Search

Na stupanj rane uključenosti djece s posebnim potrebama znatno utječe želja za dostupnošću različitih aktivnosti, igračaka i ostalih materijala u aktivnosti same igre. Načela univerzalnog dizajna, koja pozivaju na prepoznavanje i uvažavanje ljudske raznolikosti, kao što su ljudi različite dobi, sposobnosti, veličine ili tome slično, uvelike su odgovorna za postizanje pristupačnosti dječje igre u okruženju. Poželjno je da je to okruženje uključivo i da nudi puno mogućnosti, uz prilagodbu prostora i sadržaja za igru prema individualnim dječjim potrebama. Iako se ideja univerzalnog dizajna proširila tek posljednjih nekoliko desetljeća i sada se odnosi na sve aspekte društvenog života, univerzalni je dizajn u biti definiran kao dizajn i sastav proizvoda i okruženja tako da im mogu pristupiti, razumjeti i koristiti svi ljudi bez potrebe posebne prilagodbe ili specijaliziranog dizajna. Uzimajući u obzir značaj igre i kvalitetnog okruženja odgojno-obrazovnih ustanova za cjelokupni razvoj djeteta, ovaj će rad u teorijskom dijelu prikazati što je to univerzalni dizajn i kako ga je moguće ukomponirati u svakodnevni život djece koja su glavni sudionici ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Dat će se u uvid i prostorna organizacija u ustanovama ranog i predškolskog odgoja, koja uključuje vrtiće i jaslice, te pružanje stručne i druge pomoći djeci s posebnim potrebama. Istraživanje ovog rada, odnosno empirijski dio, prikazat će rezultate mišljenja odgajatelja o samom konceptu univerzalnoga dizajna u odgojnoobrazovnom procesu te će se na kraju interpretirati rezultati. U ovome je istraživanju sudjelovalo 111 odgajatelja u Republici Hrvatskoj te se njihova znanja i razmišljanja razlikuju, iako se većinski slažu kako je univerzalni dizajn potreban u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja., The degree of early involvement of children with special needs is significantly influenced by the desire for availability of different activities, toys and other materials in the children's play itself. Universal design principles, which call for the recognition and appreciation of human diversity, such as people of different ages, abilities, sizes, or the like, are largely responsible for making children's play accessible in the environment. It is desirable that this environment is inclusive and offers a lot of possibilities, with the adaptation of space and content for children's play according to individual children's needs. Although the idea of universal design has spread only in the last few decades and now refers to all aspects of social life, universal design is essentially defined as the design and composition of products and environments so that they can be accessed, understood, and used by all people without the need for special adaptation or specialized design. Considering the importance of play and the quality environment of educational institutions for the overall development of a child, in the theoretical part, this thesis will show what universal design is and how it can be integrated into the daily life of children who are the main participants in early and preschool education. Spatial organization in early and preschool education institutions, which includes kindergartens and crèches, as well as the provision of professional and other assistance to children with special needs, will also be reviewed. The research of this work, that is, the empirical part, will show the results of educators' opinions about the very concept of universal design in the educational process, and the results will be interpreted at the end. 111 kindergarten teachers/educators in the Republic of Croatia participated in this research, and their knowledge and thoughts differ, although the majority agree that universal design is needed in early and preschool education institutions.

Ideja ovog završnog rada je približiti ideju dizajna i razvoja ambalaže u skladu sa univerzalnim dizajnom – dizajnom primjerenom i osobama sa i osobama bez invaliditeta. U suprotnom, radi se o diskriminaciji osoba s invaliditetom, u ovom slučaju slijepih i slabovidnih osoba, jer im se uskraćuje pravo na samostalan život, koji isključuje svakodnevnu podršku. Cilj rada je bio stvoriti seriju proizvoda čija bi ambalaža, popraćena mobilnom aplikacijom, bila prilagođena slijepim i slabovidnim osobama u njihovoj svakodnevnici. Rad je izrađen u suradnji sa gosp. Branimirom Šutalom, prof., predsjednikom Udruge slijepih Grada Zagreba, koji je i sam slijepa osoba. Puno mu zahvaljujem na konkretnim savjetima iz prakse, odnosno, pružanju podrške pri određivanju jasnih smjernica za dizajniranje ambalaže, koje bi slijepe osobe bile u mogućnosti samostalno koristiti.

