Search

Svrha ovog rada je ispitati primjenjivost dviju dominantnih teorija strukture kapitala na primjeru hrvatskih velikih poduzeća. Riječ je o teoriji kompromisa i teoriji hijerarhije financijskih izbora, koje su prvenstveno razvijene za velika dionička društva razvijenih zemalja s tržišno orijentiranim financijskim sustavima (poput SAD-a), u kojim uvjetima su najčešće i ispitivane. U ovom radu koriste se modeli razvijeni u radu Shyam-Sunder i Myers (1999), uz nužne modifikacije varijabli. Panel regresijskom analizom na uzorku od 193 velika hrvatska poduzeća za razdoblje od 2004. do 2019. godine, ispituje se efikasnost navedenih teorija, s ciljem utvrđivanja one teorije koja najbolje objašnjava financijsko ponašanje analiziranih poduzeća. Rezultati upućuju da se teorijom kompromisa mogu bolje objasniti formirane strukture kapitala analiziranih poduzeća, odnosno da poduzeća imaju definiranu ciljanu razinu financijskog duga kojoj konvergiraju. Teorija je efikasnija na uzorku kotiranih poduzeća, dok za nekotirana poduzeća teorija gubi eksplanatornu snagu.

Predmet istraţivanja je sagledavanje kompleksnog odnosa izmeĊu fenomena globalizacije svetske privrede i uticaja na privredu Republike Srbije. S obzirom da ĉinjenicu da globalizacija utiĉe na proces tranzicije zemalja centralne i istoĉne Evrope ka trţišnoj ekonomiji, a time i na priliv inostranog kapitala, osnovni cilj istraţivanja usmeren je na analizu uticaja procesa globalizacije na privredni rast i razvoj, a u tom smislu i na finansiranje privrede Republike Srbije.Globalizacijom je Republika Srbija nesumnjivo, postala deo sveta, jaĉa se konkurencija, podiţe se i nivo uvoza i izvoza. Znaĉaj za privredni rast svih zemalja, a posebno zemalja u razvoju i zemalja u tranziciji, a time Republike Srbije, imaju strana ulaganja, koja su znaĉajna u strukturnim promenama proizvodnje i izvoza. U Republici Srbiji je proces tranzicije i formiranja osnova za trţišni naĉin privreĊivanja usporen, zbog oteţanih procesa privatizacije, koja je stvorila uslove za nastanak monopolske trţišne strukture, u nedostatku ĉvrstih zakonskih odredaba. Liberalno organizovano trţište, na kome privredni subjekti ne mogu svojim delovanjem ugroziti proklamovane trţišne slobode, uslovljeno je procesima integracije, regionalizacije i globalizacije, kao i uslovima koje diktiraju i nameću vodeće ekonomije današnjice.Afirmacijom novih informaciono-komunikacionih tehnologija, znaĉaj prostora kao faktora regionalnog rasta i razvoja se znaĉajno smanjio, pri ĉemu su se javile velike promene, poĉev od poimanja regiona, njegove neodvojivosti od geografskog prostora i zajednice u njemu, do poimanja regiona u smislu entiteta. Na znaĉaju dobijaju faktori privrednog rasta razvoja, karakteristiĉni za privreĊivanje u ekonomiji, temeljenoj na znanju i inovacijama. The subject of the research is the perception of the complex relationship between the phenomenon of globalization of the world economy and the impact on the economy of the Republic of Serbia. Given that the fact that globalization affects the process of transition of Central and Eastern European countries to market economies, and thus the inflow of foreign capital, the main goal of the research is to analyze the impact of globalization on economic growth and development, and in that sense to finance the economy. The Republic of Serbia has undoubtedly become a part of the world with globalization, competition is strengthening, and the level of imports andexports is rising. Important for the economic growth of all countries, especially developing countries and countries in transition, and thus the Republic of Serbia, are foreign investments, which are important in the structural changes of production and exports. In the Republic of Serbia, the process of transition and the formation of the basis for the market economy has slowed down, due to the difficult privatization process, which has created the conditions for the emergence of a monopoly market structure, in the absence of strict legal provisions. The liberal organized market, in which economic entities cannot endanger the proclaimed market freedoms, is conditioned by the processes of integration, regionalization and globalization, as well as the conditions dictated and imposed by today's leading economies. and development has decreased significantly, with major changes, starting from the notion of the region, its inseparability from the geographical space and the community in it, to the notion of the region in terms of entities. The factors of economic growth and development, characteristic for the economy in the economy, based on knowledge and innovation, are gaining in importance.

Turizam je jedan od najbrže rastućih sektora u svijetu i često se bira kao strategija razvoja, posebice u zemljama u razvoju. Zemljama u razvoju se smatraju zemlje koje su na niskom stupnju ekonomskoga, političkoga i socijalnoga razvoja s obzirom na postignuti stupanj napretka u suvremenome svijetu, unatoč svojemu prirodnomu bogatstvu i ljudskomu potencijalu. Implementacijom turizma postižu se značajni napreci u pogledu zaposlenja, ravnopravnosti, brzo se dolazi do tvrdih deviza, turizam posredno djeluje na ostale sektore te se postiže rast opće kvalitete života. Kada se govori o negativnim utjecajima najčešće je riječ o ekološko – sociološkoj sferi što se očituje u narušavanju okoliša, rastu kriminala i prostitucije te komercijalizaciji autohtone kulture. Kroz održiv pristup planiranju razvoja mogu se dugoročno postići dobri rezultati koji neće ugrožavati lokalno stanovništvo te dovesti do devastacije lokaliteta. Za potrebe istraživanja je provedena komparativna analiza četiriju otočnih zemalja s različitim turističkim pokazateljima i udjelima turizma u BDP-u. Kroz provedeno istraživanje je dokazano kako za razvoj turizma nije dovoljno bogatstvo resursne osnove već je potrebno planirati njezinu valorizaciju te izgradnju prateće infrastrukture i suprastrukture kako bi se posljedično ekonomski efekti turizma pozitivno odrazili na gospodarstvo zemlje. Tourism is one of the fastest-growing sectors in the world is often chosen as a development strategy, especially in countries in development. Countries in development are countries that despite all their potential have a low level of economic, political and sociological development in comparison to the overall development level in the world. By implementing tourism, significant progress regarding employment, equality, foreign income, general life quality and positive influence on other sectors is being noted. When speaking about negative influences, they are mostly manifested in ecological and sociological spheres of life through environmental issues, growth of crime and prostitution statistics, and commercializing original domestic culture. Through sustainable development planning on a long term basis, good results can be accomplished without endangering locals or their habitat. For research purposes, a comparative analysis of four island states that differ in tourism characteristics and tourism share in countriy´s GDP has been conducted. Through the conducted research in this paper, it is clear that having resources is not enough for tourism development. Activities should be planned in order to protect the resources while building the infrastructure necessary for tourism to develop and consequently make positive economic results that will influence the entire country’s economy.

