Search

Bavljenje tjelesnom aktivnošću kod svakog pojedinca iznimno je važno u očuvanju zdravlja, a značajan utjecaj na zdravlje imaju i pravilne prehrambene navike. Tjelesna aktivnost i pravilne prehrambene navike imaju pozitivan utjecaj na rast i razvoj djeteta od najranije dobi kojima se stvara dobar temelj za budućnost. Cilj je ovog rada analizirati tjelesnu aktivnost i prehrambene navike djece rane i predškolske dobi u jednom dječjem vrtiću u Istri. Istraživanje je pokazalo da većina djece provodi vrijeme na otvorenom, u igri s prijateljima i/ili obitelji, a ne toliko pred ekranom i u sjedilačkom načinu života. Roditelji su svjesni svoje važnosti i utjecaja u životu njihova djeteta, a dobiveni rezultati pokazuju da djeca najčešće imaju tri glavna obroka i dva međuobroka u dnevnom jelovniku, dok mali broj ispitanika svakodnevno konzumira nezdravu hranu. Engaging in physical activity for every individual is extremely important in preserving health, and proper eating habits also have a significant impact on health. Physical activity and proper eating habits have a positive influence on the growth and development of a child from an early age, creating a good foundation for the future. The aim of this paper is to analyze the physical activity and eating habits of early and preschool children in a kindergarten in Istria. Research has shown that most children spend time outdoors, playing with friends and/or family, and not so much in front of a screen and in a sedentary lifestyle. The obtained data also showed that parents are aware of their importance in their child's life, where research shows that children usually have three main meals and two snacks, and a small number of respondents consume unhealthy food every day.

Primarni cilj ovog rada bio je istražiti koje su odrednice društvenog kapitala povezane s dobrostanjem adolescenata tijekom pandemije bolesti COVID-19. Istraživanje je obuhvatilo 317 sudionika koji su tijekom 2021. godine pohađali završni razred srednjih škola (gimnazijskog i strukovnih smjerova) iz četiri najveća grada u Republici Hrvatskoj: Zagreb (n=82), Split (n=80), Rijeka (n=65), Osijek (n=90). Sudionici su bili u dobi između 17 i 20 godina. Podaci su prikupljeni tako što su sudionici istraživanja ispunjavali anketni upitnik pod nazivom „Društveni kapital i subjektivna procjena dobrostanja adolescenata tijekom pandemije bolesti COVID-19“ koji se je sastojao od četiri dijela. U prvom dijelu upitnika sudionici istraživanja ispunjavali su demografske podatke, subjektivnu procjenu vlastitog zdravlja i razinu obrazovanja oba roditelja. Drugi dio upitnika sastojao se od globalno korištenog Kesslerovog upitnika koji procjenjuje rizik od razvoja mentalnih poremećaja. Treći dio upitnika sastojao se od pitanja za procjenu tjelesne aktivnosti učenika u uobičajenom tjednu (GPAQ), a četvrti dio upitnika procjenjivao je društveni kapital u obitelji, susjedstvu i školi upitnikom društvenog kapitala. Uz kvantitativne metode istraživanja primijenjena je i kvalitativna metoda u obliku polustrukturiranog intervjua licem u lice. Iz svakog grada obuhvaćeno je po šest sudionika. Ukupno su odabrana 24 sudionika i to slučajnim odabirom. Po šest iz Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka tako da su obuhvaćeni gimnazijski, strukovni tehnički i obrtnički obrazovni programi. Kombinirana metodologija istraživanja ponudila je dublju analizu u razmišljanja sudionika o temi društvenog kapitala i subjektivne procjene dobrostanja tijekom pandemije bolesti COVID-19. Za sve kategorijske varijable izračunate su frekvencije, a za set zavisnih varijabli društvenog kapitala izračunati su osnovni statistički parametri (aritmetička sredina (AS), standardna devijacija (SD), minimalni rezultat (MIN), maksimalni rezultat (MAX), medijan (MED), mjera asimetrije (A3), mjera zakrivljenosti (A4)) i Kolmogorov-Smirnovljev test normaliteta distribucije. Zbog standardnih problema s mjernim karakteristikama varijabli na skali Likertovog tipa svim navedenim zavisnim varijablama priloženi su histogrami frekvencija. Razlike između grupa u kategorijskim varijablama SPOL i razina obrazovanja roditelja (ROR) prema setu varijabli društvenog kapitala izračunate su Mann-Whitney U testom. Razlike između grupa u kategorijskim varijablama GRAD i obrazovni program (OP) prema setu varijabli društvenog kapitala izračunate su Kruskal-Wallis testom. Razlika između kategorijskih varijabli SPOL, GRAD, OP i ROR u odnosu na kategorijsku varijablu ZDRAVLJE izračunata je Pearsonovim hi-kvadrat testom, a povezanost među varijablama je izračunata koeficijentom kontigencije. Razina značajnosti promatrana u svim navedenim testovima korigirana je Bonferonijevom korekcijom za kontrolu Family wise error rate (FWER). Povezanost varijable ZDRAVLJE sa setom varijabli društvenog kapitala u obitelji, zatim varijable RIZIK sa setom varijabli društvenog kapitala u susjedstvu, te varijable tjelesna aktivnost (TA) sa setom varijabli društvenog kapitala u školi istražena je sigmoidnom funkcijom logističke regresijske analize. Logističkom regresijskom analizom izračunate su i vrijednosti omnibus testa, Hosmer i Lemeshow testa, Cox i Snellov i Nagelkarkeov koeficijent determinacije, ukupni postotak uspješne klasifikacije prediktivnog modela u odnosu na nul model, te su izračunati koeficijenti regresijske jednadžbe i njihova razina značajnosti. Podaci su obrađeni s programima Microsoft Excel (verzija 2017) i TIBCO Statistica (verzija 13.5), uz izuzetak logističke regresijske analize koja je obrađena programom IBM SPSS Statistics (verzija 23). Rezultati upućuju da su podrška i ohrabrenje roditelja, te zajedničke obiteljske aktivnosti povećale percipiranu vrijednost subjektivne procjene zdravlja kod adolescenata. Također, podrška obitelji koju doživljavaju adolescenti tijekom pandemije bolesti COVID-19 pozitivno je povezana sa zdravim životnim stilovima članova uže obitelji. Rezultati neformalne društvene kontrole sugeriraju kako većina sudionika ne doživljava svoju okolinu kao oslonac za zaštitu i unaprjeđenje mentalnog zdravlja tijekom pandemije bolesti COVID-19. Razina međusobne povezanosti među učenicima pozitivno utječe na ukupnu razinu tjelesne aktivnosti. Naime, sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima ili strukturiranim aktivnostima unutar škole za 37% povećava vjerojatnost visoke tjelesne aktivnosti učenika. Rezultati su pokazali da je tijekom pandemije bolesti COVID-19 u domeni društvenog kapitala u obitelji podjela rada u kućanstvu neravnopravna uz puno veći angažman djevojaka. Razlika prema spolu primijećena je i kod veće potrebe za razgovorom o događajima iz škole kod djevojaka. Rezultati društvenog kapitala u školi ukazuju da učenici gimnazijskih razreda najviše participiraju u izvannastavnim školskim aktivnostima, a najmanja angažiranost primijećena je kod učenika obrtničkih programa. Također, učenici koji pohađaju gimnazijski program više se druže sa školskim kolegama u slobodno vrijeme, dok je najmanja socijalna interakcija sa školskim kolegama uočena kod učenika koji pohađaju obrtnički program. Društveni kapital susjedstva upućuje da učenici čiji su roditelji niže razine obrazovanja susjedstvo percipiraju kao sigurnije mjesto u odnosu na predodžbu sigurnosti susjedstva kod učenika čiji su roditelji višeg stupnja obrazovanja. S obzirom na mjesto stanovanja statistički značajnih razlika nema između sudionika istraživanja po varijablama društvenog kapitala i subjektivne procjene zdravlja. Razlike u samoprocjeni zdravlja prema spolu upućuju da je pandemije bolesti COVID-19 negativno utjecala na zdravlje djevojaka. Kombinirana metodologija istraživanja je potvrdila kvantitativne podatke te pružila dublju analizu sudionika kroz primjenu polustrukturiranih intervjua licem u lice, što je rezultiralo boljim razumijevanjem njihovih razmišljanja o društvenom kapitalu i subjektivnoj procjeni dobrostanja tijekom pandemije COVID-19. Ovo istraživanje daje prikaz učinaka društvenog kapitala na dobrostanje adolescenata tijekom pandemije bolesti COVID-19 i temeljne mehanizme koji objašnjavaju te učinke. Rezultati ovog istraživanja ukazuju da snažne društvene veze i norme reciprociteta mogu olakšati upravljanje u kriznim situacijama, te potaknuti pojedince i zajednice na prilagodljive oblike ponašanja u cilju zaštite i unaprjeđenja dobrostanja adolescenata. S obzirom na dinamičnu prirodu pandemije bolesti COVID-19 i moguće nove varijacije sojeva virusa, doprinos ovog istraživanja obogaćen je relevantnim preporukama za očuvanje i unaprjeđenje dobrostanja adolescenata. The primary objective of this study was to explore the determinants of social capital associated with the well-being of adolescents during the COVID-19 pandemic. The research included 317 participants who were in their final year of high school (gymnasium and vocational programs) in four major cities in the Republic of Croatia: Zagreb (n=82), Split (n=80), Rijeka (n=65), and Osijek (n=90). The participants were between 17 and 20 years old. Data were collected through a questionnaire titled „Social Capital and Subjective Assessment of Adolescent Well-being during the COVID-19 Pandemic“, which consisted of four parts. In the first part of the questionnaire, research participants provided demographic information, self-assessment of their health, and the educational level of both parents. The second part of the questionnaire consisted of the globally used Kessler Psychological Distress Scale, which assesses the risk of developing mental disorders. The third part of the questionnaire included questions to assess students' physical activity during a typical week (GPAQ), and the fourth part assessed social capital in the family, neighborhood, and school using the Social Capital Questionnaire. In addition to quantitative research methods, a qualitative method in the form of semi-structured face-to-face interviews was also applied. Six participants were selected from each city, making a total of 24 participants, chosen randomly. Six participants were selected from Zagreb, Split, Rijeka, and Osijek, covering gymnasium, vocational technical, and trade educational programs. The combined research methodology provided a deeper analysis of participants' thoughts on the topic of social capital and subjective assessment of well-being during the COVID-19 pandemic. Frequencies were calculated for all categorical variables, while basic statistical parameters (mean, standard deviation, minimum, maximum, median, skewness, and kurtosis) and the Kolmogorov-Smirnov test for normality were calculated for the set of dependent variables related to social capital. Due to issues with the measurement characteristics of Likert-type scale variables, frequency histograms were provided for all the mentioned dependent variables. Differences between groups in the categorical variables of gender and parental education level were analyzed using the Mann-Whitney U test, while differences between groups in the categorical variables of city and educational program were analyzed using the Kruskal-Wallis test. Differences between categorical variables of gender, city, educational program, and parental education level with respect to the categorical variable of health were analyzed using the Pearson chi-square test, and the association among variables was calculated using the contingency coefficient. The significance level observed in all the mentioned tests was corrected using the Bonferroni correction to control for family-wise error rate (FWER). The relationship between the variable HEALTH and the set of family social capital variables, the variable RISK and the set of neighborhood social capital variables, as well as the variable physical activity (PA) and the set of school social capital variables were explored using a sigmoidal logistic regression analysis. Logistic regression analysis was used to calculate the values of the omnibus test, Hosmer and Lemeshow test, Cox and Snell's and Nagelkerke's coefficients of determination, the overall percentage of successful classification of the predictive model compared to the null model, and to calculate the regression equation coefficients and their level of significance. The data were processed using Microsoft Excel (version 2017) and TIBCO Statistica (version 13.5), with the exception of the logistic regression analysis which was processed using the IBM SPSS Statistics program (version 23). The results suggest that parental support and encouragement, as well as shared family activities, have increased the perceived value of subjective health assessment among adolescents. Additionally, the family support experienced by adolescents during the COVID-19 pandemic is positively associated with healthy lifestyles of immediate family members. The results of informal social control suggest that the majority of participants do not perceive their environment as a support for the protection and improvement of mental health during the COVID-19 pandemic. The level of mutual connectedness among students has a positive effect on the overall level of physical activity. Specifically, participation in extracurricular or structured activities within school increases the likelihood of high levels of physical activity in students by 37%. The results showed that during the COVID-19 pandemic, within the domain of family social capital, household chores were distributed unequally with a much higher engagement of girls. A gender difference was also noticed in the greater need for discussing school events among girls. The results of the school social capital indicate that high school students participate the most in extracurricular school activities, while the lowest engagement is observed among students in vocational programs. Additionally, students in the academic program socialize more with their school peers in their free time, while the least social interaction with school peers is observed among students in vocational programs. The neighborhood's social capital suggests that students whose parents have lower levels of education perceive their neighborhood as a safer place compared to the perception of safety among students whose parents have a higher level of education. Regarding the place of residence, there were no statistically significant differences among study participants in terms of social capital variables and subjective health assessment. Differences in self-rated health by gender suggest that the COVID-19 pandemic has had a negative impact on the health of girls. The combined research methodology confirmed the quantitative data and provided a deeper analysis of the participants through the use of semi-structured face-to-face interviews, resulting in a better understanding of their thoughts on social capital and subjective well-being during the COVID-19 pandemic. This study provides an overview of the effects of social capital on adolescent well-being during the COVID-19 pandemic and the underlying mechanisms that explain these effects. The results of this study suggest that strong social ties and reciprocity norms can facilitate crisis management and encourage individuals and communities to adopt adaptive behaviors to protect and enhance adolescent well-being. Given the dynamic nature of the COVID-19 pandemic and the possibility of new variants of the virus, the contribution of this study is enriched with relevant recommendations for preserving and enhancing adolescent well-being.

