Search

Stav zatkom predstavlja prezentaciju čeda, kod koje možemo očekivati veći perinatalni mortalitet i morbiditet u odnosu na stav glavicom. Učestalost prijevremenih porođaja u stavu zatkom kreće se od 20–35%. Tako prijevremeno porođena djeca izloženija su hipoksičnim oštećenjima, kao i traumatskim ozljedama s posljedičnim intrakranijalnim hemoragijama. Smrtnost nedonoščadi je višestruko veća od smrtnosti donošene djece. Veći rizik od perinatalne asfiksije i porođajne traume češće rezultira s većom učestalosti operativnog dovršenja porođaja carskim rezom, za koji se češće odlučuju porodničari. Metode istraživanja. Provedena je retrospektivna studija kroz pet velikih razdoblja, gdje je uspoređen perinatalni mortalitet i morbiditet, način dovršenja trudnoće, kao i učestalost carskih rezova i vaginalnih porođaja. Ispitanice i način istraživanja provedenog tijekom 21 godine bile su sve jednoplodne trudnoće s djetetom u stavu zatkom, završene carskim rezom. Rezultati. Učestalost carskih rezova kod prijevremenih porođaja zatkom postupno raste kroz istraživana razdoblja. Porodničari se sve češće odlučuju za carski rez kod prijevremenih porođaja djece u stavu zatkom, kako bi eliminirali traumatsko i hipoksično oštećenje, te tako pokušali smanjiti perinatalni mortalitet. Perinatalni mortalitet vaginalnih porođaja prijevremeno porođene djece u stavu zatkom, prema brojnim autorima je statistički znakovito veći, od perinatalnog mortaliteta prijevremeno porođene djece carskim rezom. Zaključak. Provedeno istraživanje nas upućuje na važnost dovršenja prijevremenog porođaja djeteta u stavu zatkom carskim rezom, ako je dijete živo i nema prepoznatljive mane razvitka.

U 2015. godini je u Hrvatskoj rođeno 37 847 djece ≥500 grama (2124 manje nego 2014. godine), među njima 37 682 djece ≥1000 grama tj. 2087 djece manje nego 2014. godine. Ukupno umrlih u Republici Hrvatskoj u 2015. Godini bilo je 54205, što je za 16358 više od broja rođenih. Učestalost nedonoščadi je 2015. godine bila 6, 15%, a novorođenčadi niske porođajne težine 5, 13%. Perinatalni mortalitet za svu djecu ≥1000 g je bio 4, 1‰, a za svu djecu ≥500 g 6, 3‰. Fetalni mortalitet za djecu ≥1000 g je bio 3, 0‰, a za djecu ≥500 g 4, 2‰. Odgovarajući rani neonatalni mortalitet je bio 1, 1‰ i 2, 1‰. U porođaju je umrlo 16 plodova, što je 0, 42‰. Rani neonatalni mortalitet se smanjuje porastom težine novorođenčadi: za djecu 500–999 g je bio 299, 2‰, za djecu 1000–1499 g 83, 3‰, za 1500–1999 g 22, 1‰, za 2000–2499 g 2, 4‰ te za djecu ≥2500 g 0, 4‰. U trudnoći, porođaju ili babinjama nije umrla nijedna žena pa je maternalna smrtnost u 2015. godini iznosila 0/100.000 živorođenih (2014. godine iznosila je 2, 5/100.000 živorođenih). Eklampsija je bilo 9 ili 0, 24‰. Carskim rezom je dovršeno 8182 trudnoća, što je 21, 6%, u porastu (za 0, 88%) prema prethodnoj godini. Od svih SC bilo je 30, 10% ponovljenih, a 72, 89% od 3582 rodilje s ranijim carskim rezom je ponovno porođeno carskim rezom. Od 1291 jednoplodove trudnoće u stavu zatkom njih 1072 (83, 04%) je rođeno carskim rezom (2014. godine 75, 67%). Antenatalna skrb pokazuje stagnaciju u odnosu na prethodnu 2014. godinu: po trudnici je bilo prosječno 8, 85 pregleda, 60, 63% je pregledano ≥9 puta, od njih 23, 97% više od 10 puta, ali još uvijek je 3, 15% trudnica bilo bez pregleda ili s 1–2 pregleda, a 8, 70% s 3–5 pregleda. Prosječni broj pregleda ultrazvukom je bio 4, 69, njih 75, 28% je bilo pregledano ≥4 puta, od njih 49, 74% ≥5 puta. U rodilištima III. razine, s JINT, niži je fetalni, rani neonatalni i perinatalni mortalitet za djecu 500–1499 g. Organizacija perinatalne zaštite u Hrvatskoj u tri razine, s konačnim formiranjem jedinica intenzivne neonatalne terapije (JINT) i njege (JINNj), uz popunu tih jedinica opremom i uz odgovarajuću izobrazbu deficitarnih kadrova primarna je zadaća perinatalne zdravstvene skrbi.