In forested areas with difficult terrain conditions the cost of forest harvesting operations is of great importance. This situation affects the technology standards of tools and equipment used in forestry operations. Especially in developing countries modified farm tractors are widely used as effective tools for transporting timber from stump to landing areas. In this study, productivity of the farm tractor with front-mounted single drum winch designed for multipurpose use in forestry operations was evaluated during whole-tree harvesting operation. The total cost of used system (tractor and winch) is approximately 19580 € (Euro). Time and motion study was implemented by using repetitive time measurement technique during two step timber extraction operation. The effects of main factors such as tree diameter, height, volume, and skidding distance on the total operation time were investigated and then linear regression analysis was performed to develop the mathematical models for whole-tree extraction methods. Time study data resulted that winching trees to the prebunching area was the most time consuming work stage in uphill winching method while skidding trees backward to landing was less time consuming work stage in skidding method. The average productivity of uphill winching and skidding whole-tree was as 12.98 m3/hour and 14.30 m3/hour, respectively. The cost of uphill winching and skidding was 10.77 €/hour and 11.87 €/hour, respectively. It can be concluded that the single-drum hydraulic system, which is mounted on the front of the tractor, can be used as an alternative harvesting equipment especially for uphill winching operations in small scale forestry operations., U pošumljenim područjima s nedostupnim terenom troškovi pridobivanja drva izrazito su važni. To utječe na razinu mehaniziranosti u šumarstvu. Adaptirani poljoprivredni traktori u širokoj su uporabi, posebice u zemljama u razvoju, kao učinkovita sredstva za prijevoz trupaca ili debla od mjesta sječe do stovarišta. U ovom istraživanju procijenjena je proizvodnost adaptiranog poljoprivrednog traktora s jednobubanjskim vitlom smještenim s prednje strane vozila. Ukupni troškovi tog sustava (traktora i vitla) iznose otprilike 19580 € (Eura). Primijenjena je studija rada i vremena povratnom metodom tijekom dvofazne operacije privlačenja drva. Ispitani su učinci glavnih čimbenika kao što su promjer, visina, obujam i udaljenost privlačenja drva na ukupno vrijeme rada te je napravljena linearna regresijska analiza kako bi se razvio matematički model privlačenja drva. Podaci iz studije vremena pokazali su da privitlavanje debla do primarnog sakupljališta zahtijeva najviše vremena tijekom samog privitlavanja drva uzbrdo, dok je privlačenje debla do stovarišta zahtijevalo najviše vremena tijekom privlačenja drva općenito. Prosječna je proizvodnost sakupljanja drva uz nagib 12.98 m3/sat, a privlačenje drva kretanjem unatrag 14.30 m3/sat. Troškovi sakupljanja drva vitlom uz nagib iznose 10.77 €/sat, a privlačenje drva 11.87 €/sat. Može se zaključiti da se hidraulički sustav s jednobubanjskim vitlom, postavljen s prednje strane adaptiranog poljoprivrednog traktora, može koristiti kao alternativna oprema za pridobivanje drva, posebice kod operacija privitlavanja uzbrdo.

Inozemna izravna ulaganja (foreign direct investment – FDI) nastaju kada rezidenti jedne zemlje postanu vlasnikom 10 ili više posto nekog poduzeća u drugoj zemlji. Inozemna izravna ulaganja se mogu podijeliti na ona koja stvaraju potpuno novu proizvodnu imovinu (greenfield investicije) i na ona kojima se ulaže u već postojeću proizvodnu imovinu (brownfield investicije). Nakon opisa osnovnih obilježja, motiva, strategija privlačenja FDI i uloge multinacionalnih kompanija u FDI, slijedi objašnjenje uzroka financijskih kriza s posebnim osvrtom na globalnu financijsku krizu. Nakon toga slijedi analiza inozemnih izravnih ulaganja netom prije i nakon globalne ekonomske krize u svijetu, na svjetskoj razini, u razvijenim zemljama, zemljama u razvoju i tranzicijskim zemljama. U konačnici, inozemna izravna ulaganja su važna jer nude brojne mogućnosti različitim državama, s ciljem unaprjeđenja gospodarskog rasta i razvoja. Foreign Direct Investment (FDI) occurs when the resident of a country becomes the owner of 10 or more percent of an enterprise in another country. Foreign direct investments can be divided into those that create completely new production assets (greenfield investments) and those who invest in already existing productive assets (brownfield investments). After describing the basic features, motives, strategies for attracting FDI and the roles of multinational companies in FDI, there will be an explanation of the causes of financial crises with a special focus on and the global financial crisis. After that, there will be an analysis of foreign direct investment before and after the global economic crisis in the world, in developed countries, developing countries and transition countries. Foreign direct investment are important because they offer numerous opportunities to different countries, with a goal to improve their economic growth and development.

Migracije stanovništva svoje začetke bilježe u dalekoj prošlosti. Glavni pokretač migracija je težnja za boljim uvjetima života. One predstavljaju svakodnevan događaj i proces koji se negativno odražava na globalno tržište rada i radne snage. Uzroci migriranja mogu se odrediti kroz potisne razloge zbog kojih pojedinci napuštaju zemlju (pushfactors) i privlačne razloge zbog kojih pojedinci odabiru neku drugu, konkretnu zemlju (pullfactors). Migracije mogu biti uzrokovane ekonomskim, političkim i geografskim čimbenicima. Specifičan oblik migracija je odlazak visokoobrazovanih stručnjaka, znanstvenika i intelektualaca popularno nazivanog „odljev mozgova“. Odljev mozgova je termin koji plijeni sve više pažnje u kojem mladi, obrazovani, kreativni i perspektivni ljudski potencijali napuštaju granice matične zemlje u potrazi za samoostvarenjem svojih životnih potreba i ciljeva. Visokoobrazovani ljudi nositelji su razvoja cjelokupnog gospodarstva i napretka neke zemlje. Aktualnost ovoga trenda, njegov globalni razmjer i nedovoljno istraženi uzroci glavni su razlozi u odabiru izbora teme. Odljev mozgova najčešće se javlja u nerazvijenim zemljama koje se bore sa velikom stopom nezaposlenošću, niskim plaćama, nesigurnim radnim mjestima i lošim životnim uvjetima. Najčešći je odljev iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje. Problem odljeva mozgova i dalje predstavlja globalni problem, te postoje mnogi negativni utjecaji na zemlje iz koje se migranti iseljavaju te je najočitiji negativan utjecaj gubitak visokoobrazovanih radnika tj. smanjenje ljudskog kapitala koji može negativno utjecati na gospodarski rast zemlje. Odljev mozgova, kao proces prostornog razmještaja obrazovanih ljudskih potencijala, predstavlja proces koji zahtjeva sve veću pozornost, brigu i razumijevanje odgovornih pojedinaca i svih nas. Population migration has its beginning in the far past. Main driver for migrations is search for better life conditions. They represent everyday processes that are having a negative impact on the global workforce market. Cause of migrations can be determined through the reasons why individuals are leaving a country (push factors) and through attracting reasons for which individuals are choosing another country (pull factors). Migrations can be caused by economic, political and geographical factors. Specificform of migration is move of highly educated experts, scientists and intellectuals, popularly named “brain drain”. Brain drain is a term that is getting more attention because young, educated, creative and perspective human potential is leaving borders oftheir home country in search for self-realization of their own life needs and goals. Highly educated people are cornerstone for economic development 69and progress of a country. Relevance of this trend, its global impact and lack of causes research are the main reasons for choosing this thesis. Brain drain is happening most often in undeveloped countries that are dealing with high unemployment rates, low wages, unsecure work positions and bad living conditions. The most common migration is from an undeveloped to a developed country. Problem of brain drain is still a global issue, there are many negative impacts on countries from which migrants are moving out and the most obvious impact loss of highly education workforce i.e. reduction in human resources that can have a negative impact on country’s economic development. Brain drain, as a process of spatial distribution of educated human potentials, presents process that requires greater attention, care and understanding from responsible individuals and society in general.

