Search

U radu se, nakon uvodnog razmatranja, donosi kratka povijest razvoja umjetne inteligencije. Potom se objašnjava koncept neuronskih mreža s ciljem razumijevanja tehnologije koja stoji u pozadini algoritama umjetne inteligencije. Autor nadalje pojašnjava proces treniranja i izrade modela koji umjetna inteligencija koristi u svome radu koristeći se primjerom optičkog prepoznavanja teksta. U nastavku rada prikazuje se smjer suvremenih arhivskih istraživanja povezanih s umjetnom inteligencijom, objašnjava metodologija odabranog istraživanja i daju rezultati njegove prve provedene faze. Potom autor propituje temeljna pitanja koja proizlaze iz dijela provedenog istraživanja koja se odnose na percipirane prijetnje koje donosi upotreba umjetne inteligencije, ali i na njezine dobrobiti. Autor ukazuje na opasnost da predrasude budu ugrađene u algoritme umjetne inteligencije, ali također objašnjava da nema uspješne umjetne inteligencije bez ugrađenih predrasuda. Potom diskutira i o pojmu umjetne inteligencije čiji se rezultati mogu objasniti i propituje pravnu odgovornost korištenja umjetne inteligencije. Autor zaključuje o značaju umjetne inteligencije u arhivima – kako one koja će utjecati na optimizaciju arhivskih procesa tako i one koju će arhivisti morati očuvati kao dokaz aktivnosti stvaratelja digitalnog arhivskog gradiva.

Izvještaj sa skupa AI i arhivi: izazovi i mogućnosti digitalnih i izvorno digitalnih arhiva. Britanski državni arhiv i Britanska knjižnica, 28. – 29. siječnja 2021.

In order to secure usability of records over the retention period, the archives conduct digital preservation actions which may entail conversion, migration and other procedures. When using digitization for creating copies in the form of original, the archives should consider the trustworthiness of the process – the involved professionals, equipment, software, and procedures. These are the critical points in the process of converting physical originals into digitized originals having legal validity. The authors discuss the authenticity of records converted from physical to digital form. They argue that a digitized record is a copy in the form of an original if it meets the requirements of completeness, reliability of the process, integrity and availability. The authors define 53 requirements to be met in the process of digitization. The authors conclude on the requirements set before the digitization process having goal of producing authentic digital copies in the form of original.

Digitisation of archival materials is a lengthy process in which the act of digitisation is usually the shortest and the most straightforward one. It is the processing of the digitised materials that take a lot of time and effort. It is valuable to have digitised materials available online, even for the reason of not having to travel to the physical location of the originals, but the tendency of extracting additional value from the materials increases. To that end, the archival materials can be processed by new techniques such as artificial intelligence (AI) and crowdsourcing. The authors use the example of digitisation of the minutes from the Faculty (of Humanities and Social Sciences) Council meetings dating from 1913 to 1996 and the application of AI to improve the OCR results and NER for semantic enrichment as well the example of digitisation of the food rationing cards, used between 1941 and 1945 in Zagreb, Croatia and the application of AI and crowdsourcing to data extraction, analysis and visualisation.

Rad se uvodno osvrće na trenutno stanje u arhivima i detektira potrebu za korištenjem suvremenih tehnologija. Neke od njih donose korjenite promjene ili, pak, mijenjaju ustaljene načine poslovanja pa se zbog toga i nazivaju disruptivnim tehnologijama. Potom se detaljnije pojašnjava sam pojam i identificiraju osnovne tehnologije koje će imati značajan utjecaj na poslovanje arhiva. Analiziraju se umjetna inteligencija, ulančani blokovi, velika količina podataka i tehnologije digitalne participacije – najprije se daju osnovna objašnjenja kako pojedina tehnologija funkcionira, potom prikazuju primjeri te diskutira o potencijalnoj primjeni u arhivima. Zaključno rad donosi usporedbu očuvanja analognog u odnosu na digitalno gradivo, diskutira o pristupima financiranju te argumentira potrebu da se arhivi znatnije okrenu korištenju disruptivnih tehnologija.

kontekstu postavlja Talinska deklaracija. Opisuje se pokretanje Inicijative za uspostavu digitalnog arhiva (eArhiv) koji treba uvažavati temeljne principe arhivističke teorije i prakse te relevantne norme, pa se stoga koncepti i izazovi dugoročnog očuvanja digitalnoga gradiva tumače u kontekstu tijela javne vlasti. Inicijativa je provela pilot-istraživanje koristeći “Upitnik o dokumentaciji i informacijama u digitalnom obliku”. U radu se analiziraju i tumače odabrani rezultati provedenog istraživanja. Zaključno autori se kritički osvrću na rezultate te predlažu konkretne kratkoročne i dugoročne aktivnosti.

Autori predlažu rješenje za pohranu tekućeg digitalnog gradiva upravnih ustanova, uz osiguranje njegove autentičnosti, koje se temelji na komponenti državnog oblaka i komponenti ulančanih blokova (engl. blockchain). Ovakvo rješenje mogle bi koristiti upravne ustanove koje nemaju svoje sustave za upravljanje gradivom, a ono bi se moglo, na temelju dijeljenja iste platforme i funkcija, nadograditi državnim digitalnim arhivom koji bi tada trebao imati funkciju očuvanja digitalnoga gradiva i njegove autentičnosti. Razvojem komponente ulančanih blokova koja je distribuirana na učesnike sustava (ustanove) i, konačno, razvojem predloženog sustava od povjerenja kao cjeline, ojačavaju se kapaciteti i vjerodostojnost svih upravnih ustanova koje koriste predloženi koncept sustava. Sustav se može nadograditi državnim digitalnim arhivom za arhivski dio digitalnoga gradiva upravnih (i drugih) ustanova.

Uz samu upravnu funkciju, s vremenom su arhivi prigrlili i kulturnu i znanstvenu ulogu u društvu. Danas suvremeni arhivi postaju komunikatori sa širom publikom, čime arhivska pedagogija dobiva na značaju. Rad polazi od činjenice da hrvatski arhivi nemaju (dovoljno) razvijenu edukativnu djelatnosti. Zbog toga su autori proveli istraživanje europskih nacionalnih arhiva kojim su ispitali postojanje informacija o edukacijskim aktivnostima pojedinih arhiva na njihovim internetskim stranicama. Cilj rada je dobivanje uvida o trenutnim ponudama edukacijskih aktivnosti arhiva. Na temelju rezultata provedenog istraživanja izvedeni su zaključci o oblicima, količini i načinima provođenja edukacijskih djelatnosti u arhivima i u online okruženju arhiva. Istraživanje je poslužilo za formuliranje preporuka za dobru odgojno- obrazovnu praksu koju hrvatski arhivi mogu primijeniti.

Implementation of e-government requires certain level of transparency and development in order to be successful and trusted. With the improvement of national strategies, regulations and legal framework as a starting point, the competent institutions should take into account security improvements as the most important aspect of achieving trusted e- government. The main goal of achieving the interconnection between different national governmental bodies and services at the transnational level is achieved by exchange of identification and authentication credentials. In this paper the authors introduce the main difficulties the EU countries have in implementing national e- government and achieving the interoperability between e-services.

UVOD: Ubrzani razvoj računalne tehnologije i mrežne komunikacije udaljenih računala, utječe na metode očuvanja elektroničkih dokumenata. Javlja se opasnost da gradivo postane nepouzdano, da izgubi autentičnost u potpunosti ili na pojedinim svojim razinama. RAZRADA TEME. Razvoj dijagnostičkih slikovnih pretraga (RTG, CT, MRI ili ultrazvuk) izrazito je unaprijedio dijagnostiku, što je pridonijelo uspješnijoj terapiji i značajno boljoj prognozi kod niza bolesti i patoloških stanja. Svaki od ovih dijagnostičkih modaliteta ima svoje mjesto u algoritmu slikovnih metoda, i to pri postavljanju dijagnoze, lokalizaciji te procjeni proširenosti patološkog procesa. Cilj ovog rada jest prikazati metodologiju dugotrajnog očuvanja medicinskih slika u zdravstvenim ustanovama uz suvremene DICOM standarde i PACS sustave za arhiviranje slikovnih dokumenata u zdravstvu. ZAKLJUČAK: Uspostavljanje sustava za digitalno očuvanje medicinskih slika zahtijeva velike promjene unutar zdravstvenih ustanova: analizu poslovnih procesa, cjeloživotnu edukaciju kadrova te osiguranje fi nancijskih sredstva za održavanje i poboljšanja sustava koja moraju pratiti razvoj informacijske tehnologije.

