Search

Due to the mechanical properties (toughness, elongation, tensile strength) that characterize ductile iron, its application in foundry technology is becoming more pronounced every day. The chemical composition and heat treatment of ductile iron have a great influence on the required mechanical properties. Given the operating conditions, the main purpose of heat treatment of ductile iron is to change the desired mechanical properties. Since the specific mechanical properties of ductile iron are generally related to the regularity of the mined graphite nodules, the main objective in production is to produce ductile iron with the highest possible percentage of ductility. In the experimental part of the paper, microstructure and hardness tests were carried out on specimens of ductile iron NL 400 and NL 700 before and after heat treatment by soft annealing (ferritization) and improvement. It was found that the type and corresponding parameters of heat treatment significantly affect the microstructure and the achieved hardness values of the ductile iron test specimens.

Svakim danom svjedoci smo sve primjetnijih i brojnijih klimatskih mijena kao posljedica stoljeća nemara i nebrige za okoliš. Potreba ljudskog roda za energijom danas još uvijek je snažno vezana i uvelike ovisi o fosilnim gorivima. Industrijska revolucija, kolosalna prekretnica u životu čovjeka unijela je napredak u sve sfere ljudskog života. Nerazumnim vrednovanjem tehnološke i industrijske revolucije kao i povećanim stupnjem urbanizacije dolazi do disbalansa ravnoteže u prirodi. Stihijska eksploatacija zaliha rudnih i energetskih resursa fosilnog podrijetla u želji za daljnjim napretkom dovelo je postupno do iscrpljivanja zaliha, ali i do prvih ekoloških katastrofa. Spoznaja o vrlo limitiranoj zalihi fosilnih goriva kao izvora energije te nepovratnoj šteti učinjenoj planeti uzrokovanoj ljudskim utjecajem nagnala je razmatranje o alternativnim izvorima energije koji će doprinijeti smanjenju emisije ugljičnog dioksida. U ovom radu razmatra se uloga bioplina (biometana), jednog od predstavnika obnovljivih izvora energije te njegova implementacija u procesu dekarbonizacije sektora transporta.

Biootpad, premda organskog podrijetla također predstavlja ozbiljnu ugrozu za okoliš zbog produkcije metana kao nusproizvoda uslijed raspadanja na odlagalištima koji sudjeluje u emisiji stakleničkih plinova. Zbog sve izraženijeg problema sa zagađenjem okoliša i gubitkom biološke raznolikosti, Vijeće Europske Unije bilo je prinuđeno donijeti Direktivu o odgovornosti za okoliš, kojom se pojedinac ali i zajednica potiče na ekološko odgovorno ponašanje prema okolišu. Kao jedna od alternativa za rješavanje problema biootpada nameće se proces fermentacije ili anaerobna digestacija. Anaerobna digestija definira se kao biokemijski proces razgradnje supstrata organskog podrijetla bez prisutnosti kisika, uz nastanak bioplina i digestatora kao produkata procesa. Proizvodnja bioplina fermentacijom u digestoru predstavlja optimalni način zbrinjavanja i tretiranja organskog otpada biljnog i životinjskog podrijetla kojom se u kontroliranim uvjetima oponašaju mikrobiološki procesi nastanka fosilnih goriva. Uz brojne, za okoliš ekološki prihvatljive učinke, također sa sobom povlači i socio – ekonomsku dobit za zajednicu, kao i za sve uključene u ciklus proizvodnje. Izgradnjom postrojenja za bioplin te njegovom proizvodnjom podiže se standard i osiguravaju radna mjesta naročito u ruralnim predjelima, koja su vezana uglavnom uz djelatnosti primarnog sektora (stočarstvo i poljoprivreda).

Od davnina, izvori energije biološkog podrijetla nastali fotosintezom čovjeku su služili kao hrana i energent. Sve do I. industrijske revolucije i početka intenzivnog korištenja fosilnih goriva, drvo – prvotna biomasa bila je gotovo jedini biološki izvor energije. Energetska kriza 70 – ih godina prošlog stoljeća potaknula je svijet na razmatranje o stanju preostalih zaliha fosilnih goriva nakon nekoliko stoljeća nekontrolirane eksploatacije te njihov utjecaj na okoliš s obzirom na sve izraženije ekološke katastrofe. Poslije stoljeća uporabe energije dobivene iz neobnovljivih izvora, danas se globalna slika pomalo mijenja, a obnovljivi izvori energije poput biomase sve više se ističu kao potencijalno ključni čimbenici budućih strategija razvoja. Upravo je biomasa jedini izvor obnovljive energije koji omogućava proizvodnju plinovitih i tekućih goriva visokog energetskog potencijala. U prometu i toplinarstvu svoju primjenu već su našli, a u bližoj budućnosti očekuje se da će se još više implementirati i ostvariti svoju punu potvrdu. Posebna postrojenja – kogeneracije omogućavaju da sagorijevanjem biomase u ložištu, uz korisnu toplinu proizvodi se i električna energija. U daljnjem tekstu rada opisan je princip rada kogeneracijskog postrojenje, elementi od kojih se sastoji te primjena kogeneracijskih i trigeneracijskih postojenja. Kao jedna od članica Europske Unije a ujedino i potpisnica Kyoto protokola, Republika Hrvatska obavezala se na reduciranje emisija štetnih plinova i zaštitu okoliša. Navedeni ciljevi djelomično su ostvarivi orijentacijom energetskog sektora k obnovljivim izvorima energije poput biomase, koja u zemljama poput Republike Hrvatske imaju veliki potencijal.