Pristupačna gradnja je prihvatljiva i predstavlja izravno investiranje u vrijednost građevina u sustavu zdravstva, jer se klasično građene građevine koriste i dulje od 80 godina. Gradnja pristupačnih građevina u mnogim je članicama Europske unije potpomognuta i dodatnim fi nancijskim sredstvima. Provođenje odredbi za poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom (OSI) u RH usklađeno je s međunarodnim standardima. Ti standardi uključuju temeljno načelo ljudskih prava, a to je načelo nediskriminacije. Kako bi se postiglo navedeno načelo nužno je osigurati pristupačnost sustava zdravstva osobama s trajnim ili privremenim invaliditetom te senzornim, intelektualnim i psiho-socijalnim teškoćama. Pristupačnost sustava zdravstva uključuje uz prostornu i “specijalističku” pristupačnost po odjelima, zdravstvenim jedinicama/ ustanovama, kako bi sustavi zdravstva mogli pružili sveobuhvatnu zdravstvenu uslugu OSI. U osiguravanju pristupačnosti sustava zdravstva osobama s invaliditetom značajna je uloga mnogih dionika u gradnji i intersektorska suradnja. Prvi korak u realizaciji pristupačnosti sustava zdravstva osobama s invaliditetom jest utvrditi stanje pristupačnosti sustava zdravstva OSI. U tu svrhu potrebno je izraditi alate, tehnike i tehnologije za procjenu i kasniju evaluaciju. Osnovni dio alata je upitnik samoprocjene (samoevaluacije) pristupačnosti sustava zdravstva OSI sukladno zakonskim propisima, izrada IT programa za obradu podataka prikupljenih probirom te izrada akcijskog plana za uspostavu i evaluaciju pristupačnosti sustava zdravstva OSI. Uspostava mehanizama samoprocjene pristupačnosti sustava zdravstva OSI kao konačan rezultat imat će unaprjeđenje neovisnosti i kvalitete življenja OSI, ali i kvalitete i učinkovitosti sustava zdravstva pružanjem zdravstvenih usluga primjerenih potrebama., Accessible construction is acceptable and represents direct investment in the infrastructure, as well in the healthcare system, while the infrastructure is used for more than 80 years. In many EU Member States, construction of accessible buildings has been supported by additional fi nancial resources. Implementation of the framework for the quality of life improvement of persons with disabilities in the Republic of Croatia is in line with international standards. These include the principles of fundamental human rights, i.e. the principle of non-discrimination. In order to achieve this principle, it is necessary to provide access to healthcare system to persons with permanent or temporary disabilities and sensory, intellectual and psychosocial diffi culties. Accessibility of the healthcare system includes both spatial availability and ‘specialized’ (medical services and equipment) availability within departments, health units and institutions, with the main goal to provide comprehensive healthcare service for people with disabilities. Very important is the role of stakeholders in the construction industry and intersectional co-operation. The fi rst step in achieving accessible healthcare system for people with disabilities is to assess and defi ne the level of accessibility of healthcare institutions. Therefore, it is necessary to develop the tools, techniques and technologies for assessment and subsequent evaluation in accordance with legal regulations, such as questionnaire for (self)assessment of the accessibility of healthcare institutions for persons with disabilities, and an IT program for data processing. This can lead to development of an action plan, i.e. framework for improvement of accessibility of healthcare institutions for persons with disabilities. As the ultimate result of the establishment of this process, the healthcare system will increase its accessibility to persons with disability and enhance their independence and quality of life. It will also improve the overall system quality and effi ciency through provision of appropriate healthcare services.

