Search

Glinene geosintetičke barijere su tvornički proizvedene hidrauličke barijere, koje se sastoje od mineralne i geosintetičke komponente. Mineralna komponenta najčešće je bentonitna glina, koja pripada skupini bubrivih tala. Tijekom procesa bubrenja dolazi do promjene njenih mehaničkih svojstava. Svrha je ovog istraživanja utvrditi utjecaj bubrenja na mehanička svojstva bentonitne gline. Za istraživanja je odabrana Volclay bentonitna glina u granulama, mineraloškog sastava: montmorillonit 80-85%, kristobalit oko 5%, kvarc oko 5%, plagioklasi 5%. Indeksni pokazatelji bentonitne gline iznosili su: granica tečenja 437,0%, granica plastičnosti 52,86%, specifična površina 700 m2/g i kapacitet ionske izmjene 88,63+/-6,51 meq/100g. Povezanost bubrenja i promjene vlažnosti s promjenama posmične čvrstoće i parametara posmične čvrstoće istraživana je u uređaju za izravni posmik. Pri tome su u serijama ispitivanja, kod različitih normalnih naprezanja (50, 100 i 200 kPa) mijenjana vremena hidratacije (7, 14 i 21 dan) simulirajući različite stupnjeve bubrenja bentonitne gline. Dugotrajnim pokusima bubrenja u edometru pri različitim normalnim naprezanjima (50, 100 i 200 kPa) definirana je krivulja bubrenja bentonitne gline. Povezanost bubrenja s konsolidacijskim i hidrauličkim svojstvima istraživana je u edometru i troosnom uređaju. Za usporedbu konsolidacijskog ponašanja bentonitne gline pri različitim vrstama opterećenja, osim u edometru, konsolidacijska svojstva ispitana su i u uređaju za troosni posmik pri izotropnoj kompresiji. Ispitivanja hidrauličkih svojstava provedena su u troosnom uređaju pri različitim srednjim vrijednostima efektivnih naprezanja (42,5; 92,5; 193,6 i 291,0 kPa) u uvjetima potpune zasićenosti uzorka. Pokusi bubrenja pokazali su da je bubrenje bentonitne gline dugotrajan proces. Završetak primarnog bubrenja postiže se nakon 31 dana neovisno o intenzitetu normalnog naprezanja. Nakon završetka primarnog bubrenja nastupila je faza sekundarne kompresije. Ispitivanja čvrstoće pokazuju da dolazi do smanjenja kohezije s produljenjem hidratacije bentonitne gline. Kut trenja se hidratacijom (od 7 do 14 dana) povećava. Produljenjem hidratacije nakon 14 dana nema značajnije promjene vrijednosti kuta trenja. Na krivulji odnosa završne vlažnosti i posmične čvrstoće vidljiva je promjena nagiba krivulje kod raspona završnih vlažnosti od 60 do 90%. Navedeno odgovara postojećim spoznajama o promjeni nagiba karakteristične krivulje retencije vode kod usisnih naprezanja od 0,4 do 1 MPa. Navedeni odnosi prezentirani su u svjetlu pretpostavljenih promjena u mikrostrukturi bentonitne gline tijekom bubrenja odnosno pojavom dvostrukih difuznih slojeva., Clay geosynthetic barriers are manufactured hydraulic barriers consisting of mineral and geosynthetic components. The mineral component is usually bentonite clay which belongs to the group of swelling soils. During the swelling process properties of clay are changing. The purpose of this study is to determine correlation between mechanical properties of the bentonite clay and its swelling behavior. The research was conducted on the granular bentonite clay Volclay. X-ray powder diffraction showed that the bentonitne clay contains 80-85% of montmorillonite, ~5% of cristobalite, ~5% of quartz and ~5% of plagioclase. Bentonite clay properties were as follows: liquid limit 437.0%, plastic limit 52.86%, specific surface area 700 m2/g and CEC 88.63+/-6.51 meq/100g. The influence of swelling on the bentonitne clay shear strength was studied in the direct shear device. During this process, hydration times were changed in a series of tests at different normal stresses (50, 100 and 200 kPa; 7, 14 and 21 days) simulating bentonite clay swelling. The swelling curves of bentonite clay were defined by the long-term oedometar tests at different normal stresses (50, 100 and 200 kPa). The impact of swelling on the bentonitne clay consolidation and hydraulic properties were studied in oedometer device and triaxial device under isotropic compression conditions. Bentonite clay hydraulic properties were studied in triaxial device under different mean values of effective stress (42.5; 92.5; 193.6 and 291.0 kPa) in saturated conditions. Demineralized