importance of proper nutrition and the introduction of the habit of daily physical exercise in children from the very beginning, in order to avoid the possible development of obesity and to prevent its continuation in adulthood. In the preschool institution in Split, the project Sport and proper nutrition was implemented, where children learned through play and adopted new knowledge related to physical activity and the importance of proper nutrition, but also its preparation.

Prirodni oblici kretanja ili biotička motorička znanja spontani su načini kretanja koje dijete počinje nagonski realizirati u periodu od rođenja do treće godine života. Temelj su pravilnog rasta i razvoja te predstavljaju okosnicu tjelesnog vježbanja s djecom jasličkog uzrasta. Kretanjem, istraživanjem, manipuliranjem malo dijete upoznaje sebe, svoje tijelo kao i svijet oko sebe. „Prvi korak“ ključni je trenutak u životu svakog djeteta. Hodanjem dijete proširuje granice istraživanja prostora koji ga okružuje, a daljnjim motoričkim razvojem usavršavaju se drugi oblici kretanja kao što su trčanje, skakanje, provlačenje, bacanje, penjanje, guranje, vučenje... Stoga je važna uloga odgajatelja u jaslicama da potiče tjelesni razvoj, na način da djeci osigura mnoštvo prilika i situacija za usavršavanje ovih vještina koje se razvojno pojavljuju. Cilj ovog diplomskog rada jest ukazati na važnost provođenja tjelesnih aktivnosti i vježbi s djecom jasličkog uzrasta, a kojima se potiču i zadovoljavaju prirodni oblici kretanja. U radu je provedeno kratko istraživanje po principu anketnog upitnika kojim se željelo istražiti učestalost provođenja biotičkih motoričkih aktivnosti u svakodnevnom radu s djecom jasličke dobi. Uzorkom istraživanja obuhvaćeno je 120 odgajatelja. Upitnik je bio u potpunosti anoniman, a zbog specifične epidemiološke situacije (COVID – 19) ispitanici su ga popunjavali on – line, putem društvenih mreža. Rezultati istraživanja pokazuju kako odgajatelji smatraju da je izuzetno važno poticati djecu na tjelesne aktivnosti od najranije dobi. Isto tako, smatraju da provođenje tjelesnih aktivnosti najviše ovisi o osobnoj motivaciji odgajatelja, potom o adekvatnom prostoru i kvalitetnoj opremi. Velika većina odgajatelja smatra se dovoljno kompetentnima za provođenje ovih aktivnosti, međutim jedan mali dio odgajatelja smatra kako bi bilo dobro imati pomoć stručne osobe na primjer kineziologa, kao i mogućnost dodatne edukacije. Natural forms of movement or biotic motor knowledge are a spontaneous way of movement that a child begins to realize instinctivily in the period from birth to the third year of life. They are the foundation of proper growth and development and represent the backbone of physical exercise with children of nursery age. By moving, exploring, manipulating, a small child gets to know himself, his body as well as the world around him. The „first step“ is a key moment in every child's life. By walking, the child expands the boundaries of exploring the space that surrounds him, and with further motor development, other forms of movement are perfected, such as running, jumping, dragging, throwing, climbing, pushing, pulling...Therefore, the important role of educators in the nursery is to encourage phycical development, by providing children with a multitude of opportunities and situations to improve these skills that emerge developmentally. The aim of this thesis is to point out the importance of conducting physical activities and exercise with children of nursery age, which encourage and satisfy natural forms of movement. The paper conducted a short research on the principle of a survey questionnaire which sought to investigate the frequency of biotic motor activities in everyday work with children of nursery age. The research sample included 120 educators. The questionnaire was completely anonymous, and due to the specific epidemiological situation (COVID – 19), the respondents filled it out on - line, via social networks. The results of the research show that educators belive that it is extremely important to encourage children to engage in physical activity from an early age. They also belive that the implementation of physical activities depends mostly on the personal motivation of educators , then on adequate space and quality equipment. The vast majority of educators are considered competent enough to carry out these activities, but a small part of educators belive that it would be good to have the help of a professional such as a kinesiologist, as well as the possibility of additional education.

Pravilna prehrana i redovita tjelesna aktivnosti nerazdvojive su sastavnice fizičkog razvoja djece od rane dobi. Cilj ovog rada bio je utvrditi postoji li razlika u unosu skupina namirnica i pojedinačnih namirnica u djece osnovnoškolske dobi s različitim razinama tjelesne aktivnosti. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 297 ispitanika, učenika osnovnih škola u Karlovačkoj županiji. Online anketni upitnik sastojao se od 4 dijela: općih pitanja, KIDMED upitnika, upitnika o učestalosti konzumacije hrane i pića te upitnika procjene razine tjelesne aktivnosti. Ispitanici su razvrstani u skupine niske, srednje i visoke razine tjelesne aktivnosti. Obzirom na dobivene rezultate KIDMED indeksa i primijenjenoga upitnika o učestalosti unosa hrane i pića ispitanici s visokom razinom tjelesne aktivnosti imaju poželjnije prehrambene navike (veća konzumacija mlijeka i mliječnih proizvoda, voća, povrća i masti i ulja, a manja slanih grickalica, slatkiša i kolača te brze hrane, posebice pizze) naspram ispitanika s niskom razinom tjelesne aktivnosti. Balanced diet and regular physical activity are inseparable components of a children`s physical development from an early age. The objective of this work was to assess whether there is a difference in the intake of food groups and specific foodstuffs among primary school children with different physical activity levels. The survey was conducted on a sample of 297 children from Karlovac County. Online questionnaire consisted of four parts: general data, KIDMED questionnaire, Food frequency questionnaire (FFQ) and The Physical Activity Questionnaire for Older Children (PAQ-C). The participants were divided into groups of low, medium, and high physical activity level. Considering the results obtained from KIDMED index and the Food frequency questionnaire, participants with high level of physical activity have more desirable dietary habits (higher intake of milk and dairy products, fruit, vegetables, fats and oils, and lower intake of sweet and salty snacks, cookies and especially pizza) in comparison with participants with low physical activity level.

Kineziološka aktivnost omogućuje veću učinkovitost u radu, unaprjeđuje se briga za zdravlje, razvijaju se osobine, sposobnosti i motorička znanja te se unaprjeđuje efikasnost rada i u različitim profesionalnim zanimanjima. Najbolje vrijeme za pozitivan utjecaj na rast i razvoj djeteta, kao i na usvajanje pozitivnih navika, jest rano i predškolsko doba. Kineziološki programi u toj dobi omogućit će pravilan rast, razvoj i zdravlje djece. Osnovni oblik učenja djece predstavlja igra, koja utječe na djetetov razvoj motoričkih sposobnosti, a pozitivno utječe i na aspekt socijalizacije, razvoj samopoštovanja i samopouzdanja. Odgojitelji i roditelji imaju vrlo važnu ulogu u provođenju kinezioloških aktivnosti djece rane i predškolske dobi, a naglašena je komunikacija između roditelja i odgojitelja. Vrste kinezioloških aktivnosti djece rane i predškolske dobi su aktivnost tjelesnog odgoja, poticajno tjelesno vježbanje, jutarnje tjelesno vježbanje, tjelesno vježbanje s roditeljima, šetnje, izleti, zimovanje, ljetovanje i sportski trening.