The paper presents automatic extraction process from monolingual text performed by three language independent tools, but relying on different principles. The research is conducted on the domain of pharmaceutical documentation. After the digitization process and use of OCR techniques, the automatic extraction process is performed. Results are compared with reference terminology list created by responsible institution and evaluated by measures of recall, precision and F-measure. Results are discussed in the frame of possible integration into the process of digital archiving.

Standardizacija elektroničkih potpisa pretpostavlja postojanje i standardizaciju pružatelja usluga povjerenja (engl. Trust Service Providers). U tom kontekstu pojavljuje se i koncept elektroničkoga vremenskog žiga (engl. electronic time stamp) kojim se potvrđuje vrijeme nastanka ili potpisivanja nekog digitalnog zapisa i koji je važan za potvrđivanje elektroničkog potpisa. Autori opisuju osnovni model na kojem se temelje vremenski žigovi, objašnjavaju ulogu tijela za izdavanje vremenskih žigova (engl. Time- Stamping Authority, TSA) te sam proces stvaranja vremenskih žigova. Potom se usredotočuju na norme poput ISO/IEC 18014, RFC 3161, ANSI ASC X 9.95 te relevantne ETSI norme kojima se opisuje korespondencija između TSA i osobe koja traži izdavanje vremenskoga žiga, definiraju sigurnosni zahtjevi, osnovni zahtjevi za pružatelje usluga povjerenja, tj. izdavatelje certifikata, elektroničkih potpisa i elektroničkih vremenskih žigova, osnovni sigurnosni zahtjevi, protokoli, ali i osnovni zahtjevi za tijela koja nadgledaju pružatelje usluga povjerenja te daju ocjenu njihove sukladnosti. Autori analiziraju modalitete primjene pojašnjenih normi, identificiraju procese u kojima se elektronički vremenski žigovi pojavljuju te diskutiraju o njihovome značaju i ograničenjima u kontekstu dugotrajnog očuvanja digitalnih zapisa.

Suvremena arhivska djelatnost već se poduži niz godina bavi očuvanjem ne samo konvencionalnoga, već i nekonvencionalnoga gradiva, napose onoga u digitalnome obliku. U skladu s postkustodijalnom paradigmom zadaća arhiva jest čuvanje arhivskoga gradiva, ali i savjetovanje stvaratelja kako najbolje očuvati digitalno gradivo u njihovim sustavima kao što su to sustavi za upravljanje digitalnim zapisima ili digitalni arhivi te činiti gradivo dostupnim korisnicima.

Digitally born documents are increasingly being signed by the digital signatures. Once becoming records, they need to be preserved – in some cases for several years while in other cases permanently. In essence, what should be preserved besides the digital records themselves is their trustworthiness. This may be a problem because digital records might be converted to new formats, migrated to new media, emulated or virtualised in new environments due to the technological obsolescence. Authenticity, in particular, relies on the possibility to check the validity of digital signature. However, digital signatures expire after certain period. The author investigates the possibilities of long- term preservation of digitally signed records in the ever-changing IT environment.

The authors explain the context in which electronic records are being preserved. They explain the concept of authentic electronic records and proceed with the analysis of the technologies supporting trust in electronic records. They start by explaining the Public Key Infrastructure as the requirement for electronic signatures, digital certificates, the concept of non-repudiation, trusted archive service, timestamps and trusted digital timestamping. Further, they analyse formats of electronic signatures – XMLDSig, XAdES, CAdES, PAdES – and their possible influence on the long-term preservation of validity of electronically signed records. The authors conclude that although strict requirements of certain types of electronic signatures can ensure authenticity, integrity and non- repudiation of preserved records, they will still require preservation action on the level of medium and files.

The data collected in National Statistical Offices (NSOs) present a valuable source for the research community. These data, when put to some secondary analyses, bring new benefits for society. The growing need for researchers’ easy access to publicly funded data is recognised in the European Statistical System (ESS). There are on-going efforts for establishment of pan- European network for Remote Access (RA) to Microdata in official statistics and there are several projects concerned with these issues coming along. In this research paper the authors will explore the current state of establishment of infrastructure for researchers’ RA to statistical microdata in ESS and they will propose a model for development of infrastructure for researchers’ RA to statistical microdata in Croatia with the aim of integrating the Croatian system for RA to statistical microdata in the currently developing ESS’s infrastructure for the same purpose.

Arhivski zapisi u elektroničkom obliku sve više se pohranjuju u neki oblik računalnog oblaka (engl. cloud storage). S obzirom da je tada najčešće riječ o ugovaranju usluge s trećom stranom – pružateljem usluge pohrane u oblaku (engl. cloud service provider) – potrebno je razumjeti slojevitost pitanja sigurnosti u tome kontekstu. Ona su važna za sve arhiviste koji će biti nadležni za pohranu i dugoročno čuvanje takvih zapisa, jer će morati procijeniti kvalitetu usluge koju pojedini pružatelji nude kako bi mogli donijeti ispravnu preporuku kojeg odabrati, potom procijeniti potencijalne sigurnosne rizike i formulirati zahtjeve kako ih smanjiti ili otkloniti, zatim postaviti zahtjeve i provesti postupke dugoročnog očuvanja kad se za njih pojavi potreba i sl. Sve navedeno utječe na sigurnost pohranjenih zapisa, njihovu autentičnost, pouzdanost, iskoristivost te njihov integritet. Stoga autori u ovome radu analiziraju zahtjeve za sigurnošću pohrane arhivskih zapisa u računalnome oblaku, predlažu konkretne mjere za smanjenje potencijalnih rizika koji se pritom pojavljuju te zaključuje o tome kako sve to utječe na arhivsku praksu i obrazovanje arhivista.

Kad se govori o arhivskome gradivu, prvenstveno se razmišlja o onome u analognom, najčešće papirnatome, obliku. Ipak, u vrijeme svakodnevne upotrebe informacijsko- komunikacijskih tehnologija (IKT), arhivsko se gradivo digitalizira. Ono se uglavnom koristi za istraživačke potrebe, no uočava se trend korištenja i u edukaciji. Autor, na primjeru djela Fausta Vrančića, istražuje kako se arhivsko gradivo može uspješno digitalizirati i iskoristiti za potrebe edukacije. IKT pritom ima ulogu učiniti gradivo široko dostupnim, bolje razumljivim te prilagođenijim modernim generacijama. Važno je uzeti u obzir i činjenicu da se suvremenim preoblikovanjem u digitalni oblik ujedno štite vrijedni izvornici, osigurava da gradivo bude dostupno teoretski neograničenom broju korisnika čak i onda kada postoji samo jedan izvornik. Ipak, digitalizacija nije jednostavan proces, jer je gradivo potrebno prilagoditi osobinama digitalnoga medija i prilagoditi očekivanjima korisnika. Stvaranje, primjerice, 3D objekata ili 3D modela iz skica i nacrta, kao što je to slučaj s Vrančićevom Machina novae, zahtijeva drugačija znanja u odnosu na znanja koja su potrebna za digitalizaciju rukopisa. Autor analizira koje su sve vještine, kompetencije i znanja potrebni da bi se vrijedno arhivsko gradivo prilagodilo suvremenome načinu komuniciranja i istraživanja, iskoristilo u edukaciji, ali u konačnici i globalno promoviralo hrvatski nacionalni identitet i nacionalnu kulturnu baštinu.

Znanstvena istraživanja današnjice uvelike se oslanjaju na digitalizirane i digitalne izvore. Digitalizacija je doprinijela tome da vrijedni povijesni izvori mogu, kroz digitalne arhive, istovremeno biti dobro (o)čuvani i dostupni velikome broju korisnika. Uz to, digitalizacijom su mogući i novi načini istraživanja, usporedbe i analize kakvi nisu bili mogući korištenjem istih tih povijesnih izvora u papirnatome obliku. Autor će se osvrnuti i na suvremena dostignuća Međunarodnoga centra za arhivska istraživanja ICARUS i njegova rješenja Monasterium – virtualnoga arhiva s više od pola milijuna izvora iz sto europskih arhiva. Analizirat će se mogućnosti koje su na raspolaganju suvremenim istraživačima arhivskoga gradiva te diskutirati o tome kako koncepti društvenih mreža i virtualne suradnje utječu na budućnost znanstvenih istraživanja.