water was used as the test fluid. Swelling tests showed that the bentonite clay swelling is a long-term process. Completion of the primary swelling phase is reached after 31 days regardless of the intensity of the normal stress. After completion of the primary phase, secondary compression phase started. Shear tests show a significant reduction in cohesion with the extension of the hydration of bentonite clay. Friction angle with hydration (from 7 to 14 days) increases. There is no significant change in the value of the friction angle by extending hydration after 14 days. On the final water content-shear strength curves in the semi-log diagram, the inclination of the curves decreases with final water content decrease. Change in curve inclination is noticeable in the final water content decrease range from 60 to 90%. This corresponds to the bentonitne clay water retention characteristic curves inclination changes under suction stresses from 0.4 to 1 MPa. The shear strength properties during swelling process are linked to the bentonitne clay microstructure features, and diffuse double-layer appearance.

Glinene geosintetičke barijere (GCL) su tvornički proizvedene hidrauličke barijere koje se sastoje od mineralne (bentonitna glina) i geosintetičke komponente (geomembrana ili geotekstil). Svrha ovog istraživanja bila je utvrditi u kojoj mjeri dolazi do promjene svojstava bentonitne gline nakon ugradnje u završni pokrov odlagališta otpada uzrokovane procesima koji se događaju u tijelu odlagališta otpada, te u njegovom neposrednom okolišu. Ispitivanja su provedena na ukupno sedamnaest uzoraka nadsloja, dvadeset i četiri uzorka bentonitne gline, te deset uzoraka GCL-a. Dvadeset i tri uzorka bentonitne gline i uzorci nadsloja uzorkovani su s bočnih stranica završnog pokrovnog sustava odlagališta otpada u središnjoj Hrvatskoj u kojem je GCL bio ugrađen tijekom razdoblja od tri do devet godina. Jedan uzorak nije bio ugrađen u odlagalište otpada, pa su sve vrijednosti dobivene njegovim ispitivanjem prikazane kao referentna vrijednost. Isto tako, devet uzoraka GCL-a uzorkovano je s terena, dok rezultati uzorka koji nije bio ugrađen u odlagalište otpada predstavljaju referentnu vrijednost. Ispitivanjem nadsloja dobivene su vrijednosti njegove debljine, vlažnosti, gustoće i granulometrijskog sastava. Rezultati dobiveni fizičkim, kemijskim i mineraloškim ispitivanjima, te ispitivanjima indeksnih pokazatelja bentonitne gline, pokazali su kako je kod uzoraka bentonitne gline došlo do promjene svojstava u odnosu na referentni uzorak tijekom dugotrajnog boravka u odlagalištu otpada. Osim toga, ispitivanja hidrauličke propusnosti provedena su kako bi se istražilo da li je i u kojoj mjeri smanjenja učinkovitost GCL-a kao brtvene barijere te da bi se istražilo postojanje korelacijskih veza između indeksnih pokazatelja i hidrauličke propusnosti. Utvrđeno je kako na promjenu svojstava bentonitne gline utječu kvaliteta izgradnja završnog pokrovnog sustava, prvenstveno debljina, vlažnost nadsloja i njegov granulometrijski sastav, te godina ugradnje uzorka, odnosno vrijeme koje je bentonitna glina provela u odlagalištu otpada. Osim toga, na promjene svojstava utječu još i fizički, kemijski i mineralni sastav bentonitne gline, te uvjeti koji se javljaju u tijelu odlagališta. Osim što je ispitivanjima dokazano kako je došlo do degradacije indeksnih svojstava bentonitne gline (bubrenje, upijanje, indeks gubitka fluida) tijekom dugotrajnog korištenja u odlagalištima otpada, uočeno je također kako srednje vrijednosti određenog indeksnog pokazatelja, kao i odstupanja od srednje vrijednosti variraju ovisno o godini ugradnje. Ispitivanja su pokazala da relativno konzistentna svojstva imaju uzorci ugrađivani 2004. godine, veća odstupanja primjetna su za uzorke ugrađene tijekom 2010. godine, dok se najveća odstupanja javljaju kod uzoraka ugrađenih tijekom 2009. godine. Radi toga se nije mogla uspostaviti jedinstvena veza promjene svojstava s vremenom ugradnje. Međutim, utvrđeno je kako je mogući razlog takvoj nekonzistentnosti nejednoliki sastav bentonitne gline koja se koristila prilikom izrade GCL-a koji je ugrađen u odlagalište. Usprkos navedenom, promjene koje su se dogodile u bentonitnoj glini tijekom