Diplomski rad napisan je u svrhu pregleda dosadašnjih istraživanja na temu tjelesne aktivnosti i pretilosti djece u primarnom obrazovanju kako bi se uvidjelo je li se pretilost kod djece s godinama smanjila, povećala ili je pak ostala ista. Također se htjelo utvrditi jesu li djeca s godinama i razvojem tehnologije tjelesno više ili manje aktivna. U radu su na samom početku ukratko opisane pretilost i tjelesna aktivnost, a zatim slijedi pregled istraživanja koja su provedena u Hrvatskoj, nekim susjednim državama Hrvatske te ostalim državama svijeta. Pregledom rezultata dosadašnjih istraživanja može se zaključiti da pretilost kod djece primarnog obrazovanja još uvijek nije prisutna u velikom postotku, ali je negativan trend uočen kod razine tjelesne aktivnosti djece za koju je utvrđeno da se s godinama i sve bržim razvojem tehnologije smanjuje. The master thesis was written for the purpose of reviewing previous research on physical activity and childhood obesity in primary education to distinguish whether obesity in children decreased, increased with age or remained the same. Also, it wanted to determine whether children with age and the development of technology are more or less physically active. At the very beginning, the paper briefly describes obesity and physical activity, followed by an overview of research conducted in Croatia, some neighbouring countries of Croatia and other countries of the world. A review of the results of previous research shows that obesity of children in primary education is still not present in a large percentage, but a negative trend has been observed in the level of childrens` physical activity which decreases with age and the faster development of technology.

Tjelesna aktivnost kod osoba s DS iznimno je važna i neizostavna. Cilj je istraživanja bio utvrditi utjecaj tjelesne aktivnosti na funkcionalan i psihomotorički razvoj djeteta s DS na osnovi analize slučaja djevojčice koja pohađa prvi razred OŠ Stanovi u Zadru prije pojave epidemioloških mjera donesenih zbog pandemije COVID-19, kad je dijete bilo uključeno u redovni program tjelesne i zdravstvene kulture u školi te pohađalo satove plesa, i usporediti sa stanjem tijekom pandemije, kada je djetetu bila smanjena tjelesna aktivnost. Rezultati istraživanja ukazali su kako postoje razlike između stanja prije pojave mjera pandemije COVID-19 i nakon pojave mjera. Iako razlike nisu velike, ipak postoje, i očituju se u motoričkim sposobnostima fleksibilnosti, koordinacije i repetitivne snage u korist stanja koje je bilo prije pojave mjera. Može se zaključiti kako je učinak tjelesne aktivnosti izuzetno veliki na cjelokupan psihomotorički i socijalan razvoj djeteta s Down sindromom. Stoga ga ne smijemo zanemariti već ga poticati na satovima tjelesnog i zdravstvenog odgoja te u izvanškolskim aktivnostima.

„Down sindrom je najčešći genetski poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela“ (V.Čulić, S.Čulić, 2008). Osobe s Down sindromom (DS) imaju nizak mišićni tonus što zajedno s reduciranom mišićnom snagom i izdržljivošću znatno otežava savladavanje biotičkih motoričkih znanja. Takve osobe u ranoj dobi karakterizira hipermobilnost zglobova, što se posebno manifestira povećanim opsegom pokreta u zglobovima ramena, kukova i stopala. Za djecu s DS tipičan je i nedostatak mišićne snage, no on se kao i kod svih drugih osoba može razviti vježbanjem (Piteti, Baynard i Agiovlasitis, 2013). Upravo zato karakteristika i važnost tjelesne aktivnosti ključna je uloga u razvoju i napretku djece s DS. Kakav će ishod rezultirati ponajviše ovisi o pažljivom i primjerenom odabiru sadržaja. Tjelesna aktivnost kod osoba s DS iznimno je važna i neizostavna. Cilj je istraživanja bio utvrditi utjecaj tjelesne aktivnosti na funkcionalan i psihomotorički razvoj djeteta s DS na osnovi analize slučaja djevojčice koja pohađa prvi razred OŠ Stanovi u Zadru prije pojave epidemioloških mjera donesenih zbog pandemije COVID-19, kad je dijete bilo uključeno u redovni program tjelesne i zdravstvene kulture u školi te pohađalo satove plesa, i usporediti sa stanjem tijekom pandemije, kada je djetetu bila smanjena tjelesna aktivnost. Rezultati istraživanja ukazali su kako postoje razlike između stanja prije pojave mjera pandemije COVID-19 i nakon pojave mjera. Iako razlike nisu velike, ipak postoje, i očituju se u motoričkim sposobnostima fleksibilnosti, koordinacije i repetitivne snage u korist stanja koje je bilo prije pojave mjera. Može se zaključiti kako je učinak tjelesne aktivnosti izuzetno veliki na cjelokupan psihomotorički i socijalan razvoj djeteta s Down sindromom. Stoga ga ne smijemo zanemariti već ga poticati na satovima tjelesnog i zdravstvenog odgoja te u izvanškolskim aktivnostima.

