Search

U spisu Пϵρì άκoυστῶν akoustwn /De audibilibus/ O čujninama Aristotel raznostrano propituje nosive glazbeno-teorijske osobine i obilježja glasova, zvukova i glazbala, tj. kakvoću, položaj, visinu, dubinu i boju zvukova i glasova, te zvuk i kakvoću glazbala. Spis obiluje mediko-filozofskim, ali i čistim medicinskim, te prirodoznanstvenim elementima. Dakle, Filozof provlači spisom i svoje filozofske refleksije s kojima uopćava posebno i od nižega upućuje na više. Tek pomnijim iščitavanjem spisa biva jasnije da čitatelj preda se dobiva interdisciplinarno, polivalentno štivo kakvo i dolikuje antičkom enciklopedistu Aristotelu Filozofu. Sve što je u prirodi, obrtništvu, poljodjelstvu, životinjskom carstvu moglo Aristotelu poslužiti za dobru usporedbu, objasnidbeni primjer i u snažnu potvrdu za sve ono čemu je želio ukazati na počelo, postanje, bit i svrhu, za time i poseže. Svoje iskaze snažno ovjerava i kod svojih prethodnika. Razvidno je dakle da, gdje god mu se to učinilo uputnim, Aristotel bi svoje razlaganje bolje objasnio prizorom iz života: pluća/mijeh, izdisajni udarac/izbačeni predmet, uzak duš- nik/morski tjesnac, itd. Ponuđena paradigmatika Aristotelovi su argumentacijski obrasci za sveobjašnjivost uz pomoć prirode. Filozof je tako svoj peripatos protegnuo na svekoliku prirodu. Mjestimice je zamjetna kontekstualna nepovezanost Aristotelovih refleksija, koje kadšto većma digresivno negoli u kontekstualnom suodnosu stoje. Međutim, samo se časomice može činiti da je poneko objasnidbeno proširenje izmaklo Aristotelovu nadzoru. Upusti se naime mjestimice u razlaganje i tek prividno se znatnije u raščlambi odaleči, da bi mu na kraju glavna misao bila željeno izložena: živo oprimjerena, snažnije potvrđena i punojasno predana. Petrić je, uz druge prevoditelje, pridonio punijoj razložitosti uključivanja Aristotela u povijest glazbe. Prijevodom spisa De audibilibus mogao je svoje bolje poznavatelje samo dodatno uvjeriti da mu glazba, naspramno filozofiji, nije bila ni Tacitova »terra incognita« ni uzgredna. Prema Petriću načelno zauzimamo isti stav kao i prema Aristotelu: u prebogatom tradicijskom naslijeđu nije mu ostalo neuporabljeno i drugo veslo na filozofskom brodu Talesovom vodom: Muzika. [ABSTRACT FROM AUTHOR]

U spisu Peri` akoustwn /De audibilibus/ O èujninama Aristotel raznostrano propituje nosive glazbeno-teorijske osobine i obilje¾ja glasova, zvukova i glazbala, tj. kakvoæu, polo¾aj, visinu, dubinu i boju zvukova i glasova, te zvuk i kakvoæu glazbala. Spis obiluje mediko-filozofskim, ali i èistim medicinskim, te prirodoznanstvenim elementima. Dakle, Filozof provlaèi spisom i svoje filozofske refleksije s kojima uopæava posebno i od ni¾ega upuæuje na vi¹e. Tek pomnijim i¹èitavanjem spisa biva jasnije da èitatelj preda se dobiva interdisciplinarno, polivalentno ¹tivo kakvo i dolikuje antièkom enciklopedistu Aristotelu Filozofu. Sve ¹to je u prirodi, obrtni¹tvu, poljodjelstvu, ¾ivotinjskom carstvu moglo Aristotelu poslu¾iti za dobru usporedbu, objasnidbeni primjer i u sna¾nu potvrdu za sve ono èemu je ¾elio ukazati na poèelo, postanje, bit i svrhu, za time i pose¾e. Svoje iskaze sna¾no ovjerava i kod svojih prethodnika. Razvidno je dakle da, gdje god mu se to uèinilo uputnim, Aristotel bi svoje razlaganje bolje objasnio prizorom iz ¾ivota: pluæa/mijeh, izdisajni udarac/izbaèeni predmet, uzak du¹- nik/morski tjesnac, itd. Ponuðena paradigmatika Aristotelovi su argumentacijski obrasci za sveobja¹njivost uz pomoæ prirode. Filozof je tako svoj peripatos protegnuo na svekoliku prirodu. Mjestimice je zamjetna kontekstualna nepovezanost Aristotelovih refleksija, koje kad¹to veæma digresivno negoli u kontekstualnom suodnosu stoje. Meðutim, samo se èasomice mo¾e èiniti da je poneko objasnidbeno pro¹irenje izmaklo Aristotelovu nadzoru. Upusti se naime mjestimice u razlaganje i tek prividno se znatnije u ra¹èlambi odaleèi, da bi mu na kraju glavna misao bila ¾eljeno izlo¾ena: ¾ivo oprimjerena, sna¾nije potvrðena i punojasno predana. Petriæ je, uz druge prevoditelje, pridonio punijoj razlo¾itosti ukljuèivanja Aristotela u povijest glazbe. Prijevodom spisa De audibilibus mogao je svoje bolje poznavatelje samo dodatno uvjeriti da mu glazba, naspramno filozofiji, nije bila ni Tacitova ßterra ncognitaÇ ni uzgredna. Prema Petriæu naèelno zauzimamo isti stav kao i prema Aristotelu: u prebogatom tradicijskom naslijeðu nije mu ostalo neuporabljeno i drugo veslo na filozofskom brodu Talesovom vodom: Muzika. [ABSTRACT FROM AUTHOR]