vremena proteklog od ugradnje nisu velike, tako da ona, a time i GCL još uvijek pokazuju zadovoljavajuće svojstvo brtvljenja u skladu s preporukama koje se primjenjuju za barijere u pokrovnom zaštitnom sustavu. Samo je na nekoliko lokacija uočena značajnija promjena hidrauličkih svojstava GCL-a, koja je redovito bila povezana s neadekvatnim slojem za zaštitu, bilo da je riječ o njegovoj debljini ili fizičkim svojstvima. To je uzrokovalo pojačano isušivanje i veće promjene hidrauličkih svojstava GCL-a koje su bile to izraženije što je konsolidacijsko naprezanje bilo manje. Nadalje, u radu su obrađene i veze uzajamne ovisnosti (korelacijske veze) između indeksnih pokazatelja betnonitne gline i hidrauličke propusnosti GCL-a. Kako je hidraulička propusnost najvažniji parametar za projektiranje brtvenih barijera, time je omogućena jednostavna i brza procedura za detekciju potencijalno problematičnih zona, te procjenu dugoročne učinkovitosti GCL-a koja se temelji na provedbi većeg broja jednostavnih i isplativih pokusa., Geosynthetic clay liners (GCLs) are factory-manufactured hydraulic barriers consisting of mineral (bentonite) and geosynthetic components (geomembrane or geotextile). The purpose of the study was to identify the extent of change in bentonite clay properties when built into the final cover of the landfill brought about by the processes taking place within the landfill body and in its immediate surroundings. Analyses were made on a total of 17 samples of the cover soil, 24 samples of bentonite clay and 10 samples of GCLs. 23 samples of bentonite clay and samples of the cover soil were collected from the sides of the final cover system of a landfill in central Croatia into which GCL had been built over a period of three to nine years. One sample was not built into the landfill, which is why all the values obtained by its analysis are presented as a reference value. Likewise, nine GCL samples were collected from the landfill, while the results of the sample which wasn’t built into the landfill represent a reference value. Analysing the cover soil, the values of its depth, moisture content, density and grain size distribution were obtained. The results obtained from physical, chemical and mineralogical analyses and analyses of index properties of bentonite clay show that compared to the reference sample the properties of the sampled bentonite clay have changed during the long period spent in the landfill. In addition to that, hydraulic conductivity was analysed in order to investigate whether and to what extent the efficiency of GCL as a hydraulic barrier has decreased and to investigate whether there is a correlation between index properties and hydraulic conductivity. It was identified that the change of bentonite clay properties is affected by the quality of construction of the final cover system, primarily the depth and moisture content of the overburden and its grain size distribution, and the year when the sample was built in, i.e. the period during which the bentonite clay has been present in the landfill. In addition to that, the properties change due to physical, chemical and mineralogical composition of bentonite clay, and the conditions taking place in the landfill body. The analyses not only prove that bentonite clay properties (swelling, absorption, fluid loss index) have degraded during long-time use in landfills, but also show that both the mean values of a specific index property and deviations from the mean value vary depending on the year of building in. Analyses show that the samples built in during 2004 have relatively consistent properties; stronger deviations are noticed in the samples built in during 2010; while the largest deviations are present in the samples built in during 2009. This was the reason why it was not possible to establish a unique correlation between the change in properties and the time of construction. However, it has been identified that the potential cause for such inconsistency is probably an uneven composition of bentonite clay used during the manufacture of GCL built into the landfill. Despite that, the changes that had taken place in bentonite clay during the time elapsed since construction are not substantial, which