Pretilost postaje sve značajniji javno-zdravstveni problem upravo zbog porasta pretilosti već u dječjoj i adolescentnoj dobi. U mnogim zemljama pretilost kod djece doseže epidemijske razmjere koji su krenuli osamdesetih godina prošlog stoljeća. Pretilost se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji definira kao stanje kod kojeg višak masnog tkiva doseže omjer koji utječe na ljudsko zdravlje. Nastaje kao rezultat kronične energijske neravnoteže u kojoj je svakodnevni kalorijski unos veći od potrošnje. Važnu ulogu u nastanku debljine imaju nasljedni faktori, okoliš, metabolizam, navike, kulturna obilježja i socioekonomski faktori. Prevencija pretilosti u dječjoj dobi bazira se na promjeni životnih navika djeteta i obitelji, ali prevencija uključuje i promjenu životnih navika populacije koja pogoduje debljanju kako bi se spriječila pojava epidemije pretilosti. U tome ulogu osim roditelja, imaju i zdravstveni radnici, obrazovni sustav te šira zajednica i mediji. Oni provode edukacije u kojima je naglasak na pravilnom izboru i dostupnosti zdravih namirnica i vode s ograničenjem uzimanje brze hrane, slatkiša, te sokova. U promjenu životnih navika, smatra se i povećanje tjelesne aktivnosti i u obitelji i zajednici. Tjelesna aktivnost povećava rad srca i mišićnu aktivnost te posljedično tome povećava potrošnju energije“. „Zbog sve većeg broja pretile djece koji samo nastavlja rasti treba se pokrenuti što više preventivnih programa u kojemu će sudjelovati pojedinci, obitelj, zajednica zajedno s obrazovnim sustavom i zdravstvenim djelatnicima. Obesity is becoming an increasingly significant public health problem precisely because of the rise in obesity as early as childhood and adolescence. In many countries, childhood obesity is reaching epidemic proportions that began in the 1980s. According to the World Health Organization, obesity are defined as a condition in which excess fat tissue reaches a ratio that affects human health. It occurs as a result of a chronic energy imbalance in which the daily caloric intake is higher than the consumption. Hereditary factors, environment, metabolism, habits, cultural characteristics and socio-economic factors play an important role in the development of obesity. Prevention of childhood obesity are based on changing the life habits of the child and family, but prevention also includes changing the life habits of the population that is conducive to obesity in order to prevent the occurrence of the obesity epidemic. In addition to parents, health workers, the education system and the wider community and the media have a role to play. They conduct trainings in which the emphasis is on the correct choice and availability of healthy foods and water with limited intake of fast food, sweets, and juices. An increase in physical activity in both the family and the community are also considered a change in life habits. Physical activity increases heart rate and muscle activity and consequently increases energy expenditure”. “Due to the growing number of obese children who are just continuing to grow, as many prevention programs as possible should be launched, involving individuals, families, the community, along with the education system and health professionals.

Tjelesna aktivnost neophodna je za pravilan razvoj djeteta. Roditelji imaju značajnu ulogu u poticanju djece za bavljenjem tjelesnom aktivnošću, posebno što se tiče unutarnje motivacije, koja kod djece predstavlja unutarnji razlog za sudjelovanje u nekoj sportskoj aktivnosti, zbog uživanja u njoj, a bez vanjske nagrade. Bavljenje nekom tjelesnom aktivnošću ili uključenjem u sportski program, djeca razvijaju svoje komunikacijske i interakcijske vještine u socijalnom okruženju. Ohrabrujući svoju djecu u odabiru tjelesne aktivnosti ili nekih određenih znanstvenih disciplina u sportu, te pomažući im u postavljanju vlastitih ciljeva, roditelji pridonose djeci na način da djeca postaju odgovorna te osjećaju kontrolu nad svojim postupcima, te se smatraju odgovornijim za svoj vlastiti uspjeh ili neuspjeh. U radu se osvrnulo i na povezanost tjelesnog vježbanja i prehrane kod djece. Cilj istraživanja je utvrditi kakav je roditeljski stav o tjelesnoj aktivnosti (koliko je ona bitna za rast i razvoj) djece te jesu li educirani i svjesni kolika je važnost bavljenja tjelesnom aktivnosti. U istraživanju je za prikupljanje podataka korišten anketni upitnik. Uzorkom istraživanja obuhvaćeni su roditelji djece vrtićke dobi od 3 do 7 godina iz pet dječjih vrtića na području grada Šibenika. Rezultati pokazuju kako su roditelji svjesni važnosti tjelesne aktivnosti i podržavaju svoje dijete u njoj. Isto tako smatraju kako su izvanvrtićke aktivnosti općenitog karaktera poželjne, da su educirani, ali bi i dodatna edukacijska podloga bila potrebna. Physical activity of a child is necessary for his proper growth and development. Parents play an important role in encouraging children to engage in physical activity, especially in terms of internal motivation, which in children presents an internal reason to participate in a sports activity only for the purpose of enjoying it, without any external reward. By engaging in some physical activity or getting involved in a sports program, children develop their communication and interaction skills in a social environment. By encouraging their children to choose physical activity or certain scientific disciplines in sports and helping them set their own goals, parents contribute to their children in a way that makes them responsible and in control of their own reactions, while at the same time able to perceive themselves creditable for their own success or failure. The thesis also tackles the problem of connection between physical exercise and nutrition in children. The aim of the research is to determine the parental attitude towards physical activity of children (how important it is for their growth and development) and whether they are educated and aware of the importance of engaging in it. A survey questionnaire was used in this research to collect the needed data. The research sample included parents of children aged 3 to 7 from five different kindergartens in the city of Šibenik. The results show that parents are fully aware of the importance of physical activity and they encourage their children to take part. They also believe that extracurricular activities of general nature outside the kindergarten are desirable, providing the expected educational level. They are also fully aware that an additional educational background would be desirable.

Glavni cilj ovoga rada je sinteza dosadašnjih spoznaja o utjecaju broja koraka na zdravlje i na temelju toga izrada preporuka o dovoljnom broju koraka za unapređenje i održavanje zdravlja kod djece, mladih i odraslih osoba. U djece i mladih preporučeni dnevni broj koraka razlikuje se s obzirom na spol i dob. Za dječake u dobi od 6-12 godina preporučene vrijednosti broja koraka su od 12 500- 14 999 koraka, a za djevojčice od 9500-11 999. Tijekom adolescencije (12-18 g.) dolazi do značajnog smanjenja razine tjelesne aktivnosti, a time i dnevnog broja koraka. U odrasloj dobi preporučene vrijednost dnevnog broja koraka su unutar raspona od 7500-10 000. Kao i u djece i mladih, navedene vrijednosti predstavljaju minimalnu razinu pri kojoj se mogu očekivati određene zdravstvene dobrobiti. Vrijednosti broja koraka iznad preporučenih imaju veći utjecaj na zdravlje u svih dobnih skupina. Zadovoljenje trenutnih preporuka broja koraka kod djece i mladih dokazano ima značajan utjecaj na prevenciju pretilosti i prekomjerne tjelesne mase. U odraslih pozitivan utjecaj broja koraka ogleda se prije svega u smanjenju rizika od ukupne smrtnosti kao i smanjenju rizika od kardiovaskularnih i malignih bolesti. Također, dokazan je i pozitivan učinak na različite kardiovaskularne rizične faktore, metabolički sindrom i dijabetes tipa 2. Navedene preporuke broja koraka u ovome radu iskazane su s ciljem nadopunjava postojećih preporuka temeljenih na intenzitetu i trajanju tjelesne aktivnosti. Pregledom dosadašnjih istraživanja utvrđeno je da postoje velike razlike u načinu mjerenja i uređajima kojima se registriraju koraci, pa je zato potrebno razviti određene kriterije i uvjete istraživanja broja koraka koji će omogućiti manje razlikovanje među podacima. The purpose of this thesis is to synthesize current knowledge about the effects of steps on health. Second goal is to, based on previous knowledge, create recommendation on the number of steps necessary for achieving the health benefits for children, adolescents and adults. The suggested number of steps differs among children and adolescents based on sex and age. For boys aged 6-12 the suggested number of steps is 12,500-14,999, while for girls the numbers are 9,500-11,999. During adolescence (12-18 years) there is a significant reduction in physical activity, and with it a reduction in the daily number of steps. For adults, the recommended daily number of steps is between 7,500-10,000. As for children and adolescents, these values represent a minimum at which certain health benefits are to be expected. Step number values that go over the recommended daily number of steps have a significantly larger impact on health in all age groups. Meeting the recommended number of daily steps has a significant effect in preventing obesity among children and adolescents. For adults, the positive effects are seen primarily in lowering the risk of mortality as well as lowering the risks of cardiovascular and malign diseases. There is also a proven positive effect on cardiovascular risk factors, the metabolic syndrome and type 2 diabetes. The recommendations in this thesis are given out to compensate current recommendations which are based on the intensity and duration of the physical activity. A summary of previous research concluded that there are great differences in the methods of step counting. Development of certain criteria and conditions for analysing number of steps could result in lowering inconsistence in measured data.

