Search

Sekundarni hiperparatireoidizam (SHPT) česta je komplikacija u bolesnika na hemodijalizi, međutim u nekih bolesnika mogu biti prisutne relativno niske koncentracije parathormona (PTH), tj. relativni hipoparatireoidizam (RhPT). Cilj rada je ispitati povezanost pojave RhPT s kliničkim i laboratorijskim obilježjima bolesnika te s lijekovima koje uzimaju. Bolesnici i metode: Proveli smo opservacijsko presječno istraživanje u bolesnika na hemodijalizi u tri centra. Uključeno je 199 bolesnika (127 muškaraca, 72 žene) prosječne dobi 66 godina i srednjeg trajanja hemodijalize 5,7 godina. Bolesnicima su određeni sljedeći parametri: dob, spol, šećerna bolest (DM), trajanje hemodijalize, vrsta lijekova koje uzimaju te laboratorijski parametri: Ca, P, PTH, albumin, alkalna fosfataza. RhPT je defi niran kao koncentracija PTH < 21,6 pmol/L. Rezultati: RhPT je bio statistički značajno povezan sa starijom dobi (prosječne dobi 70,5 prema 65,1 godina, p=0,026), šećernom bolesti (DM) (p=0,042), neuzimanjem vezača fosfata u terapiji (p=0,001), neuzimanjem aktivatora receptora vitamina D (aVDR) (p, Although secondary hyperparathyroidism (SHPT) is a common complication in hemodialysis patients, in some patients the concentration of parathyroid hormone (PTH) is relatively low, which can be defi ned as relative hypoparathyroidism (RhPT). The aim of this study was to examine the association of the occurrence of RhPT with clinical and laboratory characteristics of patients and their medication. Patients and methods: We conducted an observational cross-sectional study in hemodialysis patients at three centers. Altogether 199 patients were included. There were 127 men and 72 women, mean age 66 years and mean duration of hemodialysis 5.7 years. The following parameters were determined: age, sex, diabetes (DM), duration of hemodialysis, drugs, and laboratory parameters (Ca, P, PTH, albumin, alkaline phosphatase). RhPT was defi ned as PTH concentration

Cilj je bio istražiti prognostička svojstva sindroma niskog trijodtironina, proteinsko energetske pothranjenosti i kronične upale te drugih poznatih rizičnih čimbenika sa smrtnošću prevalentnih dijaliznih bolesnika.

Kronična bubrežna bolest (KBB) sistemska je bolest povezana s nizom komplikacija koje naposljetku dovode do povećanog pobolijevanja i smrtnosti bolesnika. Poremećaj koštano-mineralnog metabolizma (CKD-MBD) počinje u ranim stadijima KBB-a nakupljanjem fosfora u organizmu s posljedičnim pokretanjem niza zbivanja koja rezultiraju razvojem sekundarnog hiperparatiroidizma s promjenama na kostima i izvankoštanim tkivima. Najvažnija i klinički najbitnija posljedica CKD-MBD-a jesu vaskularne kalcifikacije koje pridonose povećanju smrtnosti od srčano-krvožilnih bolesti. Potrebno je prepoznati bolesnike s povećanim rizikom od razvoja CKD-MBD-a i terapijski intervenirati. Prevencija je najbolji ­pristup zbrinjavanju bolesnika. Prvi korak u liječenju jest nutritivno savjetovanje uz nadoknadu vitamina i ispravljanje poremećaja minerala. Napredovanjem KBB-a prema završnom stadiju povećava se potreba za medikamentnom terapijom. Istodobno treba liječiti i ostale probleme poput anemije i acidoze. Potrebno je pravodobno započeti s nadomještanjem bubrežne funkcije uz osiguranje odgovarajuće doze dijalize. Idealno je omogućiti preemptivnu transplantaciju u bolesnika koji nemaju kontraindikacija za primjenu imunosupresijske terapije., Chronic kidney disease (CKD) is a systemic disease with numerous complications associated with increased morbidity and mortality. Chronic kidney disease-metabolic bone disease (CKD-MBD) starts at early stages of CKD with phosphorus accumulation and consequent initiation of numerous events that result with the development of secondary ­hyperparathyroidism with changes on bones and extraskeletal tissues. The most important and clinically most relevant consequences of CKD-MBD are vascular calcifications which contribute to cardiovascular mortality. Patients with the ­increased risk for the development of CKD-MBD should be recognized and treated. Prevention is the most important therapeutic option. The first step should be nutritional counseling with vitamin supplementation if necessary and correction of mineral status. Progression of CKD requires more intensive medicamentous treatment with the additional correction of metabolic acidosis and anemia. Renal replacement therapy should be timely initiated, with the adequate dose of dialysis. Ideally, preemptive renal transplantation should be offered in individuals without contraindications for immunosuppressive therapy