U 2014. godini je u Hrvatskoj rođeno 39971 djece ≥500 grama (343 manje nego 2013. godine), među njima 39769 dijece ≥1000 grama tj. 381 djece manje nego 2013. godine. Učestalost nedonoščadi je 2014. godine bila 6, 19%, a novorođenčadi niske porođajne težine 5, 24%. Perinatalni mortalitet za svu djecu ≥1000 g je bio 4, 2‰, a za svu djecu ≥500 g 6, 8‰. Fetalni mortalitet za djecu ≥1000 g je bio 2, 9‰, a za djecu ≥500 g 3, 8‰. Odgovarajući rani neonatalni mortalitet je bio 1, 3‰ i 3, 0‰. U porođaju je umrlo 10 plodova, to je 0, 25‰. Rani neonatalni mortalitet se smanjuje porastom težine novorođenčadi: za djecu 500-999 g je bio 409, 60‰, za djecu 1000-1499 g 73, 6‰, za 1500-1999 g 17, 1‰, za 2000-2499 g 7, 9‰ te za djecu ≥2500 g 0, 6‰. U trudnoći, porođaju ili babinjama umrla je jedna žena pa je maternalna smrtnost u 2014. godini iznosila 2, 5/100.000 živorođenih. Eklampsija je bilo 12 ili 0, 31‰. Carskim rezom je dovršeno 8141 trudnoća, što je 20, 72%, u porastu (za 0, 86%) prema prethodnoj godini. Od svih SC bilo je 28, 79% ponovljenih, a 73, 30% od 3551 rodilja s ranijim carskim rezom je ponovno porođeno carskim rezom. Od 1270 jednoplodovih trudnoća u stavu zatkom njih 961 (75, 67%) je rođeno carskim rezom (2013. godine 80, 26%). Antenatalna skrb pokazuje stagnaciju u odnosu na prethodnu 2013. godinu: po trudnici je bilo prosječno 8, 89 pregleda, 62, 19% je pregledano ≥9 puta, od njih 26, 91% više od 10 puta, ali još uvijek je 3, 05% trudnica bilo bez pregleda ili s 1- 2 pregleda, a 8, 35% s 3-5 pregleda. Prosječni broj pregleda ultrazvukom je bio 4, 71, njih 76, 12% je bilo pregledano ≥4 puta, a njih 52, 81% ≥5 puta. U rodilištima III. razine, s JINT, niži je fetalni, rani neonatalni i perinatalni mortalitet za djecu 500-1499 g. Organizacija perinatalne zaštite u Hrvatskoj u tri razine, s konačnim formiranjem jedinica intenzivne neo-natalne terapije (JINT) i njege (JINNj), uz popunu tih jedinica opremom i uz odgovarajuću izobrazbu deficitarnih kadrova primarna je zadaća perinatalne zdravstvene skrbi.