Cilj ovoga rada je prikazati dobivene rezultate sastavnica zdravstvenog fitnesa kod učenica od petog do osmog razreda jedne osnovne škole u Zagrebu u vremenskom intervalu od 1988. do 2014. godine. Uzorak ispitanika sastojao se od 4448 učenica od petog do osmog razreda osnovne škole Ivana Mažuranića u Gradu Zagrebu. Mjerene su sljedeće sastavnice zdravstvenog fitnesa: sastav tijela (indeks tjelesne mase), mišićni fitnes (testovima skok u dalj s mjesta, podizanje trupa u 1 min i test izdržaja u visu zgibom) te kardiorespiracijski fitnes (test trčanja 6 minuta). Zabilježen je godišnji porast indeksa tjelesne mase kod učenica petih i sedmih razreda, te smanjenje vrijednosti, kod učenica šestih i osmih razreda, uz statističku značajnost samo kod učenica osmih razreda (za -0,03 kg/m² godišnje, p=0,038). Kod svih su razreda zabilježeni niži rezultati testa skoka u dalj s mjesta (statistički su značajni kod petih, šestih i sedmih razreda, na granici značajnosti kod osmih razreda). Također, kod testa podizanje trupa u 1 minuti, statistički niži rezultat opaža se kod petih (p=0,002) i osmih (

Ljudsko je tijelo stvoreno za kretanje, a tjelesna aktivnost nužna je za rad organa i čitavih organskih sustava. Brojna istraživanja govore o vrijednostima tjelesne aktivnosti i njenog utjecaja na rast i razvoj djece predškolske, ali i školske dobi. Vrlo je važno da djeca već od najranije dobi usvajaju navike kretanja i bavljenja različitim tjelesnim aktivnostima. Djeca kroz kretanje, igru i istraživanje okoline razvijaju motoričke sposobnosti koje će kasnije, u odrasloj dobi, biti nužne za svladavanje različitih problemskih situacija. Kada govorimo o djeci predškolske i mlađe školske dobi, igra je i dalje jak stimulans i pokretačka snaga koja potiče na tjelesnu aktivnost. Razvojem motoričkih sposobnosti djeca stječu samopouzdanje i spremna su ispitivati svoje sposobnosti te si postavljaju nove granice. U predškolskoj i mlađoj školskoj dobi djeca relativno lako usvajaju i usavršavaju složenija motorička znanja, a razlog tomu su povoljniji odnosi između morfoloških dimenzija i koordinacije. Upravo je to vrijeme idealno za uključivanje djeteta u neku vrstu sportske igraonice pa tako i teniske igraonice. Prema Milanoviću (2013), izbor djece se za neke sportove provodi ranije, a za neke kasnije, a to ovisi o specifičnostima sporta, o njegovim energetskim i tehničko-taktičkim zahtjevima. Milanović (2013) dodaje kako je orijentacijski rok za početak sustavnog treninga u tenisu između 7. i 9. godine. Temeljem navedenog, teniska igraonica predstavlja prikladan program za uključivanje djece predškolske i mlađe školske dobi u organizirani oblik tjelesne aktivnosti, koji će poslužiti kao izvrsna podloga prije početka sustavnog treninga u tenisu. Teniska igraonica će kroz igru i na zabavan način, prije svega, pozitivno utjecati na zdravlje djeteta te pravilan i skladan razvoj bazičnih motoričkih sposobnosti, a pritom će također postupno upoznavati dijete s osnovama teniske igre.

Sportovi na različite načine utječu na brojne sposobnosti djece, neki više na motoričke, neki više na funkcionalne ili socioemocionalne. Triatlon se ipak izdvaja od ostalih sportova prema svojoj ulozi u rastu i razvoju djeteta predškolske i školske dobi.

Suvremen način života okarakteriziran je tehnološkim napretkom koji se negativno odrazio na ljudsku populaciju, posebice one najranjivije, djecu i mlade. Sedentarni stil života opisuju nezdrave navike poput premalo tjelesnog kretanja, nepravilan način prehrane, a često se uz njega vežu pušenje, pretjerano konzumiranje tableta ili nekih opojnih sredstava te stres. Navedene navike razlog su mnogih bolesti današnjice, ponajprije onih kardiovaskularnih, koje su najveći uzrok smrtnosti kod ljudi. Upravo zbog toga važno je osvijestiti pojam zdravog načina života te djeci prenositi vrijednosti i poticati tjelesno kretanje i zdrave prehrambene navike. Ovaj diplomski rad u svom teorijskom dijelu govori o važnosti tjelesne aktivnosti i zdrave prehrane kod djece predškolske dobi. U drugom dijelu rada opisani su rezultati ankete koja je provedena u sklopu rada, a koja je pokazala da više od polovice analizirane djece predškolske dobi polazi neki oblik organizirane tjelesne aktivnosti (izvan vrtića) te na taj način provodi svoje slobodno vrijeme. Također, istraživanje je pokazalo da roditelji djece predškolske dobi nastoje poticati svoju djecu na tjelesne aktivnosti i zdravu prehranu, no prepreke poput nedostatka vremena te nedovoljnog znanja o važnosti kretanja i pravilne prehrane, o procesu dječjeg rasta i razvoja te o negativnom utjecaju digitalnih medija, otežavaju optimalne rezultate. Ipak, predškolske ustanove pojavljuju se kao mjesta koja svojom kulturom promiču vrijednosti zdravog načina života te predškolskom djetetu s različitih aspekata nastoje osigurati najbolje moguće uvjete za rast i razvoj. Roditelji i institucije odgovorni su djeci pružiti mogućnost bavljenja tjelesnim aktivnostima te ih usmjeriti zdravim prehrambenim i higijenskim navikama jer utjecaji u najranijoj dobi oblikuju kasniji čovjekov zdravstveni status i ostvarenje, a time i napredak društva.