Sustavi za upravljanje dokumentima i zapisima (EDRMS) koji su najčešće dijelovi sveobuhvatnijeg sustava za upravljanje korporacijskim sadržajima (ECMS) zahvaćaju dokumente i zapise koji izvorno nastaju u digitalnom obliku kao i one koji su digitalizirani. Dok je izvorno digitalne zapise relativno jednostavno opisati tijekom njihovoga nastanka te im pridodati sve potrebne metapodatke, do problema dolazi kod onih koji u sustav ulaze prolazeći postupak digitalizacije. Ukoliko je riječ o velikoj količini gradiva, pri čemu su dokumenti raznorodni i nemaju neka jedinstvena ili ponavljajuća obilježja, tada nije jednostavno odrediti o kojem je dokumentu riječ, ispravno ga klasificirati i pridodati mu metapodatke. Autori analiziraju i prikazuju mogućnosti rješenja koja pripadaju području statistički utemeljenih jezičnih tehnologija i istražuju njihovu moguću primjenu u području (polu)automatske klasifikacije registraturnoga i arhivskoga gradiva. U radu su objašnjena osnovna polazišta pojedinih metoda, mogućnosti automatske ekstrakcije teksta, metode statističke obrade te postavljanje osnove za (polu)automatsku klasifikaciju. Autori prikazuju rezultate testiranja primijenjenih metoda na konkretnome arhivskom gradivu i zaključuju o mogućim budućim pravcima istraživanja.

Objekti hrvatske prirodne baštine mogu se vidjeti u muzejima ili u prostoru izvan njih. Mnoštvo je onih koji su jednako vrijedni, ali su u spremištima i nedostupni javnosti. Dio njih je obrađen u znanstvenim i stručnim radovima, a dio prezentiran na konferencijama ili putem mrežnih stranica. No, uglavnom je riječ o fotografijama kojima se ponekad teško stječe pravi dojam trodimenzionalnosti ili veličine. Tehnologije 3D digitalizacije postaju sve pristupačnije te se, iako su proizišle iz područja industrijske proizvodnje, danas sve više pojavljuju u domeni kulturne i prirodne baštine. Autor analizira kako razviti metodologiju procesa oblikovanja, prikaza i zaštite elemenata hrvatske prirodne baštine korištenjem 3D tehnologija te kako digitalizirane 3D objekte hrvatske prirodne baštine u domeni fosilnih materijala (paleontološka zbirka) zaštititi, promovirati i učiniti globalno dostupnima za daljnja istraživanja. Konačno, prikazat će se rezultati pilot-projekta 3D digitalizacije ostvarenoga između Filozofskoga fakulteta, Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara.

The authors conduct structural and functional analysis of five implemented digital archival systems followed by their comparative analysis. They analyse digital archive implementations in The Federal Chamber of Architects and Engineers - BAIK (Austria), The Agency for Medicinal Products and Medical Devices - HALMED (Croatia), The Braunschweig Clinic (Germany), The Federal Office for Information Security - BSI (Germany), and Lithuanian Office of the Chief Archivist - Electronic Archive Information System - EAIS (Lithuania). The digital archival systems are responsible for preservation of digitised or digital records in the land register (BAIK), classified records on medicines and medical devices granted to the market (HALMED), time- stamped electronic health records (Braunschweig), electronically signed records (BSI), and records of the public administration created as part of governmental e- services and signed by advanced electronic signatures (EAIS). After the structural and functional analysis of each system, they are comparatively analysed according to the criteria grouped around functionalities and system processes, implemented formats and standards, used cryptographic formats, access to the system, and available software tools for management of preserved records. The authors give conclusion on the issues regarding long-term preservation of electronic records having additional preservation requirements due to the time-stamping, addition of (advanced) electronic signatures, and (qualified) certificates in the situations when it is necessary to ensure their authenticity, integrity and non-repudiation.

Izlaganje na temu Arhivska pedagogija sastojat će se od dva dijela, teorijskog i praktičnog. U teorijskom dijelu predstavit će se pojam arhivske pedagogije i kako se ona različitim odgojno-obrazovnim aktivnostima ostvaruje u svijetu. Također će se prikazati i odgojno- obrazovna praksa državnih arhiva u Hrvatskoj te predložiti niz konkretnih mjera i postupaka kojima bi se arhivska pedagogija mogla razvijati u Hrvatskoj. Naglasit će se da se arhivskom pedagogijom može ostvariti međusobno povezivanje arhiva i odgojno-obrazovnih institucija što može značajno pridonijeti osvješćivanju važnosti i vidljivosti arhiva u društvu. U praktičnom dijelu izlaganja, sudionici radionice će dobiti zadatak vezan uz aktivnosti i mogućnosti arhivske pedagogije u instituciji u kojima rade.

Increasing growth of new technologies and new technological solutions follow increasing demand for new business. The increased usage of new technologies and the higher uses' awareness of the potential problems they bring along have resulted with the need to establish trust in these new services. By services the authors specifically mean Infrastructure-as-a-Service (IaaS) cloud services. The trust can be established in a number of ways such as through the implementation of relevant archival standards, principles of trusted digital repositories, applying to legal procedures, careful service implementation planning etc. In this article the authors focus on the research of the problems and critical points of cloud services, especially paying attention to the areas of governance, compliance, trust, architecture, identity and access management, software isolation, data protection, availability, and incident response.

In the European Statistical System (ESS) there are more and more generic information systems (ISs) being developed and implemented for production and dissemination of official statistics (OS) macrodata datasets. These generic systems are based on metadata repositories providing, in return, a whole set of additional functionalities and services for users of the systems. Microdata dissemination, being the youngest and least developed discipline in official statistics dataset dissemination, currently still lacks appropriate organization of business procedures and compatible generic tools for the purpose of integration of all the ESS’ subsystems into one central Data Service (DS) providing microdata datasets for international users and enabling preservation of microdata datasets. The authors analyze current situation regarding statistical microdata sets acquisition and preservation in digital archives (DAs), provide valuable considerations and propose recommendations to take into account when developing repositories and systems for presentation of available microdata datasets to users. Along with that, the authors introduce the way of usage of appropriate Statistical Disclosure Control (SDC) methods for production of safe microdata outputs. Finally, the authors recommend the development of a central administrative metadata repository that could be used for users’ authorization, and that could have additional services for users based on available metadata about users in the system.

The research is positioned in the context of the responsibility of archives to preserve important records in an increasingly changing technological environment, and focused on the impact of cloud solutions on archival theory and practice. Authors address several questions which they consider crucial for archival science and community. Results of the survey on the usage of private cloud are given. In view of that, the authors examine if the concept "Archiving-as-a-Service" will require redefinition of archival practice in the new technological and organizational context. Finally, they suggest the need for transition from postcustodial to "postcustodial 2.0" paradigm.

In today’s fast moving world when students mention Internet more often than going to the library, colleges and universities have to adapt to Net Generation students who have grown up with information and communication technology and value experimental learning, working in teams and social networking. The paper presents the research performed with the students learning English for Special Purposes at the third semester of the study, at the Faculty of Geodesy, University of Zagreb. The main goal of the research was to find out whether combined teaching model can contribute to the language learning process through various activities. The tested sample consisted of two groups, each of 35 students, working on their assignments by face-to-face and online models. The findings of the research show whether ICT can contribute to enhance some segments of the language skills. The final test for all students analysed 6 elements of the written communication, 4 elements of the oral communication, communication quality with teacher and among students, average final grade and students’ attitudes towards new technology. The results have been analysed using SPSS (Statistical Package for Social Sciences). At the end suggestion for further implementation are given.

