Search

Rad mnoštva u baštinskom okruženju je koncept koji podrazumijeva pomoć javnosti ili šire zajednice (mnoštva) u obavljanju određenih zadataka, koje bi inače obavljali profesionalci. Kroz ovu vrstu suradnje, institucije poput muzeja, galerija, arhiva i knjižnica mogu unaprijediti svoje kolekcije, istraživanja i izložbe. Projekti temeljeni na radu mnoštva uključuju niz aktivnosti poput digitalizacije materijala, transkripcije rukopisa, korekcije, katalogizacije umjetničkih djela, popunjavanja metapodataka, identifikacije i interpretacije objekata, pa čak i suradnje na izložbama. Oni omogućuju brži i efikasniji rad, a istovremeno potiču angažman javnosti i stvaraju dublju vezu između institucija baštine i njihovih korisnika. Bez obzira na brojne izazove, projekti temeljeni na radu mnoštva igraju sve važniju ulogu u očuvanju, interpretaciji i popularizaciji kulturne baštine, omogućujući širem spektru ljudi da sudjeluju u ovom procesu i donose svoju jedinstvenu perspektivu Crowdsourcing in cultural environments is a concept that involves the use of the public or a larger community (crowd) in performing certain tasks, which would otherwise be performed by professionals. Through this kind of collaboration, heritage institutions such as galleries, libraries, archives, museums can enhance their collections, research, and exhibitions. Crowdsourcing projects involve a range of activities such as digitizing materials, transcribing manuscripts, corrections, cataloging artworks, filling in metadata, identifying and interpreting objects, and even collaborating on exhibitions. They enable faster and more efficient work, while simultaneously promoting public engagement and creating a deeper connection between heritage institutions and their users. Despite challenges, crowdsourcing projects play an increasingly important role in preserving, interpreting, and popularizing cultural heritage, allowing a wider range of people to participate in this process and bring their unique perspective.

Tema ovog diplomskog rada su digitalizacija i izazovi digitalizacije šest tehničkih elaborata iz druge polovine 20. stoljeća (1964. – 1978.) ustupljenih od tvrtke KONČAR – Institut za elektrotehniku d.o.o. Imajući u vidu povijesnu i tehničku vrijednost, jedinstvenost, samo jedan primjerak – original i potrebu za širom dostupnosti istraživačima njihova digitalizacija je bila prijeko potrebna. Odabrana tema obrađena je kroz dva aspekta. Prvi dio je praktične prirode koji se sastoji od ispitivanja tehničkih mogućnosti opreme na raspolaganju i određivanje optimalnih parametara skeniranja, digitalizacije tehničkih elaborata, grafičke obrade skeniranih dokumenta i pripreme digitaliziranih elaborata za predaju u Informacijsko-dokumentacijski odjel (INDOK). U drugom dijelu rada prikazana je teorijska razrada na praktičnom primjeru u kojem se pojašnjavaju pojmovi specijalnih knjižnica i definiraju pojmovi sastavnih dijelova tehničkih elaborata, istražuju se povijest i razvoj Grupe Končar i odjela INDOK-a, objašnjava tehnička dokumentacija i od čega se ona sastoji, prikazuju se različite vrste i formati papira koji su korišteni, načini zapisivanja, starenje papira, izazovi digitalizacije, grafička obrada, zaštita, prijenos, pohrana, pregled, korištenje i održavanje digitalnog gradiva. Zaključak daje uvid u ostvarenje postavljenih ciljeva i daje preporuke za daljnju digitalizaciju tehničkih elaborata. The subject of this thesis is the digitization and challenges of digitization of a set of six technical documentations from the second half of the 20th century (1964. – 1978.) originating from and provided by the company KONČAR - Institute of Electrical Engineering d.o.o. Bearing in mind the historical and technical value, uniqueness, only one copy - the original and the need for wider availability to researchers, their digitization was very necessary. The selected topic is covered through two aspects. The first part is of a practical nature, which consists of testing technical capabilities of the available equipment and determining the optimal scanning parameters, digitization of technical documentation, post-processing and preparation of digitized documentation for submission to the Information and Documentation Department (INDOK). In the second part of the thesis, the theoretical elaboration is shown on a practical example, in which the concepts of special libraries are clarified and the concepts of the constituent parts of technical documentation are defined, the history and development of the Končar Group and the INDOK department is given and further the thesis provides detail analysis and explanations of what, technical documentation is and what it consists of, various types and formats of paper used, recording methods, aging of paper, digitization challenges, post-processing, protection, transfer, storage, access, use and preservation of digital materials. The conclusion provides an insight into the achievement of the set goals and provides recommendations for further digitization of technical documentation.

Jedna od zadaća visokoškolskih knjižnica je pohrana i čuvanje ocjenskih radova izrađenih na instituciji u kojoj djeluje knjižnica, kako u tiskanom tako i u digitalnom obliku. S obzirom da su u fondu knjižnice Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Osijek (PTFOS) ocjenski radovi od 70-ih godina prošlog stoljeća utvrđeno je da treba provesti dodatnu zaštitu istih zbog različitih oštećenja uzrokovanih dugotrajnom pohranom da bi se usporilo njihovo propadanje te omogućilo njihovo dugotrajnije korištenje. Zbog toga je akademske 2019./2020. osmišljen pilot projekt digitalizacije Zbirke ocjenskih radova PTFOS u suradnji Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku i knjižnice PTFOS koji se još uvijek provodi. U provedbi, do sada obavljenih radova digitalizacije, sudjelovalo je sedam studenata s Odsjeka. Cilj pilot projekta je digitalizirati dio zbirke ocjenskih radova pohranjenih u knjižnici PTFOS u svrhu njene zaštite, ali i omogućavanja bržeg i jednostavnijeg pristupa ocjenskim radovima koji su trenutno dostupni isključivo u tradicionalnom obliku u čitaonici knjižnice. Do sada je digitalizirano 45 ocjenskih radova od čega 16 diplomskih i 29 završnih radova. Na temelju provedenog pilot projekta i hodograma obavljenih poslova moguće je ovaj projekt proširiti i primijeniti kako na Zbirku PTFOS u cijelosti tako i ponuditi iskustva i praktična rješenja drugim visokoškolskim knjižnicama. One of the tasks of higher education libraries is the storage and preservation of assessment papers made at the institution where the library operates, both in printed and digital form. Considering that the collection of the library of the Faculty of Food Technology Osijek (PTFOS) contains evaluation papers from the 70s of the last century, it was determined that additional protection of them should be carried out due to various damages caused by long-term storage in order to slow down their deterioration and enable their longer-term use. That is why the academic year 2019/2020 a pilot project for the digitization of the PTFOS collection of evaluation papers was designed in cooperation with the Department of Information Sciences of the Faculty of Philosophy in Osijek and the PTFOS library, which is still being implemented. Seven students from the Department participated in the implementation of the digitization works carried out so far. The goal of the pilot project is to digitize part of the collection of assessment papers stored in the PTFOS library for the purpose of its protection, but also to enable faster and simpler access to assessment papers that are currently only available in traditional form in the library's reading room. So far, 45 evaluation papers have been digitized, of which 16 graduate and 29 final papers. On the basis of the implemented pilot project and the work schedule, it is possible to expand and apply this project both to the PTFOS Collection in its entirety and to offer experiences and practical solutions to other higher education libraries.

Cilj je rada prikazati rezultate istraživanja županijskih matičnih narodnih knjižnica koje sadrže digitalizirane zbirke razglednica te mrežni pristup tom dijelu fonda sitnog tiska zavičajnih zbirki gradskih knjižnica hrvatskih županija. Svrha je rada ukazati na problem koji se pojavljuje u klasifikaciji i sadržajnoj obradi sitnog tiska, važnost stvaranja kriterija za razvoj digitalnih zbirka te mogućnost lakšeg pristupa korisnika digitalnoj građi. Projekti digitalizacije u knjižnicama potaknuli su zanimanje za sitni tisak ili efemeru. Razglednice su kao sitni tisak, često nepravedno zanemarena građa koja se nalazi u specijalnim zbirkama, pod posebnim uvjetima. Digitalizacija otvara nove tehničke mogućnosti čuvanja, pohrane i prezentacije razglednica. U radu su popisane digitalne reprodukcije razglednica u županijskim matičnim narodnim knjižnicama koje imaju online knjižnične kataloge i digitalne reprodukcije razglednica. Rad se satoji od dva dijela. U prvom dijelu definirani su pojmovi sitni tisak, efemera, „siva literatura“ koji se značenjem preklapaju. U drugom dijelu rada navedene su županijske matične gradske knjižnice koje posjeduju digitalne zbirke razglednica i imaju mrežni pristup građi. Razglednice kao sitni tisak zaslužuju odgovarajuće mjesto u katalozima jer su svjedoci prošlog vremena, koje savršeno prikazuju. The aim of the paper is to present the research results of the county public libraries that hold digitized postcard collections and provide online access to these. The postcards are a part of the fine print fund which belongs to the native collections of the centre libraries from various Croatian counties. The purpose of the paper is to point out the problem that appears in the fine print classification and content processing, the importance of setting out the criteria for the development of digital collections and the possibility of easier access to digital materials. Digitization projects in libraries have sparked a growing interest in fine print i.e. ephemera. Postcards, which belong to fine print and can be found in special collections and under special conditions, are an unfairly neglected material. Digitization opens up new technical possibilities for keeping, storing and presenting postcards. The paper lists the digital reproductions of postcards in the county public libraries with online library catalogues. The first part of the paper deals with the terms fine print, ephemera and "gray literature", whose definitions overlap. In the second part of the paper, there is a list of the county home city libraries that have postcards digital collections and online access to the material. Postcards as fine print deserve their proper place in catalogues since they bear witness to the past they perfectly portray.

Napretkom tehnologije i sve širom uporabom digitalizacije velika količina analognog gradiva pretvara se u lako pretraživ i dostupan digitalni oblik, mrežno dostupan svim potencijalnim korisnicima. Digitalizacijom vrijedne građe (knjižničnih fundusa, arhiva, muzejskih zbirki i one drugih institucija u obliku teksta, slike, zvuka, pokretnih slika (filmova i videa), trodimenzionalnog oblika nekog objekta i prostora) otvorene su brojne mogućnosti na području edukacije. Između ostalog, digitalizirani sadržaj može se upotrijebiti u stvaranju edukativnih igara te obogatiti proces učenja pružajući zoran uvid te vjerodostojne i multimedijske prikaze odabranih tema. Edukativne igre doprinose odgojno-obrazovnom procesu na mnogo razina. One pozitivno utječu na razvoj pažnje, sposobnosti zapažanja, mišljenja, pravilnog zaključivanja i pamćenja te govora. Edukativne računalne igre sve se češće koriste u obrazovnom kontekstu te učenicima na zanimljiviji način predstavljaju gradivo i povećavaju motivaciju za učenjem nastavnih sadržaja. Dizajn edukativnih igara kompleksno je područje koje zahtjeva posebnu pažnju pri izradi kako bi rezultat bio zadovoljavajući. Potrebno je dovesti u ravnotežu igrači i edukacijski aspekt igre. U sklopu diplomskog rada izrađena je edukativna digitalna igra na osnovu dostupnih materijala digitalizirane građe, stečenih saznanja o značajkama edukativnih igara te dostupnim alatima za izradu digitalnih igara. Due to development of technology and progressive use of digitization, a great deal of different analogue sources have been transformed to digital form, became easier to search and available on the net to all potential users. By digitization of valuable sources (library funds, archives, museum collections, and those belonging to other institutions in the forms of text, image, audio, film or video, three-dimensional forms of objects and spaces, numerous possibilities in the field of education have been opened. Among other things, digitized content can be used in creating educative games and enrich learning process by providing a clear insight as well as credible and multimedia representation of chosen topics. Educative games contribute to learning process in many ways. They have a positive effect on attention development, ability to observe, thinking, making logical conclusions memorization and speaking. Educative computer games have been often used in education to represent curriculum in more interesting way to the students, and to increase their motivation for learning. The design of educational games is a complex area that requires special attention when creating in order to make the result satisfactory. It is necessary to balance the gaming and educational aspects of the game. As a part of graduate thesis, an educative digital game was designed by using available digitized materials, acquired knowledge about features of educative games and tools for constructing digital games.

Ovaj rad u prvom dijelu opisuje digitalizaciju općenito s posebnim naglaskom na digitalizaciju razglednica, postupak, opremu, preporuke, probleme i slično. Drugi dio rada opisuje što je virtualna izložba s fokusom na virtualnu izložbu "Šetnja Bjelovarom". Naglasak je stavljen na korištenim tehnologijama, metodama i tehnikama, rješenjima te specifičnostima i problemima s kojima su se susretali autori virtualne izložbe prilikom njezine izrade. U trećem dijelu prikazuje se moguća digitalizacija starih razglednica grada Bjelovara, svrha, cilj i tehnički aspekt digitalizacije. This thesis is composed of three parts, each of them dealing with different aspects of digitization of postcards and architectural heritage. Digitization in general, with a special emphasis on the digitization of postcards is described in the first part of this thesis. Moreover, this part concentrates on the equipment, recommendations and problems that might occur during this process. The second part of this thesis explains what virtual exhibitions are. Furthermore, the focus is placed on the virtual exhibition A Walk in Bjelovar. The technologies, methods and techniques used to develop this virtual exhibition, as well as problems that the authors encountered with are analyzed in this part. In the third part of this thesis, the possibility to digitalize old postcards of the city of Bjelovar is presented. The purpose, goal and technical aspects of this idea are discussed.