is why bentonite clay and consequently GCL show a still satisfactory sealing property in accordance with the recommendations applied for barriers in the final cover system. A more significant change of hydraulic properties of GCL has been observed only in a few locations and was as a rule associated with an inadequate protective layer, either its depth or physical properties. Thus has led to more intensive drying-out and stronger change in hydraulic properties of GCL, which grew more marked as consolidation stress decreased. Furthermore, the paper also addresses interdependencies (correlations) between index properties of bentonite clay and the hydraulic conductivity of GCL. Since hydraulic conductivity is the most important parameter in the design of hydraulic barriers, this provides a simple and fast procedure to detect potentially problematic zones and assess long-term efficiency of GCLs based on implementation of a bigger number of simple and cost-effective tests.

U ovom radu prikazana je nova metoda hidratacije uzoraka bentonitne gline i glinenih geosintetičkih barijera pomoću pijeska određene vlažnosti. Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj vlažnosti pijeska te vremena hidratacije na završnu vlažnost bentonitne gline i glinene geosintetičke barijere. Istraživanja su izvedena u laboratorijskim uvjetima. Mjerenja su provedena u Geomehaničkom laboratoriju na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu. Cilj istraživanja je ostvaren obzirom da su se dobili rasponi vlažnosti koji su traženi, utvrdio se utjecaj vlažnosti pijeska i vremena hidratacije na konačnu vlažnost te su dobiveni parametri koji utječu na sam proces hidratacije., This thesis describes laboratory testing’s of the bentonite clay samples using a new method of hydration through the contact with sand layers of different initial water content. Tests were done in the laboratory environment. During testing, the main aim was to observe the water content changes in terms of time. Tests were done in the Soil mechanics laboratory at the Faculty of Mining, Geology and Petroleum Engineering in Zagreb. The aim of the research has been made considering that requested moisture ranges were accomplished, impact of sand moisture and hydration time to a final moisture content was determined and parameters that impact on the process of hydration were obtained.

U ovome radu opisana je provedba međulaboratorijska ispitivanja te su usporedno prikazani rezultati ispitivanja indeksnih pokazatelja na uzorcima bentonitne gline sukladno zahtjevima norma u akreditiranom laboratoriju tvrtke Geokon-Zagreb d.d. i laboratoriju Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu. Rezultati ispitivanja dobivena u ova dva laboratorija međusobno su uspoređeni te analizirani i uspoređeni s preporučenim vrijednostima glinene komponente za ugradnju u glinene geosintetičke barijere. Ispitivanja su provedena na tri vrste bentonitne gline. Dvije bentonitne gline su bile u formi granula dok je jedna bila u formi praha. Rezultati međulaboratorijskih ispitivanja pokazali su veliku bliskost dobivenih rezultata međulaboratorijske poredbe, dok uspoređujući rezultate s preporučenim vrijednostima glinene komponente za ugradnju u glinene geosintetičke barijere nešto ispod ili na granici danih vrijednosti., This paper contains description of the interlaboratory research and the index properties test results of bentonite clay samples gathered in accordance with the requirements of the accredited laboratory of Geokon-Zagreb d.d., and the laboratory of the Faculty of Mining, Geology, and Petroleum Engineering in Zagreb. The results of the research accumulated by the two laboratories mentioned above have been compared, analyzed, and then related to the recommended values for the mineral component of clay geosynthetic barriers. Tests were conducted on three types of bentonite clay. Two types of bentonite clay were in granular form and one was in the powdered form. Test results obtained by two laboratories show a strong closeness between the results of the interlaboratory comparison. However, comparing the results with the recommended values of the clay geosynthetic barriers are somewhat under the limit or at the given value.