Veza između financijskog razvitka i gospodarskog rasta odavno je predmet razmišljanja ekonomista. Financijski sustav obavlja bitnu ekonomsku funkciju usmjeravanja sredstava od onih koji štede prema onima koji su potrošači. Financijski sektor obavlja šest najvažnijih zadataka koji su bitni na razini ekonomije u cjelini i na razini tvrtke. Financijski sustavi trebaju se razvijati uravnoteženo, kako kroz bankarske, tako i nebankarske podsektore. Spomenuti financijski zadaci ostvaruju se prvenstveno kroz financijske institucije koje su uz financijske instrumente i financijska tržišta tri najznačajnija elementa financijskog sustava. Razvojne i druge specijalizirane bankarske organizacije u svijetu bave se određenim bankarskim zahtjevima, a imaju za cilj da po povoljnijim uslovima financiraju projekte sa visokim eksternim efektima koji će doprinijeti većem uključivanju brojnih privrednih subjekata u njihovu realizaciju i ostvarivanje bržeg razvoja zemlje. Rad hrvatskog financijskog sustava nadzire i regulira Hrvatska narodna banka. Financijski sustav Republike Hrvatske je bankovno orijentiran, te RH nema razvijeno financijsko tržište. Hrvatski financijski sustav je stabilan i polako se oporavlja od prethodnih kriza zahvaljujući HNB koja svojim operacijama na međunarodnim financijskim tržištima tu stabilnost održava. Brojni doprinosi u literaturi sugeriraju da stabilnost financijskog sustava promovira ekonomski rast, ali ne nalazimo točne dokaze koji podupiru tu tvrdnju. Zbog toga su u budućnosti potrebna daljnja istraživanja. The link between financial development and economic growth has long been the subject of economist thinking. The financial system performs an essential economic function of routing funds from those who save to those who are consumers. The financial sector performs six most important tasks at the level of the economy as a whole and at the enterprise level. Financial systems need to be developed in a balanced way, both through banking and non-banking subsectors. These financial tasks are realized primarily through financial institutions that, along with financial instruments and financial markets, are the three most important elements of the financial system. Developing and other specialized banking organizations around the world are dealing with certain banking requirements, and aim to finance projects with high external effects under more favorable conditions, which will contribute to greater involvement of many economic entities in their realization and realization of faster development of the country. The work of the Croatian financial system is supervised and regulated by the Croatian National Bank. The financial system of the Republic of Croatia is bank-oriented, and the Republic of Croatia has no developed financial market. The Croatian financial system is stable and it is slowly recovering from the previous crises thanks to the CNB, which maintains its operations in international financial markets. Numerous contributions in the literature suggest that the stability of the financial system promotes economic growth, but we do not find the exact evidence that supports this claim. That is why further research is needed in the future.

Uobičajena je praksa da se prilikom iskazivanja uspešnosti nacionalne ekonomije, kao mera privredne aktivnosti koristi stopa ekonomskog rasta. Sa tim u vezi, postizanje visokih i stabilnih stopa privrednog rasta nameće se kao ultimativni cilj, naročito u zemljama u razvoju. Kako bi se unapredila dinamika rasta, neophodno je adekvatno upravljanje faktorima koji ga determinišu. Modeliranje povezanosti ključnih makroekonomskih varijabli je od višestrukog značaja, u kontekstu dinamiziranja stopa privrednog rasta. Predmet doktorske disertacije odnosi se na ispitivanje ključnih faktora koji generišu privredni rast. Predmet istraživanja je usmeren i na utvrđivanje potencijalnih veza makroekonomskih varijabli i ekonomskog rasta. U fokusu pažnje se nalaze instrumenti monetarne i fiskalne politike, odnosno njihova uloga u postizanju makroekonomske stabilnosti i osnaživanju performansi rasta. Osnovni cilj istraživanja jeste da se na bazi relevantne teorijsko-metodološke i empirijske analize, ispita statistička značajnost i jačina uticaja odgovarajućih determinanti privrednog rasta na ukupnu ekonomsku aktivnost. Teorijskom analizom i empirijskim testiranjem osnovnih modela privrednog rasta, ustanovljeno je da humani kapital, reprezentovan u vidu ulaganja u obrazovanje, kao i sektor za istraživanje i razvoj, predstavljaju generatore privrednog rasta kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju. Pored toga, na primeru Republike Srbije je pokazano da je održivi ekonomski rast u dugom roku, moguć na bazi povećanog udela investicija u strukturi agregatne tražnje, pri čemu veći udeo istih treba da bude baziran na domaćim izvorima finansiranja. Imajući u vidu da ekonomska politika predstavlja neophodan instrument za postizanje makroekonomske stabilnosti, na primeru Republike Srbije su ispitani efekti monetarne i fiskalne politike na privredni rast, dok je na primeru zemalja Jugoistočne Evrope ispitana međuzavisnost ključnih makroekonomskih pokazatelja. Ključni rezultat modeliranja makroekonomskih varijabli odnosi se na pozitivan uticaj inflacije na privredni rast, i u kratkom i u dugom roku. Stoga, pred nosiocima monetarne politike u zemljama Jugoistočne Evrope je veoma osetljiv zadatak, koji se odnosi na ciljano povećanje ekonomske aktivnosti uz istovremenu konzistentnost sa održavanjem stabilne i niske inflacije u dugom roku. Analiziranjem transmisionog mehanizma monetarne politike u privredi Srbije, ustanovljeno je da devizni kurs i dalje predstavlja osnovni kanal transmisije, kao i da eksterni šokovi vrše značajan uticaj na kretanje privredne aktivnosti. Posmatrajući fiskalni aspekt, pokazano je da povećano učešće državnih izdataka u strukturi agregatne tražnje, ne vrši trajni i pozitivni uticaj na ekonomski rast. Kao potencijalni razlozi, nameću se slaba produktivnost javne administracije, kao i viši nivo koruptivnih aktivnosti. Na kraju, treba istaći da dobijeni empirijski rezultati treba da pruže koristan okvir donosiocima ekonomskih odluka u zemljama u razvoju, prilikom koncipiranja odgovarajuće sektorske strukture nacionalne ekonomije. Pored toga, empirijski rezultati u vezi sa efektima i razvojnim funckijama monetarne i fiskalne politike u Republici Srbiji, mogu poslužiti kao preporuke nosiocima ekonomske politike za sprovođenje odgovarajućih mera, u cilju osnaživanja performansi privrednog rasta. ABSTRACT: It is a common practice to use economic growth rates as a measure of economic activities when the performance of a national economy is to be presented. Thus, the ultimate goal, especially for developing countries, has been to achieve high and stable economic growth rates. Such goals can be reached only by adequately managing the factors which determine the growth. The modelling of relations among key macroeconomic variables has numerous advantages. The doctoral dissertation aims at examination of key macroeconomic variables which influence economic growth and to determine their potential links. The main emphasis is on the instruments of monetary and fiscal policy and their role in achieving macroeconomic stability and enhancing growth performances. The main goal of the research is to determine statistical significance and strength of impact which the determinants of economic growth have based on the overall economic activity with relevant theoretical, methodological and empirical analysis. Theoretical analysis and empirical testing have shown that human capital, represented as investments in education, research and development sector, are generators of economic growth in both developed and developing countries. In addition, the research has shown that in case of the Republic of Serbia sustainable long-term economic growth is possible with an increased share of investments in the structure of aggregate demand when such an increase is based on domestic sources of financing. Since economic policy is a necessary instrument for achieving macroeconomic stability, the study has examined the effects of monetary and fiscal policy on economic growth on the example of the Republic of Serbia while the interdependence between macroeconomic indicators has been examined in case of the countries of Southeast Europe. The main finding of the modeling of macroeconomic variables is the positive impact of inflation on economic growth both in short and long term. Thus the monetary policy makers in the countries of this region have an extremely sensitive task which requires targeted increase of economic activity with simultaneous consistency in maintaining stable and low inflation in the long run. The analysis of the transmission mechanisms of monetary policy in Serbian economy has shown that foreign exchange rate has still been the main channel of transmission and that external shocks have a significant impact on the dynamics of economic activity. The analysis of the fiscal aspect has revealed that an increased share of country’s expenses in the structure of aggregate demand does not have a permanent and positive influence on economic growth. The potential reasons are the low productivity of the public administration and a higher level of corruptive activities. Finally, it should be emphasized that empirically obtained results should provide a valuable frame to fiscal policy makers in developing countries when the concepts of sector structure in a national economy are being created. Besides, empirical results concerning effects and development functions of both monetary and fiscal policy in the Republic of Serbia can serve as a recommendations to policy makers in implementing and managing adequate measures in enhancing economic growth performances.