Accessible construction is acceptable and represents direct investment in the infrastructure, as well in the healthcare system, while the infrastructure is used for more than 80 years. In many EU Member States, construction of accessible buildings has been supported by additional fi nancial resources. Implementation of the framework for the quality of life improvement of persons with disabilities in the Republic of Croatia is in line with international standards. These include the principles of fundamental human rights, i.e. the principle of non-discrimination. In order to achieve this principle, it is necessary to provide access to healthcare system to persons with permanent or temporary disabilities and sensory, intellectual and psychosocial diffi culties. Accessibility of the healthcare system includes both spatial availability and ‘specialized’ (medical services and equipment) availability within departments, health units and institutions, with the main goal to provide comprehensive healthcare service for people with disabilities. Very important is the role of stakeholders in the construction industry and intersectional co-operation. The fi rst step in achieving accessible healthcare system for people with disabilities is to assess and defi ne the level of accessibility of healthcare institutions. Therefore, it is necessary to develop the tools, techniques and technologies for assessment and subsequent evaluation in accordance with legal regulations, such as questionnaire for (self)assessment of the accessibility of healthcare institutions for persons with disabilities, and an IT program for data processing. This can lead to development of an action plan, i.e. framework for improvement of accessibility of healthcare institutions for persons with disabilities. As the ultimate result of the establishment of this process, the healthcare system will increase its accessibility to persons with disability and enhance their independence and quality of life. It will also improve the overall system quality and effi ciency through provision of appropriate healthcare services.

In the past, the foundations for building the environment were the characteristics of an average person. Those who did not fit in the average were practically unable to participate on an equal footing in the life of the community. The concept of universal design involves providing opportunities to satisfy the requirements of all users, among others, of persons with disabilities, young children and elderly persons, to participate in various areas of society. The architecture creates and shapes the environment in which human beings can live. The aim of this research was to examine the awareness of architecture students as future professionals about the existing application of the concept of universal design in the built environment by investigating the influence of prior learning, the cycle of academic studies and being in contact with people with disabilities. The study sample consisted of 129 students of the Faculty of Architecture, University of Belgrade (60 first-year students of undergraduate studies and 69 first-year students of master academic studies). For this purpose, a special questionnaire was designed containing 10 questions about the students' awareness of the application of universal design in the built environment. The results showed that the cycle of academic studies affected the greater awareness of architecture students, whereas the type of secondary education and acquaintance with people with disabilities did not have a significant impact. Nekada su osnove za izgradnju okruženja bile karakteristike prosečnog čoveka. Oni koji se nisu uklapali u taj prosek bili su praktično onemogućeni da na ravnopravnim osnovama učestvuju u životu društvene zajednice. Koncept univerzalnog dizajna podrazumeva pružanje mogućnosti zadovoljenja zahteva svih korisnika, između ostalih, osoba sa invaliditetom, male dece i starih osoba za učešće u raznim oblastima društva. Arhitektura stvara i oblikuje okolinu u kojoj ljudska bića mogu živeti. Cilj ovog istraživanja je ispitivanje svesnosti studenata arhitekture, kao budućih profesionalaca, o postojećoj primeni koncepta univerzalnog dizajna u oblasti izgradnje okruženja uz ispitivanje uticaja prethodnog obrazovanja, ciklusa akademskih studija i postojanja kontakta sa osobama sa invaliditetom. Uzorak istraživanja je činilo 129 studenata Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu (60 studenata prve godine osnovnih akademskih studija i 69 studenata prve godine master akademskih studija). Za istraživanje je konstruisan poseban upitnik koji sadrži 10 pitanja o svesnosti studenata o primeni univerzalnog dizajna u izgrađenom okruženju. Rezultati pokazuju da na veću svesnost studenata arhitekture utiče ciklus akademskih studija, ali da značajan uticaj nema vrsta srednjoškolskog obrazovanja i poznavanje osoba sa invaliditetom.