Kulturološke varijacije, stupanj obrazovanja, modernizirana tehnologija i sjedilački način života glavni su uzrok pretilosti u 21. stoljeću. Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), pretilost i prekomjerna tjelesna težina se opisuju kao abnormalno ili prekomjerno nakupljanje masti koja može narušiti zdravlje. Promocija i prevencija pretilosti odvijaju se i evidentiraju redovno i u sklopu sestrinske službe u svim razinama zdravstvene zaštite. Istraživanje sam sprovela 2021. godine na odrasloj populaciji u Hrvatskoj pomoću anketnog upitnika na Google forms obrascu. U istraživanju je sudjelovalo 431 ispitanik. Cilj ovog istraživanja je ispitati sudionike o njihovim prehrambenim i tjelesnim navikama, te usporediti životni stil populacije s pojavom pretilosti u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja pokazuju da je prosječna dob ispitanika 31 godina, prosječna visina iznosi 170cm, te prosječna težina iznosi 72kg-a. 72% ispitanika su žene dok 28% sudionika čine muškarci. Najveći postotak ispitanika živi u Međimurskoj županiji 88%. U selu živi 64% ispitanika dok u gradu stanuje 32% ispitanika. 51% ispitanika ima srednjoškolsko obrazovanje dok preddiplomski studij i/ili diplomski studij ima završeno 29% ispitanika. 59% ispitanika većinu svog dana provede na poslu, 25% ispitanika u školi/fakultetu, tek 13% ispitanika provede u domaćinstvu. Fizičkim aktivnostima se bavi 69% ispitanika dok se 31% ispitanika opredijelilo da se ne bavi fizičkim aktivnostima. Ispitanici koji se ne bave nikakvom fizičkom aktivnošću kao razlog su naveli: 49% ispitanika nedostatak vremena, 36% nedostatak motivacije, 9% posao, 5% zona ugode, 2% ispitanika financijsko stanje. 56% ispitanika pije 1l do 2l vode. Najviše ispitanika 42% konzumira voće dva ili više puta tjedno, dok povrće svakodnevno konzumira 36% ispitanika. Što se tiče slatkiša 43% ispitanika konzumira slatkiše dva ili više puta tjedno. 30% ispitanika konzumira do dva puta tjedno jela brze hrane, dok 64% ispitanika jela brze hrane konzumira jednom do dva puta mjesečno. Većina ispitanika 56% u ovom istraživanju ima 2 do 3 obroka dnevno, dok manji postotak ispitanika od 27% ima od 4 do 5 dnevnih obroka. Prema rezultatima istraživanja mjesto stanovanja u Hrvatskoj ne utječe na tjelesnu aktivnost i prehranu kod pojedinca, a stupanj obrazovanja uvelike utječe na tjelesnu aktivnost kod pojedinca. Došli smo i do rezultata da ispitanici koji smatraju da se pravilno hrane u većoj mjeri, percipiraju građu svog tijela kao normalnu ili sportsku građu. Također ispitanici koji se bave fizičkom aktivnošću u većem broju konzumiraju od 1l do 2l vode dnevno, kao i više od 2l vode dnevno. Cultural variations, level of education, modernized technology and sedentary lifestyle are the main cause of obesity in the 21st century. According to the definition of the World Health Organization (WHO), obesity and overweight are described as an abnormal or excessive accumulation of fat that can impair health. Obesity promotion and prevention are carried out and recorded regularly and as part of the nursing service in all levels of health care. I conducted the research in 2021 on the adult population in Croatia using a Google Forms questionnaire. 431 respondents participated in the research. The aim of this research is to examine the participants about their eating and physical habits, and to compare the lifestyle of the population with the occurrence of obesity in Croatia. The results of the research show that the average age of the respondents is 31 years, the average height is 170 cm, and the average weight is 72 kg. 72% of respondents are women, while 28% of participants are men. The largest percentage of respondents lives in Međimurje County, 88%. 64% of the respondents live in the village, while 32% of the respondents live in the city. 51% of respondents have a high school education, while 29% of respondents have completed undergraduate studies and/or graduate studies. 59% of respondents spend most of the day at work, 25% of respondents at school/college, only 13% of respondents spend most of the day at home. 69% of respondents engage in physical activities, while 31% of respondents decided not to engage in physical activities. Respondents who do not engage in any physical activity cited: 49% of respondents lack of time, 36% lack of motivation, 9% work, 5% comfort zone, 2% respondents financial situation. Most respondents, 42%, consume fruit two or more times a week, while 36% of respondents consume vegetables daily. Regarding sweets, 43% of respondents consume sweets two or more times a week. 30% of respondents consume fast food meals up to twice a week, while 64% of respondents consume fast food meals once or twice a month. The majority of respondents 56% in this study have 2 to 3 meals a day, while a smaller percentage of respondents (27%) have 4 to 5 daily meals. According to the research results, the place of residence in Croatia does not affect an individual's physical activity and diet, while the level of education greatly affects an individual's physical activity. We also came to the result that respondents who believe that they eat properly, to a greater extent, perceive their body composition as normal or sports. Also, respondents who are engaged in physical activity in greater numbers consume from 1l to 2l of water per day, as well as more than 2l of water per day.

Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi rodne razlike u stavovima prema tjelesnoj aktivnosti te povezanost tjelesne aktivnosti u različitim domenama (posao, transport, kućanstvo i slobodno vrijeme) s očekivanim dobrobitima i percipiranim preprekama za vježbanje. Uzorak je činilo 76 učenica i učenika srednje medicinske škole u Zadru. Razina tjelesne aktivnosti mjerena je dugom verzijom Međunarodnog upitnika za tjelesnu aktivnost (IPAQ), a stavovi prema tjelesnoj aktivnosti upitnikom „Barriers & Benefits Scale“ za procjenu očekivanih dobrobiti tjelesne aktivnosti i percipiranih prepreka za vježbanje. Rezultati pokazuju da su najznačajnije očekivane dobrobiti vježbanja zdravlje, bolji osjećaj nakon aktivnosti, smanjenje stresa i opuštanje. Najznačajnije percipirane prepreke za vježbanje su nedostatak vremena, obiteljske i školske obveze. Učenice pridaju veći značaj dobrobitima psihološkog učinka u odnosu na učenike. Na tjednoj razini ispitanici su prosječno aktivni 7364,22 ± 5338,38 MET-min/tjedno, a usporedbom po domenama utvrđeno je da su najaktivniji su u slobodnom vremenu, u prosjeku 2241,7 ± 2599,62 MET-min/tjedno. Nema razlika u domenama tjelesne aktivnosti između učenica i učenika. Na cijelom uzorku postoji značajna povezanost tjelesne aktivnosti u slobodnom vremenu sa zdravstvenim dobrobitima (r=0,33) te ukupnog sjedenja s psihološkim dobrobitima (r=-0,27), nedostatkom volje (r=0,25), objektivnim preprekama (r=0,27), ukupnim dobrobitima (r=-0,24) i ukupnim preprekama (r=0,27). Kod učenica, tjelesna aktivnost u kućanstvu povezana je s objektivnim preprekama (r=-0,37), tjelesna aktivnost u slobodnom vremenu povezana je sa zdravstvenim dobrobitima (r=0,37) te je ukupno sjedenje negativno povezano s psihološkim dobrobitima (r=-0,28), objektivnim preprekama (r=0,31) i ukupnim dobrobitima (r=-0,31). Kod učenika, tjelesna aktivnost na poslu povezana je s objektivnim preprekama (r=0,43), tjelesna aktivnost u kućanstvu povezana je s nedostatkom volje (r=0,4), objektivnim preprekama (r=0,4) i ukupnim preprekama (r=0,39) te je ukupna tjelesna aktivnost povezana s objektivnim preprekama (r=0,49) i ukupnim preprekama (r=0,4). Nedostatak vremena je najznačajnija percipirana prepreka, a unapređenje zdravlja najznačajnija percipirana dobrobit vježbanja kod učenica i učenika u srednjim školama. Analizom razlika između učenica i učenika, utvrđeno je da u najvećoj mjeri nema razlika u očekivanim dobrobitima, preprekama i razini tjelesne aktivnosti. U kampanjama za promociju tjelesne aktivnosti potrebno je cjelovito informirati učenice i učenike o zdravstvenim dobrobitima tjelesne aktivnosti i uključiti strategije koje će učenicima pomoći da učinkovitije organiziraju svoje slobodno vrijeme. The aim of this research was to determine gender differences in attitudes towards physical activity and the association between the domains of physical activity and the benefits and barriers of exercise. The sample consists of 76 male and female students of Zadar medical school. The level of physical activity was measured with the long form of the International physical activity questionnaire (IPAQ) and attitudes towards physical activity with the Barriers & Benefits Scale (EBBS) questionnaire. The results show that the most significant benefits of exercise are health, feeling better after activity, and stress reduction and relaxation. The most significant barriers are lack of time, family and school obligations. Female students give greater importance to the well-being of the psychological effect compared to male students, and there is no significant difference in other variables. On a weekly level, the students are active on average 7364.22 ± 5338.38 MET-min/week, and they are most active in their leisure time, on average 2241.7 ± 2599.62 MET-min/week. There are no differences in physical activity domains by gender. In the entire sample, there is a association between physical activity in leisure time with health benefits (r=0.33) and overall sitting with psychological benefits (r=-0.27), lack of will (r=0.25), objective obstacles (r= 0.27), total benefits (r=-0.24) and total barriers (r=0.27). Among female students, physical activity at home is associated with objective obstacles (r=-0.37), physical activity in leisure time is associated with health benefits (r=0.37) and overall sitting is associated with psychological benefits (r=- 0.28), objective obstacles (r=0.31) and overall benefits (r=-0.31). Among male students, physical activity at work is associated with objective obstacles (r=0.43), physical activity at home is associated with lack of will (r=0.4), objective obstacles (r=0.4) and total barriers (r=0.39) and total physical activity is associated to objective obstacles (r=0.49) and total barriers (r=0.4). Lack of time is the most significant perceived barrier while the health benefits are the most significant expected benefit in female and male high school students. In campaigns for the promotion of physical activity, it is necessary to comprehensively inform students about the health benefits of physical activity and include strategies that will help students organize their free time more effectively.