Javne i privatne organizacije diljem svijeta sve se više bave unapređenjem zaštite na radu i u stalnoj su potrazi za obrazovanim stručnjacima. Stručnjakom zaštite na radu postaje se tijekom multidisciplinarnog osposobljavanja. Od 2012. Sveučilište u Torinu u suradnji s Međunarodnim centrom za osposobljavanje pri Međunarodnoj organizaciji rada (ITC-ILO) i Međunarodnoj komisiji za zaštitu na radu (ICOH) odgovorilo je na izazov i otvorilo studij na razini magisterija iz zaštite na radu. Cilj je utvrditi sustavnost i učinkovitost predloženog obrazovanja. Program je otvoren sudionicima iz razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Pored pripremne obrazovne faze putem interneta kojom sudionici različitih predznanja postižu odgovarajuću razinu znanja, ovaj program uključuje i rezidencijalni dio, na koji se nastavlja još jedno razdoblje učenja na daljinu kao priprema za disertaciju. Rezidencijalna faza u Torinu sastoji se od rada u učionici, studijskih posjeta odabranim poduzećima i, s tim u vezi, odgovarajućem osposobljavanju. Između 2007. i 2018. više od 300 sudionika prijavilo se za postdiplomski studij, a zatim za magisterij iz zaštite na radu. Dolazili su iz različitih sredina: javnih institucija, privatnih tvrtki i sveučilišta. Sudionika 65,7 % (SD 8,1%) upisalo je rezidencijalni program, a prosječna im je dob bila 38 godina (SD 7,4), 55,9 % (SD 5,2) završilo je magisterij. Korištene su različite strategije vrednovanja programa. Proječna ocjena zadovoljstva bila je visoka (4,28; SD 0,67). Na kraju osposobljavanja sudionici su naučili upravljati postupcima i tehnikama zaštite na radu kao i sustavima upravljanja zdravljem. Rezultati upitnika o učinkovitosti programa pokazuju korisnost i zadovoljstvo programom., Public and private sector organizations worldwide are increasingly concerned with improving occupational safety and health (OSH) and increasingly seek skilled OSH professionals. Becoming an OSH professional requires a multidisciplinary training. Since 2012, the University of Turin, along with the International Training Centre of the International Labour Organization (ITC-ILO), the International Labour Office (ILO) and the International Commission of Occupational Health (ICOH) collected this challenge and opened a master course in OSH. The aim is to assess the consistency and effectiveness of the emerging educational proposal. The proposed programme is opened to participants from both developing and developed countries. Besides a preparatory Internet-based Distance Learning Phase, enabling participants with different backgrounds to reach an adequate level of knowledge, this one-year programme includes a residential period, followed by another distance phase for the preparation of the dissertation. Residential Phase of Turin includes classroom training, study visits to selected enterprises and related training sessions. From 2007 to 2018 more than 300 participants applied first to the Postgraduate course and then to the Master in OSH, with variable occupational backgrounds such as public institutions, private companies and Universities. 65,7% (SD 8,1%) of the participants were enrolled to the Residential Phase, with a mean age of 38 years (SD 7,4), 55,9% (SD 5,2%) achieved the Master Degree. Different evaluation strategies were used. The average satisfaction survey score was high (4,28; SD 0,67). At the end of the training period, participants learnt to manage the use of OSH procedures and techniques and health management systems. The results of the profit and satisfaction questionnaires demonstrate the effectiveness of the course.

Kreditni rejting neke zemlje je značajan pokazatelj razvijenosti i kao takav ima značajnu ulogu za tu zemlju. Nositelji ekonomske politike nastoje ostvariti što bolji kreditni rejting, a da bi to ostvarili potrebno je utvrditi koje su determinante koje značajno djeluju na kreditni rejting. Determinante koje značajno utječu na kreditni rejting nisu iste za svaku zemlju. U ovom radu najprije se teorijski, a zatim i empirijski utvrđuje značaj pojedinih determinati za kreditni rejting razvijenih i zemalja u razvoju. Cilj teorijskog dijela rada je utvrđivanje značaja kreditnih agencija za financijsko tržište te analiziranje ranijih istraživanja u cilju boljeg interpretiranja rezultata dobivenih empirijskim istraživanjem. Glavni cilj ovog istraživanja je dokazivanje jesu li determinante, navedene u dvjema hipotezama, ključne za određenu skupinu zemalja. Determinate koje su navedene kao ključne, u empirijskom dijelu rada su se pokazale statistički značajnima za modele u kojima se pojavljuju. Kao najznačajnije determinante za kreditni rejting razvijenih zemalja se javljaju: BDP per capita, saldo tekućeg računa, javni dug te nezaposlenost. Kod zemalja u razvoju to su: BDP per capita, proračunski deficit, inflacija te rast realnog BDP-a. Dakle, nisu se kao ključne pokazale sve determinante koje su na temelju ranijih istraživanja detektirane kao takve. Zbog toga treba biti oprezan prilikom donošenja odluka, kojima se nastoji poboljšati kreditni rejting zemlje. Credit rating of some country is a significant indicator of development and has a significant role for each country. Economic policy leaders seek to achieve a better credit rating, and in order to achieve this, it is necessary to determine which determinants are significant for credit rating. Determinants that have a significant impact on credit rating are not the same for each country. In this work, theoretically, and then empirically, is determined the importance of certain determinants for credit rating of developed and developing countries. The aim of the theoretical part is to determine the importance of credit agencies for the financial market and to analyze earlier research in order to better interpret the results obtained by empirical research. The main purpose of this research is to prove are determinants listed in two hypotheses crucial for a particular group of countries. The determinants that are crucial, in the empirical part of the work, have been statistically significant for the models they appear in. The most important determinants for the credit rating of developed countries are: GDP per capita, current account balance, public debt and unemployment. In developing countries, they are: GDP per capita, budget deficit, inflation and real GDP growth. Thus, all the determinants that were detected as crucial in earlier researches, are not crucial in this research. This is why is important to be careful at making decision, which can improve the credit rating of the country.

Cilj rada je utvrditi kako na konkurentnost poljoprivredne proizvodnje zemalja u razvoju utječe primjena okolišnih standarda, s naglaskom na ekološku dimenziju. Države koje poštuju načela održivog razvoja u poljoprivredi i obvezu poštovanja okolišnih standarda u kojima je poljoprivreda važna gospodarska djelatnost i okosnica izvoza, nove regulative smatraju trgovinskim barijerama. Rad se zasniva na istraživanjima proizvodnje kakaovca u zemljama u razvoju i papra u malezijskoj pokrajini Sarawak. Rezultati pokazuju kako su strože regulative pri zaštiti okoliša i povećanje troškova kod primjene kemijskih proizvoda potaknule farmere na proizvodnju ekološkog papra te se poboljšala tržišna konkurentnost kod proizvodnje crnog i bijelog papra u Maleziji. S druge strane, proizvodnja kakaovca na ekološki prihvatljiv način zahtjeva ogromna ulaganja od strane vlade. Svaki proizvođač ima različitu strukturu troškova tako da bi internalizacija vanjskih učinaka mogla rezultirati većim proizvodnim troškovima u nekim zemljama te manjima u drugim. The aim of the thesis/paper is to determine how the change of the environmental standards affects the competitiveness of the agricultural production in developing countries with a particular emphasis on the ecological dimension. Some countries incorporate the principles of sustainable development in agriculture and comply with the obligations of the ecological standards, according to which agriculture is an important economic activity as well as the mainstay of export. Nevertheless, these countries consider them (the regulations) trade barriers. The thesis/paper is based on the research of the cocoa production in developing countries and the pepper production in the Malaysian region of Sarawak. The results show that stricter regulations in the environment protection together with the increase of expenses and the use of chemical products have encouraged farmers to produce ecological pepper, which resulted in an improved market competitiveness in the production of white and black pepper in Malaysia. On the other hand, the production of cocoa in an ecologically acceptable way requires vast inventments on the part of the government. Each producer has a different expense structure and as a result, the internalization of the outside effects causes/generates higher production expenses in some and lower in other countries.