Prikazane su odrednice i pokazatelji perinatalne zaštite u Hrvatskoj, posebice u posljednjih deset godina. Maternalni mortalitet je stalno

U 2013. godini je u Hrvatskoj rođeno 40314 djece ≥500 grama (1748 manje nego 2012. godine), među njima 40151 dijete ≥1000 grama tj. 1760 djece manje nego 2012. godine. Učestalost nedonoščadi je 2013. godine bila 6, 49%, a novorođenčadi niske porođajne težine 4, 91%. Perinatalni mortalitet za svu djecu ≥1000 g je bio 3, 5‰, a za svu djecu ≥500 g 5, 8‰. Fetalni mortalitet za djecu ≥1000 g je bio 2, 5‰, a za djecu ≥500 g 3, 6‰. Odgovarajući rani neonatalni mortalitet je bio 1, 0‰ i 2, 2‰. U porođaju je umrlo 8 plodova, to je 0, 20‰. Rani neonatalni mortalitet se smanjuje porastom težine novorođenčadi: za djecu 500-999 g je bio 405, 0‰, za djecu 1000-1499 g 60, 2‰, za 1500-1999 g 20, 8‰, za 2000-2499 g 4, 0‰ te za djecu ≥2500 g 0, 4‰. U trudnoći, porođaju ili babinjama su umrle dvije žene pa je maternalna smrtnost u 2013. godini iznosila 4, 97/100.000 živorođenih. Eklampsija je bilo 11 ili 0, 28‰. Carskim rezom je dovršeno 7898 trudnoća, to je 19, 86%, u porastu (za 0, 16%) prema prethodnoj godini. Od svih carskih rezova bilo je 31, 15% ponovljenih, a 71, 86% od 3372 rodilje s ranijim carskim rezom je ponovno porođeno carskim rezom. Od 1393 jednoplodovih trudnoća u stavu zatkom njih 1118 (80, 26%) je rođeno carskim rezom. Antenatalna skrb pokazuje blagi porast prema prethodnoj 2012. godini: po trudnici je bilo prosječno 8, 95 pregleda, 66, 35% je pregledano ≥9 puta, od njih 30, 55% više od 10 puta, ali još uvijek je 2, 61% trudnica bilo bez pregleda ili s 1- 2 pregleda, a 4, 77% s 3-5 pregleda. Prosječni broj pregleda ultrazvukom je bio 4, 74, njih 79, 01% je bilo pregledano ≥4 puta, a njih 55, 41% ≥5 puta. U rodilištima III. razine, s JINT, niži je fetalni, rani neonatalni i perinatalni mortalitet za djecu 500-1499 g. Organizacija perinatalne zaštite u Hrvatskoj u tri razine, s konačnim formiranjem jedinica intenzivne neo-natalne terapije (JINT) i njege (JINNj), uz popunu tih jedinica opremom i uz odgovarajuću izobrazbu deficitarnih kadrova primarna je zadaća perinatalne zdravstvene skrbi.