Tema ovog diplomskog rada je digitalizacija dvaju važnih hrvatskih glazbenih časopisa iz prve polovine 20. stoljeća – Grlice (izlazio je od 1933. do 1935.) i Proljeća (izlazio je od 1939. do 1945.), u kojima su objavljivane zborske skladbe za djecu i mladež te članci pedagoške i didaktičke tematike. Imajući u vidu povijesnu i kulturnu vrijednost, jedinstvenost, mali broj sačuvanih primjeraka, selektivnu dostupnost u knjižnicama, široko pokrivanje predmetnog područja i mnoge informacije koje su drugdje nedostatno dokumentirane, njihova je digitalizacija prijeko potrebna. Odabrana tema obrađena je s dva aspekta. Prvi je onaj praktični, koji se sastojao od digitalizacije samoga gradiva, dodavanja odgovarajućeg skupa metapodataka i pohrane gradiva u Digitalni repozitorij Muzičke akademije (DRMA), jedne od sastavnica sustava Dabar (Digitalni akademski arhivi i repozitoriji). Drugi aspekt obradbe je teorijski, ovdje predstavljen. Komplementaran je s praktičnim s obzirom na to da su u njemu objašnjeni razlozi odabira gradiva (s naglaskom na probleme nepotpunoga gradiva i napore oko njegova upotpunjavanja), postupak digitalizacije, obrada i kontrola kvalitete, zaštita, pohrana i prijenos, pregled i korištenje te održavanje digitalnoga gradiva. Nakon definiranja temeljnih pojmova kao što su serijska publikacija, časopis i digitalizacija te osvrta na hrvatske glazbene časopise u prvoj polovini 20. stoljeća (s naglaskom na Grlicu i Proljeće), upravo su to glavna poglavlja ovoga rada. Zaključak donosi pregled ostvarenih ciljeva te daje prijedloge za daljnju digitalizaciju hrvatske glazbene periodike. Na kraju rada su popis izvora i prilozi koji podcrtavaju preglednost izloženih podataka. Digitalizacijom Grlice i Proljeća ostvareni su svi ranije postavljeni ciljevi: zaštićeni su izvornici, povećana je njihova dostupnost i mogućnost korištenja, gradivo je pohranjeno u Digitalni repozitorij Muzičke akademije i opremljeno metapodatcima, stvorene su nove ponude i usluge te je upotpunjen fond ustanove. Oba časopisa često su tražena za potrebe nastave i istraživanja pa će se digitaliziranim materijalom moći služiti različite vrste korisnika: učenici, studenti, nastavnici, zborovođe, glazbeni pedagozi, teoretičari i muzikolozi. Ovaj projekt predstavlja doprinos zaštiti, očuvanju i ponovnoj vidljivosti hrvatske glazbene periodike iz prve polovine 20. stoljeća. Nadajmo se da će poslužiti kao poticaj za daljnje poduhvate njezine digitalizacije što će biti važan iskorak u sređivanju, istraživanju i interpretaciji hrvatske glazbene baštine uopće. This thesis deals with the digitization of two significant Croatian music journals from the first half of the 20th century – Grlica (The Dove; published from 1933 to 1935) and Proljeće (The Spring; published from 1939 to 1945), in which choral compositions for children and youth, as well as articles on pedagogical and didactic topics were published. Considering their historical and cultural importance, uniqueness, sparse preserved copies, limited availability in the libraries, wide coverage of the subject area, and information that is insufficiently documented elsewhere, their digitization seemed imperative. The selected topic is observed from two aspects. The first one is practical, which consists of digitizing the material itself, adding an appropriate set of metadata, and storing the material in the Academy of Music Digital Repository (which is part of the Digital Academic Archives and Repositories – Dabar). The second aspect is theoretical, presented here. It is complementary to the first aspect, explaining the reasons behind the selected material (including problems of the incomplete material and attempts of its complementation through the inter-institutional cooperation), the process of digitization, processing and quality control, protection, storage and transmission, viewing and usage, as well as the long-term preservation of the material. After defining basic terms such as serial publication, journal, and digitization, and an overview of the Croatian music periodicals from the first half of the 20th century (with an emphasis on Grlica and Proljeće), those are main chapters of the paper. The conclusion provides an overview of the achieved goals, while the end of the paper brings a list of sources and appendices that underline the transparency of the presented data. This project fulfils all previously determined aims: protection of the originals, increase in their availability and possibility of usage, their storage in the Music Academy Digital Repository being equipped with metadata, creation of new offers and services, and the enrichment of the institution’s fund. Since both journals are oftentimes used for teaching and researching purposes, digitized material will be used by various types of users: pupils, students, teachers, choir leaders, music pedagogues, music theorists, and musicologists. This project presents a contribution to the protection, preservation, and re-visibility of the Croatian musical periodicals from the first half of the 20th century. Hopefully, it will serve as an incentive for its further digitization, which will be an important step forward in arranging, and interpretation Croatian musical heritage in general.

Problematiziran je proces digitalizacije građe u hrvatskim muzejskim knjižnicama, kao i njihova uloga unutar muzeja kao matične ustanove. U uvodu se spominje povijesni razvoj knjižnica i muzeja te ističe važnost ravnopravnog objedinjivanja te dvije djelatnosti (knjižnične i muzejske). Središnji dio rada dotiče se temeljnih pitanja prije početka procesa digitalizacije, poput zakonodavnog okvira, financiranja i opreme. Istražuju se načini prezentacije digitalizirane građe, te komunikacija s korisnicima u digitalnom okruženju. Poseban dio rada čini istraživanje muzejskih knjižnica u Hrvatskoj. Njime se željelo utvrditi stanje vezano uz projekte digitalizacije, te se upoznati sa stavovima stručnog knjižničnog osoblja. U zaključnom dijelu razmatra se budućnost muzejskih knjižnica u Hrvatskoj, definiraju se aktualni problemi i moguća rješenja. The paper discusses the process of digitization of library materials in Croatian museum libraries, and their role within the museum as the main institution. The introductory part of the paper mentions the historical development of libraries and museums and emphasizes the importance of uniting these two activities on an equal footing. The central part of the paper touches on fundamental issues before starting the digitisation process, such as the legal framework, funding, and equipment. It also examines different methods of presenting digitized material and communicating with users in the digital environment.A special part of the paper is the study of museum libraries in Croatia. It was conducted in order to determine the situation related to digitization projects and to learn about the views of professional library staff. The final part discusses the future of museum libraries in Croatia, defines current problems and possible solutions.

Diplomski rad prikazuje i analizira provedene projekte digitalizacije knjižnične građe muzejskih knjižnica. Prvi će se dio posvetiti opisu postupka digitalizacije te kratkom prikazu njena razvoja, primjene i značaja u današnje doba. Stručnom literaturom nadalje će se definirati osnovni pojmovi muzejske knjižnice i muzejskog nakladništva kako bi se objasnila specifičnost muzejskih publikacija koje muzeji pišu, objavljuju i pohranjuju. Opseg i vrsta digitalizirane knjižnične građe prikazat će se u praktičnom nastavku diplomskog rada koji će proučiti i međusobno usporediti obavljene projekte. Stvaranjem reprezentativnog uzorka temeljem odabira nekoliko muzejskih knjižnica i UDK analize pripadnosti njihovih disciplina, provest će se anketno ispitivanje s voditeljima knjižnica kao metoda istraživanja koja će prezentirati okončane projekte. Postavljanjem istih, unaprijed određenih pitanja voditeljima različitih muzejskih knjižnica, ilustrirat će se različite potrebe pojedinih muzejskih knjižnica po pitanju digitalizacije njihove građe. Provođenjem kratkog istraživanja iznijet će se hipoteza, objasniti razlog provođenja projekata, opseg digitalizirane građe, kriterij njena odabira te kako su ti projekti korisnicima olakšali pristup građi. Cilj rada je razjasniti korist digitalizirane građe i ustanoviti postojanje ili nepostojanje želje i potrebe za daljnjom digitalizacijom. Sukladno provedenim projektima, istražit će se mogućnosti i učestalost digitalizacije muzejskih publikacija radi njihove lakše dostupnosti i dugotrajne zaštite izvornika omogućenih stvaranjem digitalnih pregleda. This thesis presents and analyzes the implemented projects of digitization of library materials in museum libraries. The first part will be dedicated to the description of the digitalization process and a brief overview of its development, application and significance today. Professional literature will further define the basic terms of museum library and museum publishing in order to explain the specificity of museum publications that museums write, publish and store. The scope and type of digitized library material will be presented in the practical continuation of the thesis, which will study and compare finished projects. By creating a representative sample based on the selection of several museum libraries and UDK analysis of the affiliation of their disciplines, a survey with chief librarians will be conducted as a research method that will present the completed projects. By asking chief librarians of different museum libraries the same, pre-determined questions, different needs of individual museum libraries in terms of library material digitization will be illustrated. A short research will present a hypothesis, explain the reason for conducting the projects, the scope of digitized material, the criteria for its selection and how these projects benefitted the users in accessing the material. The aim of this paper is to clarify the benefits of digitized material and to establish existence or non-existence of a desire and need for further digitization. According to the implemented projects, the possibilities and frequency of digitization of museum publications will be researched in order to facilitate their availability and long-term protection of originals enabled by the creation of digital reviews.

Pojavom pandemije koronavirusa promijenio se način poslovanja knjižnice te se ustrajno radilo na organizaciji knjižničnog poslovanja koje bi uspješno i učinkovito odgovorilo na nove izazove korištenja i zaštite knjižnične građe. Knjižničnu je građu potrebno sustavno i učinkovito štititi, a novonastala je situacija uzrokovana pandemijom koronavirusa donijela nove korake u preventivnoj zaštiti kako korisnika tako i osoblja te same knjižnične građe koju koriste i koja se pohranjuje u prostorima knjižnica. Papirna građa podložna je propadanju utjecajem raznih vanjskih čimbenika, namjernih ili slučajnih. Pogoršavanjem situacije tijekom razvoja pandemije koronavirua dezinfekcijska sredstva postaju nužna za korištenje od strane korisnika i osoblja, ali ujedno predstavljaju i nove mogućnosti oštećenja papirne građe. Iz toga proizlazi izazov korištenja knjižnične građe bez riskiranja trajnih oštećenja potencijalno uzrokovanih nepravilnim korištenjem dezinfekcijskih sredstava. Kao još jedan veliki izazov, knjižnice se suočavaju s promjenom u poslovanju u odnosu na svoje korisnike, a ponajviše u osiguravanju dostupnosti knjižničnog fonda. Ograničavanjem dozvoljenog broja korisnika u prostorima knjižnice, korisnici sve više posežu za digitalnim sadržajima koje je moguće pronaći na stranicama knjižnice. Virtualno okruženje u kriznim se situacijama pokazalo kao najučinkovitije pa je tako i knjižnica svoje sadržaje odlučila postaviti na višu razinu. Knjižnični portali postaju sve bogatiji informacijama i projektima, a uz knjižnične, otvaraju se i brojni drugi portali koji svoje sadržaje usmjeravaju na pružanje informacija za vrijeme pandemije. Digitalizaciju građe iz aspekta zaštite građe moguće je promatrati kao odgovor knjižnica na pandemiju koronavirusa. Knjižnice su povećale broj projekata digitalizacije kako bi korisnicima omogućile pristup sadržajima te su na taj način bile u mogućnosti određene primjerke građe dodatno zaštititi budući da se izvorna građa nije morala izlagati potencijalnim oštećenjima.

Cilj ovoga rada je prikazati razvoj digitalizacije kroz suradnju Googlea s raznim knjižnicama. Iako je Google u Americi bio optužen za kršenje autorskih prava jer je bez odobrenja digitalizirao djela koja su zaštićena autorskim pravom, većina knjižnica rado prihvaća njihovu suradnju. Jedan od razloga su financijska sredstva. Naime, mnoge knjižnice nemaju potrebna financijska sredstava za dodatne projekte kao što je digitalizacija građe. U većini slučajeva je fond knjižnice velik, što iziskuje mnogo vremena i novaca. No, u suradnji sa tvrtkom kao što je Google, takve je projekte moguće realizirati. Digitalizacijom knjižnice štite gradivo, ali i olakšavaju njenu dostupnost i korištenje, što je u današnjem digitalnom razdoblju iznimno važno. Osim projekta Google Books, Google pomoću europskih knjižnica i Europeane pokušava stvoriti paneuropsku zbirku knjiga. U radu će se obratiti pažnja na suđenje u Americi te kakve posljedice ono ima. Detaljnije će se proći kroz projekte u kojima Google surađuje sa knjižnicama, što pruža bolji uvid u njihove ciljeve i postignuća. Osim toga analizirati će se pozitivne i negativne strane njihove suradnje, nakon čega slijedi zaključak. The aim of this thesis is to show the development of digitisation through Google’s partnership with various libraries. Although Google has been accused of copyright infringement in the United States for digitising copyrighted works without permission, most libraries are happy to accept their collaboration. One of the reasons is financial resources. Namely, many libraries do not have the necessary financial resources for additional projects such as mass digitisation. In most cases, the library fund is large, which requires a lot of time and money. But in collaboration with a company like Google, such projects can be realized. By digitising, libraries protect the fund, but also facilitate its accessibility and use, which is extremely important in today’s digital age. In addition to the Google Books project, Google is trying to create a pan-European book collection using European libraries and Europeana. The thesis will pay attention to the trial in the United States and what its consequences are. A closer look will be taken at the projects in which Google collaborates with libraries, which provides a better insight into their goals and achievements. In addition, the positive and negative sides of their cooperation will be analysed, followed by a conclusion.