Given the importance and role of high-tech exports in economic growth, it is necessary to identify variables affecting export. Accordingly, in this article we studied the determinants of export for 24 developing countries during the period 1996 to 2013 based on Bayesian Model Averaging (BMA) and Weighted-Average Least Square (WALS) technique. The results show that rule of law as a proxy for Institutional quality, human capital, import (as a measure of openness) and GDP with posterior inclusion probability 100% are the most important variables influencing the high- technology export in developing countries., potrebno je identificirati varijable koje utječu na izvoz. Prema tome, u ovom se članku proučavaju odrednice izvoza za 24 zemlje u razvoju u razdoblju od 1996. do 2013. godine temeljene na tehnici Bayesian Model Averaging (BMA) i Weighted-Average Least Square (WALS). Rezultati pokazuju da su vladavina prava kao proxy za institucionalnu kvalitetu, ljudski kapital, uvoz (kao mjera otvorenosti) i BDP sa 100% vjerojatnosti poslije uključivanja, najvažnije varijable koje utječu na visoko-tehnološki izvoz u zemljama u razvoju.

Postoje inozemna izravna i neizravna ulaganja, izravna ulaganja su FDI dok su neizravna portfolio ulaganja i ostale vrste investicija. U slučaju FDI-a postoje brownfield i greenfield investicije. Vrijednost greenfield investicija na globalnoj razini u 2015. godini iznosila je 751 mlrd dolara, od toga 560 mlrd uloženo je u razvijene zemlje. Teorijama investiranja nastoji se objasniti način i funkcioniranje investiranja te pronaći najefikasniji put financiranja, javljaju se četiri glavne teorije. Kako bismo znali koliko je zemlja otvorena za suradnju i trgovanje postoji FDI indeks restriktivnosti koji nam govori je li zemlja spremna za međunarodno trgovanje ili posluje unutar svojih granica. Veoma važan čimbenik investiranja jesu transnacionalne i multinacionalne kompanije koje šire svoje poslovanje na globalnoj razini te zapošljavaju strane državljane i investiranju u inozemstvo. Zemlje se dijele na razvijene ekonomije, ekonomije u razvoju i tranzicijske ekonomije, tijekovi izravnih inozemnih investicija mogu se gledati kroz priljeve, odljeve i zalihe. Ukupni priljevi na globalnoj razini u 2015. godini iznosili su 1,76 bilijuna dolara, a ukupni odljevi 1,47 bilijuna. unutarnji tijek zaliha FDI-a u 2015. godini na globalnoj razini iznosio je 24,9 bilijuna dolara dok je odljev zaliha iznosio 25 bilijuna. There are direct and indirect foreign investments in the world. Foreign direct investments can be divided into Greenfield and Brownfield investments. The value of Greenfield investments on the global level in the year 2015 was 751 billions of dollars, of that amount 560 billion was distributed in developed countries. Theories of investment are trying to explain the ways of investing and are finding the most economic ways for financing. Among others, there are four theories that are highlighted: the theory of comparative advantages, the theory of licensing, Dunnings theory of foreign investments and the theory of industrial organization. Investor will invest in a specific country when they find it interesting. FDI index of restrictiveness is telling us which country is open for trade, it has values from 0 to 1, where 0 stands for open market and 1 means closed. Transnational and multinational companies are channels that are highly important for the FDI because they are doing business overseas, operating on global level hiring foreign employees and investing worldwide. The countries are divided into developed economies, developing economies and transitional economies, there are also landlocked and least developed economies. Flows of foreign direct investment can be seen through inflows, outflows and stocks. Total inflows on global level of FDI in the year 2015 came up to 1,76 trillions of dollar while the total outflows calculated for 1,47 trillions. Inward flow of stocks in the 2015 were 24,9 trillions and the outward flow was 25 trillions of dollars.

This article presents results of the research in contemporary trends of international economic inequality. The author argues that international economic inequality is a bidirectional and complex concept. The bidirectionality and complexity of the concept is reflected in the fact that there are countries that concurrently converge to or diverge from the most developed countries in terms of their economic development. The key finding presented here is the rise of economic inequality between countries, especially between the poorest and the richest countries. The exceptions are some countries that have made significant progress in the period from 2000 to 2014 in reducing the economic inequality in comparison to the richest countries. The most important factors that have contributed to their progress are distinctive economic institutions and development policies of those countries, as well as the effects of the financial crisis since 2007-2008, which caused a decade-long stagnation in the most developed parts of the world., Rad je posvećen istraživanju savremenih trendova međunarodne ekonomske nejednakosti. Namera autora u ovom radu jeste da ukaže da je međunarodna ekonomska nejednakost dvosmeran i složen koncept. Dvosmernost i složenost tog koncepta se ogleda u činjenici da istovremeno postoje zemlje koje se u pogledu razvoja udaljavaju ili približavaju najrazvijenijim državama. Ključni zaključak rada jeste da ekonomska nejednakost između država raste, posebno između najsiromašnijih i najbogatijih država. Izuzetak su pojedine zemlje koje su u periodu od 2000. do 2014. godine učinile značajan iskorak u smanjenju ekonomske nejednakosti u usporedbi sa najbogatijim državama. Najvažnije faktore koji su doprineli tom napretku čine osobene ekonomske institucije i razvojne politike tih država, kao i finansijske krize i višedecenijska stagnacija u najrazvijenijim delovima sveta.

Record amounts of global capital flows that reached a peak in 2007 came to a sudden stop in the second half of 2008 with the spread of the financial crisis from the U.S. to the rest of the world. Theoretical assumptions considering different characteristics of various types of capital flows emphasize the higher probability for sudden stop or capital reversal episodes during financial crises in countries whose financial accounts rely more on foreign loans, rather than foreign direct investment (FDI). The aim of this paper is to test these assumptions on a sample of 75 advanced and developing countries during the recent financial crisis. The descriptive analysis revealed different reactions to the crisis and post-crisis recovery amongst various groups of emerging and developing economies. Namely, countries of Central and Eastern Europe (CEEC) and Commonwealth of Independent States (CIS), which had relied predominantly on foreign loans financing prior to the crisis, marked greater reduction in inflows comparing to more FDI reliant Latin American and Developing Asian countries. The econometric model using cross-sectional dataset confirmed that countries that in the pre-crisis period relied more on foreign loan financing, recorded more intensive withdrawal of foreign capital during the crisis. The main contribution of the paper is of an empirical nature, as it provides an insight into the determinants of capital reversals during the recent financial crisis on a sample of relatively large number of countries, and further acknowledges the importance and possible repercussions of the composition of a country’s financial account., Rekordni iznosi globalnih tokova kapitala koji su dosegli vrhunac u 2007., doživjeli su nagli zastoj u drugoj polovici 2008. širenjem financijske krize iz SAD-a na ostatak svijeta. Teorijske pretpostavke o različitim značajkama pojedinih vrsta kapitalnih priljeva ističu veću vjerojatnost za nagli zastoj ili bijeg kapitala tijekom financijskih kriza u zemljama čiji se financijski računi platne bilance više oslanjaju na inozemne kredite, nego na izravna strana ulaganja (FDI). Cilj ovog rada jest ispitati vrijede li navedene pretpostavke na uzorku od 75 razvijenih i zemalja u razvoju tijekom razdoblja recentne financijske krize. Deskriptivna analiza je otkrila različite reakcije na krizu, ali i različitu dinamiku postkriznog oporavka između pojedinih skupina zemalja u razvoju. Naime, zemlje Srednje i Istočne Europe te Zajednice nezavisnih država, koje su se u pretkriznom razdoblju pretežno financirale inozemnim kreditima, zabilježile su znatno veće smanjenje priljeva u odnosu na FDI-u sklonije zemlje Latinske Amerike i Azije. Rezultati ekonometrijskog modela potvrdili su da su zemlje koje su se u pretkriznom razdoblju oslanjale dominantno na inozemne kredite, zabilježile intenzivnije epizode povlačenja inozemnog kapitala tijekom krize. Glavni doprinos ovog rada je empirijske naravi, s obzirom da pruža uvid u odrednice bijega kapitala zabilježenog tijekom nedavne financijske krize na uzorku relativno velikog broja zemalja te daje daljnju potvrdu o važnosti i mogućim posljedicama strukture financijskog računa platne bilance.