U perinatalnoj medicini je procjena trenutka i odabir načina poroda bez obzira na težnju da se ponude određeni postupnici ostala kritičnom točkom. Neonatalni ishod kao rezultat opstetričke odluke konačno je mjerilo racionalnosti kada se odlučuje da li je operativni put dovršenja trudnoće optimalniji od vaginalnog puta ili obrnuto. U patološkim trudnoćama tu odluku je teže donijeti jer se vrlo često radi čak o cijelom nizu komplikacija koje su se događale tijekom trudnoće uz koje se još može pojaviti i opstetrička patologija. Danas je gotovo neprihvatljiv stav napisan u Williams Obstetrics 1909. godine, a ponovljen i 1966. godine ne s obzirom na "timing" poroda kod dijabetične trudnoće već na općenitost stava prema odabiru vaginalnog ili operativnog načina dovršenja dijabetične trudnoće jer nema naglaska na eventualne komplikacije koje su pratile trudnoću niti na neonatalni ishod. Ulomak glasi: "... S obzirom da učestalost fetalne smrtnosti raste kako se približava termin poroda sveopće je mišljenje da treba trudnoću dovršavati 3 tjedna prije navršenog termina bilo indukcijom vaginalnim putem bilo carskim rezom. Izbor između ova dva načina mogućeg poroda temelji se na vodećoj česti i stupnju zrelosti cerviksa ..." (1). Danas se ne smije ponavljati vođenje poroda dijabetičarki na način kako je u istoj knjizi navedeno: "... dobro je rodilji dati ekvivalent od 10g glukoze po prilici svakog sata ...". Od tog vremena prošlo je gotovo 40 godina i došlo je do velikih promjena u odnosu prema porodu dijabetične trudnoće tako da se danas očekuju sa svakim perinatalnim izvješćem samo bolji perinatalni rezultati. Najbolji je primjer koliko je faktora tijekom poroda nemoguće predvidjeti u dijabetesu tipa-1 kod kojeg neovisno o poznatim indikacijama za porod bilo sa majčine, fetalne ili opstetričke strane, regulacija glukoze u krvi rodilje tijekom poroda može odlučiti o neonatalnom ishodu. Tablica 1. Podaci o trudnoćama DM tip-1 IUGR KONTROLA Trudnoće (n) 67 50 56 Dob majke (god) 29 +/- 6.6 29 +/- 6.2 28 +/- 4.6 Gestacijska dob (tj) 38.9 +/- 1.4 38.7 +/- 1.6 39.8 +/- 1.8 Težina djeteta (g) 3.665 +/- 649 2.434 +/- 396 3.426 +/- 524 Naćin poroda Vaginalno 30 45 47 Carskim rezom 37 5 9 Na velikom obrađenom materijalu 838 praćenih i porođenih trudnica s dijabetesom tipa-1 i -2 u Klinici za ženske bolesti i porode u Zagrebu vaginalnim putem je rodilo njih 59%, a carski rez je učinjen u njih 41%(2). U skupini novorođenčadi nakon vaginalnog poroda statistički je češća bila, simptomatska hipoglikemija, respiratorni distres sindrom, hiperbilirubinemija i sindrom intrauterine infekcije. Vrlo slične podatke je iznio i Hanson 1986. u svom radu koji obrađuje faktore koji utječu na neonatalni morbiditet rođenih iz dijabetičnih trudnoća, ali uz vrlo visoki postotak makrosomne novorođenčadi od 20%(3). Portugalska skupina je na materijalu od 1990-1994. godine koji je bio miješan od gestacijskog dijabetesa i dijabetetsa tipa-1 navela stopu carskog reza od 39%, a planiranih poroda 51, 6%(4). Američki autori navode postotak carskih rezova od 52 do 80% prema komplikacijama same osnovne bolesti(5). Iz ovih podataka vidljivo je da ustrajni pobornici vaginalnog poroda u dijabetičnim trudnoćama gube bitku jer već jednostavne brojke govore