Gojaznost, kompjuterizacija, manjak prostora za igru u prirodi sve su veći problemi današnjice. Djeca se sve manje kreću te gube interes za tjelesnom aktivnošću. Tjelesna aktivnost izravno utječe na kvalitetu i vijek života, to je počelo svega, primarna ljudska potreba. U ovom radu navedena je ideja koja bi mogla pokrenuti i zainteresirati učenike za bavljenjem sportom i tjelesnom aktivnošću. Ideja je kroz razne sportove i načine sudjelovanja u istima pobuditi svijest o važnosti tjelesne aktivnosti, te o sposobnostima koje svatko ima kojima može pridonijeti boljitku društva. Pravilnim pristupom, te zanimljivim i široko obuhvatnim aktivnostima postoji velika mogućnost uspjeha projekta poput ovoga. Obesity, computerization and lack of free space for playing outside are growing problems nowadays. Children movement is decreasing and they are losing interest in physical activity. Physical activity is the main factor on which depends quality and length of life, it is the beginning of everything, one of the fundamental human needs. In this model is given a concept which could help with animating children and making their interest in sport and physical activity bigger. The idea is to promote, through a different kind of attributing in sports activities, children's awareness of the significance of physical activity, as well as of abilities everybody has within with which they can give a lot for batter mankind and living. With the correct approach and also with interesting and wide range of activities there is a big chance of success in models like this.

Rast i razvoj organizma jedan je od osnovnih dinamičkih procesa života čovjeka. Kako bi se dijete pravilno motorički razvijalo, najprije se mora znati kretati. U ovom radu prikazan je rast i razvoj, opisani su čimbenici rasta i razvoja, okulomotorika te utjecaj dječje igre. Kineziološke aktivnosti u predškolskoj dobi omogućuju pravilan rast i razvoj. Važnu ulogu u djetetovom motoričkom razvoju imaju kineziolozi, odgojitelji i roditelji koji trebaju biti educirani i upoznati s dječjim sposobnostima i mogućnostima. Vrlo je važno da se djeca osjećaju slobodno i zadovoljno te da im se ne oduzima vrijeme potrebno za igru, već da se igra shvati kao idealan način učenja i razvoja. Growth and development of an organism are basic dynamic processes of human life. For child to develop proper motor skills, fundamental movement must be acquired first. This paper studies growth and development of motor skills, describes growth and development factors, hand to eye coordination, as well as the impact of children’s play. Kinesiological activities in preschool age enable appropriate growth and development. Kinesiologists, educators and parents have an important role in child’s development of motor skills and therefore need to be properly educated and familiar with child’s abilities and capabilities. It is of great importance for children to feel free and content and to be allowed enough playtime, because for them it is ideal to learn and develop through playing.

Uvod: Debljina je globalni javnozdravstveni problem. Podatci SZO-a (2008.) govore o čak 1,4 milijardi odraslih ljudi koji imaju prekomjernu tjelesnu masu, a oko 500 milijuna njih je pretilo. Nažalost, podatci SZO-a (2010.) govore i o 170 milijuna mladih koji imaju prekomjernu tjelesnu masu te više od 42 milijuna djece mlađe od 5 godina koja su pretila. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi utjecaj prehrambenih navika i tjelesne aktivnosti na stanje uhranjenosti ispitanih učenika. Ispitanici i metode: U istraživanju su primijenjena antropometrijska mjerenja tjelesne mase i visine. Stanje uhranjenosti je procijenjeno temeljem položaja u centilnoj distribuciji tjelesne mase za tjelesnu visinu prema dobi i spolu (1.r.OŠ-a, 6.r.OŠ-a, 2.r.SŠ-a). Za ispitavanje prehrambenih navika služili smo se upitnikom s pitanjima o broju i vrsti obroka, njihove učestalosti i okruženja u kojem se uzimaju te o sadržaju. Istodobno su dobiveni i podatci o konzumaciji slatkiša/ slanaca, brze hrane, energetskih napitaka, kave, alkohola te pušenje. Sve analize su provedene uz programsku potporu statističkog paketa SPSS PC+, V.15. Rezultati: Istraživanjem je obuhvaćeno 167-ero učenika (55,08% dječaka i 44,91% djevojčica). Većina je učenika normalno uhranjena (64,07%), 20,95% njih je preuhranjeno, a 14,97% neishranjeno. Učenici OŠ-a su deblji u odnosu na učenike SŠ-a. Učenici 1.r.OŠ-a imaju najčešće 5 obroka u danu, kao i oni koji su više tjelesno aktivni. Najčešće izbjegavani obrok je zajutrak. Utvrđeno je da oni koji češće jedu povrće nisu preuhranjeni. Tjelesna aktivnost je najzastupljenija među učenicima 6.r.OŠ-a. Zaključak: Stanje uhranjenosti naših ispitanika prati trend u RH. Prehrambene navike se mijenjaju s dobi ispitanika u negativnom smislu, što je kao i tjelesna neaktivnost potencijalni prediktor pretilosti, Introduction: Overweight and obesity are a global public health problem. The World Health Organization (WHO) data from 2008 report on 1.4 billion overweight adults, 500 millions of them being obese. Unfortunately, according to the WHO data from 2010, there were about 170 million young people with excessive body weight and more than 42 million obese children younger than 5 years. Aim: The aim of this study was to determine the eff ects of dietary habits and physical activity on nutritional status of the surveyed students. Respondents and methods: In the study, we used anthropometric measurements of body weight and height. Nutritional status was estimated based on the percentile distribution of body mass per body height by age and sex (fi rst and sixth primary school grades and second high school grade). Dietary habits were assessed by use of a questionnaire with questions about the number and kinds of meals, their frequency and environment in which they were consumed, as well as their content. The consumption of sweets/salty snacks, fast food, energy drinks, coff ee, alcohol and smoking was also studied. Data were analysed by use of the SPSS PC+, v. 15 statistical software. Results: The study included 167 students (55.08% of boys and 44.91% of girls). Most of the students had normal nutritional status (64.07%), 20.95% were overweight and 14.97% were underweight. Primary school students were fatter than high school students were. First grade primary school students mostly had 5 meals a day, as well as those that were more physically active. Breakfast was the meal that was avoided most frequently. Those children that reported eating vegetables more often were not overweight. Physical activity was most frequently reported by primary school sixth-graders. Conclusion: Body weight of our study subjects followed the trend in the Republic of Croatia. Dietary habits changed unfavourably with subject age; along with the lack of physical activity, it was a potential predictor of obesity.

