Search

Ispitan je udio i unos odabranih toksikanata domaćom rakijom s područja Slavonije i Baranje. Etanol je određen elektronskom denzimetrijom, metanol plinskom kromatografijom, cijanovodična kiselina volumetrijski, bakar i cink atomskom apsorpcionom spektrometrijom te etil karbamat plinskom kromatografijom sa spektrometrom masa. Provedena je senzorska ocjena parametara kvalitete te statističkom analizom istražena povezanost količine kontaminanata i veza s rezultatima senzorske ocjene. Anketirano je tristotinjak ispitanika iz radne populacije s ciljem utvrđivanja prosječne učestalosti konzumacije i uobičajene unesene količine domaće rakije od šljiva i toksina koje sadrži. Prema rezultatima analize toksikanata, 58% ispitanih uzoraka ne zadovoljava zahtjevima važećeg pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti. Povećanje koncentracije bakra povezano je s višim razinama etil karbamata i cinka. Većina rakija je prosječne organoleptičke kvalitete, pri čemu su bolje ocijenjene rakije od sorte Bistrica. Lošiji indikatori senzorske kakvoće (boja i specifična aroma) povezani su s povećanjem udjela metanola odnosno bakra. Pod uvjetom da piju samo domaću rakiju, 63, 5% konzumenata pije umjereno, 16, 3% pretjeruje, povremenom pijančevanju se odaje 12, 2%, dok 8% konstantno prekomjerno pije. Više od petine konzumenata je izloženo akutnoj intoksikaciji etanolom, a svi metanolom. Kronična intoksikacija etanolom se javlja u 8% konzumenata. Unos etil karbamata predstavlja relevantni toksični potencijal kod svih konzumenata. Rezultati ukazuju na potrebu edukacije proizvođača tradicionalne rakije.