„Down sindrom najčešći je genetski poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela.“ (V. Čulić i S. Čulić, 2009). Osobe s Down sindromom (DS) imaju nizak mišićni tonus što zajedno s reduciranom mišićnom snagom i izdržljivošću znatno otežava savladavanje biotičkih motoričkih znanja. Nadalje, takve osobe u ranoj dobi karakterizira hipermobilnost zglobova, što se posebno manifestira povećanim opsegom pokreta u zglobovima ramena, kukova i stopala. Također, za djecu s DS tipičan je i nedostatak mišićne snage, no on se kao i kod svih drugih osoba može razviti vježbanjem (Piteti, Baynard i Agiovlasitis, 2013). Upravo zato karakteristika i važnost tjelesne aktivnosti ključna je uloga u razvoju i napretku djece s DS. Kakav će ishod rezultirati ponajviše ovisi o pažljivom i primjerenom odabiru kinezioloških operatora. Tjelesna aktivnost kod osoba s DS iznimno je važna i neizostavna za što kvalitetnije funkcioniranje sustava za kretanje. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj tjelesne aktivnosti na funkcionalan i psihomotorički razvoj djeteta s DS na osnovi analize slučaja djevojčice koja pohađa prvi razred OŠ prije pojave epidemioloških mjera donesenih sukladno s pandemijom COVID-19, gdje je dijete bilo uključeno u redovni program Tjelesne i zdravstvene kulture u školi te pohađalo satove plesa i usporediti sa stanjem neposredno nakon pandemije. Naime, tijekom pandemije djetetu je bila smanjena tjelesna aktivnost, odnosno bila je manje tjelesno aktivno, nije pohađala redovnu nastavu koja obuhvaća i satove Tjelesne i zdravstvene kulture, te nije pohađalo satove plesa. Rezultati istraživanja ukazali su kako postoje razlike između stanja prije pojave mjera pandemije COVID-19 i nakon mjera. Iako razlike nisu velike, ipak postoje, i očituju se u motoričkim sposobnostima fleksibilnosti, koordinacije i repetitivne snage u korist stanja koje je bilo prije pojave mjera. Može se zaključiti kako je učinak tjelesne aktivnosti izuzetno veliki na cjelokupan psihomotorički i socijalan razvoj djeteta s Down sindromom. Stoga ga ne smijemo zanemariti već ga poticati na satovima Tjelesne i zdravstvene kulture i u izvanškolskim aktivnostima.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati međuodnose spola, perfekcionizma u tjelesnom izgledu, zadovoljstva tijelom, važnosti slike tijela, različitih strategija promjene tjelesnog izgleda i razine tjelesne aktivnosti. Istraživanje je provedeno online, 284 sudionika (65.1% žene), dobnog raspona od 18 do 66 godina (M = 31.6, SD = 12.25) koji su ispunili ljestvice Zadovoljstvo tijelom, Važnost slike tijela i Strategije promjene tjelesnog izgleda iz Inventara slike tijela i promjene tjelesnog izgleda (Ricciardelli i McCabe, 2002) te Ljestvicu perfekcionizma u tjelesnom izgledu (Yang i Stoeber, 2012). Rezultati pokazuju kako su tjelesno aktivne osobe češće muškarci nego žene, pridaju veću važnost slici tijela te češće primjenjuju strategije učvršćivanja i povećanja mišića od tjelesno neaktivnih osoba, dok razlike u zadovoljstvu tijelom, čestini primjene strategija mršavljenja i dobivanja na tjelesnoj težini te izraženosti pozitivnog i negativnog perfekcionizma nisu pronađene. Ženama je slika tijela važnija, imaju izraženiji negativni perfekcionizam u odnosu na muškarce te češće koriste strategije mršavljenja, a rjeđe strategije dobivanje na tjelesnoj težini i povećanja mišića, dok u zadovoljstvu tijelom, učestalosti korištenja strategije učvršćivanja mišića te izraženosti pozitivnog perfekcionizma nisu pronađene spolne razlike. Pozitivni perfekcionizam i važnost slike tijela pokazali su se kao statistički značajno pozitivni, a negativni perfekcionizam kao statistički značajno negativan prediktor zadovoljstva tijelom. The aim of this study was to examine the relationship between gender, physical appearance perfectionism, body satisfaction, body image importance, different body change strategies and the level of physical activity. The study was conducted online with 284 participants (65.1% women), aged 18 to 66 years (M = 31.6, SD = 12.25). The following questionnaires were applied: Body Image Concern Scale, Body Image Importance Scale, Body Change Strategies from Body Image and Body Change Inventory (Ricciardelli and McCabe, 2002) and Physical Appearance Perfectionism Scale (Yang and Stoeber, 2012). The results show that men are more physically active. Physically active people give greater importance to their body image and use body change strategies to increase their muscle tone and muscle size more often than physically inactive people, but there was no difference in body satisfaction, body strategies to lose or increase weight and in positive and negative perfectionism between physically active and inactive people. Body image importance and negative perfectionism are more pronounced in women, and they use body change strategies to lose weight more often than men, while using body change strategies to increase weight and muscle size less often than men. No gender differences were found in body satisfaction, the frequency of using body change strategies to increase muscle tone, and in positive perfectionism. Positive perfectionism and body image importance showed as significant positive predictors of body satisfaction, while negative perfectionism showed as negative predictor.

Početkom 2020. godine proglašena je pandemija koronavirusa, koja je bitno promijenila životne uvjete te utjecala na ljude socijalno, psihološki i ekonomski. U ovom istraživanju ispitivani su tjelesna aktivnost, strah od zaraze COVID-om-19, depresivnost, anksioznost i stres (DASS-21) te njihova međusobna povezanost i povezanost sa sociodemografskim osobinama sudionika (N = 331). U ukupnu tjelesnu aktivnost uračunato je slobodno vrijeme, vrijeme provedeno na poslu i vrijeme provedeno u transportu. Rezultati su pokazali da se muškarci bave s više tjelesne aktivnosti visokog intenziteta nego žene. Dob se pokazala statistički značajno pozitivno povezana jedino s tjelesnom aktivnošću umjerenog intenziteta. Osobe srednjeg stupnja obrazovanja bave se s više tjelesne aktivnosti nego osobe višeg i visokog stupnja. Osobe ispodprosječnog ekonomskog statusa bave se s više tjelesne aktivnosti od osoba prosječnog i iznadprosječnog ekonomskog statusa. Neke od osobina ličnosti pokazale su se povezanima s tjelesnom aktivnošću: postoji pozitivna povezanost s ekstraverzijom i negativna povezanost s ugodnošću za tjelesnu aktivnost visokog intenziteta. Tjelesna aktivnost negativno je povezana sa strahom od zaraze COVID-om i s ukupnim rezultatom na DASS-21 upitniku, kao i s njegovim subskalama depresivnosti i stresa. Strah od zaraze COVID-om i rezultat na DASS-u su značajno pozitivno povezani. Ličnost, DASS-21 upitnik i strah od zaraze COVID-om objašnjavaju ukupno 12.7% varijance ukupne tjelesne aktivnosti. The pandemic of coronavirus started at the begining of 2020, which drastically changed living conditions socially, psychologicaly end economically. This research investigates tho correlations between physical activity, fear of COVID-19, depression, anxiety and stress and sociodemographic characteristics of participants (N = 331). The results show that men engage in more physical activity with higher intensity than women. There is statistically significant positive correlation between age and physical activity of medium intensity. Participants with high school education degree engage in more physical activity than participants of higher education. Participants of below average economical status engage in more physical activity than participants of average and above average status. There is a significant positive correlation between extraversion and physical activity and a negative correlation between agreeableness and physical activity of higher intensity. Physical activity is negatively correlated with fear of COVID-19 and results on DASS-21 questionnaire, and also with DASS-21 subscales depression and stress. Personality traits, DASS-21 questionnaire and fear of COVID-19 explain 12.7% of variance of physical activity.

Za terapiju plesom i pokretom se može reći da je jedna od novijih vrsta psihoterapija s ciljem integracije socijalnih, kognitivnih i tjelesnih karakteristika svakog pojedinca, a temelji se na primjeni plesu i pokretu u svrhu postizanja željenog stanja. U ovom radu ćemo govoriti o tome što je ples i pokret te koje su sve dobrobiti bavljenja plesom općenito i u terapeutske svrhe. Također ćemo ukratko navesti i opisati koje su to sve osnovne tehnike u terapiji plesom i pokretom.

Od najranijeg djetinjstva djecu treba poticati na tjelesnu aktivnost jer ona utječe na zdrav rast i razvoj djeteta. Tjelesnu aktivnost treba integrirati u svakodnevni život djece kako bi gradili motoričku pismenost od najranije dobi. Istraživanja nam pokazuju kako tjelovježba u ranoj dobi pomaže razvijanju navika za razvoj cjelovite zdrave ličnosti. Sedentarni način života uzrokuje smanjenje tjelesne aktivnosti i tjelovježbe i zato treba djecu poticati i omogućiti im svakodnevnu tjelesnu aktivnost. Vrste kinezioloških aktivnosti koje se mogu primjenjivati u radu s djecom rane i predškolske dobi su aktivnost tjelesnog odgoja, poticajno tjelesno vježbanje, šetnja, izlet, zimovanje, ljetovanje i sportski trening. Tjelesna aktivnost i zdravlje su usko povezani. Ubrzan način života, globalizacija i pojava pandemije Covid-19 doprinijeli su smanjenom kretanju ljudi i bavljenju sportskim aktivnostima. Cilj ovog istraživanja je pomoću anonimnog anketnog upitnika prikupiti podatke o razini tjelesne aktivnosti i navikama djece rane i predškolske dobi na području Gorskog kotara za vrijeme pandemije Covid-19 i prikazati prikupljene podatke te donijeti zaključak koliko su djeca bila aktivna u sklopu pohađanja vrtića, a koliko u slobodno vrijeme. From the earliest childhood, children should be encouraged by physical activity because it affects the healthy growth and development of the child. Physical activity should be integrated into children’s daily lives to build motor literacy from an early age. Research shows us how exercise at an early age helps to develop habits for the development of a holistic healthy personality. A sedentary lifestyle causes a reduction in physical activity and exercise and therefore children should be encouraged and given daily physical activity. The types of kinesiology activities that can be applied in working with early and preschool children are physical education activity, stimulating physical exercise, walking, excursion, wintering, summer vacation and sports training. Physical activity and health are closely related. The accelerated lifestyle, globalization and the emergence of the Covid-19 pandemic have contributed to the reduced movement of people and the pursuit of sports activities. The aim of this study is to use an anonymous survey questionnaire to collect data on the level of physical activity and habits of early and preschool children in the Gorski Kotar area during the Covid-19 pandemic and to show the collected data and draw a conclusion about how active the children were in attending kindergarten and how much in their spare time.