Autori polaze od činjenice da bi proces uspostave digitalnoga arhiva trebao biti planski i sistematično proveden. U radu uvodno obrazlažu potrebu za takvim pristupom. Potom opisuju Agenciju za lijekove i medicinske proizvode kao specifičnog stvaratelja gradiva jer će ju kasnije koristiti kao primjer konkretne realizacije teorijskih uvjeta za uspostavu digitalnoga arhiva od povjerenja koji može dugoročno očuvati autentične elektroničke zapise. Pri tome opisuju trenutne postupke s dokumentacijom o lijeku te postojeće i nadolazeće standarde njezinoga elektroničkoga formata zapisa. Nakon utvrđivanja postojećega stanja, autori analiziraju uvjete koje digitalni arhiv mora zadovoljiti kako bi bila uspostavljena i očuvana autentičnost elektroničkih zapisâ i digitalnoga arhiva. U sklopu toga apliciraju apstraktni OAIS referentni model na konkretni planirani digitalni arhiv Agencije. Autori nastavljaju s pojašnjavanjem projektnoga pristupa izradi digitalnoga arhiva kroz IPA projekt. Završno je prikazana konkretna realizacija apstraktnih zahtjeva analiziranih normi za uspostavu digitalnoga arhiva od povjerenja kroz IPA projekt Agencije "Priprema za eCTD i uvođenje digitalnog arhivskog informacijskog sustava".

Razvoj informacijskih znanosti, područja istraživanja, projekt i suradnja na Odsjeku za informacijske znanosti, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

Potaknut činjenicom da sve veća količina gradiva izvorno nastaje u elektroničkom obliku kao i da se računalno-programski uvjeti njegovoga očuvanja neprestano mijenjaju autor u disertaciji istražuje i analizira problematiku očuvanja elektroničkih informacijskih objekata i njihove autentičnosti na dulji vremenski rok u kontekstu pismohrana, arhiva, knjižnica, muzeja i drugih informacijsko-dokumentacijskih institucija koje mogu imati mandat čuvanja elektroničkog gradiva. Stoga najprije analizira kako osnovna svojstava elektroničkih informacijskih objekata uvjetuju njihovo dugoročno očuvanje. Ta svojstva autor opisuje kroz fizičku, logičku i konceptualnu razinu elektroničkih informacijskih objekata, te naglašava i pojašnjava postojanje njihove višestruke međusobne povezanosti. Nadalje analizira referentni model otvorenog arhivskog informacijskog sustava (OAIS) kao pretpostavku sustava koji je neovisan o računalno-programskim promjenama okoline ili ih maksimalno amortizira. Zatim analizira četrnaest metoda za očuvanje zapisâ u elektroničkoj okolini koje takav digitalni arhiv može koristiti. Potom autor razlaže strukturu elektroničkog zapisa kako bi pokazao koje njegove elemente prethodno objašnjene metode moraju uzeti u obzir. Objašnjena struktura dodatno pokazuje koje karakteristike zapisa moraju biti dugoročno očuvane kako bi on zadržao autentičnost, pouzdanost, integritet i upotrebljivost. U nastavku autor konkretizira postupak vrednovanja i odabira najprikladnije metode očuvanja postupkom razlaganja značajnih karakteristika na mjerljive jedinice i određivanjem faktora važnosti čime se dobivaju usporedivi rezultati uspješnosti metodâ očuvanja na izdvojenom reprezentativnom uzorku prije njihove primjene na cjelokupno očuvano elektroničko gradivo. Autor zatim objašnjava pristup postojanom očuvanju autentičnosti najprije analizirajući pretpostavke za autentičnost, a nakon toga postupke za dokazivanje autentičnosti. Autor potom sagledava sustav za postojano očuvanje autentičnosti kroz njegove vanjske i unutrašnje karakteristike naglašavajući važnost upotrebe elektroničkih potpisa i postojanih identifikatora kao potpore očuvanju autentičnosti. U završnom dijelu autor u teorijski model dodaje i segment certifikacije primijenjenih postupaka i metoda očuvanja elektroničkih zapisa. Navodi oblike certifikacije, objašnjava načine razvoja i organizacije postupaka certifikacije te korake samog procesa. Autor zaključuje da se tek uspostavom certifikacijskog sustava može stvoriti atmosfera povjerenja u institucije koje provode postupke očuvanja elektroničkog gradiva, ali i osigurati primjenjivanje kvalitetnih metoda očuvanja usklađenih s međunarodno priznatim standardima. Na kraju autor iznosi rezultate komparativne analize istraživanjâ o primjeni teorijskih postupaka očuvanja elektroničkih informacijskih objekata na dulji vremenski rok u institucijama izvan Hrvatske i onima u Hrvatskoj. Metodama analize i sinteze autor dolazi do zaključaka na trima razinama – razini shvaćanja pojma “ očuvanje” , razini primijenjenih postupaka očuvanja te razini politike i prakse koje se tiču očuvanja. Izradom teorijskog modela autor s jedne strane utvrđuje organizaciju, strukturu i postupke cjelokupnog procesa postojanog očuvanja autentičnosti elektroničkih informacijskih objekata dok s druge strane ukazuje na važnost prepoznavanja potrebe za institucijskom potporom očuvanju. Rezultati praktičnog istraživanja doprinose ne samo boljem razumijevanju stanja u području očuvanja elektroničkog gradiva u Hrvatskoj, već, zbog usporedne analize s međunarodnim iskustvima, i pozicioniranju Hrvatske u međunarodnom kontekstu.

Rad opisuje postupak digitalizacije dokumentarnog i arhivskog gradiva. Na samom početku rada opisan je zakonodavni okvir kojeg se potrebno pridržavati pri upravljanju digitalnim arhivima kao i obveze stvaratelja gradiva. Nakon toga slijedi općeniti dio gdje je objašnjen pojam digitalizacije, povijest digitalizacije gradiva u Republici Hrvatskoj te njezina važnost i izazovi na koje arhivisti nailaze tijekom postupka. U trećem dijelu rada opisan je postupak digitalizacije kroz četiri koraka: priprema dokumentacije za digitalizaciju, skeniranje gradiva, indeksiranje i validacija te na kraju povratak dokumentacije u prvobitno stanje. Nakon što je rad opisao svaki korak, slijedi opis praktičnog dijela koji je obavljen tijekom studentske prakse u Financijskoj agenciji (FINA). Opisana je digitalizacija dokumentarnog gradiva stvaratelja I. kategorije prema Popisu stvaratelja u nadležnosti Hrvatskog državnog arhiva. Identificirani su i analizirani svi faktori koji su utjecali na brzinu procesa digitalizacije, ono što je usporavalo ili ubrzavalo postupak te najčešći problemi na koji zaduženi za digitalizaciju nailaze. Cilj je rada bio opisati postupak digitalizacije i istaknuti njegovu važnost u modernizaciji arhivske djelatnosti. The thesis describes the process of digitizing documentary and archival materials. At the beginning of the thesis, the laws that need to be followed in managing digital archives are described, along with the responsibilities of the creators of the materials. This is followed by a general section explaining the concept of digitization, the history of digitization of documentation in Croatia, and its importance and challenges faced by archivists during the process. The third part of the thesis describes the digitization process in four steps: preparation of documentation for digitization, scanning of the material, indexing and validation, and finally, returning the documentation to its original state. After describing each of these steps, the thesis provides a description of the practical part carried out during a student internship at the Financial Agency (FINA). It describes the digitization of documentary materials created by category I creators according to the List of creators under the jurisdiction of the Croatian State Archives. All the factors that influenced the speed of the digitization process, what slowed down or accelerated the process, and the most common problems encountered by those responsible for digitization are identified and analyzed. The aim of the thesis was to describe the process of digitization and highlight its importance in the modernization of archival activities.

Rad se bavi pojmovnim određenjem digitalizacije, odnosno digitalizacije kulturne baštine, kao i raščlambom i razradom tog procesa od početka pa do kraja. U radu su navedeni i svi izazovi i problemi na koje se nailazi u tom procesu. Koraci u tom postupku popraćeni su i konkretnim praktičnim iskustvima stečenim kroz sudjelovanje na nacionalnom projektu eKultura koji podrazumijeva transformaciju fizičkog arhivskog gradiva u digitalni oblik, s posebnim naglaskom na arhive. Cilj navedenog projekta jest pohrana kulturnog sadržaja u digitalnom obliku koji će korisnicima na jednom mjestu biti dostupan putem odgovarajućeg informacijskog sustava. Na taj se način ispunjavaju dva najvažnija zadatka procesa digitalizacije, a to su zaštita gradiva i njegova dostupnost. Osim toga, u radu je predstavljena statistička analiza učestalosti pojedinih grešaka koje se javljaju u radu na protočnom skeneru te kvalitativna i kvantitativna usporedna analiza rada na koračnom i protočnom skeneru. The thesis deals with the conceptual definition of digitization, that is, the digitization of cultural heritage, as well as with the analysis and elaboration of this process from its start to finish. The thesis lists all the challenges and problems that have been encountered within this process. Also, accompanying the steps of this process, the concrete practical experiences gathered from the participation in the “eKultura” national project are given. They are dealing with the transformation of physical archival materials into digital form. The aim of the aforementioned project is to store cultural heritage content in digital form and make it available to users in one place via a corresponding information system. Thus, the two most important goals of the digitization process are fulfilled, namely preservation of archival materials and their accessibility. Furthermore, the thesis presents a statistical analysis of the frequency of individual errors that occur when working on a sheetfed scanner, as well as a qualitative and quantitative comparative analysis of working on a step scanner and a sheetfed scanner.