Web 2.0 tehnologija omogućava korisnicima da sudjeluju u izradi sadržaja. Svaka Internet stranica predstavljena je kao HTML/XHTML dokument. Glavne tehnologije za razvoj i prikaz stranica su HTML i CSS. Pomoćne tehnologije služe za povećanje kvalitete života osoba s invaliditetom. Internet stranica može biti izrađena prema načelima univerzalnog dizajna čime se omogućava upotreba raznih usluga širem spektru korisnika. Za potrebe ovog rada, provedeno je istraživanje na području Zagreba u svrhu prikupljanja potreba korisnika s oštećenjem vida s ciljem učinkovitijeg korištenja funkcionalnosti društvenih mreža. Predložena CCfB arhitektura omogućava objedinjavanje svih informacija u zajednički sustav s ciljem pružanja stvarnovremenskih i točnih informacija krajnjem korisniku. Društvena mreža predstavlja dio te arhitekture koja uz kvalitetno izrađenu pristupačnost omogućava korisnicima s oštećenjem vida samostalno korištenje te povećanje kvalitete života. Uz arhitekturu, navedene su smjernice za razvojne programere za poboljšanje pristupačnosti društvenih mreža.

Razvojem suvremenih tehnologija nastoji se postići da okruženje osoba s invaliditetom bude više pristupačno. Osnovni cilj ovog rada je ponuditi prijedlog arhitekture web okruženja za planiranje putovanja osoba s invaliditetom kojim će se pružiti veća razina samostalnosti i povećati lepeza usluga koje mogu koristit. Za potrebe diplomskog rada provedene su dvije ankete na području grada Zagreba kojima se otkrilo u kojoj mjeri je sadržaj na Internetu prilagođen osobama s oštećenjem, te koje usluge takvi korisnici zahtijevaju. Na temelju rezultata definirale su se funkcionalnosti, te su zadane smjernice koje uz primjenu web tehnologija kao što su HTML i CSS trebaju omogućiti veću pristupačnost web sadržaja, te lakši pristup informacijama. Također predložena arhitektura koja se zasniva na Cloud Computing for the Blind konceptu treba omogućiti sve informacije na jednom mjestu, te njihovu dostupnost 24/7.

Prilikom kretanja dijelom prometne mreže poput pločnika, raskrižja i velikih otvorenih prostora kao što su trgovi, korisnicima nedostatak informacija predstavlja problem. Cilj rada je dizajniranje aplikativnih modula koji bi informirali korisnike i time im olakšati kretanje prometnom mrežom. Svrha rada je pružanje pravovremenih i točnih informacija korisnicima prilikom kretanja kako bi se omogućilo podizanje kvalitete života korisnika. Korištenjem koncepata Interneta stvari (Internet of Things) i Računarstva u oblaku (Cloud Computing) razvijen je sustav koji korisnicima, u bilo kojem trenutku i gdje god se nalazili, daje informacije o njihovoj okolini. To se postiže korištenjem Bluetooth odašiljača, NFC oznaka i GPS sustava. Korisnik sustava informacije dobiva u stvarnom vremenu, čime se, primjerice, osobama s oštećenjem vida značajno povećava stupanj samostalnosti i sigurnost kretanja.

Cilj ovog diplomskog rada je definirati relevantne parametre za prijedlog sustava za isporuku usluge usmjeravanja osoba s oštećenjem vida u prometnom okruženju. Svrha predložene usluge je pružanje točnih i stvarnovremenskih informacija prilikom usmjeravanja i podizanje stupnja kvalitete života korisnika. Razvoj suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija omogućuje predloženi sustav. Arhitektura sustava temelji se na Cloud Computing for the Blind konceptu. Ovim načinom prikaza osigurana je 24/7 podrška za dostavu usluge. Rješenje se ostvaruje u obliku mobilne aplikacije koja pomoću Bluetooth Beacon tehnologije pruža korisnicima informacije potrebne za usmjeravanje na autobusnim kolodvorima u Republici Hrvatskoj. Pružanje informacija odvija se u realnom vremenu što osobama s oštećenjem vida omogućuje povećanje stupnja samostalnosti i sigurnosti kretanja dijelom prometne mreže.

