Search

U izlaganju se istražuje razvitak crkvenoga ustroja u središnjem dijelu pokrajine Dalmacije tijekom prve polovice VI. stoljeća. Osobita pozornost posvećena je pitanju Skardonske biskupije (Scardona, Skradin). Jezgru izlaganja čini analiza zapisnikâ dvaju koncila održanih u Saloni 530. i 533. godine, sačuvanih u kompozitnom spisu Historia Salonitana Maior, čijoj je egzegezi nezaobilazne priloge pružio S. Gunjača. Zabilježeni popisi biskupa s ranijega koncila za sada su jedino vrelo o kasnoantičkoj biskupiji u Skardoni. Temeljem provedene analize propituje se postojanje Skardonske biskupije nakon 533. godine, istovremeno ocrtavajući nepovoljne prilike u pokrajini za vrijeme bizantsko-ostrogotskog rata 535-555. godine. Obrađuje se problem širenja ili sužavanja jurisdikcije salonitanskog metropolita u odnosu na ovlasti ostalih prelata nad odgovarajućim teritorijima pokrajine Dalmacije, koji je razlučiv iz koncilskih spisa. Istražuje se i međuodnos Skardonske biskupije i biskupije u Rideru (Danilo) tijekom kasne antike, koji do sada nije bio problematiziran (dio svojih istraživanja autor je prezentirao u Studia Varvarina 1, ur. B. Kuntić-Makvić, u tisku). Razmatraju se problemi poput: oblikovanja prvih biskupija između Jadera i Salone, crkvenog (dis)kontinuiteta između ranokršćanske Skardonske i srednjovjekovne Skradinske biskupije, jurisdikcijskog prostiranja i rekompozicije crkvenog prostora. U konačnici se upozorava na mogućnost novih zaključaka o profilu crkvene geografije ovoga dijela Zapadnog Ilirika u VI. stoljeću.