Glinena geosintetička barijera (GCL) je tvornički proizvedena hidraulička barijera koje se sastoji od mineralne i geosintetičke komponente. Danas se GCL intenzivno upotrebljava kao brtvena barijera u pokrovnim slojevima odlagališta otpada s ciljem sprječavanja procjeđivanja padalina u tijelo odlagališta te prodora plinova iz tijela odlagališta u atmosferu i okoliš. Posebna pozornost se usmjerava na velike količine bioplina koje se stvaraju u tijelu odlagališta što je najizraženije na početku životnog vijeka odlagališta. Obzirom da se radi o izrazitim stakleničkim plinovima, potrebno je spriječiti njihovo slobodno izlaženje u atmosferu. GCL je prepoznat kao vrlo efikasna hidraulička barijera, međutim sve više raste interes za određivanjem efikasnosti GCL-a kao plinske barijere. U ovom radu istraživanje je započeto karakterizacijom uzoraka bentonitne gline i GCL-a na kojima je kasnije provedeno ispitivanje plinopropusnosti. S ciljem što detaljnije analize uzoraka u laboratoriju su ispitana kemijska, fizička i indeksna svojstva bentonitne gline u njezinom početnom stanju. Analizom granulometrijske krivulje uz primjenu jedinstvenog sustava klasifikacije uzorci su klasificirani kao jednoliko graduirani (krupni ili sitni) pijesci. Takva klasifikacija odnosi se na njihov oblik u proizvodnji GCL-a, a ne na mineraloški sastav obzirom da su svi uzorci bentonitne gline. Gustoća čvrstih čestica kretala se u rasponu od 2,65 do 2,86 g/cm3. Rezultati ispitivanja indeksnih svojstava kod svih uzoraka ukazuju na glinu iznimno visoke plastičnosti. Izmjerenim prosječnim vrijednostima volumena slobodnog bubrenja, sposobnosti upijanja vode te indeksa gubitka fluida može se zaključiti da se radi o uzorcima natrijskih ili kalcijskih bentonita potencijalno dobrih za primjenu u proizvodnji glinenih geosintetičkih barijera. Kako bi se odredila optimalna vlažnost GCL-a pri ugrađivanju u pokrovni sustav odlagališta otpada, koja bi osigurala najmanji protok plina iz tijela odlagališta, pripremljeni su uzorci s različitim početnim vlažnostima. S tom svrhom uspostavljen je postupak hidratacije uzoraka na sloju vlažnog pijeska kojim su se uzorci bentonitne gline i GCL-a pripremali prije ugradnje u troosnu ćeliju gdje se mjerila plinopropusnost. Metoda se pokazala vrlo učinkovitom, te se analizom rezultata hidratacije dovoljno precizno odredilo potrebno vrijeme i odgovarajuća vlažnost pijeska kako bi se pripremio uzorak bentonitne gline ili GCL-a ciljane vlažnosti prije provedbe ispitivanja plinopropusnosti. Modificiranjem postojeće troosne ćelije uz dodatnu primjenu kompresora za zrak, mjerača protoka i uređaja za prikupljanje podataka osmišljena je procedura za ispitivanje plinopropusnosti. Laboratorijsko ispitivanje plinopropusnosti provedeno je na uzorcima GCLa i bentonitnoj glini kao zasebnoj komponenti. Izvedbom većeg broja ispitivanja plinopropusnosti bentonitne gline i GCL-a uz korištenje različitih ulaznih parametara omogućena je provedba parametarske analize, te su određena svojstva koja bitno utječu na plinopropusnost. Parametarskom analizom uspostavljeni su odnosi početne vlažnosti i stupnja saturacije uzoraka i propusnosti porozne sredine, kao i utjecaj granulometrijskog sastava uzorka bentonitne gline na propusnost porozne sredine. Također se pratio utjecaj ćelijskog tlaka prilikom konsolidacije uzoraka na promjenu volumena uzorka, jednako kao i utjecaj povećanja ćelijskog tlaka kroz tri faze konsolidacije na plinopropusnost porozne sredine nakon svake od triju faza. Pratio se utjecaj povećanja razlike tlaka zraka na propusnost porozne sredine kao i djelovanje većih tlakova zraka na promjenu ili uspostavu protoka kod slabopropusnih ili gotovo potpuno nepropusnih uzoraka bentonitne gline ili GCL-a. Procedura ispitivanja se može podijeliti na nekoliko faza. Prva faza odnosi se na cjelokupnu pripremu uzorka, od prethodno spomenute hidratacije za postizanje željene početne vlažnosti pa do gotovog uzorka određene mase, visine i promjera. Druga faza se odnosi na ugradnju uzorka u troosnu ćeliju pri čemu se uzorak izolira gumenom membranom, a ćelija ispuni vodom. Treća faza je faza konsolidacije odnosno podvrgavanje uzorka određenom ćelijskom tlaku s ciljem postizanja uvjeta u