Potrebe i mogućnosti osoba sa oštećenjem vida zahtevaju adekvatnu analizu uticaja karakteristika postojeće fizičke sredine na mobilnost ovih osoba, kao pre rekvizita za razumevanje neophodnih aktivnosti u cilju pozitivnih promena. U ovom radu se razmatra koncept arhitektonskog invaliditeta kao osnovnog faktora isključenja osoba sa oštećenjem vida iz društva. Od postojećih socio-kulturno konstruisanih modela u shvatanju invaliditeta u radu su istaknuta dva najdominantnija: biomedicinski i sociopolitički, kao i pristupi invaliditetu koji iz tih shvatanja proističu. Prikazani su karakteristični nalazi istraživanja koji ukazuju na negativni uticaj karakteristika gradske sredine na kretanje osoba sa oštećenjem vida, a time i na njihov kvalitet života. Ovakve karakteristike gradske sredine, koje otežavaju ili onemogućavaju kretanje osoba sa oštećenjem vida, predstavljaju arhitektonske barijere koje prouzrokuju arhitektonski invaliditet. Na kraju, prikazani su primeri predloženih načina za moguće promene arhitektonskog dizajna u skladu sa potrebama ovih osoba, a koji proističu iz sociopolitičkog modela. Jedna takva mogućnost je primena univerzalnog (inkluzivnog ili dostupnog) dizajna koja osobama sa oštećenim vidom olakšava kretanje i doprinosi većoj samostalnosti, a samim tim u znatnoj meri unapređuje njihov celokupni kvalitet života. Neophodno je da osobe sa oštećenjem vida budu u mogućnosti da stignu na određena mesta i da se snalaze u datom prostoru, pre nego što se počne govoriti o nekoj daljoj specifičnoj inkluziji. The needs and abilities of visually impaired people require an adequate analysis of the influence of existing physical environment characteristics on the mobility of these people, which serves as a prerequisite for understanding the activities that should be undertaken towards positive changes. This text reviews the concept of architectural disability as a fundamental factor of exclusion of visually impaired people from the society. The two dominant socio-culturally constructed models of disability are discussed in the text - the biomedical and the socio-political model, as well as the disability approaches that arise from these models. The text presents characteristic research data that indicate a negative influence of the physical environment characteristics on the mobility of visually impaired people, which influences their quality of life. These physical environment characteristics, which inhibit and prevent the mobility of visually impaired people, are architectural barriers that further create architectural disability. The concluding part provides examples of the recommended ways, arising from the socio-political model, in which it is possible to change the architectural design according to the needs of the visually impaired. One possibility is to apply a universal design which facilitates their mobility and contributes to their independence, hence improving their quality of life in its entirety. Before starting a discussion on any specific further inclusion, it is vital for visually impaired people to be able to reach certain places and find their way in given space.

Web je stvoren kao univerzalna mreža znanja. Bio je to ogroman kvalitativni i kvantitativni skok u odnosu na pristup informacijama i njihovu obradu. Međutim, čak i danas, postoje znatne prepreke pristupu mreži velikog broja građana, uključujući osobe s invaliditetom i stare ljude smanjenih sposobnosti kao posljedice godina. Mogućnost pristupa je značajka kojom se olakšava pristup i uspješno korištenje web lokacije ili usluge što većem broju ljudi, bez obzira na njihova osobna ograničenja ili ograničenja nametnuta okolinom. Ovaj članak daje pregled osnovnih značajki mogućnosti pristupa mreži sada i u budućnosti, osvrćući se na uspješnu primjenu smjernica poznatih kao 2.0, kojima se osigurava podudaranje s postojećim zakonskim odredbama na nacionalnom i internacionalnom nivou., The Web was created as a universal network of knowledge. It represented a huge qualitative and quantitative leap in terms of acquisition and processing of information. However, even today, significant barriers make difficult the access of a large number of citizens to the web, including disabled users and old people with diminished skills as an effect of age. Accessibility is the feature which facilitates access to and successful usage of a web site or service for as many people as possible, regardless of their personal limitations or limitations imposed by their environment. This article reviews the main aspects of web accessibility and its future, passing through the effective implementation of guidelines known as 2.0, which ensure compliance with existing legislation at national and international level.