Tema ovog diplomskog rada su digitalizacija i izazovi digitalizacije šest tehničkih elaborata iz druge polovine 20. stoljeća (1964. – 1978.) ustupljenih od tvrtke KONČAR – Institut za elektrotehniku d.o.o. Imajući u vidu povijesnu i tehničku vrijednost, jedinstvenost, samo jedan primjerak – original i potrebu za širom dostupnosti istraživačima njihova digitalizacija je bila prijeko potrebna. Odabrana tema obrađena je kroz dva aspekta. Prvi dio je praktične prirode koji se sastoji od ispitivanja tehničkih mogućnosti opreme na raspolaganju i određivanje optimalnih parametara skeniranja, digitalizacije tehničkih elaborata, grafičke obrade skeniranih dokumenta i pripreme digitaliziranih elaborata za predaju u Informacijsko-dokumentacijski odjel (INDOK). U drugom dijelu rada prikazana je teorijska razrada na praktičnom primjeru u kojem se pojašnjavaju pojmovi specijalnih knjižnica i definiraju pojmovi sastavnih dijelova tehničkih elaborata, istražuju se povijest i razvoj Grupe Končar i odjela INDOK-a, objašnjava tehnička dokumentacija i od čega se ona sastoji, prikazuju se različite vrste i formati papira koji su korišteni, načini zapisivanja, starenje papira, izazovi digitalizacije, grafička obrada, zaštita, prijenos, pohrana, pregled, korištenje i održavanje digitalnog gradiva. Zaključak daje uvid u ostvarenje postavljenih ciljeva i daje preporuke za daljnju digitalizaciju tehničkih elaborata. The subject of this thesis is the digitization and challenges of digitization of a set of six technical documentations from the second half of the 20th century (1964. – 1978.) originating from and provided by the company KONČAR - Institute of Electrical Engineering d.o.o. Bearing in mind the historical and technical value, uniqueness, only one copy - the original and the need for wider availability to researchers, their digitization was very necessary. The selected topic is covered through two aspects. The first part is of a practical nature, which consists of testing technical capabilities of the available equipment and determining the optimal scanning parameters, digitization of technical documentation, post-processing and preparation of digitized documentation for submission to the Information and Documentation Department (INDOK). In the second part of the thesis, the theoretical elaboration is shown on a practical example, in which the concepts of special libraries are clarified and the concepts of the constituent parts of technical documentation are defined, the history and development of the Končar Group and the INDOK department is given and further the thesis provides detail analysis and explanations of what, technical documentation is and what it consists of, various types and formats of paper used, recording methods, aging of paper, digitization challenges, post-processing, protection, transfer, storage, access, use and preservation of digital materials. The conclusion provides an insight into the achievement of the set goals and provides recommendations for further digitization of technical documentation.

U radu je objašnjena teorijska osnova temeljnih pojmova područja arhivistike i diplomatike te se na osnovu njih ukazuje na nedostatnost suvremenih informacijskih sustava za dugoročno očuvanje (digitalnog) arhivskog gradiva, posebno digitalno potpisanih dokumenata. U radu je pokazano da suvremeni sustavi ne uzimaju u obzir temeljne arhivističke pojmove autentičnosti i arhivske veze na način na koji to potrebno. Rad pristupa ovom problemu s pretpostavkom da ga je moguće riješiti upotrebom ulančanih zapisa te je provedeno komparativno istraživanje postojećih sustava i tehnologija. U konačnici, na temelju provedenog istraživanja, razvijen je novi model informacijskog sustava za dugotrajno očuvanje digitalno potpisanoga arhivskoga gradiva koji je u skladu s temeljnim zahtjevima arhivistike i diplomatike. The goal of this research is to explore problems related to the ability to prove the authenticity of digital archival records and especially digitally signed records in archival institutions as well as problems related to the preservation of the archival bond and to propose a solution to the identified problems. This research was motivated by previous research which has highlighted the problem of digital certificate expiry when such certificates are used to digitally sign archival records. After digital certificate expiry on which digital signatures are dependant, the ability to prove the identity of the records author is lost and the records authenticity is compromised. Contemporary digital signing certificates have a lifespan of two to three years and there is a legal requirement that archival institutions preserve their records for much longer. This discrepancy not only causes legal problems because the ability to use the record as proof of past events is compromised but also clashes with basic archival science requirements regarding archival records authenticity preservation. Existing solutions to this problem include subsequent resigning of documents and the application of digital timestamps. Digital timestamps have a significantly longer lifespan then digital signatures but suffer from the same basic problem – just like digital signatures they do not last forever. In addition to this, timestamp systems do not check or otherwise account for the identity of the author when applying the timestamp. These systems guarantee that the record has remained unchanged since the timestamp application, but the identity of the record's author is largely ignored by timestamp systems. A further problem arises form the need to maintain archival bonds, an archival science requirement which is ignored by most systems. These issues have prompted the development of a new model for long term preservation of digitally signed documents. This research began as part of the InterPARES Trust international project (2013-2019) and is concluded in this dissertation. The research began with an analysis of archival and diplomatic requirements concerning the long term preservation and the ability to prove records authenticity, including archival bond preservation. The goal of this research into archival and diplomatic literature was to establish archival science requirements for long term record preservation. Summarily said, authenticity is dependent on the ability to prove the identity of a record's author and the integrity of the record since the moment of its creation and archival bond preservation requires that the full information relating to the context in which a document was created and its network of connections to other documents are preserved. Based on these conclusions it is possible to develop a new model which accounts for archival requirements and addresses the problems related to contemporary digital signatures. Besides archival requirements, legal requirements in the Republic of Croatia were also considered. Together these requirements define the functionalities of the new model. Alongside archival requirements, cryptographic algorithms and industrial standards which govern the use of digital signatures were investigated and assessed. This includes hash algorithms, asymmetric cryptography algorithms and standards which regulate digital signature content and the application of digital signatures to records. Understanding these (cryptographic) algorithms and regulations provides clear proof of the ability to use the digital signature and related systems to prove authenticity in accordance with archival science requirements. The research also considered existing timestamp systems and analysed their advantages and shortcomings, explained why these systems do not fully fulfil archival science requirements and to which degree the systems themselves or the technology on which they are based can be used in the new model. The new model, titled TrustChain, is based on the blockchain data structure which is also used by most existing timestamp solutions. The new model has been adapted to the needs of archival institutions and considers archival science and legal requirements, primarily those connected to personal data protection. The new model enables long-term preservation of digitally signed archival records without the need for subsequent resigning or application of timestamps. In addition, the model has been adapted to long term preservation of digital certificates. The need for this feature has arisen during the conducted research and model development, mostly motivated by the confidentiality of certain archival records.

U završnom radu analiziran je optički prepoznat tekst pohranjen u sklopu repozitorija Zaklade Hathi. Izdvojeni su odabrani primjeri iz repozitorija i ekstrahirani kao optički prepoznati tekstovi i digitalizirani tekstovi u JPEG formatu. Sukladno ekstrahiranim optički prepoznatim tekstovima, izrađeni su tekstovi koji su istovjetni izvorniku kako bi se mogla provesti evaluacija. Evaluacija je provedena ISRI alatima za evaluaciju optički prepoznatog teksta. U radu je provedeno i prepoznavanje OCR sustavima Abbyy FineReader i Tesseract na istim primjerima. Prepoznavanje je provedeno na prethodno binariziranim i nebinariziranim JPEG formatima. U radu se uspoređuje i analizira točnost optičkog prepoznavanja OCR sustava Zaklade Hathi i OCR sustava Abbyy FineReader i Tesseract te se predstavljaju rezultati. In this thesis, the repository of the Hathi Foundation is analyzed. Selected examples are identified from the repository and extracted as optically recognized texts and digitized texts in JPEG format. In accordance with extracted optically recognized texts, texts identical to the originals were created so that the evaluation could be carried out. The evaluation was carried out using ISRI tools for evaluating optically recognized text. Recognition by OCR systems Abbyy FineReader and Tesseract are carried out using the same examples. Recognition is performed on the pre-binarized and non-binarized JPEG formats. The optical recognition accuracy of the Hathi Foundation OCR system and the Abbyy FineReader and Tesseract OCR systems are comparatively analyzed and the results are presented.