u prilog liberalnijeg stava prema operativnom dovršenju trudnoća kompliciranih dijabetesom tipa-1. Kvaliteta života novorođenčeta ovisi o eventualnoj distociji ramena, frakture klavikule pri porodu, Erbovoj parezi, respiratornom distresu, neurološkim poremećajima i infekciji jer sve navedeno su dijagnoze koje ga prate u njegovom postantalnom razvoju. Danas je stav da prekoncepcijska regulacija glikemije će uvelike smanjiti perinatalne komplikacije. Postoji još jedan faktor koji se nameće kao problem za rješenjem kojeg će se početi tragati, a to je razlog zbog čega se makrosomija, hiperinzulinemija novorođenčeta i metabolički poremećaji javljaju u novorođenčadi majki s odličnom kontrolom glikemije(6, 7). Cilj ovog rada je prikazati promjenu i razlog nastanka metaboličkog statusa novorođenčeta iz dijabetične i zdrave trudnoće te trudnoće komplicirane intrauterinim zastojem u rastu u odnosu na vrstu poroda. Statistička analiza podataka. Primjenjene su slijedeće statističke metode: Mann Whitney-ev test te Spearmanov test za izračunavanje korelacije. Statistička značajnost je označena sa p

U 2011. godini je u Hrvatskoj umrlo 51 019 stanovnika tj. 9822 više nego se rodilo, stopa nataliteta je bila 9.4‰ te mortaliteta 11.6‰ (2010. stope su 9.8‰, odnosno 11.8‰), negativni priraštaj iznosi –2.2‰. Rođeno je 41 546 djece ≥500 grama (2288 manje nego 2010. godine), među njima 41345 djeteta ≥1000 grama tj. 2307 djece manje nego 2010. godine. Učestalost nedonoščadi je 2011. godine bila 6.25%, a novorođenčadi niske porodne težine 5.2%. Perinatalni mortalitet za svu djecu ≥1000 g je bio 3.5‰, a za svu djecu ≥500 g 5.9‰. Fetalni mortalitet za djecu ≥1000 g je bio 2.5‰, a za djecu ≥500 g 3.6‰. Odgovarajući rani neonatalni mortalitet je bio 1.0‰ i 2.3‰. U porodu je umrlo samo 8 plodova, što je 0.19‰. Rani neonatalni mortalitet se smanjuje porastom težine novorođenčadi: za djecu 500–999 g je bio 346.4‰, za djecu 1000–1499 g 84.6‰, za 1500– 1999 g 9.6‰, za 2000–2499 g 6.8‰ te za djecu ≥2500 g 0.3‰. U trudnoći, porodu ili babinjama su umrle dvije žene pa je maternalna smrtnost u 2011. godini smanjena na 4.81/100.000 živorođenih. Eklampsija je bilo 11 ili 0.3‰. Carskim rezom je dovršeno 7762 trudnoća, što je 18.7%, u blagom je padu (za 0.1%) prema prethodnoj godini. Od svih SC bilo je 32.01% ponovljenih, a 68.6% od 3276 rodilja s ranijim carskim rezom je ponovno porođeno carskim rezom. Od 1437 jednoplodovih trudnoća u stavu zatkom njih 1151 (77.6%) je rođeno carskim rezom. Antenatalna skrb pokazuje blagi pad prema prethodnoj 2010. godini: po trudnici je bilo prosječno 8.6 pregleda, 63.7% je pregledano ≥9 puta, od njih 25.6% više od 10 puta, ali još uvijek je 2% trudnica bilo bez pregled ili s 1–2 pregleda, a 9.5% sa samo 3–5 pregleda. Prosječni broj pregleda ultrazvukom je bio 4.6, njih 72.7% je bilo pregledano ≥4 puta, od njih 46.5% ≥5 puta. U rodilištima III. razine, s JINT, niži je fetalni, rani neonatalni i perinatalni mortalitet za djecu 500–1499 g. Organizacija perinatalne zaštite u Hrvatskoj u tri razine, s konačnim formiranjem jedinica intenzivne neonatalne terapije (JINT) i njege (JINNj), uz popunu tih jedinica opremom i uz odgovarajuću izobrazbu deficitarnih kadrova primarna je zadaća perinatalne zdravstvene skrbi.