Cilj je ovoga rada bio opisati trend kretanja medijana indeksa tjelesne mase učenika od petih do osmih razreda jedne osnovne škole u Zagrebu u razdoblju od 1999. do 2014. godine. Uzorak ispitanika čine učenici (N=3.567; 1.652 učenice i 1.915 učenika) od petih do osmih razreda osnovnih škola u gradu Zagrebu, kronološke dobi od 12 do 15 godina. Na temelju prikupljenih podataka mase i visine tijela na početku školske godine izračunat je indeks tjelesne mase. Ova metoda koristi se kao pokazatelj stupnja uhranjenosti osobe. Za prikaz kretanja indeksa tjelesne mase korištena je regresijska analiza. Podaci pokazuju da je u većine razreda uočljiv rastući trend indeksa tjelesne mase, ali je statistički značajan samo kod učenika šestih i sedmih razreda. Kod učenika šestih razreda regresijska analiza pokazuje statistički značajan (p=0.019) trend porasta medijana indeksa tjelesne mase tijekom promatranoga razdoblja u iznosu od 0.08 kg/m2 godišnje. Kod učenika sedmih razreda utvrđen je statistički značajan (p=0.004) trend porasta medijana indeksa tjelesne mase u iznosu od 0.14 kg/m2 godišnje., The aim of this study was to describe the trend of median body mass index (BMI) in students from the fifth to the eighth grade in a primary school in Zagreb in the period from 1999 to 2014. The sample consisted of students (N=3.567; 1.652 female and 1.915 male students) from the fifth to the eighth grade of primary school in the city of Zagreb, chronological age of 12 to 15 years. BMI was defined at the beginning of the school year on the basis of the collected data on body mass and body height of the students. This method was used as an indicator of their nutritional status. Regression analysis was used in order to review the trend of BMI. The results have shown that among the majority of the classes an increase in BMI was visible, but it was statistically significant only in the male students of the sixth and seventh grade. The regression analysis of the sixth graders showed a statistically significant (p=0.019) increase of the median of BMI (0.08 kg/m² per year) during the period of research. As for the seventh graders, there was a statistically significant (p=0.004) increase in the median of BMI (0.14 kg/m²) per year.

Primaran cilj istraživanja bio je ispitati mišljenja i stavove odgojitelja/ica o važnosti tjelesne aktivnosti u ranoj dječjoj dobi te o planiranju i primjeni tjelesnih aktivnosti u radu s djecom rane dobi. Sekundarni cilj bio je ukazati na to da su tjelesne aktivnosti u radu s djecom rane dobi neopravdano zapostavljene, te poticanje ispitanika na promišljanje o provođenju tjelesnih aktivnosti s djecom rane dobi u vlastitoj praksi. Istraživanje je provedeno pomoću anketnog upitnika koji je konstruiran za ovo ispitivanje. Upitnik je bio anoniman te je ispitanicima isporučen elektronskom poštom kao i putem društvene mreže. Uzorak varijabli sastojao se od demografskih podataka (spol, dob, godine radnog staža, stupanj obrazovanja), te deset pitanja s ponuđenim odgovorima. U upitniku je sudjelovalo 172 ispitanika od čega 168 osoba ženskog spola i 4 osobe muškog spola. Analizom dobivenih frekvencija izračunati su postoci za svaki ponuđeni odgovor. Dobiveni podaci obrađeni su pomoću programa Microsoft Excel-a. Rezultati istraživanja pokazali su da odgojitelji djece rane dobi smatraju tjelesne aktivnosti važnima u ranom dječjem razvoju te da tjelesne aktivnosti planiraju i primjenjuju ih u radu. Provode ih često, najčešće u sobama dnevnog boravka uz poligone za kretanje i u kombinaciji pjesmica s pokretom. Tjelesna aktivnost u radu s djecom rane dobi, osim onih koje djeca spontano pokazuju, trebaju biti planirane i programirane u cjelinu odgojno-obrazovnog procesa te ih treba pridodati u kontekst igre. Osim odgojitelja, u tjelesnom razvoju djeteta bitnu ulogu ima i poticajno okruženje koje dobro osmišljeno djecu može poticati na samostalno i spontano, a s druge strane organizirano kretanje.

Uvod: Tjelesna aktivnost u dječjoj i ranoj adolescentnoj dobi ima brojne dobrobiti za kardiovaskularno zdravlje. Cilj: Ustanoviti ima li tjelesna aktivnost utjecaj na arterijski tlak u djece i adolescenata. Materijali i metode: Elektronsko pretraživanje literature i pregled lista referenci preuzetih članaka uz ključne riječi „tjelesna aktivnost, arterijski tlak, djeca i adolescenti“. Rezultati: U radu su prezentirana istraživanja kojima je dokazana jasna poveznica između tjelesne aktivnosti i smanjenja arterijskog tlaka u djece, kao i pregled studija u kojima ta veza nije potvrđena. U analizu je u konačnici uključeno 12 studija s ukupno 12512 ispitanika: 7 studija (8455 ispitanika) u kojima je potvrđena i 5 studija (4057 ispitanika) u kojima nije potvrđena poveznica između tjelesne aktivnosti i razine arterijskog tlaka. Sedam studija bile su randomizirane, 3 randomizirane kontrolirane studije, te 2 meta-analize. U radu se naglašava važnost tjelesne aktivnosti kao mjere prevencije kardiovaskularnih bolesti. Navedene su i aktualne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije o poželjnoj razini tjelesne aktivnosti u djece od 5 do 17 godina. Zaključak: U brojnim radovima dokazana je inverzna povezanost tjelesne aktivnosti i arterijskog tlaka kako u odraslih, tako i u djece i adolescenata. Najsnažniji dokazi postoje o utjecaju tjelesne aktivnosti visokog intenziteta na arterijski tlak u pedijatrijskoj populaciji, a taj učinak je najočitiji u djece prekomjerne tjelesne mase. Iako nije dokazana u svim studijama, i tjelesna aktivnost nižeg intenziteta također donosi određene povoljne učinke na arterijski tlak, ali i za kardiovaskularno zdravlje općenito.