Cilj rada je prikazati neke od problema s kojima se suočavaju Dubrovačke knjižnice i određene projekte koji su se proveli, provode se ili bi se mogli provesti u svrhu poboljšanja Knjižnica i njihovih usluga. Neka od pitanja o kojima se u radu govori su pitanje preseljenja Narodne knjižnice i fonda Znanstvene na novu lokaciju zbog nedostatka prostora i nezadovoljavajućih uvjeta za rad u ljetnikovcu Skočibuha. Pitanje potrebe otvaranja ogranka u Općini Župa dubrovačka i pitanje uvođenja bibliobusne službe u Općini Konavle zbog ispunjenja određenih uvjeta koje propisuju Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj, a to su udaljenost Ogranaka od središnje knjižnice i drugoga ogranka i broj stanovnika. Nadalje, govori se o projektu digitalizacije i projektima vezanima uz Ogranke Narodne knjižnice poput ponovnog stavljanja u funkciju određenih Ogranaka. Rad također donosi informacije o ustrojstvu, djelatnostima i povijesti Dubrovačkih knjižnica te informacije o narodnim knjižnicama općenito, u svijetu i u Hrvatskoj. The objective of this paper is to present some of the problems that Dubrovnik libraries face and certain projects that were carried out, that are being carried out or that could be carried out with the purpose of the improvement of the Libraries and their services. Some of the questions mentioned in the paper are the question of relocation of the Public Library and the fund of the Science Library to a new location due to a lack of available space and dissatisfactory working conditions in the Skočibuha mansion. The question of the need for opening a new library branch in the municipality of Župa dubrovačka and the question of organizing a bibliobus service in the municipality of Konavle owing to the fulfillment of certain conditions prescribed by the Standards for Public Libraries in the Republic of Croatia, which are the distance of the branches from the central library and another branch and the number of residents. Moreover, the paper discusses the project of digitization and the projects related to the branches of the Public Library such as the reopening of some of the branches. The paper also carries information on the organization, services and the history of Dubrovnik Libraries, as well as information on public libraries in general, in the world and in Croatia.

Diplomski rad pod naslovom Digitalizacija u europskim i hrvatskim teološkim visokoškolskim knjižnicama čiji je statut i nastavni plan odobrila Apostolska Stolica nastao je na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s ciljem istraživanja postoje li i prikazati koji su to dosadašnji projekti digitalizacije u europskim i hrvatskim teološkim knjižnicama visokih učilišta. S obzirom na više različitih vrsta teoloških knjižnica (katedralne, dijecezanske/biskupijske, župne, samostanske, redovničke, sjemenišne, visokoškolske, vjerskih zajednica, specijalne knjižnice instituta, specijalne knjižnice istraživačkih centara, specijalne knjižnice dokumentacijskih centara, javne knjižnice s vjerskom literaturom), u radu je naglasak stavljen na ispitivanje projekata digitalizacije teoloških knjižnica visokih učilišta, tj. fakultetskih teoloških knjižnica u Europi (i Hrvatskoj) čiji je statut i nastavni plan odobrila Apostolska Stolica. The thesis Digitization in European and Croatian theological higher education libraries, whose statute and curriculum has been approved by the Apostolic See has been written at the Department of Information and Communication Sciences at the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb with the aim to investigate whether there are existing digitization projects in theological libraries within higher education institutions approved by the Apostolic See in a hope that the rich theological heritage is digitized and preserved from oblivion and decay, and made available to scientists and students in their research and online work. Considering several different types of theological libraries (cathedral, diocesan, parish, monastic, religious, seminary, university, religious communities, special institute libraries, special research center libraries, special documentation center libraries, public libraries with religious literature), this thesis emphasizes the examination of projects for the digitization of theological libraries of higher education institutions, i.e. theological faculty libraries in Europe (and Croatia) whose statute and curriculum have been approved by the Apostolic See.

U jeku pandemije 2020. i znatno izmijenjenog načina rada, Sveučilišna knjižnica Rijeka (SVKRI) preuzela je Centar za elektroničko nakladništvo (CEN) koji je do tada djelovao u okviru Sveučilišta i bavio se izradom prijeloma za elektronička izdanja Sveučilišta. U skladu s novim okolnostima u poslovanju, potrebama Sveučilišta kao osnivača i vlastitom misijom, Knjižnica je odredila nove ciljeve rada CEN-a koji trebaju pridonijeti omogućavanju daljnjeg odvijanja znanstveno-nastavnog i istraživačkog rada u izmijenjenim okolnostima te poduprijeti otvoreni pristup i otvorenu znanost kao strateške ciljeve osnivača. Tri su temeljne aktivnosti kojima se nastoji ostvariti ove ciljeve, a koje su usmjerene prema studentima, djelatnicima i sastavnicama Sveučilišta. Jedna od aktivnosti CEN-a je posredovanje u izradi prijeloma i opreme elektroničkih izdanja za autore sa svih sastavnica Sveučilišta. Za elektronička izdanja koja su temeljem Pravilnika o izdavačkoj djelatnosti prihvaćena kao sveučilišna, izrada prijeloma i opreme financirana je od strane Sveučilišta. CEN također brine o dostupnosti i vidljivosti elektroničkih izdanja. Druga od aktivnosti CEN-a je digitalizacija tiskanih izdanja Sveučilišta i sastavnica, uz prethodno pribavljene suglasnosti, kako bi se osigurala pohrana i dostupnost digitaliziranih inačica često korištenih tiskanih izdanja kroz repozitorije sastavnica. Treća od aktivnosti CEN-a je nabava građe u elektroničkom obliku koja je namijenjena izvođenju nastave unutar YUFE mreže sveučilišta, čiji je Sveučilište u Rijeci član. U radu se predstavljaju rezultati ovih triju aktivnosti provedenih u nešto više od godinu dana rada CEN-a pri SVKRI kao i planovi njegova daljnjega razvoja.

U diplomskom radu Digitalizirane inkunabule u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu prikazano je kako su knjižnice prepoznale važnu ulogu digitaliziranja građe sa svrhom omogućavanja lakšeg pristupa građi i njezina transformiranja u novi medij kako bi spriječile njezino propadanje jer su čuvanje i pristup građi i informacijama koje se u njoj nalaze važna zadaća knjižnica. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu također je započela s postupcima digitalizacije knjižničnih zbirki kako bi sačuvala krhku i jedinstvenu građu. Hrvatske inkunabule višestruko su značajne, posebice kao svjedočanstvo kulturnog stremljenja i stvaralačkog napora jedne male nacije te kao dokaz naših trajnih veza s velikim središtima europske kulture. Zbirka Incunabula Croatica sastavni je dio Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i nastala je kao rezultat projekta Incunabula Croatica koji je proveden u okviru projekta Hrvatska kulturna baština (2010. – 2011.), čiji je cilj digitalizacija hrvatskih prvotisaka. Diplomskim radom se ustvrdilo i došlo do podataka koliko je projekata digitalizacije inkunabula u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu provedeno, koliko je inkunabula digitalizirano, je li bilo poticanja digitalizacije u drugim ustanovama i njihova okupljanja u jednoj digitalnoj zbirci, je li bilo nabave iz inozemstva, kako su doskočili prepreci koja se sigurno našla na putu - nedostatku sredstava za cjelovito rješenje. Cilj diplomskog rada je osvijestiti važnost digitalnog okruženja kao prostora istraživanja, razmjene i stjecanja iskustava, stavova i vrijednosti te omogućavanja dostupnosti važnih dokumenata hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta zainteresiranim korisnicima. In the diploma thesis on Digitalised Incunabula in the Croatian National and University Library in Zagreb, it is shown how libraries have recognised the important role of digitalising the material with the purpose of enabling easy access as well as preventing its decay, since one of the most important roles of libraries is preservation and restauration of resources. National and University Library in Zagreb, also recognizing the importance of preservation of this fragile and unique materials, started with digitalization processes. The Croatian Incunabula have been of vital importance, especially as testimonies of cultural aspiration and creative effort of one little nation, along with documenting our long lasting relations to great centres of European culture. The Incunabula Croatica collection has been an integral component of the Digital Resources Collection created and preserved by National and University Library in Zagreb. It is the result of the Incunabula Croatica Project which was implemented as a part of the Croatian Cultural Heritage Project (2010 – 2011). The goal of the project itself was digitalisation of the Croatian incunabula. This diploma thesis presents research and final data on the exact number of incunabula digitalisation projects implemented by the National and University Library in Zagreb and the number of digitalised incunabula. Furthermore, it explains whether there had been any encouragement of digitalization in other institutions, as well as organizing a comprehensive digital resources collection along with cooperating and purchasing abroad. Finally, the thesis proves success of the project despite the inevitability of the financial insufficiency. The aim of this diploma thesis is to raise awareness of the importance of digital environment as a platform for research, gaining and exchanging experiences, attitudes and personal values, along with enabling easy access to important documents of Croatian national and cultural identity, to everyone interested in this valuable material.

Digitalizacija je u posljednjih dvadeset godina postala neizostavni dio hrvatskih nacionalnih kulturnih politika i programa u koje su uključene i hrvatske knjižnice. Većina knjižnica razaznala je važnost informatičkog doba pa je digitalizacija, kao dio informacijsko komunikacijske tehnologije, postala neizostavni i konstruktivni dio njihova poslovanja, a sve u svrhu popularizacije knjižnične građe, zaštite stare i rijetke građe, točnije izvornika te povećanje dostupnosti sadržaja knjižničnih zbirki. Ovaj diplomski rad, kroz teorijski i istraživački dio, u deset povezanih poglavlja donosi pregled hrvatskih digitalnih zbirki. Uzorak čine hrvatske narodne knjižnice odabrane prema kriteriju središnjih gradova svih županija jer se nastojao obuhvatiti cijeli teritorij RH, a sve kako bi se prikazalo stanje u Hrvatskoj i njezinim regijama. Glavni cilj ovog diplomskog rada jest utvrditi jesu li se i u kojoj mjeri hrvatske knjižnice prilagodile razvoju suvremenoga društva i omogućile što širi pristup važnim digitalnim izvorima i informacijama korisnicima. Isto tako, nastojalo se identificirati sadržaj i opseg digitalne građe u pojedinoj kulturnoj ustanovi, organizacija digitalnih zbirki te procijeniti kvaliteta digitalnih objekata, ali i analizirati njihovo korisničko sučelje. Dostupne digitalne zbirke pretraživane su isključivo na internetu, na Portalu narodnih knjižnica te na web stranicama samih knjižnica. Digitalne zbirke prikazane su opisno, dok su usporedbe najvažnijih značajki prikazane tablično. Većina središnjih narodnih knjižnica hrvatskih županija raspolaže digitalnim zbirkama, koje su kod manjeg broja knjižnica dostupne putem online kataloga, a kod većeg kao segmenti web strukture. Neke digitalne knjižnice prikazane su pomoću zasebnih aplikacija izrađenih baš u tu svrhu. Manji broj digitalnih knjižnica ima prisutne napomene o pravima pristupa i korištenja. Najčešće korišteni standardi metapodatkovnih opisa su Dublin Core i MARC, a većina knjižnica nudi mogućnost pretraživanja digitalnih zbirki. Navigacija, vizualna preglednost i organizacija digitalnih objekata su kod većine knjižnica zadovoljavajuće kvalitete. Uočeno je da je kvaliteta digitalnih objekata veća u digitalnim zbirkama knjižnica većih gradova. In the last twenty years, digitalization has become an indispensable part of Croatian national cultural policies and programs, which include Croatian libraries. Most libraries recognized the importance of the information age, so digitalization, as part of information and communication technology, has become an indispensable and constructive part of their business, all for the purpose of popularizing library materials, protecting old and rare materials, more precisely originals and increasing the availability of library collections. This diploma thesis, through the theoretical and research part, provides an overview of Croatian digital collections in ten related chapters. The sample consists of Croatian public libraries selected according to the criteria of the central cities of all counties because efforts were made to include the entire territory of the Republic of Croatia, all in order to show the situation in Croatia and its regions. The main goal of this thesis is to determine whether and to what extent Croatian libraries have adapted to the development of modern society and provided the widest possible access to important digital sources and information to users. Also, efforts were made to identify the contents and scope of digital material in a specific cultural institution, organization of digital collections and to assess the quality of digital objects, but also to analyze their user interface. Available digital collections were searched exclusively on the Internet, on the Public Libraries Portal and on the websites of the libraries themselves. Digital collections are shown descriptively, while comparisons of the most important features are shown in tabular form. Most of the central public libraries of Croatian counties have digital collections, which are available in a smaller number of libraries through online catalogs, and in a larger number as segments of the web structure. Some digital libraries are displayed using separate applications designed for just that purpose. A small number of digital libraries have present notes on access and use rights. The most used metadata description standards are Dublin Core and MARC, and most libraries offer the ability to search digital collections. Navigation, visual visibility, and organization of digital objects are of satisfactory quality in most libraries. It has been noticed that the quality of digital objects is higher in the digital collections of libraries in larger cities.