kojima se bentonitna gline i GCL-a nalaze u pokrovnom sustavu odlagališta otpada. Nakon svih pripremnih faza slijedi faza mjerenja protoka zraka kroz uzorak pri djelovanju određene razlike tlakova. Tijekom svih faza bilježe se i prikupljaju podaci. Na kraju slijedi analiza u kojoj se uz pomoć svih izmjerenih i prikupljenih podataka izračunava propusnost porozne sredine, k pri određenoj vlažnosti odnosno stupnju saturacije. Ponavljanjem cjelokupne procedure postupno se razvijala, mijenjala i poboljšavala metoda određivanja plinopropusnosti GCL-a u svrhu razvitka što praktičnije, jednostavnije i brže metode za određivanje plinopropusnosti GCL-a i bentonitne gline. Laboratorijska ispitivanja omogućila su identifikaciju parametara koji utječu na plinopropusnost bentonitne gline i GCL-a. Uspostavljena je funkcijska veza između početnih parametara (vlažnost, stupanj saturacije, početno naprezanje, oblik i vrsta bentonita) i plinopropusnosti. Odnos stupnja saturacija i vlažnosti nasuprot plinopropusnosti porozne sredine definiran je pravcem u polulogaritamskom mjerilu (w, Sr- log k) te se može zaključiti kako porastom vlažnosti i saturacije uzorak postaje manje plinopropustan. Početno naprezanje također utječe na vrijednosti plinopropusnosti porozne sredine koja ukazuje na smanjenje propusnosti pri povećanju naprezanja. Oblik bentonitne gline, kao zasebne komponente, ne utječe na plinopropusnosti pri malim početnim vlažnostima. Međutim kod uzoraka veće početne vlažnosti, manje su propusni uzorci u obliku praha od onih u obliku granula. U radu je prikazano kako je na temelju opsežnog programa laboratorijskog ispitivanja razvijena nova metoda ispitivanja plinopropusnosti. Ta se metoda zasniva na upotrebi modificirane troosne ćelije, poboljšanog postupka pripreme uzorka te nove procedure ispitivanja u troosnom uređaju gdje se bolje mogu kontrolirati uvjeti u kojima se uzorak nalazi u odnosu na uređaje i postupke koji su do sada korišteni i opisani u postojećoj literaturi., Geosyntetic Clay Liner (GCL) is a prefabricated hydraulic barrier consisting of a mineral and a geosynthetic component. Nowadays, GCL is readily implemented as a liner within the landfill cover in order to prevent rainwater inflow and the emissions of landfill gasses into the atmosphere and the environment. Special consideration is given to a large amount of biogas produced in the landfill, which is most prominent at the beginning of the lifetime of any landfill. Given that those are distinct greenhouse gases, it is essential to prevent them from freely entering the atmosphere. GCL is recognized as a highly effective hydraulic barrier. However, there is a growing interest in determining the efficiency of the GCL as a gas barrier. Our research began with the characterization of samples of bentonite clays and GCL, later used for permeability testing. With the aim of more detailed analysis of the samples, chemical, physical and index properties of bentonite clays in its initial state were also tested. Based upon the granulometric analysis, with the use of a unified soil classification system, samples were classified as uniformly graded (coarse or fine) sands. Such classification refers to the size of the grains obtained during the production of GCL's and not their mineralogical composition, considering that all of the samples were bentonite clay. Solid particles’ density ranged from 2.65 to 2.86 g/cm3. The test results of index properties in all samples indicate an extremely plastic clay. The measured average values of free swell volume, water absorption and fluid loss index lead to the conclusion that samples were sodium or calcium bentonite, potentially beneficial for use in the production of geosynthetic clay barriers. To determine the optimal gravimetric moisture content of GCL for its incorporation in the landfill cover, which would ensure the lowest flow of gas from the landfill, samples with different initial gravimetric moisture content were prepared. For this purpose, a process of sample hydration on a layer of wet sand was established and applied in order to prepare bentonite clay and GCL samples for placing in the triaxial cell for gas permeability measurements. The method has proven very