Glavni cilj ovog rada je opisati trend kretanja medijana indeksa tjelesne mase kod učenika petih do osmih razreda jedne osnovne škole u gradu Zagrebu u razdoblju od 1999. do 2014. godine. Uzorak ispitanika čine učenici (N=3,567; 1,652 učenice i 1,915 učenika) petih do osmih razreda osnovne škole “Ivan Cankar” u gradu Zagrebu. Temeljem prikupljenih podataka mase i visine tijela na početku školske godine izračunat je indeks tjelesne mase. Ova metoda koristi se kao pokazatelj stupnja uhranjenosti osobe. Za prikaz kretanja indeksa tjelesne mase korištena je regresijska analiza. Podaci pokazuju da je kod većine razreda uočljiv rastući trend indeksa tjelesne mase, ali statistički značajan je samo kod učenika šestih i sedmih razreda. Kod učenika šestih razreda regresijska analiza pokazuje statistički značajan (p=0,019) trend porasta medijana indeksa tjelesne mase tijekom promatranog razdoblja u iznosu od 0,08 kg/m2 godišnje. Kod učenika sedmih razreda utvrđen je statistički značajan (p=0,004) trend porasta medijana indeksa tjelesne mase u iznosu od 0,14 kg/m2 godišnje. The main aim of this study was to describe the trend of median body mass index in students from fifth to eighth grade in a primary school in Zagreb in the period from 1999 to 2014. The sample consisted of students (N=3.567; 1.652 female and 1.915 male students) from fifth to eighth grade of primary school „Ivan Cankar“ in the city of Zagreb. Body mass index was defined at the beginning of the school year on the basis of the collected data on body mass and body height of the students. This method was used as an indicator of the nutritional status of a person. Regression analysis was used in order to review the trend of body mass index. The results have shown that among the majority of the classes increase in body mass index was visible, but it was statistically significant only in the male students of the sixth and seventh grade. The regression analysis of the sixth graders showed a statistically significant (p=0.019) increase of the median of body mass index (0.08 kg/m² per year) during the period of research. As for the seventh graders, there was a statistically significant (p=0.004) increase of median of body mass index (0.14 kg/m²) per year.

Cilj ovog rada je pobliže se upoznati s organizacijom sportskog kampa za djecu koja boluju od astme, istražiti kako pojedine sportske aktivnosti djeluju na djecu astmatičare, na koji način sportska aktivnost utječe na kontrolu bolesti te usporediti rad više različitih astma kampova. Prikazane su prednosti i rizici tjelesne aktivnosti osoba oboljelih od astme, različite metode liječenja, kao i metode samostalnog kontroliranja bolesti. Astma kampovi omogućavaju djeci edukaciju o samoj bolesti, organizirane sportske aktivnosti, provoĎenje vremena u klimatskim uvjetima koji pogoduju njihovom zdravstvenom stanju, socijalizaciju s djecom koja takoĎer boluju od astme, provoĎenje ljeta na moru za djecu roditelja koji im to inače ne bi mogli priuštiti, te sve to uz nadzor i kontrolu stručnih osoba. The aim of this thesis is to better understand the organization of sports camp for children with asthma, explore how different sport activities effect asthmatic children, in which way does sport activity effect the control of disease and to compare the work of different asthma camps. Advantages and risks of physical activity for people with asthma are presented, as well as different methods of treatment and methods of disease self-managment. Asthma camps provide children with education about the disease, organized sport activities, spending time in climatic conditions coducive to their health, socialization with children who also suffer from asthma, spending summer at sea for children of parents that could not otherwise afford it, and all that under supervision and control from professionals.

Struktura slobodnog vremena djece i mladih danas je podložna promjenama. Opterećenje svakodnevnim školskim , ali i drugim obvezama postaje karakteristika današnjice. Ostatak vremena je najčešće nedovoljan da bi ga se iskoristilo u provedbi izuzetno korisnih kinezioloških sadržaja bez obzira o kojem se primijenjenom kineziološkom području radilo. Djeca bi trebala biti kreatori svog vremena da bi bila bitna optimizirajuća pretpostavka njihova razvoja. Kineziološke aktivnosti uopće, potiču rast i razvoj, pružaju mogućnost socijalizacije, pomažu djeci da stvore pozitivniju sliku o sebi, te stvaraju naviku svakodnevnog kretanja i vježbanja. Cilj rada je na temelju prikazanih istraživanja o slobodnom vremenu djece u primarnom obrazovanju dobiti uvid o tjelesnoj aktivnosti u slobodnom vremenu. Istraživanje na uzorku od 217 učenica i učenika u dobi od 9 do 11 godina pokazalo je da djeca u manjem gradu više vremena provode aktivno nego djeca u Zagrebu, a pasivan odmor je dominantniji u djece u Zagrebu, nego kod djece u Tomislavgradu.

Suvremeno društvo karakterizira sedentarni način života koji sve više zahvaća i djecu. Fizička aktivnost djece važna je za njihov psihofizički razvoj. kako bi se ostvarila fizička aktivnost djece, potrebno je ostvariti zadaće tjelesnog i zdravstvenog odgojnog područja odgovarajućim organizacijskim oblicima rada. Sat TZK kao osnovni organizacijski oblik rada, ne može znatnije utjecati na morfološke funkcije, funkcionalne i motoričke sposobnosti i dostignuća, niti zadovoljiti interese i želje djece. Stoga su ostali oblici organizacijskih oblika rada jednako važni za provođenje aktivnosti koje će djeci usaditi naviku svakodnevnog vježbanja.

Različiti aspekti kvalitete i vrijednosti tjelesnih aktivnosti i sporta za djecu.

Tjelesna neaktivnost i niska kardiorespiratorna sposobnost povezani su s brojnim kroničnim nezaraznim bolestima. Iako su donedavno te bolesti bile ograničene na odrasle osobe, posljednjih su se godina počele pojavljivati i u djece. Stoga se i mjere primarne prevencije kroničnih nezaraznih bolesti, uključujući strategije za povećanje razine tjelesne aktivnosti, premještaju u razdoblje djetinjstva i adolescencije. Da bi takve mjere imale smisla, nužna je određena stabilnost tjelesne aktivnosti i kardiorespiratorne sposobnosti tijekom različitih životnih razdoblja. Baš zato se u ovom preglednom radu razmatraju rezultati dosadašnjih istraživanja o postojanosti različitih aspekata tjelesne aktivnosti i kardiorespiratorne sposobnosti u razdoblju djetinjstva i adolescencije te između adolescencije i odrasle dobi.

Tjelesna aktivnost u brojnim je istraživanjima dokazana kao jedan od nezamjenjivih sanogenih faktora, koji značajno smanjuje rizik razvoja niza kroničnih nezaraznih bolesti. Nedostatna tjelesna aktivnost već u dječjoj i mladenačkoj dobi doprinosi razvoju zdravstveno nepoželjnih pojava u organizmu, koje ukazuju na rani razvoj kroničnih bolesti, a koje zbog proširenosti kod odraslih osoba predstavljaju prvorazredne javno-zdravstvene i ekonomske probleme u razvijenim zemljama, a sve više i u zemljama u razvoju. Stoga SZO i EU zadnjih godina problemu tjelesne neaktivnosti posvećuju izuzetnu pažnju i objavljuju smjernice borbe protiv sedentarnog načina života, koje bi vlade zemalja članica i njihovi mjerodavni sektori trebali pretvoriti u akcijske planove i neophodne mjere implementirati u svakodnevni život stanovništva. Poseban značaj pri tome imaju ministarstva zdravstva, obrazovanja i sporta. Napori u odgoju djece i mladih o potrebi kretanja, stvaranje uvjeta za tjelesnu aktivnost i sport u obrazovnom procesu, ali i u slobodno vrijeme, postaju jedna od prioritetnih zadaća državne politike i društva. Cilj je doseći preporuke SZO i EU u tjelesnoj aktivnosti djece i mladih, koje traže za njih 60 minuta umjerene do žustre tjelesne aktivnosti tijekom većine dana u tjednu.