Uslijed sve veće pojave pretilosti, vrlo je bitno u ljudima probuditi svijest o važnosti tjelesne aktivnosti. Fokus bi trebao biti usmjeren na sve one negativne posljedice koje pretilost za sobom povlači, od ozbiljnih zdravstvenih problema do narušavanja kvalitete života. Kroz ovaj se diplomski rad predstavljen je utjecaj osmotjednog treninga na morfološke karakteristike pojedinca. U radu se detaljnije objašnjava specifična vrsta trenažnih procesa, tzv. funkcionalni trening koji se često prakticira u fitnesu. Funkcionalni trening osmišljen je na način da oponaša aktivnosti i pokrete kako bi prilagodba uzrokovana treningom bila primjenjivija. Ispitanice na kojima se ujedno i provodilo ovo istraživanje bile su ženske osobe, članice lokalnog fitnes kluba sa područja Imotskog, u dobi od 25 do 50 godina. U trajanju od osam tjedana, obavljale su funkcionalni trening tri puta tjedno. Svaki je trening bio prilagođen dobnoj skupini, potrebama ispitanica, ranijoj tjelesnoj aktivnosti, ali i njihovom zdravstvenom stanju. U skladu sa postavljenim ciljevima ovoga rada, rezultati istraživanja potvrdili su postavljene hipoteze a to je da su nakon osmotjednog funkcionalnog treninga zabilježene razlike u promjeni izmjerenih opsega ispitanica, dok značajnih promjena u sastavu tijela ispitanica nema. Due to the increasing incidence of obesity, it is very important to raise people's awareness of the importance of physical activity. The focus should be on all those negative consequences that obesity entails, from serious health problems to impairment of the quality of life. Through this thesis, the influence of eight-week training on the morphological characteristics of an individual is presented. The paper explains in more detail the specific type of training processes, the so-called functional training that is often practiced in fitness. Functional training is designed to mimic activities and movements so that the adaptations caused by training are more applicable. The subjects on whom this research was conducted were women, members of a local fitness club from the Imotski area, aged 25 to 50. For eight weeks, they performed functional training three times a week. Each training session was adapted to the age group, the needs of the test subjects, previous physical activity, but also their state of health. In accordance with the set goals of this work, the results of the research confirmed the set hypotheses, namely that after the eight-week functional training, there were differences in the changes in the measured dimensions of the test subjects, while there were no significant changes in the body composition of the test subjects.

One of the side-effects of the COVID-19 pandemic is a global change in work ergonomic patterns as millions of people replaced their usual work environment with home to limit the spread of the severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 (SARS-COV-2) infection. The aim of our cross-sectional pilot study was to identify musculoskeletal pain that may have resulted from this change and included 232 telecommunications company workers of both genders [121 (52.2 %) men aged 23-62 (median 41; interquartile range 33-46 yrs.) and 111 (47.8 %) women aged 23-53 (median 40; interquartile range 33-44)] who had been working from home for eight months (from 16 March to 4 December 2020) before they joined the study. The participants were asked to fill in our web-based questionnaire by self-assessing their experience of hand, lower back, and upper back/neck pain while working at home and by describing their work setting and physical activity. Compared to previous work at the office, 90 (39.1 %) participants reported stronger pain in the lower back, 105 (45.7 %) in the upper back/neck, and 63 (27.2 %) in their hands. Only one third did not report any musculoskeletal problems related to work from home. Significantly fewer men than women reported hand, lower back, and upper back/ neck pain (p=0.033, p=0.001 and p=0.013, respectively). Sixty-nine workers (29.9 %) reported to work in a separate room, 75 (32.4 %) worked in a separate section of a room with other household members, whereas 87 (37.7 %) had no separate work space, 30 of whom most often worked in the dining room. Ninety-five participants (40.9 %) had no office desk to work at, and only 75 (32.3 %) used an ergonomic chair. Of those who shared their household with others (N=164), 116 (70.7 %) complained about constant or occasional disturbances. Over a half of all participants (52 %) said that they worked longer hours from home than at work, predominantly women (p=0.05). Only 69 participants (29.9 %) were taking frequent breaks, predominantly older ones (p=0.006). Our findings clearly point to a need to inform home workers how to make more ergonomic use of non-ergonomic equipment, use breaks, and exercise and to inform employers how to better organise working hours to meet the needs of work from home.Pandemija izazvana širenjem koronavirusa teškog akutnog respiratornog sindroma 2 dovela je do značajnih promjena u globalnoj ergonomiji rada. Naime, tisuće zaposlenika iznenada su uobičajene radne prostore zamijenile kućnim prostorom ne bi li se smanjilo širenje virusa i obuzdala pandemija. Kako bi se opisale mišićno-koštane tegobe u uvjetima rada od kuće te analizirali novonastali uvjeti rada od kuće, ovo presječno pilot-istraživanje obuhvatilo je 232 zaposlenika telekomunikacijske tvrtke: 121 muškarca (52,2 %) u dobi od 23 do 62 godine i 111 žena (47,8 %) u dobi od 23 do 53 godine, koji su radili od kuće osam mjeseci, tj. od 16. 3. 2020. do 4. 12. 2020. Za potrebe ovog istraživanja autori su izradili virtualni upitnik u kojem su ispitanici samostalno procijenili intenzitet bolova u šakama, donjem dijelu leđa te u vratu i gornjem dijelu leđa tijekom rada od kuće, uvjete rada od kuće te razinu vlastite tjelesne aktivnosti. U odnosu na vrijeme prije rada od kuće, 90 ispitanika (39,1 %) prijavilo je jače bolove u donjem dijelu leđa tijekom rada od kuće, pri čemu je pogoršanje bola u vratu i gornjem dijelu leđa prijavilo 105 ispitanika (45,7 %), a bola u šakama njih 63 (27,2 %). Samo trećina zaposlenika nije prijavila mišićno-koštane tegobe tijekom rada od kuće. Muškarci su značajno rjeđe prijavili bol u šakama, donjem dijelu leđa te u vratu i gornjem dijelu leđa (p=0,033; p=0,001 odnosno p=0,013). Posebnu prostoriju za rad od kuće imalo je 69 ispitanika (29,9 %), odvojeni radni prostor njih 75 (32,4 %), a njih 87 (37,7 %) nije imalo radni prostor, pa su najčešće radili u blagovaonici (njih 30). Pisaći radni stol za rad nije imalo 95 ispitanika (40,9 %), a ergonomsku radnu stolicu imalo je njih tek 75 (32,3 %). Od ispitanika koji žive s ukućanima (N=164), njih 116 (70,7 %) smatralo je da ih ukućani ometaju u radu stalno ili povremeno. Više od polovice ispitanika (52 %) smatralo je da radi dulje kod kuće nego na poslu, i to značajno više žene (p=0,05). Samo je 69 ispitanika (29,9 %) uzimalo češće predahe, i to značajno češće stariji zaposlenici (p=0,006). Naši rezultati upućuju na to da, radi sprječavanja mišićno-koštanih tegoba, zaposlenike treba educirati o metodama i načinima prilagodbe neergonomske opreme, korištenju pauza, potrebi tjelovježbe, a poslodavce treba educirati o potrebi organizacije radnog vremena u novim uvjetima rada od kuće.

Tjelesna aktivnost je najvažnija komponenta ljudskog života u održavanju zdravlja. Njezina procjena u fizioterapijskoj procjeni je malo zastupljena te se ne daje na važnosti. Cilj ovog rada je pokazati jednostavnost i korisnost korištenja procjene tjelesne aktivnosti kod mladih ljudi.Ovaj rad objašnjava tjelesnu aktivnost, sadrži preporuke tjelesne aktivnosti za mlade, daje pregledava mogućnosti kod mjerenja tjelesne aktivnosti te opisuje prednosti tjelesne aktivnosti i rizike manjka tjelesne aktivnosti. Istraživanje se provelo u svrhu dokazivanja jednostavnosti primjene IPAQ upitnika kratka verzija u mjerenju tjelesne aktivnosti na 4 prvostupnika zdravstvenih usmjerenja. U radu je korišten IPAQ upitnik kratka verzija te pedometar kao direktno mjerenje tjelesne aktivnosti. Kao rezultat rada je ustanovljeno da se IPAQ upitnik kratka verzija i pedometar mogu koristiti u široj primjeni kod fizioterapijske procjene tjelesne aktivnosti te je njihova pristupačnost i jednostavnost pokazala kako su odličan alat u mjerenju tjelesne aktivnosti koji mogu dovesti do promjene ponašanja u kratkom vremenu Physical activity is the most important component of human life in maintaining health. Its assessment in physiotherapy assessment is little represented and is not given enough importance. The aim of this thesis is to show the simplicity and usefulness of using physical activity assessment in young people. This thesis explains physical activity, contains recommendations for physical activity for young people, reviews methods for measuring physical activity, and describes the benefits of physical activity and the risks of lack of physical activity. The research was conducted with the purpose of proving the simplicity of the application of the IPAQ questionnaire short version in measuring physical activity on 4 students with bachelor's degrees in health studies. This thesis used the short version of the IPAQ questionnaire and a pedometer as a direct measurement of physical activity. As a result of the thesis, it was established that the short version of the IPAQ questionnaire and the pedometer can be used in a wider application in the physiotherapy assessment of physical activity, and their accessibility and simplicity have shown that they are an excellent tool in measuring physical activity that can lead to a change in behavior in a short time