Današnji se suvremeni arhivi smatraju informacijskim i uslužnim javnim ustanovama dostupnim svima, koji aktivno sudjeluju u oblikovanju identiteta zajednice, otvoreni su za istraživanja i suradnje te razvijaju odnose sa svojom zajednicom. Od njih se očekuje da prate trendove i održavaju korak s tehnološkim i potrebama suvremenog društva, s naglaskom na prilagodljivost i fleksibilnost. Zato je arhivima važna komunikacija s korisnicima te širenje korisničke baze i rast utjecaja „drugih“ korisnika, pogotovo u trenutnoj svakodnevici uzrokovanoj pandemijom Covid-19, gdje se ne mogu oslanjati na one klasične komunikacijske kanale. Kako bi ostvarili komunikaciju u kriznim situacijama arhivi se mogu koristiti društvenim mrežama. U ovom radu obrađuje se društvena mreža Instagram. Instagram je nastao kako bi njegovi korisnici mogli dijeliti fotografije i video zapise preko mobilne aplikacije. Slično kao i ostale društvene mreže (npr. Facebook ili Twitter) koristi se određenim funkcijama kako bi njegovi korisnici mogli međusobno komunicirati u mrežnoj sredini. Kod korištenja društvene mreže Instagram potrebno je imati određeni cilj i motivaciju koja proizlazi iz ustanove, identificirati korisnike (engl. target market), locirati i baviti se korisnicima te ih poticati na smislenu aktivnost (korisnici žele participaciju) te je potrebno stvoriti strateški sadržaj koji će se objavljivati. Potrebno je poznavati određena znanja o marketingu, društvenim mrežama te znanja o analitikama na društvenim mrežama. U novije doba pojavljuju se tzv. nova pravila marketinga i odnosa s javnošću, koja djeluju ujedinjeno u mrežnom okruženju. Stoga se u radu prikazuju primjeri u praksi Hrvatskih arhiva te međunarodni primjeri profila na Instagramu. U radu se daje prikaz rezultata istraživanja koje uključuje vođenje službenog Instagram profila Katedre za arhivistiku i dokumentalistiku Odsjeka za Informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te analitiku prikupljenih podataka Today's modern archives are seen as information and service public institutions. They are accessible to all who actively participate in shaping the identity of the community, open to research and collaborations, and focused on development of relationships with their community. They are expected to follow trends and keep up with the technological progress and needs of modern society, with an emphasis on adaptability and flexibility During the Covid19 pandemic, it is of utmost importance for archives to communicate with the users, expand their user base and increase the influence of „other“ users, since the classic communication channels are no longer as efficient as they used to be. In times of crisis, archives can use social media to set up communication channels. This thesis discusses the Instagram social media. Instagram was created with the aim to provide a photo and video sharing service for the users of its mobile application. Similar to the other social media (e.g. Facebook or Twitter) it also uses certain functions to enable communication between users inside the network environment. While using the Instagram social media platform, it is necessary to have a certain goal and motivation determined by the institution. It is necessary to identify target market (users), locate and engage with them and encourage meaningful activity among them (users want to participate) all the while maintaining a steady and consistent flow of strategic content which is to be published. To achieve those goals, one must necessarily be knowledgeable of marketing, social media analytics and social media in general. A recent novelty in the social media sphere are the so-called new marketing and public relations rules, which apply to every network environment. This thesis shows examples in practice of Croatian archives and international examples of Instagram profiles. The thesis shows results of the research that includes maintaining the official Instagram profile of the chair of archival and documentation sciences at Department of Information and Communication Sciences, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb and its data analytics.

Napretkom tehnologije i sve širom uporabom digitalizacije velika količina analognog gradiva pretvara se u lako pretraživ i dostupan digitalni oblik, mrežno dostupan svim potencijalnim korisnicima. Digitalizacijom vrijedne građe (knjižničnih fundusa, arhiva, muzejskih zbirki i one drugih institucija u obliku teksta, slike, zvuka, pokretnih slika (filmova i videa), trodimenzionalnog oblika nekog objekta i prostora) otvorene su brojne mogućnosti na području edukacije. Između ostalog, digitalizirani sadržaj može se upotrijebiti u stvaranju edukativnih igara te obogatiti proces učenja pružajući zoran uvid te vjerodostojne i multimedijske prikaze odabranih tema. Edukativne igre doprinose odgojno-obrazovnom procesu na mnogo razina. One pozitivno utječu na razvoj pažnje, sposobnosti zapažanja, mišljenja, pravilnog zaključivanja i pamćenja te govora. Edukativne računalne igre sve se češće koriste u obrazovnom kontekstu te učenicima na zanimljiviji način predstavljaju gradivo i povećavaju motivaciju za učenjem nastavnih sadržaja. Dizajn edukativnih igara kompleksno je područje koje zahtjeva posebnu pažnju pri izradi kako bi rezultat bio zadovoljavajući. Potrebno je dovesti u ravnotežu igrači i edukacijski aspekt igre. U sklopu diplomskog rada izrađena je edukativna digitalna igra na osnovu dostupnih materijala digitalizirane građe, stečenih saznanja o značajkama edukativnih igara te dostupnim alatima za izradu digitalnih igara. Due to development of technology and progressive use of digitization, a great deal of different analogue sources have been transformed to digital form, became easier to search and available on the net to all potential users. By digitization of valuable sources (library funds, archives, museum collections, and those belonging to other institutions in the forms of text, image, audio, film or video, three-dimensional forms of objects and spaces, numerous possibilities in the field of education have been opened. Among other things, digitized content can be used in creating educative games and enrich learning process by providing a clear insight as well as credible and multimedia representation of chosen topics. Educative games contribute to learning process in many ways. They have a positive effect on attention development, ability to observe, thinking, making logical conclusions memorization and speaking. Educative computer games have been often used in education to represent curriculum in more interesting way to the students, and to increase their motivation for learning. The design of educational games is a complex area that requires special attention when creating in order to make the result satisfactory. It is necessary to balance the gaming and educational aspects of the game. As a part of graduate thesis, an educative digital game was designed by using available digitized materials, acquired knowledge about features of educative games and tools for constructing digital games.

Ovaj rad u prvom dijelu opisuje digitalizaciju općenito s posebnim naglaskom na digitalizaciju razglednica, postupak, opremu, preporuke, probleme i slično. Drugi dio rada opisuje što je virtualna izložba s fokusom na virtualnu izložbu "Šetnja Bjelovarom". Naglasak je stavljen na korištenim tehnologijama, metodama i tehnikama, rješenjima te specifičnostima i problemima s kojima su se susretali autori virtualne izložbe prilikom njezine izrade. U trećem dijelu prikazuje se moguća digitalizacija starih razglednica grada Bjelovara, svrha, cilj i tehnički aspekt digitalizacije. This thesis is composed of three parts, each of them dealing with different aspects of digitization of postcards and architectural heritage. Digitization in general, with a special emphasis on the digitization of postcards is described in the first part of this thesis. Moreover, this part concentrates on the equipment, recommendations and problems that might occur during this process. The second part of this thesis explains what virtual exhibitions are. Furthermore, the focus is placed on the virtual exhibition A Walk in Bjelovar. The technologies, methods and techniques used to develop this virtual exhibition, as well as problems that the authors encountered with are analyzed in this part. In the third part of this thesis, the possibility to digitalize old postcards of the city of Bjelovar is presented. The purpose, goal and technical aspects of this idea are discussed.