Cilj rada je da se na temelju prikazanih istraživanja o slobodnom vremenu djece i mladih dobije uvid o udjelu tjelesne aktivnosti u njihovom slobodnom vremenu. Kroz rad će se objasniti osnovni pojmovi slobodnog vremena, te prikazati novija istraživanja o provođenju slobodnog vremena djece i mladih u Hrvatskoj i u svijetu. U radu su navedene osnovne teze o važnosti tjelesnog vježbanja za zdravlje čovjeka, tj. prikazane su relevantne činjenice nekih dosadašnjih istraživanja koji dokazuju da tjelesna neaktivnost ima za posljedicu razvoj mnogih bolesti današnjice. Sedentaran način života preduvjet je za razvoj pretilosti kod djece i mladih, a pretilost je jedan od ključnih čimbenika nastanka bolesti. Na osnovu pregledane literature, može se zaključiti da djeca i mladi većinu svoga slobodnog vremena provode pred ekranima svojih televizora ili računala, te da je udio tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme djece nešto veći nego kod mladih, a isto tako, dječaci i mladići više su tjelesno aktivniji u slobodno vrijeme od djevojčica i djevojaka., The aim of this study is, on the ground of the presented research on free time of children and young people, to get an insight into proportion of physical activity in their free time. In the study basic concepts of free time are to be explained and recent researches on spending free time of children and young people in Croatia and in the world are to be presented. In the paper basic theses on the importance of physical exercises for human health are stated, i.e. relevant facts of some of the former researches have been presented, proving that physical inactivity results in the development of many diseases of the present time. Sedentary lifestyle is a prerequisite for the development of obesity in children and young people, and obesity is one of the major factors for the occurrence of diseases. Based on the reviewed literature it can be concluded that children and young people spend most of their free time in front of the screens of their television sets or computers and that the proportion of physical activity in their free time is slightly higher in children than in young people; likewise, boys and young men are more physically active in their free time than girls and young girls.

Različiti faktori zdravstvenog rizika prisutni su već u dječjoj dobi, a dobar ih je dio vezan uz stvorene navike i način života. Sve veći porast tjelesne neaktivnosti u dječjoj i adolescentskoj dobi ubraja se u najznačajnije čimbenike rizika za kasniji razvoj različitih poremećaja zdravlja i kroničnih bolesti. Uloga u održanju normalne tjelesne mase i prevenciji pretilosti, značajan utjecaj na aspekte kardiovaskularnog, mišićno-koštanog i mentalnog zdravlja neki su od dokazanih pozitivnih zdravstvenih utjecaja tjelesne aktivnosti tijekom djetinjstva i adolescencije. Usvajanje aktivnog načina života od rane dobi zalog je zdravlja u budućnosti.

Rad prikazuje prevalenciju debljine i tjelesne aktivnosti, te njihovu povezanost u djece školske dobi u Osječko-baranjskoj županiji.

Primarni cilj istraživanja bilo je utvrditi koliko danas djeca odlaze na zimovanja, koliko su u njima aktivna te kakav im je stav prema zimovanju. Istraživanje je provedeno na 621 ispitaniku, prosječne dobi od 12, 3±1.03 godina. Ispitanici su bili učenici od petog do osmog razreda osnovnih škola (peti razred–112 učenika, šesti razred–190, sedmi razred–240 i osmi razred–79 učenika). Učenici i učenice bili su ravnomjerno zastupljeni. Istraživanje je provedeno u tri različita grada: Zagrebu, Zaprešiću i Jastrebarskom. Stavovi i navike učenika utvrđene su putem anketnog upitnika koji je bio sastavljen od 18 pitanja vezanih uz zimovanje te općih pitanja vezanih uz dob, spol, razred i mjesto življenja. U prvom dijelu anketnog upitnika pomoću jedanaest pitanja kod ispitanika su utvrđene navike spram tjelesnoj aktivnosti općenito, aktivnosti za vrijeme zimskih školskih praznika te interes i stavovi prema zimskim sportovima općenito. Zatim je anketnim upitnikom pomoću sedam pitanja utvrđeno koliko ispitana djeca odlaze na zimovanje, u koje sportske aktivnosti se uključuju tijekom zimovanja, koliko dana tijekom zimskih mjeseci se bave odabranom tjelesnom aktivnošću te koliko sati tijekom jednog dana na zimovanju su tjelesno aktivna. Isto tako pomoću anketnog upitnika dobiveni su podatci o mjestu gdje ispitanici odlaze na zimovanje te s kim, odnosno u čijoj organizaciji odlaze na zimovanje. Postupak prikupljanja podataka bio je anoniman. Svi dobiveni podatci obrađeni su odgovarajućim statističkim postupcima, pomoću statističkoga paketa za obradu podataka «SPSS for Windows 14.0». Rezultati anketiranih ispitanika ukazuju da 142 djeteta uopće ne odlaze na zimovanje, dok je još lošiji pokazatelj stav djece gdje njih 49% gotovo svejedno da li će školske praznike provesti s prijateljima ispred računala ili biti tjelesno aktivan te se igrati na bilo u zatvorenom, bilo na otvorenom prostoru. Analizirajući odgovore vezane uz aktivnost s kojom se djeca bave na zimovanju uočljivo je da je najviše onih koji zimovanje povezuju s alpskim skijanjem (njih 139 ili 22, 38%) i igrama na snijegu (140 ili 22, 54%), zatim slijedi sanjkanje (114 učenika), daskanje na snijegu (41 učenik) te klizanje (34 učenika), dok samo 5 ispitanika zimovanje koristi da bi se bavilo skijaškim trčanjem. Analiza rezultata potvrđuje kako djeca sve više slobodnog vremena provode igrajući video igre, odnosno kako preveliki broj sati borave ispred računala. Kao posljedica takvog načina korištenja slobodnog vremena, današnja djeca sve manje su tjelesno aktivna te izrazito malo borave u prirodi. Moguće je zaključiti kako pod hitno treba animirati djecu te mi kroz organizirane programe u prirodi kao što je zimovanje omogućiti da zavole igru u prirodi. Na taj bi se način današnja ovisnost djece prema računalima usmjerila i prema neophodnim tjelesnim aktivnostima na otvorenom.

Igra na otvorenom i aktivnosti djece od 0 do 10 godina u mjestu Bodo, u Norveškoj.