Svjedočimo pojavi porasta pretilosti kod adolescenata koja zahtjeva djelovanje stručnjaka po pitanju edukacije iste populacije glede pretilosti i njezinih posljedica. Cilj ovog diplomskog rada je bio održati edukaciju učenicima II. gimnazije o pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti s ciljem prevencije pretilosti i podizanju svijesti o rizicima povezanim uz pretilost putem edukativnog videa. Također, prikupljene su povratne informacije o održanoj edukaciji. Prikupljeni podaci obrađeni su statističkom analizom. Uporabom Mann-Whitney U testa uočena je statistički značajna razlika između spolova za broj obroka u danu (p =0,023), učestalost konzumacije crvenog mesa (p =0,042) te za učestalost konzumacije gotovih proizvoda iz pekare (p =0,034). Uz statističku analizu prikupljenih podataka, prikazani su i prednosti i nedostaci provođenja ovakvog tipa edukacije. Povratne informacije o edukaciji dobivene od adolescenata predstavljaju dobar orijentir za daljnje edukacije o pretilosti. We are witnessing an increase in obesity among adolescents, which requires the action of experts in the matter of educating the same population regarding obesity and its consequences. The goal of this thesis is to provide education to adolescents about the effect of proper nutrition and physical activity and risks of obesity on health through an educational video. Also, there was collected feedback about education. The collected data were processed by statistical analysis. Using the Mann-Whitney U test, a statistically significant difference between the genders was determined for the number of meals per day (p = 0.023), the frequency of red meat consumption (p = 0.042), and the frequency of consumption of ready-to-use bakery products (p = 0.034). Along with the statistical analysis of the collected data, the advantages and disadvantages of conducting this type of education are presented. Feedback on education received from adolescents is a good reference point for further education on obesity.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj razine obrazovanja roditelja i socio-ekonomskog statusa obitelji na razinu tjelesne aktivnosti i sjedilačko ponašanje djece predškolske dobi. Uzorak ispitanika činilo je 1606 roditelja djece predškolske dobi državnih vrtića iz različitih dijelova Hrvatske. Općim upitnikom prikupljeni su podaci vezani uz socio-ekonomski status obitelji, a odnosili su se na zaposlenost oca i majke, razinu obrazovanja oca i majke, mjesečna primanja u kućanstvu, dob i spol djeteta, dok je za procjenu tjelesne aktivnosti i sjedilačkog ponašanja djece korišten “Netherlands Physical Activity Questionnaire”, prilagođen na hrvatski jezik. Utjecaj socio-ekonomskih čimbenika na razinu tjelesne aktivnosti i sjedilačkog ponašanja djece utvrđen je logističkom regresijskom analizom. Rezultati regresijske analize kojoj je kao kriterijska varijabla odabrana Tjelesna aktivnost djeteta (zbroj bodova) pokazuju da je regresijski model značajan. Značajni beta koeficijenti su utvrđeni kod varijabli Dob, Spol i Tjelesnu aktivnost majke. Isti rezultati dobiveni su i kada se varijabla tjelesne aktivnosti djeteta izrazila u obliku prosječne ocjene u upitniku NPAQ. Rezultati regresijske analize u kojoj je kao kriterijska varijabla Vrijeme pred ekranima (izraženo u minutama) pokazuju da je regresijski model statistički značajan. Prediktorske varijable za koje je utvrđen značajan beta koeficijent jesu Dob, Spol, Zaposlenost oca, Stupanj obrazovanja majke, Ukupna mjesečna primanja i Tjelesna aktivnost majke te se mogu smatrati značajnim korelatima sjedilačkog ponašanja u ovom istraživanju. Iz dobivenih podataka može se zaključiti kako socio-ekonomski status obitelji ima značajan utjecaj na tjelesnu aktivnost, tjelesnu neaktivnost i sjedilačko ponašanje djece. The aim of this research was to determine the influence of the level of parental education and socioeconomic status of the family on the level of physical activity and sedentary behavior of preschool children. The sample of participants consisted of 1,606 parents of children of preschool age in state kindergartens from different parts of Croatia. The general questionnaire was used to collect data related to the socio-economic status of the family and they referred to the employment of parents, the level of education of parental education, monthly income in the household, the age and gender of the child, and the "Netherlands Physical Activity Questionnaire", adapted to the Croatian language was used for the assessment of physical activity and sedentary behavior of children. The influence of socio-economic factors on the level of physical activity and sedentary behavior of children was determined by logistic regression analysis. The results of the regression analysis in which the child's physical activity (sum of points) was selected as the criterion variable show that the regression model is significant. Significant beta coefficients were determined for the variables Age, Gender, and Physical activity of the mother. The same results were obtained when the child's physical activity variable was expressed in the form of an average score in the NPAQ questionnaire. The results of the regression analysis in which Screen time expressed in minutes was selected as the criterion variable show that the regression model is statistically significant. The predictor variables for which a significant beta coefficient was determined are Age, Gender, Father's employment, Mother's level of education, Total monthly income and Mother's physical activity and can be considered as significant correlates of sedentary behavior in this research. From the obtained data, it can be concluded that the socio-economic status of the family has a significant influence on physical activity, physical inactivity and sedentary behavior of children.

Trudnoća ili drugo stanje jedno je od najbitnijih razdoblja svake žene. U tom se razdoblju događaju mnoge fiziološke promjene u gotovo svim tjelesnim sustavima, a intenzitet promjena mijenja se ovisno o razdoblju trudnoće u kojem se trudnica nalazi. Fizioterapeut svojim vještinama i znanjem kroz fizioterapijsku intervenciju utječe na poboljšanje funkcije tijekom trudnoće te priprema trudnicu za porođaj. Mnoge studije govore o dobrobitima vježbanja u trudnoći kako za trudnicu tako i za fetus. Dolazi do povećanja kardiorespiratorne kondicije i smanjenja rizika za razvoj hipertenzije, gastacijskog dijabetesa, komplikacija trudnoće, a osigurava se i bolja kontrola tjelesne težine. Trudnice koje tijekom trudnoće provode programe vježbanja imaju vremenski kraći porođaj, manje porođajnih komplikacija i brže se oporavljaju. S psihološke strane trudnice se nakon vježbanja osjećaju bolje, smanjuje se umor, nesanice, anksioznost te se poboljšava opće stanje organizma. Kako bi se vježbe provodile na siguran način potrebno je obratiti pažnju na relativne i apsolutne kontraindikacije. Svaki trening trebao bi sadržavati aerobne vježbe, vježbe snage, vježbe istezanja i opuštanja. U daljnjem radu prikazane su vježbe koje se mogu izvoditi po određenim tromjesečjima kao i zaštitni položaji tijekom trudnoće, samokorekcija posture i na kraju pozicioniranje kod visokorizičnih trudnoća. Pregnancy or childbearing is one of the most important periods of every woman. This is the age when major physiological changes occur in almost every body system, and the intensity of the change changes depending on the period of pregnancy in which the pregnant woman is. In this way, the physiotherapist influences the improvement of function during pregnancy and prepares the pregnant woman for childbirth by applying his knowledge and skills in physiotherapeutic intervention. Many studies point to the benefits of exercise during pregnancy for both the pregnant woman and the fetus. There is an increase in cardiorespiratory fitness and reduced risk of developing gastric diabetes, hypertension, pregnancy complications and better control of body weight is ensured. Pregnant women who carry out exercise programs during pregnancy have a shorter delivery time, fewer birth complications and they recover faster. On the psychological side, pregnant women feel better after exercise. Fatigue, insomnia and anxiety decrease and the general state of the body improves. In order to exercise safely, it is necessary to pay attention to the absolute and relative contraindications described in the paper. Each workout should include aerobic exercises, strength exercises, stretching and relaxation exercises. In the following paper, exercises that can be performed for specific trimesters as well as protective positions during pregnancy, self-correction of posture and, finally, positioning in high-risk pregnancies are shown.

Upravo je stil života posljednjih desetljeća sve više u fokusu brojnih istraživača pa je tako prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji čak 60% čimbenika povezanih s individualnim zdravljem i kvalitetom života povezano sa stilom života. Znamo li da je stil života definiran kao kompleksni skup ponašanja pojedinca i skupine u određenim životnim uvjetima koji ih okružuju i koji ih povezuju, da se temelji na obiteljskim tradicijama, kulturi i socioekonomskom okolišu, na važnosti sredine u kojoj osoba živi i utječe na njezin životni stil, okruženje i dinamiku življenja... tada je posve jasno kakve je posljedice pandemija ostavila na čitavu jednu generaciju, na oblikovanje novih životnih navika, promjene u ponašanju i u načinu života. Cilj ovog istraživanja bio je prikazati razlike ovisno o spolu u različitim segmentima ljudskog života kao što su: općenito zdravlje, kontrola i zadovoljstvo životom, prehrana, društveni život i tjelesna aktivnost. Istraživanje je provedeno online putem Google forms obrasca koji je bio podijeljen na društvenim mrežama. U istraživanju je sudjelovalo 291 ispitanik čija je prosječna starosna dob iznosila 21 godinu. Zaključno možemo reći da se s pandemijom Covid-19 promijenio i stil života, nova stvarnost rada od kuće, privremena nezaposlenost, školovanje djece kod kuće i nedostatak fizičkog kontakta s drugim članovima obitelji, prijateljima i kolegama. Prilagodba promjenama životnog stila kao što su ove, upravljanje strahom od zaraze virusom i zabrinutost za ljude koji su nam bliski te posebno ranjivi, predstavljaju izazov za sve nas, kako danas tako i u budućnosti, a daljnja će istraživanja pokazati utjecaj ovih promjena na zdravlje stanovnika., Lifestyle has increasingly become the focus of interest for many researchers in recent decades. According to the World Health Organization, up to 60% of the factors that influence individual health and quality of life are related to lifestyle. We know that lifestyle is defined as a complex set of behaviours of individuals and groups under certain living conditions that surround and connect them, based on family traditions, culture, and socioeconomic environment, on the importance of the society in which a person lives and which influences his or her lifestyle, on the dynamics of life... then it is absolutely clear what consequences the pandemic had for a whole generation, for the formation of new habits, for changes in behaviour and lifestyle. The aim of this research was to show the gender differences in different areas of human life, such as general health, control and satisfaction with life, nutrition, social life, and physical activity. The survey was conducted online via a Google form that shared on social networks. 291 respondents, whose average age was 21, participated in the study. In summary, we can say that with the Covid-19 pandemic, lifestyle has also changed - the new reality of working from home, temporary unemployment, bringing up children online and lack of physical contact with other family members, friends, and colleagues. Adapting to such lifestyle changes, dealing with the fear of contracting the virus, and caring for those close to us who are particulary vulnerable, are challenges for all of us, both today and in the future, as further research will show the impact of these changes on the health of residents.

Pravilna prehrana podrazumijeva unošenje svih neophodnih hranjivih tvari (ugljikohidrati, masti, proteini, vitamini, minerali i voda) potrebnih za rast i razvoj. Prekomjerno, nedovoljno uzimanje ili uzimanje jednolične hrane nosi svoje posljedice. Upravo takav oblik prehrane uzrokovat će promjene/poremećaje u organizmu. Dijete se s odrastanjem počinje samostalno hraniti i sudjelovati u odabiru namirnica i jela. Djeca se “modeliraju“ po uzoru na roditelje i njihove prehrambene navike, način života, stavove u vezi prehrane, te zadovoljstvo ili nezadovoljstvo vlastitog izgleda tijela. Ukupni preporučeni energijski unos za djecu od 4 do 6 godina iznosi 1600 kcal/dan. U piramidi pravilne prehrane svrstano je šest glavnih skupina namirnica koje su podijeljene na četiri razine. Viša razina piramide manje je površine, stoga namirnice treba uzimati u manjim količinama, a spuštanjem prema nižim razinama je obratno. Od rođenja do 6. godine života traje razdoblje ubrzanog rasta, prilikom čega dolazi do usavršavanja građe i funkcije pojedinih organa. Tjelesna aktivnost zadovoljava osnovne potrebe djeteta za igrom, rastom i razvojem, otkrivanju urođenih potencijala. Predškolska djeca trebala bi svaki dan 30-60 minuta utrošiti na svrhovitu igru, a sat vremena izdvojiti za slobodnu igru. Tijekom izrade ovog rada provedeno je istraživanje s ciljem uvida u prehrambene navike, tjelesnu aktivnost i spavanje u djece predškolske dobi. Rezultati prikazuju da najveći broj sudionika, 50 (56.8%), kroz dan najviše konzumira vodu, koja je i najčešće omiljeno piće sudionika, njih 32 (36.6%). 28 (31.3%) sudionika omiljena vrsta hrane jesu voće i povrće te 53 (60%) sudionika jede 5 obroka dnevno što je preporuka stručnjaka. Svakodnevno u jelovniku 34 (38.6%) sudionika konzumira slatkiše, ali 79 (89.7%) sudionika smatra da nije zdravo jesti puno slatkiša. 27 (30.7%) sudionika konzumira brzu hranu jednom u tjednu. 15 (46.8%) vrijeme provodi igrajući se na svježem zraku, te 12 (37.5%) sudionika utroši više od tri sata na vanjsku aktivnost. Ukupno 32 (50%) sudionika bavi se određenom vrstom sporta, najčešći izbor je nogomet kojim se bavi 7 (43.8%) sudionika. Proper nutrition means getting all the essential nutrients (carbohydrates, fats, proteins, vitamins, minerals and water) that are necessary for growth and development. Excessive, insufficient or monotonous food intake has consequences. This type of diet will cause changes/disorders in the body. As the child grows, he/she begins to feed him/herself and participate in food and meal choices. Children are "modelled" after their parents and their eating habits, lifestyle, attitudes towards nutrition and satisfaction or dissatisfaction with their own physical appearance. The total recommended energy intake for children aged 4 to 6 years is 1600 kcal/day. There are six main food groups in the food pyramid, which are divided into four levels. The higher levels of the pyramid have a smaller surface area, so food should be taken in smaller amounts, and the opposite is true as you descend to the lower levels. From birth to age 6, there is a period of accelerated growth during which the structure and function of the various organs are perfected. Movement activity fulfills the child's basic needs for play, growth and development, and the discovery of innate potential. Preschool children should devote 30-60 minutes each day to purposeful play, setting aside an hour for free play. In preparation for this paper, research was conducted to gain insight into the eating habits, physical activity and sleep patterns of preschool children. The results show that the highest number of respondents, 50 (56.8%), consume water during the day, which is also the most popular drink of the respondents, 32 (36.6%). Fruits and vegetables are the favorite type of food of 28 (31.3%) respondents and 53 (60%) respondents eat 5 meals a day, which is the recommendation of experts. 34 (38.6%) respondents consume sweets daily, but 79 (89.7%) respondents believe that eating a lot of sweets is not healthy. 27 (30.7%) respondents consume fast food once a week. 15 (46.8%) respondents spend time playing outdoors and 12 (37.5%) respondents spend more than three hours on outdoor activities. A total of 32 (50%) respondents play some kind of sport, with football being the most common choice, played by 7 (43.8%) respondents.