Rad pojašnjava osnovne pojmove arhiva i arhivskoga gradiva te daje pregled zakona, smjernica i pravilnika koje se na njega odnose. Naglasak je na digitalizaciji arhivskoga gradiva, pa se stoga pojašnjava njezina važnost te se predstavljaju dosadašnji najrelevantniji projekti digitalizacije. Posebna pozornost usmjerava se na zajednicu ICARUS HRVATSKA, njihov časopis @rhivi i inovativnu platformu Topoteka koja pomaže očuvanju kulturno-povijesne građe u njezinu digitaliziranom obliku i u mrežnom okruženju. Nakon što su predstavljeni primjeri već izrađenih topoteka, u središnjem se dijelu rada predstavlja potreba i važnost izradbe topoteka manjih zajednica, kao što su dva osječka naselja Drvljanik i Sjenjak. U radu se pojašnjavaju faze izradbe buduće Topoteke dvaju osječkih naselja: Drvljanik i Sjenjak: registracija Topoteke, uključivanje lokalne zajednice u izradbu Topoteke, do sada prikupljena građa, njezin odabir i kriteriji odabira, skeniranje građe i izradba plana Topoteke. U zaključku se ukazuje na važnost i korisnost ovakvih topoteka za očuvanje lokalnog i zavičajnog identiteta neke zajednice.

Razglednice su relativno slabo vidljiva knjižnična građa koja je, kao i većina građe iz specijalnih zbirki, najčešće dostupna pod posebnim uvjetima. Zbog masovnosti građe, one često nisu bile katalogizirane ili su bile katalogizirane kao skupni zapisi. Da bi postale dostupnije, prije svega ih je nužno popisati i predstaviti u knjižničnim katalozima. Mogućnosti suvremenih knjižničnih kataloga pogodne su za njihovu prezentaciju putem digitalnih reprodukcija koje se mogu uvrstiti u kataložne zapise i koje mogu zadovoljiti potrebe većine korisnika, dok onima kojima je nužan uvid u izvorni primjerak, mogu poslužiti kao izvor za izbor jedinica građe koje će zatražiti na uvid. U radu je iznesena kratka povijest nastanka razglednica, problemi pri njihovu smještaju i zaštiti i njihov značaj kao knjižnične građe. Obrađena je katalogizacija razglednica i njihovih digitalnih reprodukcija po pravilima ISBD-a i Dublin Corea i analizirani su primjeri kataložnih zapisa o razglednicama i njihovim digitalnim reprodukcijama u katalozima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Knjižnica grada Zagreba. Ukazano je da je za temeljitu katalogizaciju digitalnih reprodukcija razglednica u zapise nužno uvesti dodatne elemente s kojima se ne susrećemo u kataložnim zapisima o knjižničnoj građi u materijalnom obliku. Dublin Core pruža ove dodatne elemente i njihovo uključivanje u kataložne zapise doprinosi temeljitijem opisu elektroničke građe. Postcards are inadequatly visible library material which, like most specialty collections, is most commonly available under special conditions. Due to their large number, they were often not catalogued, or were catalogued as aggregate records. In order to make them more accesible, it is first of all necesary to list and present them in library catalogues. The capabilities of contemporary library catalogues are suitable for presenting them through digital reproductions that can be included in catalogue records and which can satisfy the needs of most users, while for those who need access to the original copy, digital reproductions can serve as a source for the selection of material units to request for insight. This graduation thesis presents a brief history of postcards, problems with their placement and protection, and their importance as library materials. The cataloguing of postcards and their digital reproductions according to ISBD and Dublin Core rules was analyzed and examples of catalogue records of postcards and their digital reproductions in the catalogues of the National and University Library in Zagreb and the Zagreb City Library were analyzed. It was pointed out that for thorough cataloguing of digital reproductions of postcards, it is necessary to introduce additional elements into the records that are not encountered in the catalogue records of material library material. Dublin Core provides these additional elements and their inclusion in catalogue records contributes to a more thorough description of electronic material.

Sve učestaliji projekti digitalizacije kulturne baštine koji se provode, kako u inozemstvu, tako i u hrvatskim knjižnicama, dokaz su važnosti kulturne baštine i nastojanja zaposlenika kulturnih informacijskih ustanova da se projekti digitalizacije provedu što je kvalitetnije moguće radi očuvanja starih izvornika. Rad je fokusiran na temu sadržaja, organizacije i predstavljanja zbirki u knjižnicama s ciljem pronalaska najučestalije grupe korisnika i njihove percepcije zbirki. Analizira se i učestalost posjećivanja mrežnih stranica knjižnica i njihove digitalizirane građe od strane korisnike i problematika s kojom se susreću knjižničari prilikom postupka digitaliziranja građe. U teorijskom poglavlju se govori o kulturnoj baštini općenito, zatim o njezinim vrstama, pravnim i financijskim aspektima zaštite građe te o ciljevima i svrsi njezina digitaliziranja. Naglasak je stavljen na kriterije za odabir građe i tehnologije uz održavanje i njihovo financiranje kao čestim problemima. Analiziraju se smjernice za digitalizaciju kulturne baštine, standardi za metapodatkovne opise zbirki uz primjere nekih od nacionalnih projekata digitalizacije. U radu se istražuje digitalizirana građa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu na način da se opisuje povijest nastanka zbirki, zatim njihova sučelja i stanje samih zbirki uz navođenje primjera vrsta i količine djela koje knjižnice sadrže. U fokusu istraživanja je način na koji knjižnično osoblje organizira i predstavlja zbirke na web stranicama knjižnica, rješava pravne probleme autorskog prava i pristupa i izgleda sučelja samih zbirki. The increasing number of cultural heritage digitisation projects being carried out both abroad and in Croatian libraries are a testament to the importance of cultural heritage and the efforts of cultural information institutions staff to carry out the highest quality digitalization projects to preserve old originals. The paper focuses on the topic of content, organization and presentation of collections in libraries with the aim of finding the most common group of users and their perception of collections. The frequency of user visits to the web pages of libraries and their digitized material is analyzed as well as the problems faced by librarians in the process of digitizing material. The theoretical chapter discusses cultural heritage in general, its types, legal and financial aspects of the protection of material and the aims and purpose of its digitisation. Emphasis is placed on criteria for the selection of materials and technology in addition to maintenance and their financing as common problems. Guidelines for the digitisation of cultural heritage, standards for metadata descriptions of collections are analyzed, with examples of some of the national digitisation projects. The paper examines the digitized material of the library of the National and University Library in Zagreb, the Library of the Croatian Academy of Sciences and the Public Library of Marko Marulić in Split, in order to describe the history of the collections, their interfaces and the state of the collections themselves, giving examples of the types and quantities of works that libraries contain. The focus of the research is on how library staff organize and present collections on libraries' websites, solve legal problems of copyright and access, and the appearance of the interface of the collections themselves.

Izazov očuvanja starih novina, osim velikih formata, predstavlja loša kvaliteta papira te mehanička oštećenja koja nastaju rukovanjem izvornika (originala). Zbog toga se javlja potreba trajnog očuvanja i zaštite samog izvornika, a ne samo kurativnih postupaka. Najstarija i još uvijek prisutna metoda zaštite starih novina je mikrofilmiranje upravo zbog dugovječnosti mikrofilma kao medija pohrane. Razvoj tehnologije omogućio je digitalizaciju koja pruža nove mogućnosti, čime mikrofilmiranje prestaje biti jedina metoda zaštite novina. Svrha ovog rada je prikazati sve dosad korištene metode kao i potencijalno nova rješenja u svrhu zaštite i očuvanja starih novina. Rad također pruža uvid u rješenja i projekte zaštite i očuvanja novina hrvatskih knjižnica kao i primjere projekata knjižnica u svijetu. The challenge of preserving old newspapers, in addition to large formats, represents bad paper quality and mechanical damage arising from the handling of originals. Therefore, the need for permanent preservation and protection of the original itself, not only curative procedures, arises. The oldest and still used method of protection of the old newspapers is microfilming, precisely because of the longevity of the microfilm as the media storage. The development of technology has enabled digitization which provides new opportunities therefore microfilming ceases to be the only method of protecting newspapers. The purpose of this thesis is to present all currently used methods as well as potential new solutions for the protection and preservation of old newspapers. The thesis also provides insight into the solutions and projects of preserving and protecting newspapers in Croatian libraries as well as examples of library projects in the world.

Digitalizacijom knjižne građe knjižnice su napravile otvoren pristup svojih zbirki za što veći broj korisnika. Digitalizacija je postala način zaštite izvornika te je također postala rješenje za njegovanje i očuvanje kulturne baštine određenih područja. Informacijski se stručnjaci uporabom novih tehnologija sve više uključuju u proces te pokušavaju osvojiti internetsko tržište svojim zbirkama. Neophodno je njihovo konstantno obrazovanje i cjeloživotno učenje kako bi se na pravi način mogli uključiti u projekt te ga pravilno realizirati. Proces digitalizacije podijeljen je u više faza, a neke od njih su kriteriji po kojima se izabire građa za digitalizaciju te definiranje samih ciljeva procesa. U ovom radu obrađivat će se ponajviše digitalizacija knjižne građe te na koji se način izvodi. Projekt digitalizacije mora biti vođen u skladu s normama i standardima te od strane sudionika koji su vrlo dobro informirani na tom području te upoznati sa svim fazama projekta. U Hrvatskoj, mnoge su knjižnice provele postupak digitalizacije, ili ga barem imaju u planu provesti, no za uspješnu realizaciju tih planova potrebno je osigurati odgovarajuća financijska sredstva. U radu će također biti opisani i prednosti i nedostatci procesa digitalizacije. Digitalizacija pruža neometan pristup građi, ali je upravo očuvanje građe i čitljivost dokumenta, zbog prebrzog razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije, najveći problem digitalizacije.

Cilj ovog rada je dati pregled digitalnih sadrţaja i zbirki za djecu i mlade u hrvatskim narodnim knjiţnicama. Novi mediji i tehnologija danas su neizostavni faktor ţivota djece i mladih te im je potrebno omogućiti brz pristup kvalitetnim i sigurnim elektroničkim izvorima. Narodne knjiţnice u Hrvatskoj prepoznale su vaţnost digitalizacije te započele projekte digitalizacije graĎe. Rad je podijeljen u nekoliko poglavlja te je definirano tko su uopće djeca i mladi i koje su njihove posebnosti kao korisnika knjiţnice te kakav su utjecaj nove tehnologije, elektronička knjiga i digitalizacija imale na knjiţnice. U posljednjem poglavlju prikazani su rezultati istraţivanja dostupnih digitalnih sadrţaja za djecu i mlade u hrvatskim narodnim knjiţnicama. The main goal of this paper is to provide an overview of digital content and collections for children and young adults in Croatian public libraries. New media and technology are now the main factor in the lives of children and young adults, and they need to be given quick access to quality and secure electronic sources. Public libraries in Croatia have recognized the importance of digitization and started digitization projects. The paper is divided into several chapters, defining who the children and young adults are, and what are their specialties as a library user. It is also explained what impact did new technologies, e-books and digitization have had on libraries. The last chapter presents the results of a study of available digital content for children and young adults in Croatian public libraries.

Ovaj diplomski rad sastoji se od analize procesa digitalizacije u okviru izviđačkih informacijskih izvora. Rad je podijeljen u 6 cjelina. Početak rada daje povijesni pregled skautizma u svijetu i u Hrvatskoj. U drugom dijelu rada definira se obuhvatnost pojma izviđački informacijski izvori kako bi se bolje razumjele vrste sadržaja koje su izviđačima potrebne u radu. Slijedi teorijski pregled početnih procesa digitalizacije, odnosno svi aspekti koje je nužno razmotriti u stadiju planiranja potencijalnog projekta. To je standardizacija procesa, razlozi, ciljevi i kriteriji digitalizacije, te pitanje financiranja potencijalnog projekta. Četvrta cjelina bavi se pitanjem opisivanja i organizacije sadržaja u digitalnim zbirkama. Rad daje pregled uspješnog projekta vrlo slične ideje Odreda izviđača „Spartak“. Za kraj predstavljeni su rezultati istraživanja koji govore o potrebi i interesu izviđačkih udruga za projekt digitalizacije. This thesis consists of an analysis of the process of digitization within scouting information sources. The paper is divided into 6 sections. In the beginning it gives a historical overview of scouting in the world and in Croatia. The second part defines the comprehensiveness of the term scouting information resources in order to better understand the types of content that scouts need in their work. The following chapter gives a theoretical overview of the initial digitization processes, therefore all aspects that need to be considered at the planning stage of a potential project. It consists of standardization of the process, the reasons, goals and criteria of digitization, and the question of financing a potential project. The fourth unit addresses the issue of describing and organizing content in digital collections. The paper gives an overview of a successful project of a very similar idea to the Spartak Scout Squad. In the end, the results of the research are presented, which present the need and interest of the scout associations for the digitization project.

