Search

Autor u radu opisuje crkveno uređenje jugoistočne Hercegovine u 17. stoljeću. Počevši od početka 17. stoljeća pa do kraja donosi na osnovi arhivske građe, sačuvane ponajviše u arhivu Kongregacije „de Propaganda Fide“ u Rimu, te pojednih objavljenih radova tijek crkvenog ustrojstva jugoistočne Hercegovine odnosno Trebinjsko-mrkanske biskupije. Opisani prostor je na početku 17. stoljeća imao dvije župe u kojima su djelovala dvojica svećenika. Na kraju stoljeća biskupija je bila podijeljena u 4 župe s pet svećenika. Kroz 17. stoljeće trebinjsko-mrkanskom biskupijom upravljalo je šest biskupa. Na njezinu prostoru djelovala su 23 po imenu poznata svećenika, In this article, the author describes the church organization of southeast Herzegovina in the 17th century. The author describes the history of church organization in southeast Herzegovina, i.e. the diocese of Trebinje-Mrkan, from the beginning until the end of the century. The description is based on archive material preserved mostly in the Vatican archive of the Congregation for the Propagation of the Faith and on individual published works. At the beginning of the 17th century, the diocese of TrebinjeMrkan had two parishes run by two priests. At the end of the century the diocese had four parishes and five priests. Over the course of the 17th century, six bishops occupied the seat of Trebinje-Mrkan, and 23 priests known by name served in the diocese.

Autor u radu razmatra depopulaciju jugoistočne Hercegovine koja je uslijedila kao izravna posljedica turskih pustošenja i osvajanja. Turci su bili nazočni u Hercegovini više od stotinu godina do njezina konačna pada. U strahu od Turaka stanovništvo je ostavljalo svoje domove i tražilo sigurniji život u susjednim slobodnom zemljama osobito u Dubrovačkoj Republici. O tome postoje brojni arhivski zapisi i suvremena svjedočanstva. Uspoređujući prve turske porezne popise (deftere), koji bilježe mnoga pusta mjesta s vijestima o bježanju stanovništva i s brojem stanovništva Dubrovačke Republike krajem XV. stoljeća, autor dolazi do zaključka da su turska pustošenja i osvajanja izazvala veliku depopulaciju jugoistočne Hercegovine.

Morejski rat (1684.–1699.), koji se dijelom vodio i na području Trebinjsko-mrkanske biskupije, prouzročio je velike promjene, i s obzirom na broj stanovništva i s obzirom na crkveno ustrojstvo biskupije. Karlovačkim mirom dio biskupije potpada pod mletačku vlast i na njemu trebinjsko- -mrkanski biskupi prestaju vršiti jurisdikciju. Kao posljedica toga dolazi do preustroja župa u biskupiji. Budući da je najveći dio župe Dobrane ostao pod Mlečanima, 1704. osniva se nova župa, koja je prozvana Dubrave, na prostoru župe Dobrane koji je ostao pod turskom vlašću. Kad je osnovana, župa je imala 60 katoličkih obitelji koje su bili razasute među »turcima« i »šizmaticima «. Prvi i dugogodišnji župnik bio je don Savo Vukić, koji je 1721. imenovan nikopoljskim biskupom, ali se zbog protivljenja Turaka morao odreći te službe. Život u župi, i za župnika i za katolike, bio je težak jer su bili izloženi stalnim turskim nametima i napadima. Ipak, katoličanstvo se na ovom prostoru uspjelo održati pa čak i povećati već u prvim desetljećima 18. stoljeća.