U suvremenom svijetu hrana koja se konzumira postaje sve prerađenija, puna aditiva i sastojaka koji uzrokuju razne vrste intolerancija i alergijskih reakcija. Istovremeno, ljudski život postaje ubrzan te kupci često nemaju vremena ili mogućnosti pročitati sitne deklaracije na proizvodima. Uz pomoć arhiva tvrtke Kraš u radu se sagledava povijesni razvoj deklaracija, odnosno tiska na ambalažama; način na koji su se one tiskale, što su u sebi sadržavale i kako su se mijenjale sve do danas. S ciljem prilagodbe deklaracija digitalnome dobu izrađen je „proof of work“ temeljen na nekoliko proizvoda različitih grupacija na različitim jezicima. Njihov je sastav uvršten unutar sustava koji pojedincu pomaže da brže i lakše pretražuje sastav željenog proizvoda, a istovremeno ga obavještava sadrži li određeni proizvod neki neželjeni, sastojak. Takav pristup sastavu proizvoda omogućuje se skeniranjem „deklaracije“ tj. QR koda čije je korištenje danas sve popularnije, a sam sustav utemeljen je na web stranici u kojoj su pohranjene informacije o proizvodu. In the modern world, the food is becoming increasingly processed, full of additives and ingredients that cause various types of intolerances and allergic reactions. At the same time, the way of living is tending to accelerate, which results in the lack of time or ability to read tiny product labels. With the help of the materials from Kraš archives this thesis looks at development of labels throughout the history as well as their appearance on product packaging; the way they were printed, what they contained, and how have they changed to this day. In order to adapt the labels to the digital age a „proof of work" is presented. It is based on several products taken out of a different group of products presented in various foreign languages. Their ingredient composition is included within a system that helps an individual to search for the composition of a desired product in a faster and easier way and that informs a consumer if a particular product contains an undesirable ingredient. Such an approach to the composition of the product is enabled by scanning the label, namely QR code, which usage is becoming increasingly popular today. The system itself is based on a web page which contains product information.

Pandemija korona virusa potaknula je institucije da razmišljaju o novim ili alternativnim načinima vođenja svojih aktivnosti i okrenu se rješenjima na internetu. Ovaj rad opisuje proces prijenosa tradicionalnih osobnih radionica u e-obrazac na primjeru radionica Hrvatskog državnog arhiva. Analiziraju se različiti digitalni obrazovni alati koji se mogu koristiti za kreiranje obrazovnih aktivnosti. Alati su podijeljeni u dvije kategorije na temelju njihove cijene. Velika se pozornost pridaje metodološkoj podlozi procesa poučavanja i učenja i njegovom primjerenom prijenosu u mrežni oblik. Autorica pokazuje kako su online radionice nastale na temelju faza nastave. Na kraju rada autorica daje smjernice za izradu mrežnih obrazovnih sadržaja temeljenih na relevantnim teorijama učenja. The Corona virus pandemic has prompted institutions to think about new or alternate ways of conducting their activities and turn to online solutions. This thesis describes the process of transferring the traditional in-person workshops to the e-form using the example of the Croatian State Archives’ workshops. Various digital educational tools that can be used to create educational activities are analysed. The tools are divided into two categories based on their price. Much attention is paid to the methodological background of the teaching and learning process and its appropriate transfer to the online format. The author shows how the online workshops were created based on the teaching stages. At the end, the author provides guidelines for creating online educational content based on the relevant learning theories.

Tema ovog diplomskog rada je digitalizacija dvaju važnih hrvatskih glazbenih časopisa iz prve polovine 20. stoljeća – Grlice (izlazio je od 1933. do 1935.) i Proljeća (izlazio je od 1939. do 1945.), u kojima su objavljivane zborske skladbe za djecu i mladež te članci pedagoške i didaktičke tematike. Imajući u vidu povijesnu i kulturnu vrijednost, jedinstvenost, mali broj sačuvanih primjeraka, selektivnu dostupnost u knjižnicama, široko pokrivanje predmetnog područja i mnoge informacije koje su drugdje nedostatno dokumentirane, njihova je digitalizacija prijeko potrebna. Odabrana tema obrađena je s dva aspekta. Prvi je onaj praktični, koji se sastojao od digitalizacije samoga gradiva, dodavanja odgovarajućeg skupa metapodataka i pohrane gradiva u Digitalni repozitorij Muzičke akademije (DRMA), jedne od sastavnica sustava Dabar (Digitalni akademski arhivi i repozitoriji). Drugi aspekt obradbe je teorijski, ovdje predstavljen. Komplementaran je s praktičnim s obzirom na to da su u njemu objašnjeni razlozi odabira gradiva (s naglaskom na probleme nepotpunoga gradiva i napore oko njegova upotpunjavanja), postupak digitalizacije, obrada i kontrola kvalitete, zaštita, pohrana i prijenos, pregled i korištenje te održavanje digitalnoga gradiva. Nakon definiranja temeljnih pojmova kao što su serijska publikacija, časopis i digitalizacija te osvrta na hrvatske glazbene časopise u prvoj polovini 20. stoljeća (s naglaskom na Grlicu i Proljeće), upravo su to glavna poglavlja ovoga rada. Zaključak donosi pregled ostvarenih ciljeva te daje prijedloge za daljnju digitalizaciju hrvatske glazbene periodike. Na kraju rada su popis izvora i prilozi koji podcrtavaju preglednost izloženih podataka. Digitalizacijom Grlice i Proljeća ostvareni su svi ranije postavljeni ciljevi: zaštićeni su izvornici, povećana je njihova dostupnost i mogućnost korištenja, gradivo je pohranjeno u Digitalni repozitorij Muzičke akademije i opremljeno metapodatcima, stvorene su nove ponude i usluge te je upotpunjen fond ustanove. Oba časopisa često su tražena za potrebe nastave i istraživanja pa će se digitaliziranim materijalom moći služiti različite vrste korisnika: učenici, studenti, nastavnici, zborovođe, glazbeni pedagozi, teoretičari i muzikolozi. Ovaj projekt predstavlja doprinos zaštiti, očuvanju i ponovnoj vidljivosti hrvatske glazbene periodike iz prve polovine 20. stoljeća. Nadajmo se da će poslužiti kao poticaj za daljnje poduhvate njezine digitalizacije što će biti važan iskorak u sređivanju, istraživanju i interpretaciji hrvatske glazbene baštine uopće. This thesis deals with the digitization of two significant Croatian music journals from the first half of the 20th century – Grlica (The Dove; published from 1933 to 1935) and Proljeće (The Spring; published from 1939 to 1945), in which choral compositions for children and youth, as well as articles on pedagogical and didactic topics were published. Considering their historical and cultural importance, uniqueness, sparse preserved copies, limited availability in the libraries, wide coverage of the subject area, and information that is insufficiently documented elsewhere, their digitization seemed imperative. The selected topic is observed from two aspects. The first one is practical, which consists of digitizing the material itself, adding an appropriate set of metadata, and storing the material in the Academy of Music Digital Repository (which is part of the Digital Academic Archives and Repositories – Dabar). The second aspect is theoretical, presented here. It is complementary to the first aspect, explaining the reasons behind the selected material (including problems of the incomplete material and attempts of its complementation through the inter-institutional cooperation), the process of digitization, processing and quality control, protection, storage and transmission, viewing and usage, as well as the long-term preservation of the material. After defining basic terms such as serial publication, journal, and digitization, and an overview of the Croatian music periodicals from the first half of the 20th century (with an emphasis on Grlica and Proljeće), those are main chapters of the paper. The conclusion provides an overview of the achieved goals, while the end of the paper brings a list of sources and appendices that underline the transparency of the presented data. This project fulfils all previously determined aims: protection of the originals, increase in their availability and possibility of usage, their storage in the Music Academy Digital Repository being equipped with metadata, creation of new offers and services, and the enrichment of the institution’s fund. Since both journals are oftentimes used for teaching and researching purposes, digitized material will be used by various types of users: pupils, students, teachers, choir leaders, music pedagogues, music theorists, and musicologists. This project presents a contribution to the protection, preservation, and re-visibility of the Croatian musical periodicals from the first half of the 20th century. Hopefully, it will serve as an incentive for its further digitization, which will be an important step forward in arranging, and interpretation Croatian musical heritage in general.