Using panel data for 88 developing countries over the period 1975-2004, this paper analyzes the way of causality between selected ten macroeconomic variables and IMF credits. The causality has been found between IMF credits and macroeconomic indicators in eight out of ten cases in the study. Consequently, overall, it can be said that IMF credits (or IMF stabilization programs) are worsening the macroeconomic performance of developing countries rather than improving their economic problems., Koristeći panel podatke 88 zemalja u razvoju u periodu od 1975. do 2004., rad analizira kauzalnost između deset odabranih makroekonomskih varijabli i kredita MMF-a. Kauzalnost MMF-ovih kredita i makroekonomskih indikatora je pronađena u osam od deset slučajeva obuhvaćenih istraživanjem. Stoga se može zaključiti da krediti MMF-a (ili MMF-ovi stabilizacijski programi) više pogoršavaju makroekonomske performanse zemalja u razvoju nego što umanjuju njihove ekonomske probleme.

Iako glad i siromaštvo u svijetu nisu izravna posljedica nedostatka hrane, biotehnološka industrija i njezini zagovornici pokušavaju ih prikazati kao razloge za potrebu uvođenja agrogenetičkoga inženjeringa, s ciljem poboljšanja i povećanja poljoprivredne i prehrambene proizvodnje, koja u sve slabijim proizvodnim uvjetima treba udovoljavati potrebama neprestano rastućega stanovništva. Dosadašnja većinom desetogodišnja iskustva primjene agrogenetičkoga inženjeringa u mnogim područjima svijeta, a posebice u zemljama u razvoju, ukazuju na sve veće produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih, budući da se možebitne prednosti njegove primjene ostvaruju tek u uvjetima visokoindustrijalizirane poljoprivrede koje siromašne zemlje sa svojim subzistentnim načinima proizvodnje ne mogu ostvariti, ili pak mogu uz gubitak drugih, za njih veoma važnih uvjeta kao što su gubitak malih obiteljskih posjeda i uz njih vezanih društvenih struktura. Moralno-etički je neprihvatljivo da o sigurnosti svjetske prehrane sve više odlučuje svega nekoliko vodećih agronomskih koncerna, koji svojim strategijama djelovanja, podržani političkom voljom i gospodarstvenim tijekovima, prisvajaju biološke resurse cijeloga čovječanstva, izlažući opasnosti sigurnost prehrane sadašnjih i budućih naraštaja i izravno ugrožavajući opstanak upravo najvećeg broja stanovnika koji osiguravaju proizvodnju hrane kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini, čime bitno umanjuju njihova zajamčena prava na prehranu i rad.

Iako glad i siromaštvo u svijetu nisu izravna posljedica nedostatka hrane, biotehnološka industrija i njezini zagovornici pokušavaju ih prikazati kao razloge za potrebu uvođenja agrogenetičkoga inženjeringa, s ciljem poboljšanja i povećanja poljoprivredne i prehrambene proizvodnje, koja u sve slabijim proizvodnim uvjetima treba udovoljavati potrebama neprestano rastućega stanovništva. Dosadašnja većinom desetogodišnja iskustva primjene agrogenetičkoga inženjeringa u mnogim područjima svijeta, a posebice u zemljama u razvoju, ukazuju na sve veće produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih, budući da se možebitne prednosti njegove primjene ostvaruju tek u uvjetima visokoindustrijalizirane poljoprivrede koje siromašne zemlje sa svojim subzistentnim načinima proizvodnje ne mogu ostvariti, ili pak mogu uz gubitak drugih, za njih veoma važnih uvjeta kao što su gubitak malih obiteljskih posjeda i uz njih vezanih društvenih struktura. Moralno-etički je neprihvatljivo da o sigurnosti svjetske prehrane sve više odlučuje svega nekoliko vodećih agronomskih koncerna, koji svojim strategijama djelovanja, podržani političkom voljom i gospodarstvenim tijekovima, prisvajaju biološke resurse cijeloga čovječanstva, izlažući opasnosti sigurnost prehrane sadašnjih i budućih nara¹taja i izravno ugrožavajući opstanak upravo najvećeg broja stanovnika koji osiguravaju proizvodnju hrane kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini, čime bitno umanjuju njihova zajamčena prava na prehranu i rad., Obwohl Welthunger und -armut keine direkte Folge des Mangels an Nahrungsmitteln sind, die Biotechindustrie mit ihren Befürwortern versucht es als die Gründe für eine Notwendigkeit der Anwendung von der Agro-Gentechnik darzustellen, mit dem Ziel die landwirtschaftliche Produktion und die Lebensmittelproduktion zu erhöhen und zu verbessern, da diese in immer schlechteren Produktionsbedingungen eine zunehmende Weltbevölkerung ernähren sollten. Die bisherige überwiegend zähnjährige Erfahrung der Anwendung von der Agro-Gentechnik in verschiedenen Weltgebieten, besonders in den Entwicklungsländern deutet auf eine vertiefte Kluft zwischen Arm und Reich hin, da die vermuteten Vorteile der Agro-Gentechnik erst in einer hoch-industrialisierten Landwirtschaft zu erzielen sind, die die Entwicklungsländer mit ihrer Subsistenzlandwirtschaft nie oder doch verwirklichen können, aber mit dem Verlust anderer Faktoren, die für ihre Bauer sehr wichtig sind, wie der Verlust kleineres familiären Landbesitzes und jener mit ihm verbundenen Gesellschaftsstrukturen. Es ist moral-ethisch unakzeptabel, dass über die Welternährungssicherheit immer mehr einige führende Agrokonzerne entscheiden, die mit ihren Handlungsstrategien - durch den Politikwillen und die Wirtschaftsprozesse unterstützt - die aller Menschheit gehörenden biologischen Ressourcen privatisieren, womit sie die Ernährungssicherung der jetzigen und zukünftigen Generationen in Gefahr bringen; womit sie auch die Existenz jener direkt gefährden, die eben die Nahrungsproduktion sichern, sowohl auf der lokalen als auch auf der globalen Ebene; sie vermindern damit wesentlich ihr Recht auf Nahrung und ihr Recht auf Arbeit.

Rizični kapital (eng. venture capital) je odigrao važnu ulogu u Sjedinjenim Američkim Državama, koja se očitovala u podržavanju nastajanja i rasta inovativnih poduzeća te industrija u razvoju. Kao posljedica toga, većina današnje literature odiše primjerima iz iskustva zapadnih zemalja. Međutim, ulagači rizičnog kapitala počeli su se na Zapadu suočavati s prezasićenim domaćim tržištma te su, pridruživši se valu internacionalizacije, sve više počeli iskazivati interes za investicijske prilike u gospodarstvima u razvoju. Ovaj rad stoga daje pregled posebnosti i izazova s kojima se inozemni ulagači rizičnog kapitala suočavaju u ekonomijama u razvoju kroz diskusiju (1) broja, vrste i stadija prilika za investiranje, (2) mogućnosti izlaznih strategija iz istih, (3) te stanja pravnih okvira po pitanju intelektualnih autorskih prava, opće transparentnosti te državnih mjera i politike u ekonomijama u razvoju. Nakon općeg pregleda izazova s kojima se inozemni ulagač rizičnog kapitala suočava, ovaj rad donosi zaključke isticanjem razlika u ulogama koje takvi investitori imaju u ekonomijama u razvoju, a koje su posljedica raspravljanih posebnosti. Vjerujemo da će inozemni ulagač rizičnog kapitala (1) služiti kao selektivni mehanizam, identificirajući poduzeća s jakim potencijalom, (2) mehanizam za prijenos znanja, posebice po pitanju menadžerskih praksi, (3) te mehanizam umrežavanja, pomažući kako domaćim poduzećima da se internacionaliziraju, tako i inozemnim, u njihovoj potrazi za ulaskom na tržišta ekonomija u razvoju te identificiranju zdravih investicijskih prilika. Tek kad svi institucionalni okviri postanu pogodni za provođenje operacija i praksi inozemnog ulagača rizičnog kapitala, možemo očekivati vrstu investicija koju smo navikli vidjeti u SAD-u: investicije koje će podržavati “pravi” tip poduzetništva i inicirati poduzetničku kulturu koja predstavlja temelj za razvoj svake ekonomije., In the United States, venture capitalists (VCs) played an important role in supporting innovative companies and establishing emerging industries. Consequently, much of the literature on VCs is characterized by a Western bias. However, faced with crowding markets in the home territory, Western VCs have joined the internationalization wave and became increasingly interested in transitional economies. This paper examines the specificities and consequent challenges of developing economies for incoming foreign venture capitalists (FVCs) through discussion of (1) number, type and stage of opportunities for investments, (2) possibilities of exiting options from the investment, and (3) the state of the legal framework pertaining to intellectual property rights, overall transparency, and government policies in place. Upon examining the challenges, this paper concludes with the resulting differences in the role FVCs play in developing economies by suggesting that the role of FVC will first serve as a (1) selecting mechanism identifying high potential companies, (2) knowledge transfer mechanism, especially in management related issues, (3) networking mechanism, helping both host countries’ companies to internationalize and developed firms to tap into developing markets. Only once all the institutional frameworks become conducive to facilitating venture capitalist’s operations as seen in the U.S. for example, can we expect the practice of venture investing to encourage the “proper” type of entrepreneurship, and initiate the “start up” culture we typically envision when talking about the role of VC investment in the Western context.