Dobrobit tjelesne aktivnosti i njezin pozitivan utjecaj na zdravlje dobivaju sve veću popularnost posljednjih godina u općoj populaciji. Poznato je da tjelesna aktivnost ukoliko se provodi redovito može dovesti do unaprijeđenja tjelesnog i psihičkog zdravlja te do sprječavanja niza kardiovaskularnih i metaboličkih bolesti. Tijekom provedbe bilo kakve vrste aktivnosti od iznimne je važnosti održati homeostazu, odnosno ravnotežu organizma kako bi svi sustavi skladno funkcionirali. Neravnoteža u organizmu može se odraziti na izvedbu koja u konačnici može završiti čak i fatalno. Djeca su, kao i odrasli, aktivni sudionici u području tjelesne aktivnosti te je početak ulaska u trening dosta pomaknut i djeca sve mlađa započinju trenažni proces. Obzirom da je organizam djeteta anatomski i fiziološki drugačiji od odraslog, promjene tijekom rasta i sazrijevanja dovode do drugačijeg odgovora organizma na tjelesni napor, nego kod odrasle osobe te takve promjene utječu i na termoregulaciju tijekom odmora i vježbanja. Ovaj rad za cilj ima prikazati što se događa u organizmu djece kada temperatura tijela raste prilikom mišićnog rada, kako se temperatura mijenja u različitim uvjetima okoliša, kako se odražava na zdravstveni status djeteta i kao posljednje, koje su preporuke za vježbanje ovisno o uvjetima u okolišu. The benefits of physical activity and its positive impact on health have gained increasing popularity in the general population in recent years. It is known that physical activity, if carried out regularly, can lead to improvement of physical and mental health and to decrease of a number of cardiovascular and metabolic diseases. During the implementation of any type of activity, it is extremely important to maintain homeostasis, i.e., the balance of the organism, so that all systems function harmoniously. An imbalance in the body can affect the performance, which can ultimately even end fatally. Children, like adults, are active participants in the field of physical activity, the start of training is quite early, and children start with the training process at a younger age. Since a child's body is anatomically and physiologically different than an adult's, changes during growth and maturation lead to a different response of the body to physical effort than in adults, and such changes affect thermoregulation during rest and exercise as well. The aim of this thesis is to show what happens in the body of children when the body temperature rises during muscle work, how the temperature changes in different environmental conditions, how this is reflected on the child's health status and, finally, what the recommendations for exercise are, depending on the environmental conditions.

Ljudi koji vode sjedeći način života skloni su mnogim kroničnim bolestima poput dijabetesa, kardiovaskularnih oboljenja (KVO) i nekih vrsta raka. Povećana sjedeća zaposlenost i nezdrave prehrambene navike, zajedno s uporabom tehnologija u učenju, rekreaciji i radnom mjestu, uzrok su svjetske pojave pretilosti i srodnih oboljelih od nezaraznih bolesti. Nekoliko čimbenika rizika nezaraznih bolesti poput premalo konzumacije voća/povrća, nezdravih prehrambenih navika, nedostatka fizičke aktivnosti, konzumacije duhana i alkohola, povećanog krvnog tlaka, glukoze u krvi, prekomjerne težine i pretilosti mogu se spriječiti ili u potpunosti ukloniti . Pretila djeca i adolescenati ugroženi su kardiovaskularnim problemima kao što su ishemijska srčana bolest i moždani udar, rezistencija na inzulin, bezalkoholna bolest masne jetre, sindrom policističnih jajnika, nekim karcinomima, različitim upalnim stanjima, itd. Omjer struka i kuka, krvni tlak, indeks tjelesne mase (BMI) i otkucaji srca su među spomenutim parametrima za istraživanje, probir i predviđanje pretilosti, prekomjerne težine, nezaraznih bolesti i drugih rizičnih bolesti. Redovita tjelesna aktivnost/vježbanje i zdrave prehrambene navike igraju važnu ulogu u sprječavanju nezaraznih bolesti. One smanjuju rizik od nezaraznih bolesti, dijabetesa, poboljšavaju mentalno zdravlje, smanjuju rizik od kroničnog visokog krvnog tlaka kod odraslih, poboljšavaju kontrolu razine glukoze u krvi povećavajući osjetljivost na inzulin, pomažu u smanjenju visceralnog masnog tkiva, te smanjuju rizik od mnogih kroničnih bolesti te pomažu u održavanju zdrave tjelesne težine. Iako su tjelesne aktivnosti i zdrave prehrambene navike za ljudsko zdravlje korisne, prijelaz iz srednje škole na sveučilište često je praćen smanjenom tjelesnom aktivnošću, nezdravim prehrambenim navikama i povećanim sjedećim ponašanjem koji su glavni uzročni čimbenici razvoja pretilosti. Medicinska sestra/tehničar ima veliku važnost u edukaciji generalne populacije o važnosti redovite tjelesne aktivnosti te uravnotežene prehrane i njihovih mnogobrojnih pozitivnih učinaka na ljudski organizam i njhovu ulogu u prevenciji mnogobrojnih bolesti i zdravstvenih problema.

Pojava novog soja korona virusa i lako širenje virulentnog i nepoznatog patogena, uzrokovalo je pandemiju bolesti COVID-19. Korona virusi prisutni su kod brojnih vrsta, a mogu uzrokovati širok spektar bolesti, no aktualna pandemija i više od dva milijuna smrti, posljedica su infekcije teškim akutnim respiratornim sindromom koronavirusa 2 (SARS-CoV-2). Nakon izlaganja SARS-CoV-2 virusu, osoba može potencijalno razviti COVID-19 bolest, a isto tako može i ne mora imati izražene simptome. Cilj istraživanja bio je usmjeren prikupljanju podataka o respiratornoj funkciji i tjelesnom stanju pacijenata prije i nakon oboljenja od COVID-19 bolesti te obradi, usporedbi i prikazu podataka dobivenih putem ispunjavanja anonimne, online dostupne ankete. U istraživanju je sudjelovalo 96 osoba koje su oboljele od COVID-19 bolesti. Neke od njih nisu imale simptome, dok je određeni broj ispitanih naveo podatak o mjeri hospitalizacije uz opskrbu niskim ili visokim dozama kisika. Ni jedna od ispitanih osoba nije opskrbljivana respiratorom ni ECMO uređajem. Analizom socio-demografskih podataka, podataka vezanih uz tjelesnu aktivnost prije i nakon oboljenja od COVID-19 respiratorne infekcije te podataka koji se odnose na COVID-19 infekciju, izveden je zaključak kako je broj tjelesno aktivnih osoba pao nakon preboljenja COVID-19 bolesti, čiji je pretpostavljeni uzrok pojava post-COVID komplikacija. Najveći broj ispitanih osoba ženskog je spola te osobe sa završenom srednjom stručnom spremom, a kod većine je prisutnost uzročnika dokazana PCR testiranjem uzoraka briseva sluznice nazofarinksa. Najčešći simptom bila je povišena tjelesna temperatura kod simptomatskih osoba, a najrjeđi upala očne sluznice, dok su simptomi trajali najčešće pet do sedam dana. 67,7% preboljelih navelo je da je cijepljeno, a gotovo 96% nije potražilo pomoć niti se obratilo fizioterapeutu, iako su 63 osobe, od 96 ispitanih, imale neke od znakova i simptoma post- COVID sindroma. Pacijenti koji su preboljeli COVID-19 bolest, trebali bi se postupno vratiti aktivnostima svakodnevnog života uz optimalnu multidisciplinarnu skrb i edukaciju cijelog spektra zdravstvenih djelatnika. The appearance of the new type of coronavirus and the easy spreading of virulent pathogens led to COVID-19 diesase. Coronaviruses are present in many species and cas cause a variety of diseases but the current pandemic and more than two million deaths are repercussions of heavy acute respiratroy infections. After exposure to SARS-CoV-2 virus, a person could potentially develop COVID-19 disease. In that case, symptoms may or may not occur. The aim of reasearch was collecting dana about respiratory functions and physical health of the patient before and after COVID-19 disease as well as processing, comparing and reviewing the data. Information was collected by anonymous online questionnaire. There were 96 reasearch participants who had COVID-19 disease. Some of them did not have any symptomps while others stated information about being hospitalized and supplied with bigger or smaller amounts of oxygen. None of the participants were in need of respirator or ECMO. Analysis od sociodemographic information, information about physical activitiy before and after having COVID-19 disease and information about COVID-19 disease showed that the number of physically active people has decreased after getting over COVID-19 disease. Assumed cause of this phenomenon are post-COVID complications. Most participants were female and people with high school education. Also, the majority of participants werw testes with PCR tests. The most common symptom was raised body temperature and the least common was eye inflammation. In most cases, symptoms lasted from 5 to 7 days. 67,7% of participants stated that they received the vaccine. Almost 96% of participants stated they never asked for help or addressed their physiotherapist even though 63 pf 96 participants stated they had some of the signs of symptoms of the post-COVID-19 syndrome. Patients who suffered from COVID-19 disease should gradually come back to their everyday activities with optimal multidisciplinary care and education of healthcare professionals.