U 2010. godini je u Hrvatskoj umrlo 52096 stanovnika tj. 8753 više nego se rodilo, stopa nataliteta je bila 9, 8%o, mortaliteta 1 l, 8%o, negativni priraštaj iznosi -2%o. Rođeno je 43834 djece >500 grama (1222 manje nego 2009. godine), među njima 43652 djeteta >1000 grama tj. 1201 dijete manje nego 2009. godine. Učestalost nedonoščadi je 2010. godine bila 6, 1%, a novorođenčadi niske porodne težine 5, 06%. Perinatalni mortalitet za svu djecu >1000 g je bio 4, 7%o, a za svu djecu >500 g 7, l%o. Fetalni mortalitet za djecu >1000 g je bio 3, 5%o, a za djecu >500 g 4, 7%o. Odgovarajući rani neonatalni mortalitet je bio l, l%o i 2, 4%o. U porodu je umrlo samo 13 plodova, stopa 0, 3%o. Rani neonatalni morta¬litet se smanjuje porastom težine novorođenčadi: za djecu 500-999 g je bio 431, l%o, za djecu 1000-1499 g 40, 7%o, za 1500-1999 g 17, 2%o, za 2000-2499 g 4, 4%o te za djecu >2500 g 0, 7966. U trudnoći, porodu ili babinjama su umrle tri žene pa je maternalna smrtnost u 2010. godini smanjena na 6, 88/100.000 živorođenih. Eklampsija je bila 21 ili 0, 49%o. Carskim rezom je dovršeno 8104 trudnoća, stopa 18, 8%, u blagom je porastu (za 0, 6%) prema prethodnoj godini. Od svih SC bilo je 30, 5% ponovljenih, a 69, 3% od 3141 rodilje s ranijim carskim rezom je ponovno porođeno carskim rezom. Od 1570 jednoplodovih trudnoća u stavu zatkom njih 1263 (80, 45%) je rođeno carskim rezom. Antenatalna skrb pokazuje blagi pad prema prethodnoj 2009. godini: po trudnici je bilo prosječno 8, 14 pregleda, 59, 51% je pregledano >9 puta, od njih 30, 59% više od 10 puta, ali još uvijekje 3, 53% trudnica bilo bez pregleda ili s 1- 2 pregleda, a 10, 73% sa samo 3-5 pregleda. Prosječni broj pregleda ultrazvukom je bio 4, 06, njih 75, 72% je bilo pregledano >4 puta, od njih 44, 43% >5 puta. U rodilištima III. razine, s JINT, niži je fetalni, rani neonatalni i perinatalni mortalitet za djecu 500-1499 g. Organizacija perinatalne zaštite u Hrvatskoj u tri razine, s konačnim formiranjem jedinica intenzivne neo- natalne terapije (JINT) i njege (JINNj), uz popunu tih jedinica opremom i uz odgovarajuću izobrazbu deficitarnih kadro¬va primarna je zadaća perinatalne zdravstvene skrbi.

U 2009. godini je u Hrvatskoj umrlo 7837 stanovnika više, nego se rodilo, stopa nataliteta je bila 10, l%o, mortaliteta ll, 8%o, negativni priraštaj iznosi -l, 7%o. Rođeno je 45 056 djece >500 grama (747 više nego 2008. godine), među njima 44853 djeteta >1000 grama. Učestalost nedonoščadi je 2009. godine bila 5, 44%, a novorođenčadi niske porodne težine 5, 55%. Perinatalni mortalitet za svu djecu >1000 g je bio 4, 4%o, a za svu djecu >500 g 7, 2%o. Fetalni mortalitet za djecu >1000 g je bio 3, 0%o, a za djecu >500 g 4, 2%o. Odgovarajući rani neonatalni mortalitet je bio l, 596o i 3, 0%o. Uporoduje umrlo 11 plodova, stoje 0, 24%o. Rani neonatalni mortalitet se smanjuje porastom težine novorođenčadi: za djecu 500-999 g je bio 483, 0%o, za djecu 1000-1499 g 89, 0%o, za 1500-1999 g 23, 8%o, za 2000-2499 g 8, 7%o te za djecu >2500 g 0, 6%o.U 15 od 35 rodilišta je standardni perinatalni mortalitet (djeca >1000 g) bio manji od 5, 0%o, u 11 je bio 5, 0-9, 9%o, a u 4 bolnička i 5 izvanbolničkih rodilišta ni jedno dijete nije perinatalno umrlo. U trudnoći, porodu ili babinjama je umrlo 7 žena, pa je maternalna smrtnost