Globalizacija i mega-trendovi uvjetovali su značajne promjene u karakteru i dinamici urbanih sistema kao cjelina, promjene unutar gradova, izgrađenog okoliša i gradskog pejzaža. Ekonomske su promjene u središtu urbane dinamike, te uvjetuju brzi rast gradske populacije i razine urbanizacije. Izrasta znatan broj mega-gradova, velikih metropolitanskih područja s preko 10 milijuna stanovnika. Mega-gradovi mogu biti veoma produktivni i omogućiti visoku razinu kvalitete života. Oni obično stvaraju natprosječni dio nacionalne proizvodnje robe i usluga. Centri su inovacija i nude najbolje mogućnosti ljudima da zadovolje svoje potrebe te da imaju ispunjen i zadovoljavajući život. No, ako se njima ne upravlja dovoljno dobro, proizvodnja i kvaliteta života su izloženi nepovoljnom djelovanju. Zbog toga mega-gradovi prečesto pate od rastućih problema pada kvalitete okoliša. Promjene u kvaliteti urbanog okoliša utječu na zdravlje i dobrobit stanovništva, posebno kroz nestašicu vode, zagađenje vode i zraka, buku, probleme odlaganja otpada, degradaciju zelenih gradskih površina i kulturnog naslijeđa, gradskog siromaštva, porasta broja stanovnika u slamovima i zdravstvenih problema. Mega-gradovi u zemljama u razvoju suočavaju se s različitim problemima okoliša nasuprot mega-gradovima u razvijenom svijetu. Različiti tipovi problema okoliša pogađaju područja različitog mjerila. Dakle, problemi okoliša u mega-gradovima mogu se promatrati kroz različit vremenski okvir i u različitom prostornom mjerilu, koji su usko povezani. “ Prva generacija” problema okoliša odnosi se na gradove na nižem stupnju razvoja i na problem koji uzrokuje proizvodnja industrijskog zagađenja koje škodi lokalnom gradskom okolišu. “ Druga generacija” problema okoliša odnosi se na gradove na višem stupnju razvoja, a uzrokuje ih potrošnja. Oni utječu na okoliš većeg geografskog mjerila, često izvan gradske regije. Na različitim stupnjevima razvoja mega-gradovi se suočavaju s različitom kvalitetom rizika života. Tradicionalni rizici se odnose na ranije stupnjeve razvoja ili na slabo razvijene mega-gradove. Oni uključuju pojavu velikog siromaštva, neishranjenost, zarazu putem vode, zagađenje putem otpadne vode, nedovoljnu opskrbu pitkom vodom, te upravljanje čvrstim otpadom. S druge strane, moderni rizici se odnose na izlaganje opasnim i toksičnim tvarima, industrijskom zagađenju zraka i vode, prometnoj zakrčenosti, buci, nedostaku prostora i urbanom stresu. Oni se odnose se na najrazvijenije mega-gradove u naprednijim zemljama. Sintetizirajući razinu ekonomskog razvoja, sve tipove problema okoliša i kvalitetu rizika života, postoje tri različite faze razvoja mega-gradova i odgovarajući tipovi problema okoliša. Prvu fazu razvoja mega-gradova karakterizira niska razina dohotka (manje od 1.000 $), osnovni problemi okoliša i tradicionalni rizici kvalitete života. Druga faza razvoja odnosi se na srednju razinu dohotka (1.000-10.000), “ prvu generaciju” problema okoliša i tranziciju od tradicionalnih do modernih rizika. U trećoj fazi razvoja mega-gradovi imaju visoku razinu dohotka (više od 10.000 $) i riješene mnoge probleme okoliša. Svaka faza razvoja mega-gradova praćena specifičnim tipovima problema okoliša i rizika ima različite prioritete za rješavanje i treba odgovarajuće mjere nadzora i upravljanja okolišem. Kako se rast postojećih i novih mega-gradova odnosi isključivo na slabije razvijene zemlje, koje su većinom vrlo siromašne, najteži i najhitniji problemi i rizici za većinu stanovništva svjetskih mega-gradova odgovaraju tradicionalnim rizicima kvalitete života, a to su: problemi opskrbe vodom, odlaganje čvrstog otpada, sanacija, problemi zagađenja zbog nedovoljne sanacije, otvorena odlagališta i rizici zdravlja kao što su zaraza putem vode i zbog nedovoljnih zdravstvenih mjera. Pored upravljačkog umijeća, dobro upravljanje zahtijeva i značajna financijska sredstva. Siromašnija društva imaju osobito naglašene probleme, jer nedostaje novčanih sredstava za njihovo adekvatno rješavanje. Ekonomski rast je osnova za suzbijanje siromaštva te podizanje kvalitete života i okoliša. Zato je najvažniji zadatak gradskih vlasti da unaprijede ekonomsku djelotvornost. Zaštita okoliša i upravljanje jesu i uvijek su bili tradicionalna odgovornost nacionalnih ministarstava okoliša. Ovo pitanje danas postaje cijeli složeni set strategija s ciljem planiranja i upravljanja okolišem radi zaštite i održivog razvoja novih urbanih okoliša u novim uvjetima. Održivi urbani razvoj ušao je i u program planiranja mnogih međunarodnih organizacija (EU, OECD, ECE, UN - Habitat), kao i agencija i grupa stručnjaka svjetskih i regionalnih organizacija za financiranje razvoja (World Bank, Asian Development Bank). Pomaganje međunarodnih organizacija prvenstveno se očituje u financijskim sredstavima i pomoći u organizaciji. Tradicionalni način financiranja i upravljanja promijenio se prema decentralizaciji, a donošenje odluka pomaklo se s centralne (vlade i ministarstva) na lokalnu razinu. Štoviše, urbano planiranje i urbana politika obilježile su nove odnose privatnog i javnog sektora. Privatizacija gradskih službi preuzima tradicionalno javne infrastrukture.