Cilj istraživanja: Cilj istraživanja bio je saznati razlikuju li se bolesnici oboljeli od arterijske hipertenzije koji se od iste liječe u adherenciji sastavnicama mediteranske prehrane od onih koji se ne liječe. Uz to, dodatni je cilj bio usporediti te dvije skupine u količini tjelesne aktivnosti te vidjeti adheriraju li bolesnici koji su tjelesno aktivniji više navedenoj prehrani u odnosu na one manje aktivne. Materijali i metode: U ovo presječno istraživanje uključeno je 50 ispitanika dobi od 40 do 70 godina s esencijalnom arterijskom hipertenzijom, od čega je 27 bilo neliječeno, a 23 liječeno ACE inhibitorima. Antropometrijska mjerenja ispitanika izmjerena su kalibriranim medicinskim vagama, centimetarskom trakom te su iz navedenih podataka izračunati indeks tjelesne mase i omjer struka i bokova. Uz to, ispitanici su popunjavali medicinske upitnike vezane uz arterijski tlak i nosili uređaj za kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka (KMAT) te su bili podvrgnuti uzimanju uzoraka periferne krvi na tašte. Također, pacijenti su popunjavali dva različita upitnika od kojih je prvi MDSS (eng. Mediterranean diet serving score), a drugi GPAQ (eng. Global physical activity questionnaire). Rezultati: Nije utvrđena statistički značajna razlika u adherenciji mediteranskoj prehrani između skupine liječenih i ne liječenih (1/23 vs. 2/27, P=0,653). Bolesnici koji se liječe, manje su aktivni od bolesnika koji se ne liječe od arterijske hipertenzije (4502,9 ± 789,5 MET-minuta/tjedan vs. 2859 ± 765,2 MET-minuta/tjedan, P=0,012). Konačno, bolesnici s hipertenzijom koji su tjelesno aktivniji podjednako adheriraju sastavnicama mediteranske prehrane u odnosu na one koji su manje aktivni (6,7 ± 1,2 vs 7,5 ± 1,1, P=0,413). Zaključak: U bolesnika s arterijskom hipretenzijom pronađena je loša adherencija na mediteransku prehranu. Nadalje, pokazano je da osobe koje nisu liječene imaju veći stupanj tjelesne aktivnosti od liječenih te nije pronađena korelacija između stupnja tjelesne aktivnosti i adherencije mediteranskoj prehrani., Aim of the study: The aim of the research was to find out whether patients suffering from arterial hypertension who are treated for it differ in their adherence to the components of the Mediterranean diet from those who are not treated. An additional goal was to compare the two groups in the amount of physical activity and to see if patients who are more physically active adhere more to the mentioned diet compared to those who are less active. Methods: 50 subjects aged 40 to 70 with essential arterial hypertension were included in this cross-sectional study, of which 27 were untreated and 23 were treated with ACE inhibitors. The anthropometric measurements of the subjects were measured with calibrated medical scales, a centimeter tape, and the body mass index and waist-to-hip ratio were calculated from the above data. In addition, subjects filled out medical questionnaires related to arterial pressure and wore a device for continuous measurement of arterial pressure (CMAT) and underwent sampling of peripheral blood. Also, the patients filled out two different questionnaires, the first of which was the MDSS (Mediterranean diet serving score), and the second was the GPAQ (Global physical activity questionnaire). Results: There was no statistically significant difference in adherence to the Mediterranean diet between the treated and untreated groups (1/23 vs. 2/27, P=0.653). Patients who are treated are less active than patients who are not treated for arterial hypertension (4502.9 ± 789.5 MET-minutes/week vs. 2859 ± 765.2 MET-minutes/week, P=0.012). Finally, patients with hypertension who are more physically active adhere equally to the components of the Mediterranean diet compared to those who are less active (6.7 ± 1.2 vs 7.5 ± 1.1, P=0.413). Conclusion: Both groups (treated and untreated) have similar, low adherence to the Mediterranean diet. Untreated patients showed a higher level of physical activity than treated patients. Additionally, there is no correlation between physical activity levels and Mediterranean diet adherence.

Tjelesna aktivnost vrlo je bitna za zdravlje ljudi. Ukoliko se sa tjelesnom aktivnošću, odnosno sportom, krene baviti u mlađoj životnoj dobi, rizik za razvoj preuranjenih kardiovaskularnih problema, dijabetesa, pretilosti i slično je manji. Neki od rizika za nastanak sportske ozljede su neadekvatna sportska oprema, neizliječena prijašnja ozljeda, te nedovoljna priprema sportaša. Ukoliko se dijete do određene dobi bavi samo jednim sportom, rizik za nastanak sportskih ozljeda je veći. Sportske ozljede definiramo kao ozljede nastale tijekom neke tjelesne aktivnosti.Za svakoga tko je vezan uz sportski teren vrlo je važno biti svjestan svih vrsta sportskih ozljeda, simptoma, prevencije i liječenja. Svi mladi i odrasli sportaši imaju iste osnovne tjelesne komponente, no neki aspekti mladog sportaša čine sklonijem ozljedama mišićno-koštanog sustava. Budući da još uvijek rastu, mladi sportaši imaju otvorene ploče rasta, koje kao slaba karika u mišićno-koštanom lancu, mogu lakše zadobiti ozljede, što dovodi do poremećaja ploče rasta, apofize i zglobnih površine. Sportske ozljede se uglavnom liječe konzervativno, odnosno fizioterapijom, a u slučajevima kada konzervativno liječenje ne daje rezultate, prelazi se na operativno liječenje. Kod nekih ozljeda, kao što je npr. ruptura prednjeg križnog ligamenta, u sportaša koji se želi nastaviti baviti sportom u prvom planu je operativno liječenje u smislu rekonstrukcije ligamenta. U rehabilitaciju sportskih ozljeda ubrajamo kineziterapiju, koja je jedna od najvažnijih metoda liječenja, zatim krioterapiju, termoterapiju i druge fizikalne metode. U ovom radu ukratko su opisane neke najčešće sportske ozljede kod djece. Uz sportske ozljede opisane su najvažnije fizioterapijske metode koje koristimo u rehabilitaciji istih. Physical activity is very important for human health. If you start engaging in physical activity, ie sports, at a younger age, the risk of developing premature cardiovascular problems, diabetes, obesity and the like is lower. Some of the risks for sports injuries are inadequate sports equipment, untreated previous injuries, and insufficient preparation of athletes. If a child is involved in only one sport until a certain age, the risk of sports injuries is higher. Sports injuries are defined as injuries that occur during a physical activity. For anyone involved in a sports field, it is very important to be aware of all types of sports injuries, symptoms, prevention and treatment. All young and adult athletes have the same basic body components, but some aspects make a young athlete more prone to musculoskeletal injuries. Because they are still growing, young athletes have open growth plates, which, as a weak link in the musculoskeletal chain, can more easily sustain injuries, leading to disorders of the growth plate, apophysis, and articular surfaces. Sports injuries are mostly treated conservatively, ie with physiotherapy, and in cases when conservative treatment does not give results, it is switched to surgical treatment. In some injuries, such as rupture of the anterior cruciate ligament, in an athlete who wants to continue playing sports, surgical treatment is in the forefront in terms of ligament reconstruction. Rehabilitation of sports injuries includes kinesitherapy, which is one of the most important methods of treatment, followed by cryotherapy, thermotherapy and other physical methods. This paper briefly describes some of the most common sports injuries in children. In addition to sports injuries, the most important physiotherapeutic methods we use in their rehabilitation are described.

Objectives: To investigate nutritional habits and attitudes in male and female fitness center users, as well as the degree of adherence to the Mediterranean diet (MD) and its components. Materials and Methods: This was a cross-sectional study, including 405 fitness center users in Split, Croatia, conducted from July to October 2021. All of the participants were active fitness center users between the ages of 18 and 65 and trained at least once a week, professional athletes were excluded from the study. Online Google Forms® survey was distributed via e-mails and social groups and it consisted of two main parts, with general information and dietary supplements information collection in first, and adherence to MD and its components using Mediterranean Dietary Serving Score (MDSS) in second. Results: The study included 193 male and 212 female fitness center users. The males consume more dietary supplements when compared to females (63.7 vs. 49 %, P=0.004), including whey protein (77.7 vs. 47.6 %, P, Ciljevi: Istražiti prehrambene navike i stavove o prehrani muških i ženskih korisnika fitness centara, kao i stupanj pridržavanja mediteranske prehrane (MP) i njenih komponenti. Materijali i metode: Ovo je presječna studija, koja je uključila 405 korisnika fitness centara u Splitu u Hrvatskoj, provedena od srpnja do listopada 2021. Svi su sudionici bili aktivni korisnici fitness centara u dobi od 18 do 65 godina i trenirali su barem jednom tjedno, profesionalni sportaši bili su isključeni iz studije. Online Google Forms® anketa distribuirana je e-poštom i društvenim mrežama, a sastojala se od dva glavna dijela, prikupljanje općih informacija i informacija o dodacima prehrani u prvom, te o pridržavanje MP-e i njezinih komponenti korištenjem Mediterranean Dietary Serving Score (MDSS) u drugom. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 193 muškaraca i 212 žena. Muškarci konzumiraju više dodataka prehrani u usporedbi sa ženama (63,7 naspram 49 %, P=0,004), uključujući proteine sirutke (77,7 naspram 47,6 %, P

Krajem prosinca 2019. svijet je zahvatila velika pandemija pod nazivom COVID-19. Svijet se suočio s novim načinom života, a to je socijalna distanca i boravak kod kuće, strah od nepoznatog, kao i brigom za svoje bližnje, a posljedično je rezultiralo i sjedilačkim načinom života. Svjetska zdravstvena organizacija definira tjelesnu aktivnost kao bilo koji pokret koji proizvode skeletni mišići koji se iskazuje u obliku potrošnje energije koja se najčešće mjeri u kilokalorijama. Cilj ovog istraživanja je prikazati učestalost tjelesne aktivnosti kod mladih za vrijeme trajanja pandemije COVID-19. Za istraživanje je korištena kraća verzija Međunarodnog upitnika tjelesne aktivnosti IPAQ (engl. The International Physical Activity Questionnaries), kojom se kroz sedam pitanja procjenjuje razina tjelesne aktivnosti u tri kategorije. Ovo istraživanje se provelo online putem Google forms obrasca koji je bio podijeljen na društvenim mrežama. U istraživanju je sudjelovalo 286 ispitanika prosječne dobi 21,5 godina. Neovisno o promjenama načina života u doba pandemije, više od polovice ispitanika se počelo baviti nekom vrstom tjelesne aktivnosti, a motivacija je bila jača kod ženskih ispitanica. Zaključno, možemo reći kako se cijeli svijet našao između dvije pandemije: COVID-19 i sjedilačkog načina života. Osvješćivanje mladih o štetnosti sjedilačkog načina života jedan je od primarnih zadataka javnog zdravstva, kako bi se smanjio rizik za razvoj bolesti i očuvalo zdravlje., In late December 2019, the world was hit by a major pandemic called COVID -19. The world was faced with a new way of life consisting of social distance and staying at home, fear of the unknown as well as concern for loved ones, which subsequently led to a sedentary lifestyle. The World Health Organization defines physical activity as any movement produced by skeletal muscles, expressed in terms of energy expenditure, usually measured in kilocalories. The aim of this study is to show the frequency of physical activity among young people during the duration of the pandemic COVID -19. The survey used a shorter version of the International Physical Activity Questionnaires ( IPAQ), which assesses physical activity levels in three categories based on seven questions. The survey was conducted online via a Google Forms form that was shared on social media. 286 people with an average age of 21.5 years participated in the study. Regardless of lifestyle changes during the pandemic, more than half of the respondents started to engage in some form of physical activity, with stronger motivation among female respondents. To sum up, we can say that the whole world is between two pandemics: COVID -19 and a sedentary lifestyle. Making young people aware of the dangers of a sedentary lifestyle is one of the most important public health tasks to reduce the risk of disease and maintain health.