Razvojem informacijske i komunikacijske tehnologije povećava se i količina informacija dostupnih u elektroničkom obliku. Ustanove poput muzeja, arhiva i knjižnica moraju prilagoditi svoje usluge i građu koju nude prema potrebama korisnika. Njihove usluge uključuju stvaranje nove i pretvaranje postojeće građe u digitalnu procesom digitalizacije. Digitalizacija je pretvaranje analogne građe u digitalnu, tim se postupkom želi poboljšati djelatnost informacijske ustanove te proširiti njezin fond građe. Ključan cilj digitalizacije je zaštita građe; ako je građa elektronički dostupna korisnicima, izvornik je bolje zaštićen jer je njegovo korištenje ograničeno čime se smanjuju moguća oštećenja. Ustanove koje se odlučuju na digitalizaciju moraju ponajprije imati potrebna financijska sredstva i osposobljene zaposlenike, kako bi uspješno proveli cijeli postupak i kako bi imali mogućnost nabaviti svu dodatnu opremu za čitanje elektroničkih dokumenata. Digitaliziranu zbirku potrebno je konstantno proširivati i unaprjeđivati. Primjer digitalizirane građe je Zbirka knjiga o Domovinskom ratu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, koja je nastala izdvajanjem građe s temom Domovinskoga rata u zasebnu zbirku da bi se korisnicima knjižnice i javnosti približila građa koja s različitih aspekata obrađuje Domovinski rat. Zbirku knjižnične građe čine digitalizirani članci o Domovinskom ratu u razdoblju od 1991. do 1993. godine. U Knjižnici je digitalizirano više od 3500 članaka iz dnevnog i tjednog hrvatskog i stranog tiska, a također je priređena i izdana bibliografija članaka „Rat u Hrvatskoj“. Through the development of information and communication technology, the amount of information available in electronic form is also increased. Facilities such as museums, archives and libraries must adapt their services and the material they offer according to the needs of the user. Their services include creating new and transforming existing material into digital by using digitization process. Digitization is the transformation of analogue material into digital, this process aims to improve the activity of the information institution and to expand its holdings. The key objective of digitization is to protect the material, if the materials are electronically accessible to users, the original is better protected because its use is limited thereby reducing the potential damage. Institutions that decide for using digitisation must first and foremost have the necessary financial resources and trained employees, in order to successfully implement the whole process and to have the opportunity to acquire all the additional equipment for reading electronic documents. The digitized collection needs to be continuously expanded and improved. An example of digitized material is a collection of books on the Croatian Homeland War at the National and University Library in Zagreb, which was created by the separation of materials with the theme of the Croatian Homeland War in a separate collection in order to bring the users of the library and the public closer to the different aspects of the Homeland war. The collection of library materials is made up of digitized articles about the Croatian Homeland war in the period from 1991. to 1993. More than 3500 articles from the daily and weekly Croatian and foreign press have been digitised in the library, and a bibliography of articles "War in Croatia" was also prepared. Keywords

Digitalizacija knjižnične građe, posebice stare i rijetke knjige, jedan je od najvećih izazova s kojim se susreću suvremene knjižnice kao institucije. Koncept digitalizacije i digitalnih knjižnica suprotan je pojmu tradicionalne knjižnice te se aktualizira kao spona između znanja i potreba suvremenoga čovjeka. Cilj ovoga rada je objasniti kompleksan proces digitalizacije stare građe, koji uključuje obradu, tehnike pohrane, samu dostupnost i njezinu uporabljivost. Kako bismo postojeće tehnike digitalizacije spojili u cjelinu, predstavljeni su nacionalni projekti digitalizacije te prednosti i nedostaci provedbe. Obrađene su knjižnice koje su provele projekte digitalizacije i omogućile prikaz potencijala digitalizacije starih i rijetkih knjiga u širem društvenom kontekstu.

U završnom radu analizirat će se tema pod nazivom Knjižnice za slijepe i digitalizacija: model inkluzije slijepih i slabovidnih osoba u zajednici. Nakon uvoda u temu predstavit će se narodna knjižnica kao jedan od model slobodnog pristupa informacijama svim vrstama korisnika. Ona osigurava pristup znanju i informacijama, a na raspolaganju je svim članovima zajednice. Objasnit će se na koji način zadovoljava potrebe svojih korisnika, po kojim smjernicama izgrađuje zbirku (sa posebnim osvrtom na građu za slijepe i slabovidne osobe), koje osoblje obavlja dužnosti unutar narodne knjižnice te od čega se sastoji rukovođenje i marketing. Nakon predstavljanja djelokruga rada narodne knjižnice ulazi se dublje u temu pa se predstavlja Knjižnica za slijepe i slabovidne osobe, kako je nastala, koje usluge pruža ovoj skupini korisnika i kako o njima brine, po kojim planovima i programima izgrađuje zbirku, na koji se način proizvode zamjenski formati te na koji način posluje i upravlja. Spomenut će se dvije utjecajne osobe na pismo slijepih i slabovidnih, a to su Louis Braille u svijetu te Vinko Bek u Hrvatskoj. Sustav čitanja i pisanja slijepih i slabovidnih osoba ostaje gotovo nepromijenjen do danas pa će se predstaviti život Louisa Braillea i kako je došlo do izuma Brailleovog pisma ili brajice za koje je dobio brojna priznanja i počasti. Vinko Bek je prva osoba koja je organizirala zaštitu i osposobljavanje slijepih osoba u Hrvatskoj pa će se objasniti kako je došlo do izgradnje Centra za odgoj i obrazovanje ''Vinko Bek'' i kako je razvoj napredovao tijekom godina. Nakon toga će se definirati pojam digitalizacije te sam postupak digitalizacije (postupak počinje odabirom gradiva, zatim obradom i kontrolom kvalitete te zaštitom istog) s posebnim osvrtom na digitalizaciju gradiva za slijepe i slabovidne osobe. Potom će se navesti primjeri inkluzije slijepih i slabovidnih osoba u Knjižnici Fran Galović u Koprivnici, Prvoj dječjoj knjižnici za djecu s oštećenjem vida u Rijeci te Knjižnicama u Zadru, Karlovcu i Sisku. Predstavit će se i projekt Vergilius koji je pokrenula Nacionalna i Sveučilišna knjižnica u Zagrebu te koja su se događanja odvijala u Hrvatskoj knjižnici za slijepe tijekom 2019. godine. Na kraju će se navesti koja elektronička pomagala te koji časopisi mogu pomoći inkluziji slijepih i slabovidnih osoba u zajednici. This B.A. thesis analyses the topic of Library for the Blind and Digitalization: Model of Inclusion of the Blind and Short-sighted in a Community. After the introduction to the topic, national library will be presented as one of the models of free access to information for all kinds of users. It ensures access to knowledge and information and is of service to all users in a community. The thesis explains how the library satisfies its’ users’ needs, what guidelines it follows for building collections (with a special focus on material for blind and short-sighted people), which staff carries out duties inside the national library and what the marketing and managing comprise of. After presenting the scope of national library’s work, the thesis explores the topic more closely and presents Library for the Blind and Short-sighted, how it came about, what services it provides to this group of users and how it takes care of them, according to which plans and programmes it develops its collection, in what way are the replacement formats produced and in what way is the business managed and how it operates. Two influential people in regards to the letter of the blind and short-sighted will be mentioned, Louis Braille in the world and Croatia’s Vinko Bek. The system of reading and writing for the blind and short-sighted remains almost completely unchanged to this day, so the thesis will present Louis Braille’s life and how the invention of the Braille came about for which he received many acknowledgments and tributes. Vinko Bek is the first person who organized protection and training of the blind in Croatia so it will be reviewed how the construction of Education and Training Center “Vinko Bek” took place and how the development progressed during years. After that, the concept of digitalization will be defined as well as the process of digitalization (the procedure begins with the selection of content and continues with the processing, control of quality and protection of it) with a particular focus on digitalization of the content for the blind and short-sighted. After that, examples of inclusion of the blind and short-sighted in Library Fran Galović in Koprivnica, First Children’s Library for Children with Visual Impairments in Rijeka and Libraries in Zadar, Karlovac and Sisak will be included. Project Vergilius initiated by the National and University Library in Zagreb will be presented as well as the events that took place in 4 Croatian Library for the Blind during 2019. Electronic devices will be listed at the end along with the magazines which can help in inclusion of the blind and short-sighted in the community.

Svrha rada je istražiti bilježenje podataka o bivšem vlasništvu knjiga u knjižničnim katalozima. U radu će se definirati provenijencija te objasniti svrha bilježenja podataka o provenijenciji u knjižničnim katalozima. Istaknut će se također i važnost CERL tezaurusa te važnost digitalizacije stare i rijetke knjige. Cilj istraživanja u ovome radu je istražiti postoje li podaci provenijencije prikazani u katalozima koji popisuju zbirke knjiga hrvatskih znamenitih obitelji Martinis-Marchi i Pejačević te u katalozima Zavičajnog muzeja grada Rovinja i Muzeja grada Splita, u CERL tezaurusu. Na temelju istraživanja utvrdit će se glavni problemi kod bilježenja provenijencije i predložiti poboljšanja. Istraživanje je provedeno pregledom kataloga obitelji Pejačević i Martinis-Marchi te kataloga Zavičajnog muzeja grada Rovinja i Muzeja grada Splita, pretraživanjem CERL tezaurusa i usporedbom podataka. Osim toga, predstavljen je i projekt Digitalizirana baština Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te zbirka Zriniana obitelji Zrinski koja je dio toga projekta. The purpose of the work is to investigate the recording of data on the former ownership of books in library catalogues. The paper will define provenance and explain the purpose of recording provenance data in library catalogues. The importance of the CERL thesaurus and the importance of digitizing the old and rare books will also be highlighted. The aim of this study is to investigate whether the data of provenance presented in catalogues that list the collections of books of famous Croatian families Martinis-Marchi and Pejačević and the books of Regional museum of Rovinj and Museum of Split, are included in CERL thesaurus. The research will identify the main problems with the recording of provenance and propose improvements. The research was conducted by examining the catalogues of the Pejačević and Martinis-Marchi families and the catalogues of Regional museum of Rovinj and Museum of Split by searching the CERL thesaurus and comparing the data. In addition, the project Digitized heritage of the National and University Library in Zagreb was presented and also the Zriniana collection of Zrinian family, which is part of that project.

Prateći brze tehnološke promjene knjižnice mijenjaju način svog djelovanja i poslovanja. Knjižnice počinju digitalizirati građu iz vlastitih zbirki kako bi potaknule interes te omogućile širok pristup informacijama svim korisnicima, neovisno o vremenu i prostoru. Digitalizacija, kao postupak pretvorbe analognog sadržaja u njegovu digitalnu presliku, mijenja oblik, ali ne i sadržaj. U ovom se radu posebnu važnost pridodaje narodnim knjižnicama, kulturnim i informacijskim središtima svake zajednice. U teorijskom dijelu htjelo se otkriti više o povijesti digitalizacijskih procesa, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu, ali i o samim digitalizacijskim procesima, njihovim prednostima, nedostacima, masovnoj digitalizaciji, autorskim pravima te smjernicama nastalim učenjem na greškama digitalizacijskih pionira. Za prikupljanje podataka provedenog istraživanja koristilo se upitnikom. Uzorak istraživanja čini 49 narodnih knjižnica, od kojih je 31 narodna knjižnica provodila postupak digitalizacije. Upitnikom se htjelo istražiti koliko narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj digitalizira građu, koju vrstu digitalne građe posjeduju, kako se financiraju, po kojim je kriterijima građa birana za digitalizaciju te tko sve može pristupiti njihovoj digitalnoj građi i drugo. Istraživanjem se ustanovilo da hrvatske narodne knjižnice najčešće digitaliziraju građu zavičajne vrijednosti. Gotovo sva digitalizirana građa javno je dostupna te joj se ne naplaćuje pristup, a projekti digitalizacije najčešće se financiraju vlastitim, gradskim i državnim sredstvima. Following the rapid technological changes in the world, libraries are also changing the way they work. Libraries are starting to digitize materials from their own collections to encourage interest and provide wide access to information to all users, regardless of time and place. Digitizing, as a process of converting analog content into its digital copy, changes the form but not the content. In this work special importance is given to public libraries, cultural and information centers of each community. We wanted to find out more about the history of digitization processes, both in Croatia and in the world, as well as on the digitization processes themselves, their advantages, disadvantages, mass digitalization, copyrights and the guidelines of digitalisation built on tries and mistakes of digitization pioneers. The questionnaire was used to collect the data of the survey. The survey sample consists of 49 public libraries, of which 31 public libraries have digitized. In the questionnaire we wanted to investigate how many public libraries in Croatia digitize, what type of digital material they own, how do they finance their digitization projects, on which criteria is the digitization material selected, who can access their digital assets and so on. The research found that the Croatian public libraries most frequently digitize material of local value. Almost all digitized materials are publicly available and are not charged for access, and digitization projects are mostly financed by their own, city and state funds.

