Search

Patients with urolithiasis, particularly hypercalciuria, may have reduced bone mineral density (BMD). There are numerous risk factors contributing to reduction of BMD such as advanced age, sedentary lifestyle, smoking, low calcium intake, etc. The aim of our study was to investigate the association of lifestyle risk factors and daily intake of milk and dairy products with determinants of BMD in a group of recurrent calcium stone formers (RSF) compared with healthy subjects (HS). The study was carried out at the Department of Mineral Research, Faculty of Medicine in Osijek, Croatia. The study included 144 subjects, i.e. 56 RSF and 78 HS. BMD was assessed by dual- energy x-ray absorptiometry. A standard self- reported questionnaire was used to collect data on lifestyle risk factors. Current dietary intake was assessed by personal interview that included questions about milk and dairy product intake. Low BMD was observed in 44.64% of RSF and 35.90% of HS. RSF consumed significantly less milk and dairy products than HS. Calcium restriction in dietary recommendations might be unnecessary due to the impact on bone mineral loss in RSF and dual-energy x-ray absorptiometry should be included in the routine evaluation of RSF.

Osteoprotegerin gene (OPG) is an important candidate gene of osteoporosis. The aim of this study was to determine if two polymorphisms in the OPG gene influ- ence bone turnover markers and bone mineral density (BMD). A total of 135 patients, aged 41 to 87 years, were included in the study. Lumbar spine, femoral neck, total-hip and distal radius BMD were measured by dual-energy X-ray absorp- tiometry (DXA) and bone turnover markers were measured by standard biochem- ical procedures. OPG gene polymorphisms A163>G and T245>G were detected by polymerase chain reaction-restriction fragment length polymorphism (PCR-RFLP). The frequencies of A163>G and T245>G polymorphisms in the OPG gene were determined by screening 131 DNA samples. The prevalence of genotypes of the A163G polymorphism was 59, 4% for GG, 33, 3% for AG and 7, 2% for AA geno- type in group with osteoporosis, whereas in control group the prevalence was 77, 8%, 16, 7% and 5, 6%, respectively. The prevalence of genotypes of the T245G polymorphism was 88, 4% for genotype TT and 11, 6% for genotype TG in group with osteoporosis, whereas in control group the prevalence was 94, 4% and 5, 6%, respectively. Analysis of BMD in the distal radius of postmenopausal women showed a trend to lower levels in the minor allele homozygote group (GG) versus two other groups. Our results suggest that OPG polymorphism influences BMD in postmenopausal women, however further biological and/or functional evidence would be needed to confirm the suggestive influence of OPG polymorphisms on BMD.

Human echinococcosis remains a significant medical issue in endemic areas. Hydatid cysts can rupture, which is the most severe complication of echinococcosis as it can cause anaphylactic reaction and seeding of secondary cysts. Traditionally, hydatid cysts were evacuated by open surgical procedure in order to remove the entire cyst or by unroofing method, with evacuation of the cyst content. Recently, an increasing number of such operations are performed using laparoscopic approach. This study was prospectively conducted in a 5-year period, from 2004–2008. Altogether, 25 surgically treated patients were included in this study. Clinical examination, specific serological test, abdominal ultrasound and computed tomography were used for establishing diagnosis. Open surgery was initially performed in 17 patients and laparoscopic in 8. Three of those 8 patients required conversion to open surgery. Open pericystectomy was performed in 11 patients and laparoscopic pericystectomy in 3 patients. Open partial pericystectomy according to Papadimitriou was performed in 9 patients with hydatid cyst and laparoscopic partial pericistectomy in 2 patients. Our experience indicates that in the case of liver hydatid cyst disease, laparoscopic exploration, and if possible, laparoscopic pericystectomy or partial pericystectomy, should be performed in selected patients.

Točna i pouzdana analiza kemijskog sastava bubrežnih kamenaca s definiranjem kristalnih komponenti koje se nalaze u sastavu kamenaca preduvjet je za djelotvorno medicinsko praćenje osoba koje stvaraju bubrežne kamence. Ona može značajno olakšati procjenu i tretman u takvim slučajevima. Za utvrđivanje sastava kamenaca koriste se brojne fizikalno kemijske tehnike. FTIR spektroskopija fizikalna je metoda za analizu kamenaca koja koristi sofisticiranu instrumentaciju, a zahtijeva usporedbu uzorka s poznatim standardima. U radu je prikazano dvadesetogodišnje iskustvo kliničkoga laboratorija u IR analizi sastava bubrežnih kamenaca. Glavne kristalne supstance koje se mogu naći u kamencima podijeljene su u šest glavnih grupa: kalcij oksalat, kalcij fosfat, infektivni kamenci, uratni kamenci, cistin i ostali.

Suradnja kemičara, liječnika i urologa s Instituta Ruđer Bošković Zagreb, Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada Zagreb te Kliničke bolnice Osijek (danas Kliničkoga bolničkoga centra Osijek) započela je od prije više od tridesetak godina na projektima povezanim s nastankom urolitijaze. Sama istraživanja pridonijela su novim spoznajama o različitim faktorima važnim za nastajanje kamenaca, dijagnosticiranje i liječenje urolitijaze. Više radova objavljeno je u znanstveno-stručnom časopisu Medicinki vjesnik (1984. i 1985.) te u knjizi Urolitijaza (1989.). U radu V. Babić-Ivančić i sur., objavljenom u Medicinskom vjesniku 2004. godine, dan je detaljan pregled bazičnih, primijenjenih i kliničkih istraživanja do 2004. godine na zajedničkim projektima financiranim iz Hrvatske (MZOŠ) i na međunarodnim projektima (EZ, USA, TEMPUS) provedenim u trima suradnim ustanovama čiji su rezultati objavljeni u znanstvenim časopisima i/ili prezentirani na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. u ovome radu dat će se osvrt na rezultate istraživanja, te suradnu u vremenskom razdoblju od 2004. godine do danas (2010.) Iz ranijih istraživanja te istraživanja u zadnjih šest godina dat će se viđenje i istraživanjima te problematike u budućnosti.

