Search

Definirana kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, anksiozna osjetljivost ima značajnu kliničku primjenu ne samo u prevenciji i terapiji anksioznih poremećaja, već osobito u području zdravstvene psihologije i ispitivanja načina na koje se mladi pacijenti suočavaju s boli i bolesti. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja u kojem su sudjelovala ukupno 184 ispitanika u dobi od 10 do 15 godina, iz četiri uzorka: (1) uzorak djece koja boluju od glavobolje (N=43), (2) uzorak djece koja boluju od astme (N=46), (3) uzorak djece koja doživljavaju veći broj psihosomatskih simptoma (N=53) i (4) kontrolni uzorak djece bez zdravstvenih tegoba (N=42). Uspoređeni su rezultati ove četiri skupine ssva tri klinička i kontrolnog uzorka, dok između djece s glavoboljama, astmom i psihosomatskim simptomima nema značajne razlike. Djeca u navedena tri klinička uzorka imaju značajno više rezultate na skali anksiozne osjetljivosti. Nadalje, u kliničkim uzorcima djece utvrđeni su specifični obrasci povezanosti anksiozne osjetljivosti s ostalim aspektima anksioznosti (separacijskom, socijalnom, ispitnom, opsesivno-kompulzivnom i dr.). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je ispitivanje anksiozne osjetljivosti kod djece koja imaju različite zdravstvene tegobe od osobitog značenja za psihološki terapijski i preventivni rad., Anxiety sensitivity is described as the fear of anxiety symptoms and physical sensations associated with anxiety. Understanding this fear of fear has particular importance in prevention and therapy of anxiety disorders, and especially in health psychology and ways of coping with health problems and illness in children and adolescents. The paper presents the results of the research in the sample of 184 participants in the age between 10 and 15 years, divided in 4 samples: 1) children with headaches in pediatric care (N=43), 2) children with asthma in pediatric care (N=46), 3) children reporting significant number of psychosomatic symptoms (N=53), and 4) healthy controls (N=42). These four samples were compared according to the level of the reported anxiety sensitivity. Significant differences in anxiety sensitivity were found between three clinical samples and control sample, with children in clinical samples being more afraid of their anxiety symptoms. Differences in anxiety sensitivity were not found between clinical samples (children with headaches, asthma and psychosomatic symptoms). Furthermore, specific patterns of relations between anxiety sensitivity and other aspects of anxiety (separation anxiety, social anxiety, test anxiety, etc.). Results from this study indicate the importance of anxiety sensitivity in the prevention and therapy in helping children with health children.

Definirana kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, anksiozna osjetljivost ima značajnu kliničku primjenu ne samo u prevenciji i terapiji anksioznih poremećaja, već osobito u području zdravstvene psihologije i ispitivanja načina na koje se mladi pacijenti suočavaju s boli i bolesti. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja u kojem je sudjelovalo ukupno 184 ispitanika u dobi od 10 do 15 godina, iz četiri uzorka: (1) uzorak djece koja boluju od glavobolje, (2) uzorak djece koja boluju od astme, (3) uzorak djece koja doživljavaju veći broj psihosomatskih simptoma i (4) kontrolni uzorak djece bez zdravstvenih tegoba. Uspoređeni su rezultati ove četiri skupine s obzirom na razinu anksiozne osjetljivosti i pokazalo se da postoji značajna razlika između sva tri klinička i kontrolnog uzorka, dok između djece s glavoboljama, astmom i psihosomatskim simptomima nema značajne razlike. Djeca u navedena tri klinička uzorka imaju značajno više rezultate na skali anksiozne osjetljivosti. Nadalje, u kliničkim uzorcima djece utvrđeni su specifični obrasci povezanosti anksiozne osjetljivosti s ostalim aspektima anksioznosti (separacijskom, socijalnom, ispitnom, opsesivno kompulzivnom, i dr.). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je ispitivanje anksiozne osjetljivosti kod djece koja imaju različite zdravstvene tegobe od osobitog značaja za psihološki terapijski i preventivni rad.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između pojedinih glavnih dimenzija anksioznosti (tjelesni simptomi anksioznosti, socijalna i separacijska anksioznost te izbjegavanje negativnih posljedica), mjerenih upitnikom koji se u Hrvatskoj prvi puta koristi, s anksioznom osjetljivošću kao jednodimenzionalnim konstruktom i psihosomatskim simptomima na uzorku osnovno školske djece. U istraživanju je sudjelovalo 294 djece (152 dječaka i 142 djevojčice), prosječne dobi 12, 74. Korišteni su sljedeći upitnici: Višedimenzionalna skala anksioznosti za djecu (MASC), Upitnik anksiozne osjetljivosti za djecu (CASI) i Upitnik psihosomatskih simptoma za djecu i adolescente (PSS). Upotrebom Višedimenzionalne skale anksioznosti za djecu u ovom istraživanju je povrđena njezina originalna faktorska struktura te je dobivena zadovoljavajuće visoka pouzdanost ovog upitnika. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza otkrivaju da dimenzije anksioznosti i anksiozna osjetljivost objašnjavaju značajni dio varijance frekvencije i ometanja psihosomatskih simptoma. Samostalni značajni pozitivni prediktori frekvencije psihosomatskih simptoma su anksiozna osjetljivost, tjelesni simptomi anksioznosti i separacijska anksioznost, a značajni negativni prediktor je izbjegavnje negativnih posljedica, koji se pokazao kao supresor varijabla. Samostalni značajni pozitivni prediktori ometanja psihosomatskih simptoma su anksiozna osjetljivost, tjelesni simptomi anksioznosti i serparacijska anksioznost. Socijalna anksioznost se ni za jedan od ova dva kriterija nije pokazala značajnim prediktorom. Prema visini beta-koeficijenta, najveći doprinos u objašnjenju frekvencije psihosomatskih simptoma utvrđen je za fizičke simptome anksioznosti, a u objašnjenju ometanja psihosomatskih simptoma utvrđen je za anksioznu osjetljivost.Usporedbom spolnih razlika u dimenzijama anksioznosti, anksioznoj osjetljivosti i psihosomatskih simptomima utvrđeno je da djevojčice postižu više rezultate od dječaka na svim ispitivanim varijablama osim kod frekvencije psihosomatskih simptoma, gdje nisu potvrđene značajne spolne razlike.

Definirana kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, anksiozna osjetljivost ima značajnu kliničku primjenu ne samo u prevenciji i terapiji anksioznih poremećaja, već osobito u području zdravstvene psihologije (osobito suočavanja s boli). U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja u kojem je sudjelovalo ukupno 131 ispitanika u dobi od 10 do 15 godina, iz dva klinička (djeca koja boluju od glavobolje i djeca koja boluju od astme) i jednom kontrolnom uzorku djece bez zdravstvenih tegoba. Uspoređeni su rezultati ove tri skupine s obzirom na razinu anksiozne osjetljivosti i pokazalo se da postoji značajna razlika između oba klinička i kontrolnog uzorka, dok između djece s glavoboljama i astme nema značajne razlike. Djeca sa zdravstvenim tegobama imaju značajno više rezultate na skali anksiozne osjetljivosti. Nadalje, u kliničkim uzorcima djece utvrđeni su specifični obrasci povezanosti anksiozne osjetljivosti s ostalim aspektima anksioznosti (separacijskom, socijalnom, ispitnom, opsesivno kompulzivnom, i dr.), te s depresivnosti. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je ispitivanje anksiozne osjetljivosti kod djece koja imaju različite zdravstvene tegobe od osobitog značaja za psihološki terapijski i preventivni rad.