Strane direktne investicije jedan su od najvažnijih oblika međunarodnih tokova kapitala. Ključnu ulogu u tokovima kapitala, prije svega kao investitori, ali i kao korisnici, imaju razvijene zemlje. Na svjetskoj ekonomskoj sceni, dugoročno promatrano, potvrđuje se cikličnost investicijskih tokova, ali je u posljednjem desetljeću prepoznatljivo opadajuće sudjelovanje razvijenih zemalja uz istovremeni rast sudjelovanja zemalja u razvoju u priljevima SDI. Ovaj rad ima za cilj ukazati na značaj i tendencije u kretanju direktnih stranih investicija u regionalnoj i sektorskoj strukturi u zemljama u razvoju, s posebnim osvrtom na zemlje Jugoistočne Europe., Foreign direct investment is one of the most important forms of international capital flow. Developed countries play a key role in capital flows, mainly as investors but also as beneficiaries. From the long-term perspective, the cyclic nature of investment flows in the global economy has been confirmed; however, over the past ten years, the participation of developed countries in FDI inflows has been declining, whereas at the same time the participation of developing countries has increased. In view of the above, this paper aims to highlight foreign direct investment importance and trends in the regional and sectoral structure in the developing countries, in particular the countries of Southeast Europe.

Poslednje decenije ovog veka obeležile su promene pa rticipacije sektrora u ekonomskom razvoju kojima je tercijarni sektor do bio na značaju. Sektor koji je permanentno bio zapostavlj en i čiji je uticaj bio minimiziran, postao je lokomotiva ekonomsko g prosperiteta, naročito u razvijenim tržišnim ekonomijam a. Međusektorska preraspodela ekonomskog uticaja dinamičkog j e karaktera. Na početku ljudskog razvoja najznačajniji je b io primarni sektor sa poljoprivredom kao dominantnom gran om delatnosti. Prva industrijsko - tehnološka revolucija uslovi la je da na značaju dobije sekundarni sektor sa teškom industrijom kao vodećom granom, a najnovija, treća tehnološka revolucij a gde su nosioci razvoja kompjuterska tehnologija sa informacijom ka o osnovnim razvojnim resursom, doprinela je prosperite tu servisnog sektora koji se direktno bavi proizvodnjom, obradom i ra zvojem informacija. Tehnološki napredak nije pozitivno delovao isključivo n a razvoj tercijarnog sektora, jer ne postoji delatnost u svakom o d tri sektora koja u sebi ne uključuje informaciju kao resurs. Stoga ne postoji bojazan da će razvijene tržišne ekonomije postati servi sna, uslužna društva sa zapostavljenim primarnim i sekundarni m sektorom. Pre bi se moglo govoriti o novim načinima zaj edničkog tržišnog delovanja i sektora međuzavisnosti koja je dan as izraženija nego ikada, bez obzira na povećani uticaj tercijarnog sektora. Last decades of this century have brought about chang es in the sectors participation in economic development by which t ertiary sector assumed greater importance. The sector which has b een permanently neglected, and whose influence has been mi nimized, became a locomotive of the economic prosperity, part icularly in developed market economies. Intersectoral redistribution of economic influence has dynamic characteristic. In the very beginning of the human deve lopment the primary sector with agriculture as dominant activit y was the most important one. First industrial and technological revolution attributed greater importance to the secondary (indus trial) sector with heavy industry as a leading branch, and new third technology with information as a main development resource has b rought prosperity to the tertiary sector which directly produces, processes and develops information. Tehnological progress has not positively influenced o nly the tertiary sector but the others as well since there is no activity in either of the three sectors which does not include info rmation as a resource. Therefore there is no worry that developed market economies will become service producing societes that disr egard the primary and secondary sectors. It is rather a quest ion of new methods of the joint market action and sectoral interd ependence which is today more expressed than ever, regardless of an increased impact made by tertiary sector.

У предметној монографији аутор разматра кредитну активност бана-ка на тржиштима у развоју која представља не само изазов, него и призив на истрајност у борби ка расветљавању и оруђима којима се банке служе ради постизања веће солвентности, већег просперитета и настојања да њихова готовина буде у сталном успону. Такав третман банака намеће и низ оспоравања и немогућности, да би се постигао жељени циљ и схватила ситуација која данас влада у друштву. Да би се пришло интенцијама које банке спроводе у постојећим условима привређивања, аутор потенцира њихову улогу као прелазног субјекта од послодавца ка купцу, односно од тренутка када новчана средства нужно мењају свој облик и лице власти. Тај прелаз битно утиче на квалитет новчаних средстава и банкарске позиције у друштву, узрокујући сталну бригу о вредности националне валуте, вредности зајмова и њихову валидност. У том смислу, аутор наглашава период када банке треба да буду испред привредних догађаја, односно испред ситуација које доводе до промена. Такве ситуације намећу изузетно велику бригу укупног банкарског система, његове све присутне делове и мобилност текућег развоја. Нестабилност финансијског, односно банкарског тржишта представља један од главних проблема са којим се суочавају земље у развоју, будући да кредитни ризик представља онај ризик кога дужници неће бити у могућности да врате у року и под условима под којима су се задуживали. Имајући у виду значај ове активности и њен континуитет, развијени су бројни начини банкарске активности на начин њеног истраживања и орочења. Другим речима, кредитна активност банке мери се у бројним индикаторима, а најчешће у форми стопе неперформансних кредита у укупим кредитима. Мада су неперформансни кредити (НПЛ-а) стално присутан феномен у билансима банака, њихово повећање настало је услед повећања глобалне кризе унутар сваке европске земље. Разлог том повећању аутор налази у погоршању кредитних спосбности дужника условљен резултатима економског пада. Сама појава указује да кредитни ризик не зависи само од посебних микроекономских фактора, већ и од макроеконских фактора, будући да је криза нагласила важност истраживања кредитног ризика у односу на макроекономски контекст и садржај. Посебну пажњу у овом раду аутор је поклонио банкарском систему код земаља у развоју: Србиjе, Црне Гoре и Бoсне и Хeрцeгoвине. Тим пре, јер ефикасан банкарски систем служи као постицајни фактор њиховог укупног економског раста и развој на макроплану. Тим пре, јер је ситуација у банкарском систему непредвидива, а банке суочене са високим кредитним ризиком. Отуда је предмет истраживања дат на анализи фактора који утичу на настанак и ниво кретања НПЛ-а на тржиштима у развоју, тј., утицај главних макроекеономских фактора на настанак и кретање нивоа НПЛ-а у евалуираним земљама, као што су стопа незапослености, инфлација, и стопа раста домаћег бруто производа. Пракса је показала, а у томе финансијска криза особито, да су стање банкарског сектора и развој реалне економије блиско повезани. Уједно, треба знати, да су неквалитетни кредити један од главних узрока проблема економске стагнације и просперитета банкарског сектора. Тако, што је привреда мање развијенија, то је кредитни ризик банака већи. Притом, банка не може функционистати без корисника, а само управљање односима са корисницима у банкарском систему је од стратешке важности. Фокус аутора даље је усмерен на различитост макроекономских варијабли на динамику неквалитетних кредита, као што су стопа раста БДП, флуктуације девизног курса, услови готовине, промене каматних стопа, инфлација, стопа раста кртедита, јавни дуг, индекси цена акција, и др. Такође, интерни фактори који узрокују неизвршене кредите су величина банке, раст кредита, каматна стопа, као и фактори повезани са клијентима. Резултати истраживања показују да се кредитна политика одразила на пад профитабилности банкарског сектора у Србији, тј., значајних отписа ненаплативих потраживања на терет очекивних резултата. Стварањем спирале и веће ненаплативости кредита истовремено се јавља низак привредни раст, а тај раст ствара додатну ненаплативост портфолио кредита. Узимајући у обзир да економетријска анализа економских детерминанти представљена кроз неквалитетне кредите постоји, то указује да је реалан раст БДП-а био главни покретач неперформансних кредита током протекле деценије. У закључку монографије се наводи да финансијска криза и рецесија онемогућавају оживљавање кредитног тржишта, а вредност макроекономских агрегата непосредно или посредно остварују утицај на квалитет перформанси банкарског система на анализираним тржиштима. Важност овог истраживања је чињеници да су предметне земље рет ко биле предмет изучавања у погледу ове проблематике и овако специфичних фактора НПЛ-а, као и да су закључци различитих студија о утицају ових фактра најчешће у супротности једни са другима. У Београду, Рецензент Др Никола Ћурчић [https://www.iep.bg.ac.rs/sr/izdanja/monografije]