Ispitivana je uloga glikozaminoglikana na proces nastajanja bubrežnih kamenaca u kalcijskoj urolitijazi zbog kontradiktornih literaturnih podataka o njihovoj ulozi u ovom procesu (promotori ili inhibitori). Postavljeni su i čimbenici rizika za razvoj urolitijaze koji bi mogli diskriminirati stvaratelje kamenaca od zdravih osoba. Ispitivanu skupinu činile su osobe oba spola s kalcijskim kamencima. U prvom jutarnjem urinu određivana je koncentracija ukupnih glikozaminglikana koja je izražena na gram izlučenog kreatinima u urinu. Dobiveni rezultati pokazali su statistički značajno niže vrijednosti ukupnih glikozaminglikana u odnosu na kontrolnu skupinu, što ukazuje na njihovu moguću inhibitornu ulogu. Bolja diskriminacija među skupinama postignuta je ako je koncentracija glikozaminoglikana prikazana u obliku (Baggio) indeksa.

Metabolic parameters were determined in fasting blood serum, fasting first morning urines, 2-hour urines, and 24-hour urines of male patients with calcium oxalate stones (n=26, age 39.1 +/- 6.2 years) and male healthy controls (n=18, age 35.0 +/- 7.1 years), which were recruited from eastern part of Croatia. The urinary calcium excretion in 24 hours was higher (p

Kao jedna od nedvojbeno najznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih osobnosti XIX. i s početka XX. stoljeća, Josip Juraj Strossmayer ostavio je velik trag u različitim područjima djelovanja: teologiji, prosvjetiteljstvu, općoj i kulturnoj historiografiji, književnosti, jezikoslovlju, filozofiji, ekonomiji, pravu i drugima. Svakako i politici, ne samo onoga doba. U fokusu ovog rada je upravo Strossmayerovo političko djelovanje, osobito u svjetlu činjenice da je Hrvatskoj namijenio ulogu političkog (i kulturnog) središta oko kojeg bi se okupile južnoslavenske zemlje Habsburške Monarhije, no istodobno se boreći i za politička prava drugih južnoslavenskih naroda. Pri tome su, u prvom redu s komunikološkoga aspekta, analizirane ključne Strossmayerove političke i politološke ideje i poruke, kao i načini njihova širenja, s osvrtom na prozivanje od dijela tadašnje i suvremene političke javnosti za ideju “jugoslavenstva”. U analizi se navode i razmatraju pojedine povijesne i suvremene komunikacijske teorije i modeli, s posebnim naglaskom na model “hipodermičke igle” ili teoriju “magičnog metka”, te proučava je li ih, u kakvim okolnostima i u kojem opsegu Strossmayer koristio u iznošenju svojih političkih i politoloških ideja i poruka. Rezultati analize izneseni su u zaključku rada.

Crkveni velikodostojnik i dobrotvor, uljuđeni državnik i znamenit govornik, graditelj, pokrovitelj, zakladnik, uvijek skroman, a tako velik… Sve to i još mnogo više od toga bio je Josip Juraj Strossmayer. Kao vrstan poznavatelj umjetnosti, zahvalan svome plemenitom narodu, koji je i u oskudici za nju izdvajao vlastita sredstva, Strossmayer je nastojao Hrvatima podariti vrhunsku zbirku i pohraniti ju u velebni hram, poput onih koji su nicali u susjednim prijestolnicama devetnaestostoljetne Europe, onakav kakav ni dva stoljeća nakon njegova preminuća na državnoj razini u Domovini zapravo nije sazdan. Poduprvši mlade umjetničke naraštaje, biskup ih je očinski brižno ali odlučno nadahnjivao i državotvornom mišlju, istom onom kojom je za oslik Poklonstva kraljeva i pastira svoje đakovačke Prvostolnice pridobio Alexandera Maximilliana i Ludovica Seitza. Tom svojom težnjom za južnoslavenskom suradnjom, sviješću i vjerskim sjedinjenjem pod papinskim prvosvećenstvom, koja je, primjerice, na slikarski ovjekovječeno poklonstvo dovela i Bugarina i Srbina uz bok Hrvatu, Dalmatinki i Slavoncu, a prizoru Skidanja s križa pridodala i (sve)slavenske svetce, Strossmayer si je priskrbio divljenje i poštovanje upućenih naobraženika u umjetničkim krugovima u zemlji i u svijetu, navlastito u tadašnjoj Europi, ali i izazvao prijepore kod onih neupućenijih. Prikupljajući pak izloške za svoju zbirku, koja je svoja nova zagrebačka zrinjevačka vrata javnosti otvorila 9. studenoga 1884., Strossmayer je oduševljavao, prijateljevao i redovito razmjenjivao misli o umjetnosti i s mnogim jednako glasovitim suvremenicima, od Williama Ewarta Gladstonea do Johna Emericha Edwarda Dalberg-Actona i drugih. O nekima od tih brojnih suodnosa progovorit će i ovaj rad.