Search

Nefrotski sindrom (NS) je je najčešća glomerulska bolest u dječjoj dobi, iako je njegova incidencija 2–7/100 000 djece na godinu. NS se može podijeliti prema dobi pojavljivanja, mogućem pojavljivanju u članova obitelji, mogućem pojavljivanju u sklopu sindroma, prema tome da li zahvaća samo bubreg ili nastaje u sklopu neke bolesti. Prema patohistološkom nalazu NS također može biti podijeljen na bolest minimalnih promjena, fokalnu segmentalnu glomerulosklerozu, difuznu mezangijsku proliferaciju i IgM nefropatiju. U ovom radu analiziramo aktualne smjernice o vođenju i liječenju djece s NS., Nephrotic syndrome (NS) is the most frequent glomerular disease in the childhood with incidence of 2–7/100000 children/year. NS can be divided regarding the age of occurence, possible familiar appearance, whether it is a part of certain syndrome or comes alone, whether it affects the kidney only or it apears together with other diseases. According the pathohistological characteristics, NS can be divided in minimal change disease, focal segmental glomerulosclerosis, difusse mesangial sclerosis, and IgM nephropathy. In this article we discuss actual guidelines for the management and therapy of NS.

U radu se prikazuju prvi rezultati genskog testiranja pedijatrijskih pacijenata s Alportovim sindromom i nefropatijom tankih glomerularnih balaznih membrana u Hrvatskoj.

Među bolestima koje pripadaju TMA-u pokazano je preklapanje kliničke slike i nekih laboratorijskih parametara, što upućuju na važnost unapređenja dijagnostike radi što uspješnijeg liječenja bolesnika.

C1q nefropatija je oblik glomerulonefritisa definiran nalazom C1q imunosnih depozita u glomerulima. Bolest je rijeka. Najčešće se javlja u djece i mlađih odraslih.Klinički se njačešće očituje nefrotskim sindromom. Etiologija bolesti nije poznata, a patogeneza je najvjerojatnije imunosne prirode. Često je rezistentna na kortikosteroide i tada obično uzrokuje kronično bubrežno zatajenje. U radu je prikazano 10 bolesnika s C1q nefropatijom

Posljednjih godina za dijagnozu, stupnjevanje i praćenje vezikoureteralnog refluksa može se koristiti ultrazvučna cistografija. Ultrazvučna cistografija ima veću osjetljivost i odsutnost ionizirajućeg zračenja u odnosu na MCUG. Svako nejasno febrilno stanje djeteta treba shvatiti ozbiljno jer se u pozadina možda krije infekcija mokraćnog sustava koja je nakon respiratornih infekcija druga po učestalosti kod djece. Tako se kod 30% djece liječene od infekcije mokraćnog sustava može pronaći vezikoureteralni refluks. Vezikoureteralni refluks treba što prije dijagnosticirati i liječiti kako bi se spriječilo stvaranje ožiljaka na bubrezima, a time i arterijska hipertenziji i kronična bubrežna bolest.

Isnose se podaci o biopsijom dokaznim bubrežnim bolesti djece u Hrvatskoj.

Kasna nedonoščad ima povećan rizik za poteškoće ponašanja i za lošiju kvalitetu života. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati poremećaje u ponašanju i kvalitetu života u kasne nedonoščadi kao i razinu stresa u njihovih roditelja. Ponašanje djece procijenjeno je upitnikom Child Behavior Checklist (CBCL) u telefonskom intervjuu s majkama. Kvaliteta života procijenjena je pomoću upitnika Royal Alexandra Hospital for Children Measure of Function (RAHC MOF). Stres u roditalja procijenjen je upitnikom Parenting stress Index-Schort Forme (PSI-SF). Utjecaj sociodemografskih, perinatalnih i neonatalnih čimbenika na kliničku razinu poteškoća ponašanja i kvalitetu života, kao i na stres u roditelja, procijenjen je logističkom regresijom. Kasna nedonoščad ima lošiji ishod te gotovo pet puta veći rizik za internalizirane probleme, 2,5 puta veći rizik za eksternalizirane i šest puta veći rizik za ukupne probleme u ponašanju i povećan rizik za lošiju kvalitetu života u usporedbi s djecom rođenom kao donešena novorođenčad. Majke kasne nedonoščadi liječene u jedinici intenzivnog liječenja (JIL) imaju značajno višu razinu stresa od majki djece rođene kao donešena novorođenčad koja su također liječena u JIL-u, što korelira s poteškoćama u ponašanju te djece. Kasna nedonoščad, s ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama ili bez njih, ima veći rizik za poremećaje u ponašanju tijekom djetinjstva i lošiju kvalitetu života nego djeca rođena kao donešena novorođenčad koja su imala ozbiljne zdravstvene poteškoće nakon poroda. Osobita korist za kasnu nedonoščad rano je otkrivanje poremećaja u ponašanju te provođenje ranih intervencijskih mjera koje bi ublažile dugoročne posljedice., Late preterm infants are at a greater risk for behavioral difficulties and worse quality of life (QoL). The aim of this study was to assess behavioral problems and QoL of late preterm infants as well as parenting stress. Children’s behavior was assessed using Child Behavior Checklist (CBCL) via telephone interviews with mothers. QoL was measured using the Royal Alexandra Hospital for Children Measure of Function (RAHC MOF) questionnaire. Parenting stress was assessed using Parenting stress Index-Schort Forme (PSI-SF) questionnaire. The influence of sociodemographic, perinatal and neonatal factors on the clinically relevant behavioral problems and QoL, as well as on parenting stress, were investigated using logistic regression. Late preterm children had worse outcomes: they had nearly 5-fold greater risk for internalizing problems, over 2.5-fold greater risk for externalizing, over 6-fold greater risk for total problems, and increased risk for intermediate QoL, compared to the full-term children treted in the intensive care unit (ICU). Mothers of late preterm children treated in the ICU had significantly higher levels of stress than mothers of full-term children also treated in the ICU, which correlated with behavioral problems in these children. Late preterm children, with or without serious medical conditions upon birth, have greater risk for behavioral problems during childhood and worse QoL than full-term children with serious health impairment at birth. Late preterm born children would benefit from early detection of behavioral problems and interventions which could alleviate long-term consequences.