Cilj rada je istaknuti svrhu i važnost korištenja aplikacijskog rješenja Archivematica kojim se omogućava dugoročna pohrana digitalnih objekata. Prijetnja dugoročnom očuvanju digitalnih objekata je zastarijevanje tehnologije budući da dolazi do promjena u medijima i formatima pohrane. Slijedom takvih događaja, nameće se pitanje dugoročnog očuvanja digitalnih podataka i stvaranja pouzdanog sustava za očuvanje istih koji neće biti podložan tehnološkim promjenama. Stvaranje jednog takvog sustava je vrlo složen proces koji zavisi od raznih modela, standarda i alata te će se u radu prije svega predstaviti primjena i temeljne funkcije OAIS (Open Archival Information System) referentnog modela. Bitno je napomenuti da je OAIS referentni model apstraktni model koji služi tek kao platforma koju je potrebno implementirati unutar stvarnog sustava što će se u ovome radu prikazati na primjeru aplikacijskog sustava Archivematica. Archivematica je sustav u otvorenom pristupu koji je funkcionira po principu OAIS modela, a služi za omogućavanje dugoročne pohrane i pristup digitalnim zbirkama. Analiza OAIS modela i programskog rješenja Archivematica zorno je prikazana primjerima dobre prakse u svijetu. Archivematicu kao besplatni aplikacijski sustav za dugoročno očuvanje digitalnih zbirki koriste ustanove diljem svijeta, posebno Sjeverne Amerike i Kanade, a neke od njih su UNESCO-o, Rockefeller zaklada, MIT knjižnice, NATO arhiv, Nacionalna knjižnica Walesa i dr. Zaključno su navedene prednosti i nedostaci navedenog sustava te potkrijepljeni primjerima dobre prakse ustanova koje za dugoročno očuvanje digitalnih podataka koriste upravo Archivematicu.

Digitalno doba otvorilo je novo poglavlje u poslovanju narodnih knjižnica. Ogromna dostupnost digitalnih sadržaja suočava knjižnice s izazovom širenja usluga na digitalni prostor. Učestali zahtjevi za otvorenim pristupom znanstvenim radovima i istraživanjima doveli su do pokretanja inicijativa i deklaracija o otvorenom pristupu. Otvoreni pristup knjižničnoj građi naglašava ulogu knjižnice u društvu i mijenja percepciju knjižnice u javnosti. Digitalni repozitoriji jedan su od načina realizacije otvorenog pristupa u knjižnicama. Gradska knjižnica Solin razmatra ideju izgradnje digitalnog repozitorija koji bi u otvorenom pristupu nudio knjižničnu građu, relevantne informacije vezane za lokalnu zajednicu i stanovništvo, ali i poveznice na znanstvene radove obrazovnih ustanova i institucija. Digitalni repozitorij omogućiti će korisnicima poboljšanu dostupnost građe, a Knjižnici trajnu pohranu podataka u digitalnim arhivima. Digital age has opened a new chapter in public library business. A huge availability of digital contents confronts libraries with the challenge of spreading their services into digital space. Frequent demands for open access to scientific works and researches have brought the open access initiatives and declarations to start. Open access to library material emphasizes the role of a library in a society and changes the perception of a library in public. One way of realization of the open access in libraries is through digital repositories. Solin Public Library is considering an idea of creating a digital repository that would offer in open access library materials, relevant information about local community and population but also the links to scientific works of educational and other institutions. Digital repository will enable users to have an improved availability of library material and Solin Public Library to store data in digital archives.

Digitalizacija kao konverzija analognih oblika u digitalne danas je prisutna u gotovo svakoj knjižnici. Ona sa sobom donosi mnogo izazova knjižničarskoj struci s kojima se ona mora suočiti želi li održati korak s vremenom, no također pruža priliku knjižnicama da poboljšaju svoje poslovanje i vidljivost u društvu. Rad se osvrće na sveobuhvatnu promjenu koju je donijela digitalizacija u knjižnice te odgovara na pitanje zašto je digitalizacija knjižnicama ujedno veliki izazov, ali i velika prilika da zasjaju u novome svjetlu. Na kraju je, kao primjer dobre prakse, predstavljena Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Digitisation as the process of converting analog materials to digital formats today is present in almost every library. It brings many challenges to the libraries which they must face if they want to keep up with time, but it also gives the opportunity to the libraries to improve their business and visibility in the society. This thesis reflects on the all-inclusive change that digitisation brings in libraries and answers the question why digitisation is at the same time a big challenge and a big opportunity for the libraries. At the end as the example of good practice is presented the Digital collection of the Croatian Academy of Sciences and Arts.

Zavičajne zbirke čuvaju identitet lokalne zajednice i predstavljaju bogatstvo svake narodne knjižnice koje ju posjeduju. Zavičajna zbirka čini narodnu knjižnicu jedinstvenom, zbog toga se u hrvatskim knjižnicama razvija sve veći trend promocije zavičajnih zbirki na mrežnim stranicama i kroz projekte digitalizacije. Kroz teorijski dio rada prikazani su rezultati dosadašnjih istraživanja zavičajnih zbirki, projekata digitalizacije zavičajne građe i promocije zavičajne građe kao jedne od sastavnica marketinškog miksa. Istraživački dio rada orijentiran je na analizu mrežnih stranica narodnih knjižnica kako bi se utvrdilo koje hrvatske narodne knjižnice i na koji način promoviraju zavičajne zbirke na svojim mrežnim stranicama. Na temelju analize svih dostupnih mrežnih stranica hrvatskih narodnih knjižnica i analize statističkih podataka koje prikupljaju matične službe pokušali su se utvrditi svi aspekti promocije zavičajnih zbirki na mrežnim stranicama. U skladu s podacima matičnih službi, uzorak su činile 173 narodne knjižnice za koje se u statističkim podacima navodi da u sklopu svog fonda imaju zavičajnu zbirku. Za analizu mrežnih stranica određeno je 18 kriterija. Istraživanje je pokazalo da hrvatske narodne knjižnice prate suvremene trendove u korištenju IKT tehnologija budući da je 98 % knjižnica mrežno dostupno. Većina narodnih knjižnica koje posjeduju zavičajne zbirke, promoviraju ih na mrežnim stranicama, a dio njih želeći svoju zavičajnu građu učiniti vidljivijom i dostupnijom širokom krugu korisnika krenule su i u projekte digitalizacije navedene građe. U želji da svojim korisnicima omoguće bolju uslugu, hrvatske narodne knjižnice u budućnosti će morati još više pažnje posvetiti građi svojih zavičajnih zbirki, načinima njene promocije kao i projektima digitalizacije. Local history collections help to keep the identity of the local community and represent the wealth of every public library that has them. The local history collection makes the national library unique, which is why Croatian libraries are developing an ever-increasing trend of promoting local history collections on their web pages and through digitization projects. The theoretical part of this paper presents the results of the up-to-date research of local history collections, projects of digitization and the promotion local history collections. The research part of the paper is oriented on the analysis of web pages of public libraries to determine which Croatian public libraries promote local history collections on their web pages and how they do it. Based on the analysis of all available Croatian public library web pages and the analysis of statistical data collected by the home service, all aspects of the promotion of local history collections on the web pages have been attempted to be determined. According to the data of the home service, the sample consisted of 173 public libraries which, according to statistical data, have an indigenous collection as part of their fund. For the analysis of web pages, 18 criteria were defined. The research has shown that Croatian public libraries follow contemporary trends in the use of ICT technology, since 98% of libraries are available online. Most public libraries possessing local history collections, promote them on web pages, and some of them, wanting to make their native material more visible and accessible to a wider circle of users, also embarked on digitization projects of the mentioned material. With the desire to provide better service to its users, the Croatian public libraries will have to pay more attention in the future to the resources of their local history collections, the ways of their promotion as well as to the digitization projects.

Digitalizacija starih novina je imperativ koji se pojavljuje u suvremenim knjižnicama u kontekstu velikog interesa korisnika s jedne strane i nastojanja da se izuzetno krhki i oštećeni materijal što bolje zaštiti. Iako se prvotno smatralo da novine imaju prolaznu vrijednost, a skepticizam o korištenju novina kao povijesnih izvora zasniva se na njihovoj upitnoj točnosti i pouzdanosti podataka koje donose, u novije vrijeme sve se više istražuje svakodnevni život, kultura i društvo. Tako su novine, zbog njihove vrijednosti za nacionalnu i lokalnu povijest, politiku i kulturu, uz ostalu pisanu baštinu, često tražene u svrhu različitih istraživanja. Stoga se želi ukazati na važnost očuvanja novina kao dijela pisane baštine i na nove mogućnosti njihove zaštite koja se ostvaruje razvojem tehnologije i jačanjem utjecaja digitalizacije. Osim zaštite, digitalizacija omogućuje i lakšu dostupnosti za korisnike. U našim okolnostima posebno treba istaknuti korištenje starih hrvatskih novina, tj. novina iz 19. i prve polovine 20. stoljeća na hrvatskom jeziku ali i strateški dokument koji predstavlja temelj za razvoj programa i projekata digitalizacije. Prema tome, u radu će se prikazati zaštita pisane baštine s posebnim naglaskom na novine i digitalizaciju. Istražit će se teorijske pretpostavke koje se bave digitalizacijom pisane baštine, posebno starih novina i primjeri dobre prakse u nekoliko stranih i domaćih projekata digitalizacije novina. Na kraju će se prikazati tijek provedbe i rezultati pilotskog testiranja digitalizacije Narodnog lista, 1862. godine s ciljem njegove zaštite i lakšeg pristupa korisnicima toj rijetkoj i zaštićenoj građi. Digitization of the old newspapers is an imperative present in the contemporary libraries in the context of the users huge interest on one hand and the effort to protect much better extremely fragile and damaged material. Although it was considered previously that the newspapers values have been ceasing, and the skepticism about using newspapers as historical sources is founded upon its questionable accuracy and reliability of the pieces of information they carry, until recent time everyday life, culture and society have been more explored. In this manner the newspapers, because of its values for the national and local history, politics and culture, together with the other written heritage, are often in demand for the purpose of variety of research. Therefore, it is wished for to point out the importance of preservation of the newspapers as the part of the written heritage and the new possibilities of preservation that is realized through the advancement of the technology and the digitization stronger influence. Apart from the preservation, digitization facilitates also easier accessibility for the users. Under our circumstances in particular it necessitates to emphasize the utilization of the old Croatian newspapers, i.e. 19th and first half of the 20th century in Croatian language but also the strategic document that presents a foundation for the program development and the digitization projects. Consequently, paper will present the preservation of the written heritage with particular accent on newspapers and the digitization. The theoretical hypothesis concerned with the digitization of written heritage will be explored, in particular of the old newspapers and the case studies of good practice of some foreign and national projects of newspapers digitization. At the end will be shown the course of the implementation and the results of pilot testing digitization of Narodni list, 1862, with the goal of its preservation and easier accessibility to the users of such exquisite and preserved documents.

Svrha ovog rada je istražiti može li lokalna zajednica sudjelovati u izgradnji participativnog arhiva te na koje načine se ostvaruje suradnja zajednice, arhiva i drugih baštinskih ustanova. Cilj istraživanja je omogućiti uvid u i dobiti pristup ka kulturnoj baštini određene zajednice, digitalizirati objekte baštine te uspostaviti online arhiv i istražiti mogućnosti njegove izgradnje u smislu pronalaska najprikladnijeg način prikupljanja gradiva. Za studiju slučaja odabrana je Općina Starigrad te arhivski online sustav Topotheque koji se proizveo unutar ICARUS (International Centre for Archival Research) zajednice. Na primjeru studije slučaja istraženi su mogućni načini prikupljanja gradiva uz sudjelovanje institucija, ustanova i udruga vezanih uz starigradsko područje, uspostavljena je Topoteka Starigrad te su izrađene smjernice za opis gradiva na platformi Topoteka. Smjernice su zamišljene kao pomoć zajednicama zainteresiranim za pokretanje vlastitog virtualnog arhiva. Znanstvena metoda korištena prilikom istraživanja je kvalitativna metoda – studija slučaja. Rezultat rada je pokrenut participativni arhiv Topoteka Starigrad s početnim korpusom od preko 220 digitaliziranih i objavljenih fotografija, uspješna komunikacija s glavnim administratorima međunarodnog sustava Topotheque po pitanju nadogradnje sustava u skladu s uočenim nedostacima te izrada smjernica za unošenje metapodataka prilikom opisa jedinica arhivskog gradiva kako bi, nakon početne uspostave sustava, Topoteku Starigrad dalje mogli nadopunjavati i održavati odabrani predstavnici lokalne zajednice. The purpose of this paper is to investigate whether the local community can participate in the development of a participatory archive and how the community, archives and other heritage institutions can collaborate. The aim of the research is to provide insight into and access to the cultural heritage of a given community, digitize heritage objects and establish an online archive and explore the possibilities of its construction in terms of finding the most appropriate way to collect the material. For the case study, the Municipality of Starigrad was selected and the archived online Topotheque system was produced within the ICARUS (International Center for Archival Research) community. The example of the case study explored possible ways of collecting materials with the participation of institutions and associations related to the Starigrad area, Topoteka Starigrad was established and guidelines for describing the contents of the Topoteka platform were developed. Guidelines are designed to help interested communities in launching their own virtual archives. The scientific method used in the research is the qualitative method - case study. The result of the work was the participatory archive of Topoteka Starigrad with the initial corpus of over 220 digitized and published photos, successful communication with the top administrators of the international Topotheque system regarding the upgrade of the system in accordance with the detected deficiency and development of metadata guidelines for describing the archival material units so after the initial establishment of the system, selected representatives of the local community could further supplement and maintain Topoteka Starigrad.