Cilj ovog rada je pomoću sastavljenog anketnog upitnika utvrditi interes roditelja osnovnoškolske djece s područja grada Krapine za njihovo uključivanje u školu alpskog skijanja. Osim interesa za učenjem alpskog skijanja upitnikom se utvrđuju i stavovi roditelja prema samostalnom odlasku njihove djece na zimovanje, korisnosti programa zimovanja za djecu osnovnoškolske dobi te spremnost za izdvajanje određenih financijskih sredstava za ovakav program. U istraživanju su sudjelovale 144 osobe (20 muškog spola i 124 ženskog spola, prosječne dobi 39,32±4,44 godine), roditelji osnovnoškolske djece s područja grada Krapine. Rezultati ankete pokazali su da roditelji smatraju program zimovanja i uključivanje u školu alpskog skijanja korisnim za osamostaljivanje, socijalizaciju i zdravlje djece. Za uključivanje djece u školu alpskog skijanja problem predstavljaju potrebni financijski izdaci. Želju da djeca savladaju vještinu alpskog skijanja na visokom nivou iskazalo je 47,5% roditelja. The aim of this paper is to determine the interest of parents of primary school children from the city of Krapina for their inclusion in the alpine skiing school using a questionnaire. In addition to the interest in learning alpine skiing, the questionnaire also determines the attitudes of parents towards their children's independent winter trip, the usefulness of winter trip programs for primary school children and the willingness to allocate certain funds for such a program. The study involved 144 people (20 males and 124 females, mean age 39.32 ± 4.44 years), parents of primary school children from the city of Krapina. The results of the survey showed that parents consider the winter trip program and inclusion in the alpine skiing school useful for independence, socialization and children's health. The necessary financial expenses for including children in alpine skiing school are a problem. 47.5% of parents expressed their desire for children to master the skill of alpine skiing at a high level.

Cilj je istraživanja utvrditi u kojoj mjeri djeca s oštećenjem sluha sudjeluju u organiziranim sportskim aktivnostima (trenažni rad pod stručnim vodstvom s članstvom u sportskom klubu ili programu u trajanju od 60 minuta tjedno). Uzorak ispitanika obuhvatio je 272 učenika iz dviju osnovnih škola te 60 djece s oštećenjem sluha (Poliklinika Suvag, Zagreb) u dobi od 7 do 11 godina. U svrhu istraživanja korišten je obrazac o sudjelovanju djece u sportu, koji je izrađen prilikom istraživanja povezanosti motoričkih vještina i sudjelovanja u sportu djece s oštećenjem sluha u dobi od 6 do 12 godina, koje su proveli Hartman, Houwen i Visscher (2011.). Postavljena je hipoteza da postoji statistički značajna razlika između subuzoraka djece u sudjelovanju u sportskim aktivnostima s pretpostavkom da će djeca s oštećenjem sluha, u odnosu na čujuću djecu, biti značajno rjeđe uključena u organizirane sportske aktivnosti. Glavni rezultati s potvrdom značajnosti uz χ2 test pokazuju da samo 40 % djece s oštećenjem sluha predškolske i školske dobi sudjeluje minimalno jednom tjedno u organiziranoj sportskoj aktivnosti s time da je uključeno samo 20 % djece predškolske dobi. Doprinos istraživanja očituje se u novim spoznajama u navedenim subuzorcima djece u sudjelovanju u organiziranim sportskim aktivnostima u Republici Hrvatskoj., Principal objective of this study was to determine to what extent children with hearing impairment participate in organized sport activities (training under expert guidance with membership in a sports club or program for 60 minutes per week). The research sample included 272 students from two elementary schools and 60 children with hearing impairment (the Polyclinic Suvag in Zagreb) of 7-11 years old. For the purpose of the research a form about children’s participation in sports was used. It was designed to examine motor performance in deaf elementary school children and its association with sports participation (conducted by Hartman, Houwen, and Visscher, 2011). The research hypothesis assumes the existence of statistically significant differences between normal-hearing children and children with hearing impairments in participation in sports. Thereby it is expected that children with hearing impairment, compared to normal-hearing children, will be significantly less involved in sports. The main findings with confirmation of significance with the χ2 test in this study show that only 40 % of children with hearing impairment participate in sports, and taking into consideration only preschool children results show data of 20 %. The contribution of this research is noticeable in new knowledge on difference in participation in sports of normal-hearing children and hearing impaired children in the Republic of Croatia.

Colorectal cancer is the second most common malignant neoplasm and the second cause of death from malignancies in both sexes. In 2017, 3689 people were diagnosed in the Republic of Croatia. Two thousand ninety-five people died of colorectal cancer in 2019. Colorectal cancer is preventable, and it appears that smoking and obesity are factors that affect its onset. Physical inactivity is closely related to obesity, and the question is whether it can be an independent predictor of colon cancer. We searched the literature on Pubmed for the past five years, including systematic reviews and meta-analyses on the association between physical activity and colon cancer incidence. Studies are methodologically diverse and involve different approaches. In most observational studies, greater physical activity is associated with a lower incidence of colon cancer, while in the interventional studies, results were more diverse. In general, smoking tobacco products has a much greater effect on colon cancer development, but physical activity is linked to the onset of the disease and should be one of the prevention measures., Rak debelog i završnog crijeva je po pojavnosti drugo sijelo među zloćudnim novotvorinama kao i po smrtnosti od zloćudnih novotvorina u oba spola. Od ove bolesti u Republici Hrvatskoj oboljelo je u 2017. godini 3659 osoba, a umrlo 2095 osoba u 2019. godini. Rak debelog crijeva preventabilan je, a od poznatih činitelja koji utječu na nastanak su pušenje i debljina. U tijesnoj vezi s debljinom je tjelesna neaktivnost te se postavlja pitanje može li tjelesna neaktivnost biti neovisni prediktor za rak debelog crijeva. S ciljem uvida u dosadašnja istraživanja pretražena je dostupna literatura u bazi Pubmed posljednjih 5 godina, uključivši sustavne preglede i metaanalize o povezanosti tjelesne aktivnosti pojavnosti raka debelog crijeva. Istraživanja su metodološki raznolika a uključuju i različite pristupe. U većini opservacijskih istraživanja veća tjelesna aktivnost povezana je s nižom pojavnošću raka debelog crijeva. U intervencijskim istraživanjima dobiveni su različiti rezultati. Općenito, znatno veći učinak na nastanak raka debelog crijeva ima pušenje duhanskih proizvoda, no bavljenje tjelesnom aktivnosti povezano je s pojavom te bolesti te treba biti jedna od mjera prevencije.

Dobrobiti tjelesne aktivnosti za zdravlje dobro su poznate. Redovita tjelovježba umjerenog do umjereno intenzivnog intenziteta povezana je s manjom učestalošću infekcija gornjih dišnih puteva. Redovita tjelesna aktivnost jača imunološki sustav i poboljšava njegovu reakciju na virusne infekcije, poput infekcije SARS-CoV-2, koja se vrlo brzo proširila i postala globalna pandemija. Ova nova bolest, nazvana COVID-19, dodatno je naglasila potrebu za aktivnim stilom života koji uključuje redovitu tjelesnu aktivnost i vježbanje, jer je dokazano da tjelesna aktivnost ima povoljan učinak na prevenciju i poboljšanje stanja povezanih s teškim oblicima COVID-19. Aktivan način života poboljšava zdravlje općenito i ima pozitivan učinak na više fizioloških sustava. Tjelesna aktivnost i redovita tjelovježba imaju vrlo važnu ulogu u prevenciji pretilosti, dijabetes melitusa i metaboličkog sindroma. Oni također pomažu kod smanjenja rizika od kardiovaskularnih oboljenja. Sva ova stanja predstavljaju čimbenike rizika za teške oblike COVID-19. Ovaj narativni pregled objašnjava utjecaj tjelesne aktivnosti na imunološki odgovor na virusnu infekciju SARS-CoV-2 i predstavlja sažetak dokaza o tome kako redovita tjelovježba može biti korisna u prevenciji teških oblika COVID-19.

Dolazak COVID-19 pandemije značajno se utjecao na zdravstveni sustav i na pacijente s kroničnom boli. Kao rezultat toga, odgađanje ili zaustavljanje liječenja pacijenata s kroničnom boli imalo je negativne posljedice. Telemedicina je u tim uvjetima prepoznata kao važan i vrijedan alat za pružatelje zdravstvenih usluga i za pacijente. Omogućava dostupnost liječnika bez socijalnog kontakta, procjenjivanje trenutnog stanja, savjetovanje te na kraju provođenje tehabilitacijskih tehnika u liječenju boli. Kao takva, telemedicina nosi prednosti, ali i nedostatke u liječenju kronične boli te, iako može poboljšati pristup zdravstvenoj skrbi tijekom pandemija, može nastati problem zbog angažmana pacijenata te smanjene kvalitete interakcije između pružatelja usluga i bolesnika.

Pandemija uzrokovana virusom Sars-CoV-2 navela je mnoge zemlje na uvođenje mjera za kontrolu širenja zaraze. Mnoge studente to je sprječavalo u postizanju tjelesne aktivnosti koja se preporučuje za njihovo psihofizičko zdravlje. Cilj ovoga istraživanja jest ispitati vrstu tjelesne aktivnosti i količinu vremena koje su utrošili u provođenju određenog tipa tjelesne aktivnosti u posljednjih sedam dana do dana ispitivanja te ih usporediti s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije. Uzorak ispitanika činilo je 325 studenata i studentica dvaju fakulteta i jednog odjela Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Podaci su prikupljeni putem Google online obrasca, u razdoblju od 31. 3. do 8. 4. 2022. godine, a za vrstu i vrijeme tjelesne aktivnosti i vrijeme koje su proveli u sjedećem položaju korišten je Međunarodni upitnik o tjelesnoj aktivnosti kratkog obrasca (IPAQ-SF). Nakon analize dobivenih rezultata može se zaključiti da studenti i studentice pokazuju zadovoljavajuću razinu tjelesne aktivnosti, ali su skloni sjedilačkom načinu života. Dosadašnja istraživanja potvrđuju dugoročno negativne posljedice sjedilačkog načina života na zdravlje, stoga smatramo da je potrebno uložiti više napora u stvaranju strategija koje motiviraju studente za vođenje zdravog načina života, s posebnim naglaskom na tjelesnu aktivnost i smanjenje vremena sjedenja.

S obzirom na konstantne promjene životnog stila te sve većih sedentarnih navika, i tjelesna aktivnost doživljava određene promjene. Prema WHO, navedene promjene idu u negativnom smjeru, odnosno tjelesna neaktivnost dovodi do određenih zdravstvenih problema. Samim time, cilj ovog rada je bio utvrditi spolne razlike u razini tjelesne aktivnosti radno aktivne populacije koja se u svoje slobodno vrijeme bavi određenim sportom ili sportskom aktivnošću. Za potrebe utvrđivanja razine tjelesne aktivnosti koristio se Baeckeov upitnik koji promatra aktivnost tijekom rada, razinu sportske aktivnosti te aktivnost tijekom slobodnog vremena. Uzorak ispitanika sastoji se od radno aktivnih osoba koje najmanje dva puta tjedno sudjeluju u nekoj vrsti tjelesne aktivnosti. Ukupno je prikupljeno i analizirano 60 upitnika. Statistički značajna razlika između promatranih grupa utvrđena je u varijabli indeksa slobodnog vremena (t=3, 08 ; p=0, 00). Temeljem prezentiranih rezultata može se zaključiti da se ženska populacija više uključuje u sportske aktivnosti te je više aktivnija tijekom slobodnog vremena.