Metabolička bolest kostiju je česta komplikacija u dijaliziranih bolesnika. Najčešći uzrok je sekundarni hiperparatireoidizam (sHPT), a posljedica je ubrzana pregradnja kosti, zatim aluminijska intoksikacija čija je posljedica usporena pregradnja kosti, a često se viđa i adinamična lezija kosti čiji uzrok još nije posve jasan. Poseban oblik koštane bolesti je ß2 amiloidoza. Ultrazvučni valovi frekvencija iznad praga čujnosti ljudskog uha koriste se za morfološku dijagnostiku paratireoidnih žlijezda (PTŽ) i danas je to zbog jednostavnosti i neinvanzivnosti opće prihvaćena metoda za detekciju PTŽ u bolesnika sa sHPT, njihovo praćenje i za donošenje odluke o načinu liječenja na osnovu veličine i broja PTŽ. Ultrazvuk mišično-skeletnog sustava, naročito ramenog zgloba, koristi se za dijagnostiku promjena na zglobovima i za prikaz proširenosti patoloških promjena mekih tkiva kod ß2 amiloidoze. Koriste se standardni aparati za ultrazvučnu dijagnostiku i sonde za površinska tkiva 5-13 MHz. Ultrazvučna denzitometrija kosti bazira se na drugim fizikalnim osobinama ultrazvuka (brzina prolaza ultrazvuka i atenuacija kroz kost) i drugačije koncipiranim aparatima. Koristi se za procjenu koštanog statusa i dobro korelira s gustoćom kostiju, ali i kvalitom kostiju, zbog čega ima prednosti pred drugim denzitometrijskim metodama. Kombinirana ultrazvučna mjerenja kostiju na više mjesta mogu biti uspješna u praćenju bolesnika na dijalizi.

U radu je prikazano 7 dijaliziranih bolesnika u kojih je prilikom pregleda vrata ultrazvukom zbog sumnje na sekundarni hiperparatireoidizam slučajno nađen papilarni karcinom štitnjače (CAP). Radi se o 4 žene i 3 muškarca u dobi od 30-57 godina u vrijeme dijagnoze, liječenih hemodijalizom od 0-12 godina. Dva bolesnika imala su okultni CAP veličine do 0, 5 cm, a liječeni su operativno i supresivnom terapijom. U slijedeća 2 bolesnika nađen je CAP veličine 1, 5 cm. Jedna je bolesnica umrla prije operativnog zahvata zbog kalcifilaksije, a drugi bolesnik je liječen operativno. U jedne bolesnice nađen je multicentrični CAP i karcinom paratireoidne žlijezde, liječena je operativno i supresivnom terapijom, ali je nakon tri godine umrla zbog metastaze na mozgu. Dva bolesnika imala su CAP s metastazama na vratu i učinjena je totalna tireoidektomija s disekcijom vrata. Jedna je bolesnica bez recidiva već 8 godina, a u drugog bolesnika nađen je suspektan cističan limfni čvor s druge strane vrata i ostatno tkivo u ležištu štitnjače, zbog čega je potrebna radiojodna terapija. Ni jedan od naših bolesnika zbog različitih razloga nije liječen radijodom kako je uobičajeno. Zbog kronične renalne bolesti i većeg rizika radijacijskog opterećenja cijelog tijela potrebna je individualno procjenjena i maksimalno reducirana doza. U literaturi se preporuča 5 puta manja doza od uobičajene i dnevna hemodijaliza. Ovakvo liječenje trebalo bi primjeniti u rizičnijih bolesnika.

Trajanje dijalize najvažnija je mjera kojom možemo postići adekvatnu dijalizu, odnosno smanjiti morbiditet i mortalitet bolesnika na dijalizi.