Diplomski se rad bavi problemom primjene tzv. dokumentacijske strategije u vrednovanju arhivskoga gradiva, od oblikovanja i predstavljanja ovoga pristupa vrednovanju arhivskoj zajednici, preko kritika pa sve do mogućih budućih poboljšanja strategije. U prvom dijelu rada definiraju se problemi u vrednovanju arhivskoga gradiva na koji dokumentacijska strategija nastoji odgovoriti i izložiti način na koji im ona pristupa. Slijedi kratak pregled nastanka dokumentacijske strategije, kao alata za vrednovanje gradiva i akvizicijske politike arhivate prikaz načina na koji su zamišljeni projekti vrednovanja. U drugom dijelu rada obrađuju se stavovi o dokumentacijskoj strategiji unutar arhivističke zajednice, kako arhivista koji su je zagovarali, tako i onih koji su joj nalazili ozbiljne zamjerke. Završni dio rada sadrži pomno odabrane primjere iz arhivističke prakse te prikazuje obje strane korištenja dokumentacijske strategije. Cilj ovog rada jest pokazati razne pozitivne i negativne strane korištenja dokumentacijske strategije pri očuvanju arhivskoga gradiva. Rad je napisan u nadi da pomogne budućim arhivistima pri osmišljavanju nove metode vrednovanja arhivskoga gradiva. This thesis analyses the challenges of applying the so-called documentation strategy in evaluating archival materials, from the first presentation of this approach to the archival community, through criticism to the possible improvements of this strategy in the future. In the first part of this thesis the issues in appraisal of archival material that documentation strategy is trying to give an answer to are defined and a way to approach those issues are presented. The first part is followed by a brief overview of the origins of the documentation strategy, as a tool for archival appraisal and acquisition policies, and an overview of how evaluation projects are conceived. The second part of the thesis discusses views of the archival community towards the documentation strategy, both of those who advocated in favour of the strategy, and those who found serious objections to its use. The final part of the thesis brings carefully chosen examples from the archival practice and show both sides of using the documentation strategy. The aim of this thesis is to show the various positive and negative sides of using the documentation strategy in preservation of archival materials. This thesis aims at helping future archivists in devising a new method of appraising archival material.

Ovaj rad proučava povijest i razvoj Državnog arhiva u Bjelovaru koji počinje s radom 1961. godine pod nazivom Historijski arhiv u Bjelovaru. Odluku o njegovom osnivanju donosi Narodni odbor kotara Bjelovar u lipnju 1961. godine nakon usuglašavanja s Narodnim odborima kotareva Križevci i Daruvar. Prva odluka o teritorijalnoj nadležnosti arhiva donesena je 1963. godine. Zbog promjena društveno-političkog sustava početkom 1990-ih, Arhiv mijenja naziv u Povijesni arhiv u Bjelovaru. Donošenjem novog zakona 1997. godine Arhiv dobiva naziv Državni arhiv u Bjelovaru koji je zadržao do danas. Arhiv je 2000. godine započeo projekt izgradnje novog arhivskog spremišta. Izgradnja je započela 2002. godine, a dovršena je 2004. godine. Do zadnje promjene nadležnosti Arhiva dolazi 2008. godine osnivanjem novih arhiva u Križevcima i Virovitici. U posebnom poglavlju se nalazi cjelovit prikaz organizacije i raspodjele rada Državnog arhiva u Bjelovaru, a posebno su naglašeni rad i zadaće Odjela za sređivanje i opis arhivskog gradiva, te Službe za zaštitu arhivskog i dokumentarnog gradiva izvan arhiva. U ovom radu je također obrađena i akvizicijska politika arhiva prema kojoj Arhiv po službenoj dužnosti preuzima arhivsko i dokumentarno gradivo nastalo radom državnih tijela, ustanova, javnih poduzeća i drugih javnih službi čija se djelatnost obavlja na području nadležnosti Državnog arhiva u Bjelovaru. U završnom dijelu rada su opisane usluge koje arhiv pruža korisnicima i zajednici. This thesis explores the history and development of the State Archives in Bjelovar which begins its work in 1961. under the name Historical (hrv. Historijski) Archives in Bjelovar. The National District Committee of Bjelovar, after an agreement with the National District Committees of Križevci and Daruvar, has made a decision to establish the Archive in June 1961. The first decision on the territorial jurisdiction of the Archive was made in 1963. Due to changes in the socio-political system in the early 1990s, the Archives changed its name to the Historical (hrv. Povijesni) Archives in Bjelovar. By adopting the new law in 1997, the Archive changed its name to the State Archives in Bjelovar, which it has retained to this day. In the year 2000, the Archive initiated the project of building a new archive repository. Construction began in 2002 and finished in 2004. The last jurisdictional change occurred in 2008 with the establishment of new archives in Križevci and Virovitica. A complete chapter provides a focused view of the organization and distribution of work of the State Archives in Bjelovar, with particular emphasis on the work and tasks of the Department of arrangement and description of archival materials, as well as the Service for protection of archival and registry materials outside the archives. This thesis also discusses the acquisition policy of the archives, according to which the Archive takes over ex officio archival and registry materials created by the work of state bodies, institutions, public companies and other public services whose activities are carried out within the jurisdiction of the State Archives in Bjelovar. The final section describes the services that the Archive provides to its users and the community.

Nove komunikacijske tehnologije zauvijek su promijenile način na koji ljudi razmjenjuju informacije, a prisutnost na društvenim mrežama važnija je no ikada. Nekada je dijeljenje informacija putem weba bilo statično, sadržaj su stvarali samo autori web mjesta, a interakcije gotovo pa nije ni bilo. Od 2004. godine razvojem Weba 2.0 fokus sa statičnih stranica prelazi na interaktivnost, sudjelovanje i društveno umrežavanje pa tako nekadašnji statični promatrači postaju aktivni sudionici u stvaranju, dijeljenju i nadopunjavanju sadržaja na webu. Osim privatnih korisnika, brojne tvrtke, udruge i ustanove u kulturi spoznale su važnosti i prednosti promoviranja svoga rada putem Web 2.0 alata i aplikacija. U ovom radu naglasak je stavljen na društvene mreže, a provedeno istraživanje prikazuje koje sve društvene mreže koriste državni arhivi u Hrvatskoj, koliko često objavljuju, tko njima upravlja itd. Rezultati su uspoređeni s dva europska arhiva, a na kraju rada nalaze se smjernice za što lakšu implementaciju i upravljanje društvenim mrežama. New communication technologies have forever changed the way people share information, and social media presence is more important than ever. In the past, sharing information via web was static, content was created only by the authors of the website, and there was almost no interaction. Since 2004., with the development of Web 2.0, the focus has shifted from static pages to interactivity, participation and social networking, making formerly static observers active participants in creating, sharing and updating content on the web. Beside private users, numerous companies, associations and cultural institutions have realized the importance and advantages of promoting their work through Web 2.0 tools and applications. This Master's thesis focuses on social media networks and the research conducted shows which social media networks are used by state archives in Croatia, how frequently do they post, who manages their social media accounts etc. The results are compared with two European archives and at the end of the thesis there are guidelines for easier implementation and social media management.

Gradivni blokovi osnovne su digitalne usluge infrastrukture koje pružaju temeljne predispozicije europskim projektima za prijenos digitalnih javnih usluga i osiguravanje interoperabilnosti informatičkih sustava među građanima i poslovnim subjektima na području EU. Gradivni blokovi dio su instrumenta za povezivanje Europe, odnosno CEF-a, točnije njegova telekomunikacijskog sektora koji omogućava stvaranje i implementaciju nacionalnih i prekograničnih digitalnih mreža i usluga u svrhu održivosti jedinstvenog digitalnog tržišta pri čemu koristi digitalne usluge infrastrukture (engl. digital service infrastructure, DSI), odnosno gradivne blokove ili sektorsko specifične DSI-ove. Hrvatska je, kao i sve ostale zemlje članice EU-a, prepoznala važnost primjene gradivnih blokova. Upravo zato se za vrijeme djelovanja CEF-a pokreče velik broj projekata na nacionalnim ili međunarodnim razinama čime se pridonosi poboljšanju poslovanja, kvaliteti života, ali i poboljšanju svakodnevnog života građana. Building blocks are the core digital infrastructure services which provide core functionalities for European projects for transmission of digital public services and facilitate interoperability of information systems among citizens and businesses in the EU. Building blocks are part of the European key funding instrument, Connecting Europe Facility – CEF, more precisely its telecommunication sector which enables creation and implementation of national and cross-border digital networks and services for sustainability of the digital single market using digital service infrastructure (DSI) which can be either building blocks or sector-specific DSIs. Like all of the EU member states, Croatia has recognized the importance of applying building blocks. That is why the large number of projects has been launched at national or cross-border level during the operation of CEF, which contributes to the improvement of businesses, quality of life and everyday life of the citizens.