u 2009. godini porasla od 6, 9/100.000 živorođenih u 2008. godini na 15, 6/100.000 živorođenih. Eklampsija je bilo 16 ili 0, 36%o. Carskim rezom je dovršeno 8084 trudnoća, stoje 18, 2%, u blagom je porastu (za 0, 45%) prema prethodnoj godini. Od svih SC bilo je 28, 0% ponovljenih, a 69, 95% od 3251 ro-dilje s ranijim carskim rezom je ponovno porođeno carskim rezom. Od 1614 jednoplodovih trudnoća u stavu zatkom njih 1232 (76.33%) je rođeno carskim rezom. Antenatalna skrb pokazuje stagnaciju prema prethodnoj 2008. godini: po tru¬dnici je bilo prosječno 9, 0±0, 83 pregleda, 63, 1% je pregledano >9 puta, od njih 28, 1% više od 10 puta, ali još uvijek je 3, 4% trudnica bilo bez pregleda ili s 1-2 pregleda, a 6, 7% sa samo 3-5 pregleda. Prosječni broj pregleda ultrazvukom je bio 4, 9±0, 5, njih 70, 0% je bilo pregledano >4 puta, od njih 46, 1% >5 puta. U rodilištima III. razine s JINT, znakovito je niži fetalni mortalitet za djecu 500-1499 g. Organizacija perinatalne zaštite u Hrvatskoj u tri razine, s konačnim formi¬ranjem jedinica intenzivne neonatalne terapije (JINT) i njege (JINNj), uz popunu tih jedinica opremom i uz odgovarajuću izobrazbu deficitarnih kadrova primarna su zadaća perinatalne zdravstvene skrbi.

Asfiksija označava manjak kisika i može imati brojne primarne uzroke u trudnoći, porodu i neonatalnom razdoblju. Egzaktno ustanoviti asfiksiju je ponekad vrlo teško, pa je ona kao indikacija za dovršenje poroda carskim rezom još značajnija. Promatrali smo tromjesečno razdoblje, tijekom kojega su u našoj Klinici izvedena 203 carska reza, kojima je porođeno 237 djece (od toga 20 gemina, 6 trigemina i 1 kvadrigemin). Asfiksija kao primarna indikacija bila je zastupljena 27 puta, a kao druga indikacija 46 puta, tj. bila je ukupno zastupljena 75 puta, odnosno 35%. Kao indikacija je slijede EPH, stanje nakon carskog reza, višeplodnost i druge. U 224 djece učinjena je pH analiza iz umbilikalne vene, a rezultati su: uredan nalaz u 29%, preacidoza (pH 7.23-7.25) u 20%, pH 7.22-7.00 u 49%, a pH manji od 7.00 u četiri slučaja. Obzirom na pojavnost preacidoze, koja se ne podudara sa asfiksijom kao indikacijom za dovršenje poroda sekcijom, treba kod postavljanja dijagnoze dobro razlučiti radi li se o asfiksiji ili prijetećoj asfiksiji ploda u porodu.

Tiha spontana ruptura uterusa prije početka trudova, s porođajem zdravoga djeteta, bez majčinskog ili neonatalnog morbiditeta ili mortaliteta je vrlo rijetka. U literaturi je zabilježen mali broj slučajeva. Prikaz trudnice. Prikazana je trudnica s tihom spontanom rupturom uterusa. Ruptura uterusa je nađena tijekom elektivnog ponovljenog carskog reza. U anamnezi, trudnica je imala carski rez tijekom kojeg je učinjena miomektomija nekrotičnog mioma veličine šake. S navršenih 38 tjedana trudnoće, a prije početka trudova i bez simptoma bolova i krvarenja odlučeno je trudnoću dovršiti carskim rezom. Učinjen je elektivni ponovljen carski rez, rođeno je žensko eutrofično vitalno dijete. Nađena je ruptura uterusa na mjestu prethodne miomektomije s intaktnim plodovim ovojima. Peti postoperacijski dan je otpuštena kući sa zdravim djetetom. Zaključak. Tiha spontana ruptura uterusa u trudnoći se rijetko javlja. Trudnicu koja je imala miomektomiju treba upozoriti na mogućnost rupture uterusa i prije početka porođaja.