Arhivi, knjižnice i muzeji baštinske su ustanove koje prikupljaju, obrađuju, čuvaju i daju raznovrsnu građu na korištenje. Često imaju različitu svrhu i obično su institucionalno odvojeni, ali u osnovi imaju slične ciljeve. Najvažniji cilj im je promicati znanje, za što su modernom društvu potrebni novi alati. No, arhivi, knjižnice i muzeji ostat će glavni izvori znanja i inovacija. Uvođenjem digitalne obrade, važnost fizičkih zbirki u baštinskim ustanovama postepeno se smanjuje, ali se povećava broj korisnika ovih institucija. U digitalnom dobu važno je približiti djelovanje arhiva, knjižnica i muzeja i ustrajati na stvaranju zajedničkog modela rada te zajedničkih resursa. U prošlosti je njihova suradnja bila teško ostvariva. Danas zajednički rad više nije novost, već postaje nužnost i preduvjet za kvalitetno obavljanje posla te donosi i financijske koristi. Teži se paralelnom pretraživanju materijala, koje u prošlosti nije bilo izvedivo. Pojavom i razvojem novih tehnologija, javlja se i potreba za sličnom vrstom profesionalnog obrazovanja. Sadašnje i buduće uloge knjižničara, arhivista i muzeologa postale su popularne teme stručnih rasprava, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Jedan od glavnih trendova institucionalne suradnje jest stvaranje digitalne zbirke. Knjižnice, arhivi i muzeji u mnogim zemljama rade na zajedničkim projektima digitalizacije te izradi zajedničkih web stranica. Također, postoje brojne organizacije koje potiču suradnju, primjerice, Američki Institut za muzejske i knjižnične usluge, Američka udruga knjižničara, Komisija za arhive, knjižnice i muzeje, itd. Uz strane projekte suradnje, poput MALVINE-a, LAURIN-a i LEAF-a, poznat je i hrvatski projekt Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture. I u gradu Osijeku baštinske ustanove prigrlile su ovaj način rada te iznjedrile nekolicinu uspješnih projekata. Jedan od njih je projekt pod nazivom Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, a u pripremi je i projekt Skriveno blago europskoga plemstva. Cilj ovog rada je prikazati značajke baštinskih ustanova (arhiva, knjižnica i muzeja) u digitalnom dobu, s naglaskom na međuinstitucionalnu suradnju te upravljanje projektima suradnje u svijetu i u Hrvatskoj. Archives, libraries and museums are heritage institutions that collect, process, store and provide a variety of materials for use. They often have a different purpose and are usually institutionally separated but essentially have similar goals. Their most important goal is to promote knowledge, which, in modern society, requires new tools. But archives, libraries and museums will remain the main sources of knowledge and innovation. With the introduction of digital processing, the importance of physical collections in educational institutions is gradually diminishing, but the number of users of these institutions increases. In the digital age, it is important to bring the archives, libraries and museums closer together and persist in creating a common work model and common resources. In the past, their collaboration was difficult to achieve. Today, joint work is no longer a novelty, but becomes a necessity and a prerequisite for quality work and also brings financial benefits. It strives for a parallel search of material, which was not feasible in the past. With the emergence and development of new technologies, there is a need for a similar type of professional education. The present and future roles of librarians, archivists and museologists have become popular topics of expert discussions, both in the world and in Croatia. One of the main trends of institutional cooperation is the creation of a digital collection. Libraries, archives and museums in many countries work on joint digitalization projects and joint web sites. Also, there are numerous collaborative organizations, such as the American Institute for Museum and Library Services, the US Library Association, the Archives, Library and Museum Commissions, etc. In addition to collaborative projects such as MALVINE, LAURIN and LEAF, there is the Croatian project Archives, libraries, museums: possibilities for cooperation in the global information infrastructure environment. Also, in the city of Osijek, the heritage institutions embraced this mode of operation and provided several successful projects. One of them is a project titled Secession of the Free and Royal City of Osijek, and the project Hidden Treasure of European Nobility is being prepared. The aim of this paper is to present the features of heritage institutions (archives, libraries and museums) in the digital age, with emphasis on inter-institutional cooperation and management of cooperation projects in the world and in Croatia.

U ovom diplomskom radu detaljno ćemo predstaviti knjižnicu Umjetničke akademije u Osijeku, prikazati njen plan i program, kao i specifičnosti koje ovu knjižnicu razlikuju od drugih knjižnica koje djeluju u sklopu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Nastojalo se ukazati na važnost visokoškolskih knjižnica koje su ključni katalizatori i potpora formalnom obrazovanju i razvoju informacijske pismenosti, kao i u kombiniranju knjižničnih zbirki i drugih dostupnih izvora informacija s nastavnim programima. Digitalizaciji bez koje je suvremeno obrazovanje i znanstveno-istraživački rad nezamisliv, posvećeno je posebno poglavlje. This thesis will present in detail the Library of the Academy of Arts in Osijek, its plan and program, as well as the specifics that set this library apart from other libraries at Josip Juraj Strossmayer University in Osijek. The aim was to highlight the importance of libraries in higher education, which are the support and key catalysts of formal education and the development of information literacy, as well as combining library corpus and other available sources of information with teaching programs. A special chapter has been devoted to digitization, without which contemporary education and scientific research work would be unimaginable.

Specijalne knjižnice se dijele na one koje se ustrojene od ustanova za zadovoljavanje potreba za informacijama prvenstveno vlastitih djelatnika (gospodarski subjekti, medijske, vladine i bolničke knjižnice) i one koje su u sastavu ustanova u kulturi (arhivi, muzeji, galerije, knjižnice strukovnih ili ne strukovnih udruga). Korisnici specijalnih knjižnica su vlastiti djelatnici i oni koji nisu definirani određenom populaciju, tj. cijela javnost, vanjski korisnici kao što su studenti, učenici, nastavnici, znanstvenici, istraživači i ostali. Za dobar i kvalitetan rad specijalne knjižnice su najvažniji njezini knjižničari. Rad specijalnih knjižnica se najviše vrti oko korisnika, oni su važni u cijeloj priči. Knjižnica i knjižničar uvijek nastoje pružati korisnicima ono maksimalno, podučiti ih, imati spremne vrijedne i potrebne informacije što nije uvijek lako, jer su korisnici brojni i raznovrsni, od studenata, učenika, znanstvenika, istraživača, profesora, djelatnika, svi moraju imati iste uvijete i zadovoljene informacijske potrebe. Nezaobilazna stavka specijalnih knjižnica je informacijska pismenost. Na informacijsku pismenost možemo gledati kao na trajni postupak usvajanja znanja, ona omogućuje studentu ovladavanje sadržajem, proširivanje fokusa istraživanja te tako postizanje nadzora nad postupkom učenja. Idealno polazište za informacijsku pismenost su specijalne knjižnice, jer bi mogli reći da su specijalne knjižnice temelj informacijske pismenosti, one pružaju potrebne, zadovoljavajuće i točne informacije. Komparacija se vrši nad specijalnim knjižnicama : Knjižnica Muzeja Slavonije u Osijeku, Centar za znanstvene informacije (Institut Ruđer Bošković), Knjižnica KBC „Sestre Milosrdnice“. Stavke komparacija su uloga knjižnica, fond i prostor, korisnici, djelatnici, aktivnosti, te nedostaci i kompetencije knjižnica i knjižničara. Sve tri knjižnice imaju svoje velike razlike, ali i sličnosti po kojima ih možemo više približiti, shvatiti njihove potrebe i smanjiti nedostatke. Special libraries are divided into those which are established by institutions for satisfying needs for information primarily of their own employees (economic subjects, media, goverment and hospital libraries) and the ones which are part of the structure of cultural institutions (archives, museums, galleries, libraries of professional or non-professional associations). Beneficiaries of special libraries are their employess and those which are not defined by general population, that is, all of public, external users like students, pupils, teachers, scientists, researchers and others. For a good and quality work of a special library the most important aspect is their librarians. The work of special libraries is mostly revolved around its users, they are the important ones. The library and its librarian are always trying to offer its users the maximum possible, teach them, have the necessary information in hand and availible when needed, which is not alawys an easy job, for the users of the libraries vary in their numbers, from students, pupils, scientists, researchers, professors, employees, all of them have to have the same requirements and needs for information satisfied. An unaviodable item of special libraries is information literacy. Information literacy can be viewed as a permanent procedure of absorbing knowledge, it enables a student to master a content, broadens the focus of a research and with that achieves a supervision of the learning process. Ideal starting point for information literacy are special libraries, because it can be said that they are the foundation of it, they offer necessary, satisfying and accurate information. Comparison is being done between special libraries: Slavonia Museum Library in Osijek, Center for scientific information (Ruđer Bošković Institute), KBC „Sestre Milosrdnice“ Library.The items of comparison are the role of library, funding and space, users, emloyees, activities, and deficiencies and competences of libraries and librarians. All three libraries have their own differences, but also similarities, which can be used to bring them closer, understand their needs and reduce disadvantages.

U radu je ponuđen pregled razvoja elektroničkog nakladništva u Hrvatskoj s posebnim naglaskom na zastupljenost e-knjiga u fondovima hrvatskih visokoškolskih knjižnica. Eknjiga ili elektronička knjiga je elektronički (digitalni) ekvivalent tiskane knjige. Andries van Dam sa Sveučilišta Brown u SAD-u uveo je u upotrebu pojam elektronička knjiga ili ‘eknjiga’ (eng. ‘electronic book‘) 1971., iste godine kada je Michael Hart, student sa Sveučilišta u Illinoisu, započeo s proizvodnjom i distribucijom e-knjiga putem sveučilišne mreže. Od tada je moguće pratiti postupni rast interesa za ovom vrstom nakladničkih proizvoda. U radu su opisani neki od popularnijih digitalnih formata razvijenih u svrhu stvaranja i distribucije eknjiga. E-knjige predstavljaju veliki izazov u poslovanju današnjih knjižnica. Zaštita autorskih prava i pravo na pristup informacijama samo su neka od problemskih područja (ne)izravno povezana s proizvodnjom i korištenjem e-knjiga. U ovom završnom radu istražena je, metodom analize mrežnih stranica i online kataloga hrvatskih visokoškolskih knjižnica, zastupljenost e-knjiga u fondovima visokoškolskih knjižnica, posebice onih na hrvatskom jeziku, modeli njihove nabave, posudbe i načinima distribucije krajnjim korisnicima. This paper provides an overview of the development of electronic books and electronic publishing in Croatia with the focus on the role of academic libraries in the distribution of ebooks. E-books or electronic books are an electronic (digital) equivalent of a printed book. Electronic books can own and extra content such as online magazine or other books in the digital version composed as audio books as part of e-book itself. Andries van Dam from Brown University in the United States introduced the use of the term e-books or 'ebook' (eng. 'Electronic book') in 1971, the same year that Michael Hart, a student at the University of Illinois, started production and distribution of e-books through through university networks. Since then it is possible to monitor the gradual growth of interest in this type of publishing products. This paper describes some of the most popular digital formats developed for the purpose of creating and distributing electronic books. Electronic books represent a major challenge in today's work of a library. Copyright protection and freedom of information are some of the problem areas (in)directly related to the production and use of electronic book. In this final work was investigated by the method of analysis of web site and online catalogue of Croatian university libraries, the representation of e-books in the library fund higher education, models of their acquisition, loan and ways of distribution to end users.

Glavna tema rada su djela siročad te njihova digitalizacija. Istaknuta je važnost digitalizacije općenito i digitalizacije djela siročadi jer ona čine velik postotak fondova javnih ustanova te se izbjegavanjem digitalizacije ovih djela stvara praznina u pristupu znanju. Pobliže je pojašnjen pojam djelo siroče koje označava djelo kojem nije poznat nositelj autorskog prava, pa se stoga u radu pobliže prikazuje pojam intelektualnog vlasništva te definicije pojmova koji se vezuju uz njegov koncept, a to su autor, autorsko djelo i autorsko pravo. Objašnjene su i zakonske regulative koje se vezuju s njima, a koje su donesene kako bi se zakonski odredilo i ograničilo korištenje djelima siročadi. Zakoni o kojima se govori su oni doneseni na razini Europske unije i na razini Republike Hrvatske. Direktiva o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi zakon je EU-a, a koji je Republika Hrvatska usuglasila sa svojim Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima. Osim toga, predstavljeni su i projekti čije su svrhe povezane s djelima siročadi. Ciljevi ovih projekata su, u suštini, prikupljanje informacija o autorima i nositeljima autorskih prava. Kroz rad su, dakle, prikazana najvažnija postignuća na području Europske unije i njezinih država članica u sferi djela siročadi. Provedeno je i pretraživanje u bazi podataka na jednom od projekata kako bi se utvrdila njegova operativnost. The main topics of this work are orphan works and their digitization. The prominence is given to digitization in general and the digitization of orphan works because they make up a large percentage of public institutions’ collections. The avoidance of digitizing these works creates a void in the access to knowledge. The concept of an orphan work, which is a work whose copyright owner is not known, is explained in more detail. Consequently, this work discusses the intellectual property and provides definitions of terms associated with it, such as the author, the work of authorship and copyright. The legal regulations related to orphan works are also explained. Those legislations were made in order to legally determine and limit the use of orphan works. The laws referred to are those adopted in the EU and in the Republic of Croatia. Directive on certain permitted uses of orphan works is an EU law which the Republic of Croatia harmonized with its Copyright and Related Rights Act. Furthermore, some projects are also presented whose purposes are related to orphan works. The objectives of these projects are, essentially, gathering information about the authors and copyright holders. Through this work are, therefore, presented the most important achievements in the European Union and its Member States in the field of orphan works. A search of a database was also conducted on one of the projects in order to determine its operability.