U suvremenom svijetu, kotlovska postrojenja svoju primjenu su našla unutar brojnih grana industrije, od kojih se ponajviše ističe energetika. Iako termoenergetska postrojenja predstavljaju efikasan rješavanja problema gomilanja komunalnog otpada u gradovima i dobivanja korisne topline, zbog svog, još uvijek nereguliranog sastava, predstavljaju značajan izvor emisija štetnih plinova i lebdećih čestica, koji prilikom izlaska iz kotla odlaze u atmosferu negativno utječući na okoliš. U vremenu kada se zbog sve strožih zakona o zaštiti okoliša i svijesti o sve manjim zalihama fosilnih goriva koja su nam dostupna, čovjek se sve više okreće ekološki prihvatljivim metodama dobivanja električne energije poput biomase. Unutar jednog kotlovskog postrojenja, izgaranje je vrlo bitan proces, jer predstavlja izvor korisne energije u vidu topline dobivene energetskom transformacijom iz goriva. Opseg i vrsta opreme od koje se ložište kotla sastoji prvenstveno će ovisiti o procesu sagorijevanja ali i o vrsti goriva koja se unutar njega spaljuje. Rešetka predstavlja glavnu opremu ložišta za sagorijevanja u sloju ; na kojoj se odvijaju sve četiri faze procesa sagorijevanja uz mogućnost regulacije njenog kapaciteta i odnosa količine goriva i zraka. Tehnološki proces izrade mehaničke rešetke postrojenja za spaljivanje ostataka iz papirne industrije, pulpe eukaliptusa i šumske drvne biomase u radu će biti detaljno opisan, s posebnim osvrtom na tehnologiju zavarivanja. Tehnologija izgaranja u fluidiziranom mjehurićastom sloju (eng. Bubbling Fluidized - BedB.F.B.) svoju primjenu nalazi u kotlovima manje snage koji koriste gorivo niske energetske vrijednosti i visokim postotkom vlage poput spomenute biomase. Uz opsežan prikaz tehnološkog procesa izrade rešetke, također su opisane metode kontrole kvalitete za ispitivanje zavarenih spojeva te finalne aktivnosti.

This work deals with the quality of machined surface obtained with waterjet cutting (WJC) technology, regarding to influence of selected dynamic parameters (traverse speed, abrasive mass flow rate and pressure) on the quality of machined surface. Examination presented in work was carried out on specimens made from AISI 316L corrosion resistant steel and measured with portable surface roughness tester. Results obtained by experiment were analyzed with licensed version of software for statistical analysis Design Expert 10.

Suvremeni život u 21. stoljeću bez električne energije gotovo je nezamisliv. Kao jedan od ciljeva koji se postavlja je osiguravanje što veće dostupnosti električne energije uz minimalne gubitke. Zbog prilagodbe jakosti i napona struje trošilima potrošača energiju je potrebno transformirati, što omogućuju transformatori. Prilikom rada, zbog povišenja radne temperature ulje unutar transformatorskog sustava mijenja svoj volumen, stoga je (naročito) kod transformatora velikih dimenzija potreban odvojeni prostor u kojemu će se neometano moći odvijati navedene promjene. Iz navedenog razloga na transformator se ugrađuje dio koji se naziva konzervator. Konzervator je metalni spremnik cilindričnog oblika montiran na nosačima konzervatora na poklopcu kotla, stranicama ili rashladnom sustavu, koji također sadrži i rezervu ulja za kontinuirani rad transformatora. U radu biti će predstavljen tehnološki proces izrade spremnika za prihvat transformatorskog ulja – konzervatora s posebnim osvrtom na tehnologiju zavarivanja. Na crtežu konzervatora dan je shematski prikaz načina svih standardnih dijelova s ciljem smanjivanja količine dokumentacije potrebne za zavarivanje pozicija konzervatora. Osim izrade konzervatora, u radu su opisane i metode kontrole kvalitete zavarenog spoja te finalne aktivnosti.

Suvremeni tehnološki razvoj karakterizira pronalazak velikog broja novih i naprednih materijala za koje je obrada standardnim postupcima koji trenutno prevladavaju u industriji s tehničkog i ekonomskog stajališta često teško izvodiva. Zbog nemogućnosti ispunjavanja svih zahtjeva suvremene tehnologije sve je značajnija primjena nekonvencionalnih postupaka obrade poput hidro abrazivnog rezanja. Članak se fokusira na provjeru teze mogu li se standardni postupci poput glodanja zamijeniti nekonvencionalnim postupkom hidro abrazivnog rezanja uz zadržavanje zahtijevane kvalitete obrađivane površine. Ukoliko se teza prihvaća, potrebno je odrediti maksimalnu dubinu rezanja do koje je moguće ostvariti traženu kvalitetu površine uz minimalni utrošak resursa.