effective, and the analysis of the results of hydration was sufficient for precise determination of necessary time and the appropriate gravimetric moisture content of sand, for preparation of bentonite clay or GCL samples before gas permeability testing. By modifying the existing triaxial cell with an additional application of the air compressor, flow meter and data acquisition unit, the procedure for gas permeability testing was designed. Laboratory testing of gas permeability was carried out on GCL samples and bentonite clay as a separate component. By conducting a number of gas permeability tests on bentonite clay and GCL, parametric analysis was conducted, and certain properties that significantly affect gas permeability were established. Parametric analysis describes the relationship of initial gravimetric moisture content and the degree of saturation of samples with respect to the final permeability of porous media, as well as the influence of particle size distribution of the sample bentonite clays on permeability of porous media. The impact of cell pressure, during the consolidation of samples, upon the change of sample volume was observed as well. This includes the impact of increasing the cell pressure through three phases of consolidation on porous media gas permeability after each of the three phases. The effect of increasing the difference in air pressure on the permeability of porous media was observed, as was the effect of higher air pressures on the change or initiation of the flow for samples with low permeability or practicaly impermeable samples of bentonite clay or a GCL. The test procedure can be divided into several stages. The first phase refers to the sample preparation, from the aforementioned hydration used to achieve the desired initial gravimetric moisture content, up to the final sample of certain weight, height and diameter. The second phase was the installation of the sample in a triaxial cell in which the sample was isolated using a rubber membrane and the cell filled with water. The third phase was the stage of consolidation, subjecting the sample to specific cell pressure in order to achieve conditions endured by the bentonite clay and a GCL within the landfill cover. After all the preparatory stages, gas flow measurement through the sample with certain pressure difference was performed. During all the phases, data was recorded and collected. In the end, utilizing all the measured and collected data, intrinsic permeability (k), gravimetric moisture content and the degree of saturation, were calculated. By repeating the whole procedure, the method for gas permeability determination of GCLs was gradually developed, changed and improved for the purpose of developing of a more convenient, simpler and faster method. Laboratory tests enabled the identification of parameters that affect gas permeability of bentonite clay and GCLs. A functional relationship between the initial parameters (gravimetric moisture content, degree of saturation, consolidation pressure, shape and type of bentonite) and permeability was established. The relationship between the degree of saturation and gravimetric moisture content versus intrinsic permeability is linear, and it can be concluded that by the increase in the gravimetric moisture content and saturation, the sample becomes less permeable to gas. The initial stress also affects the value of intrinsic permeability, which indicates that permeability decreases with the increase of stress. The form of bentonite clay, as a separate component, demonstrates an effect on the change in permeability only in case of samples with higher moisture content. In such cases, lower permeability of powdered samples is observed in comparison to the permeability of granular once. This study describes how, based on extensive laboratory testing program, a new gas permeability test method was developed. This method is based on the use of modified triaxial cell, the improved method of sample preparation as well as the new test procedure, in triaxial device where the conditions, under which the sample is, can be controlled better than in devices and procedures that have so far been used and described in the literature.