Kulturna baština definira se kao zajedničko bogatstvo čovječanstva te se zbog njezine vrijednosti za kulturu i civilizaciju posebno osmišljaju mjere njezine evidencije, čuvanja i zaštite. Dijeli se na materijalnu i nematerijalnu, pri čemu se materijalna dijeli na pokretna i nepokretna kulturna dobra. Stara i rijetka građa se ubraja u pokretna kulturna dobra. Jedan od čestih oblika zaštite i omogućavanja dostupnosti stare i rijetke građe u današnje je vrijeme digitalizacija, koja se nad takvom osjetljivom i vrijednom građom provodi planski, uz stvaranje kriterija za odabir građe za digitalizaciju, kao i posebne mjere zaštite i dostupnosti. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske definira digitalizaciju kao proces zaštite kulturne baštine i mogućnost povećavanja dostupnosti vrijedne građe na nacionalnoj i internacionalnoj razini. Građa koja bi se prvenstveno trebala digitalizirati i tako očuvati jest stara građa, tj. rijetki rukopisi i inkunabule. Prema Tinki Katić, osnovni kriterij za odabir stare građe za digitalizaciju je njezina vrijednost, ali i najugroženiji primjerci također imaju prioritet. U prvom dijelu rada definirat će se pojam stare i rijetke građe te razlozi za digitalizaciju takve građe. Budući da je stare i rijetke građe puno više nego što je u kratkom roku moguće digitalizirati, izuzetno je važno izraditi takve kriterije za digitalizaciju koji će jasno propisati način odabira prioriteta za digitalizaciju i na nacionalnoj i na lokalnoj razini, odnosno razini pojedinih ustanova i zbirki. Ti kriteriji najčešće obuhvaćaju više elemenata, od onih usmjerenih na vrijednost građe, do onih usmjerenih na njezinu zaštitu i potrebe znanstvenika. U ovom radu istražit će se hrvatski i međunarodni kriteriji za odabir građe za digitalizaciju kako bi se utvrdila njihova usklađenost i razlike. Cultural heritage is defined as the common wealth of mankind, and because of the value cultural heritage has for culture and civilization, measures for its recording, retention and protection are being designed. Cultural heritage is divided into material and intangible heritage, where the material cultural heritage is further divided into movable and immovable property. Old and rare materials are counted as a movable cultural property. One of the most common forms of protection and enabling access to old and rare materials in today's time is digitization, which is being implemented over sensitive and valuable material through planning. Along with planning, creation of criteria for choosing material for digitization, as well as special measures of protection and availability are being used. Ministry of Culture of the Republic of Croatia defines digitization as a process of protecting cultural heritage and enabling the increase of availability in accessing valuable material on the national and international level. Material that should first and foremost be digitalized and preserved is the old material, in other words old manuscripts and incunabula. According to Tinka Katić, the main criteria for choosing old material for digitalization is its value. Nevertheless the most endangered specimens also have priority. In the first part of this final paper, the concept of old and rare materials will be defined, as well as reasons for digitalizing that kind of material. Because there is more old and rare materials than we are able to digitalize in a short amount of time, it is extremely important to compose such criteria for digitization which will clearly state the way of choosing priorities for digitization on both national and local level. In other words, on the level of individual institutions and collections. These criteria often includes more elements, from those which are directed toward the value of material, to those which are directed toward its protection and the needs of scientists. In this final paper, Croatian and international criteria for choosing material for digitization will be explored in order to establish their compatibility and differences.

Brojni projekti digitalizacije kulturne baštine provedeni širom svijeta i dostupni u digitalnom okruženju svjedoče o naporima baštinskih ustanova koji su uloženi u projekte digitalizacije. U radu se kroz teorijska poglavlja govori o kulturnoj baštini, lokalnoj kulturnoj baštini u narodnim knjižnicama te ciljevima i svrsi digitalizacije kulturne baštine. Posebna pažnja je usmjerena na narodne knjižnice i ulogu koju imaju u odnosu na kulturnu baštinu, naglasak je stavljen na lokalnu kulturnu baštinu, njenu digitalizaciju u narodnim knjižnicama te na razglednice, njihov značaj i najvažnije karakteristike. Istraživački dio rada orijentiran je na analizu digitalnih zbirki razglednica, bitno vezanih uz lokalnu kulturnu baštinu i očuvanje lokalne povijesti. S obzirom da su glavni ciljevi stvaranja digitalnih zbirki ispunjeni tek kada ih se aktivno koristi, u istraživanju je posebna pažnja usmjerena na načine prezentacije zbirki, njihovo predstavljanje korisnicima. U istraživanje je uključeno 11 korisničkih sučelja digitalnih zbirki razglednica hrvatskih i stranih narodnih knjižnica. Kroz analizu sučelja digitalnih zbirki utvrđene su prednosti i nedostaci analiziranih sučelja, u određenim je primjerima primijećen napredak u vidu prezentacije sadržaja i inovativni načini prezentiranja građe, no to nije vidljivo u svim zbirkama. U usporedbi hrvatskih sučelja s ostalim inozemnim primjerima, primjetna je manja razina zadovoljenih kriterija. Kako bi se koračalo boljem oblikovanju digitalnih zbirki preporučljivo je voditi se primjerima dobre prakse koji mogu služiti kao vodič, a stručnjaci koji rade u baštinskim ustanovama moraju pratiti razvoj komunikacijskih tehnologija i alata i promišljati načine na koje se mogu implementirati u rad njihovih ustanova. Upravo u predstavljanju digitalne baštine leži pregršt mogućnosti gdje se mogu iskoristiti kreativni potencijali tehnologija. Many digitization projects of cultural heritage are implemented worldwide. Those projects testify about the efforts being made by the heritage institutions. Theoretical chapters defines basic terminology used in the thesis. Thesis in its theoretical chapters focuses on the precise definition of terms of cultural heritage, local cultural heritage in public libraries and the objectives and purpose of digitization of cultural heritage. Special attention is directed to the public libraries and the role they play in relation to cultural heritage, emphasis is placed on the local cultural heritage, its digitization in public libraries and on postcards - their importance and main characteristics. In the research, main focus is placed on the digital collections of postcards, essentially related to the local cultural heritage and the preservation of local history. Considering that the main objectives of creating a digital collection are fulfilled only when they are actively used, the main focus of research is directed on the ways of presenting collections to users. The study included 11 digital collections of postcard of Croatian and foreign public libraries, in which special attention is focused on user interfaces. Through the analysis of interfaces of digital collections, strengths and weaknesses of the analyzed interfaces are identified, in some interfaces innovative ways of presenting the material are noticed, but it is not evident in all collections. In order to make better design solutions for digital collections, examples of good practice can serve as a guide in future projects. Professionals working in heritage institutions must follow the development of communication technologies and tools and think over the ways in which they can be implemented in their work area. In the representation of digital heritage there are plenty of opportunities where they can exploit the creative potential of technology.

U radu se govori o kulturnoj i pisanoj baštini, digitalizaciji te koracima koje je potrebno poduzeti da bi se projekt digitalizacije uspješno proveo od početka do kraja. Diplomski rad podijeljen je na više cjelina od kojih svaka pojedini aspekt digitalizacije detaljno razrađuje kako bi se dobio što bolji uvid u to što je sve potrebno poduzeti da bi projekt digitalizacije bio uspješno okončan. Također, govori se i o projektu digitalizirane brodske baštine tj. digitaliziranju stare i rijetke građe iz Zavičajne zbirke Gradske knjižnice Slavonski Brod te njenom predstavljanju putem mrežnih stranica projekta. Naglasak je stavljen na digitalizaciju starih i rijetkih razglednica, jer je digitalizacija starih i rijetkih razglednica prvi korak ka opširnijoj digitalizaciji književnih i znanstvenih dijela brodskih zavičajnika kao autora koji su svoja životna djela ostavili u trajno naslijeđe građanima Slavonskoga Broda i okolice.

Iako je prvobitno bilo zastupljeno mišljenje da su novine prolaznog karaktera, danas novinske zbirke zauzimaju vrlo važno mjesto u knjižnicama zbog svoje važnosti u kulturnom, povijesnom, društvenom, političkom, ali i znanstvenom smislu. Ipak, zbog nekvalitetne podloge na kojoj su većinom tiskane, novine su sklone oštećivanju i propadanju u fizičkom smislu. Pojavom digitalnog doba i modernih tehnologija javlja se digitalizacija kao nova mogućnost u zaštiti novinskih zbirki, kako u zaštiti njenog sadržaja, tako i u mogućnosti lakšeg rukovanja i bržeg dobivanja adekvatnih informacija za korisnike. U ovom radu želi se prikazati važnost digitalizacije, njezine procese, prednosti te nedostatke. Također, u radu će se analizirati primjeri dobre prakse zaštite i prezentacije novinskih zbirki koji se provode u svijetu i kod nas. Isto tako, svrha rada je prikazati svu postojeću i potencijalnu problematiku i izazove s kojima se moguće susresti prilikom digitalizacije i provedbe projekata digitalizacije novinskih zbirki.

Tema ovog rada je kulturološko-društveni aspekt zaštite i prezentiranja stare i rijetke knjižne građe kroz primjer spomen-knjižnice Josipa Jurja Strossmayera koja se nalazi u zasebnom prostoru knjižnice Teološkog fakulteta u Đakovu. Polazeći od pretpostavke da stara i rijetka građa ima veliku kulturnu vrijednost, u radu se želi otkriti na koji način je moguće pristupiti sustavnoj zaštiti građe i kako istovremeno korisnicima omogućiti pristup raznovrsnoj ostavštini Josipa Jurja Strossmayera, biskupa, političara te kulturnog djelatnika koji je zaslužan za utemeljenje hrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija. Rad donosi teorijski pregled važnosti upravljanja zaštitom, koja se definira kao sustavna i planirana organizacija potrebnih resursa pomoću kojih se osigurava trajna zaštita i dostupnost knjižne građe kroz pet osnovnih aspekata s posebnim naglaskom na kulturološko-društveni aspekt, koji se odnosi na stvaranje novih usluga i usluga s dodanom vrijednošću, a s ciljem doprinosa društvenom razvoju. Budući da je fond spomen-knjižnice još uvijek relativno nepoznat i zatvoren za javnost, radom se želi dati uvid u raznovrsnost i bogatstvo stare građe koju ova zbirka sadržava te utvrditi postoje li načini kako građu učiniti dostupnijom, a istovremeno zaštićenom za generacije koje dolaze.

U ovom radu govori se o digitalizaciji kao fenomenu modernog informacijskog društva, zašto je ona važna te na koji se način provodi. Istraživački dio rada predstavlja projekt digitalizacije dvaju starih novina s područja Bjelovara: Bilogore i Bjelovarskog radikala. Potanko se opisuje se sam tijek projekta te se evaluiraju rezultati koji su dobiveni. Nadalje, u radu se govori o novinama koje su odabrane za digitalizaciju. Radi se o novinama Bilogora i Bjelovarski radikal, koje su djelovale kao glasilo na području Grada Bjelovara od početka do sredine 20. st. U ovom poglavlju cilj je bio opisati društveno-politički kontekst u kojem su novine djelovale, kojim su se temama bavile te na koji način je sadržaj u njima bio organiziran i prezentiran. U sklopu projekta opisuje se: planiranje projekta, ciljevi, metodologija izrade projekta te sama tehnička izvedba projekta. Nakon toga, rad se dotiče problema autorskog prava pri digitalizaciji. Opisuje se način na koji se treba pristupiti projektu digitalizacije a da se ne povrijede autorska prava. Naposljetku, opisuju se metode zaštite digitalnog gradiva i mediji za digitalnu pohranu te predstavljaju primjeri dobre prakse iz Hrvatske: projekti zaštite starih hrvatskih novina koje mogu služiti kao pozitivan primjer onima koji se planiraju baviti digitalizacijom novina („Portal Stare hrvatske novine“ Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Pilot projekt „Istarske novine online“ Sveučilišne knjižnice u Puli te Projekt digitalizacije novina tvrtke Point d.o.o Varaždin.)