Search

U analizi Šegedinova romana Djeca božja polazi se od Milanjina zapažanja da je roman sastavljen od dihotomija, a jedna od izraženijih jest ona između profanog i svetog, tj. Božjeg i đavoljeg. Autorica rada u navedenoj dihotomiji uočava različite elemente koji utječu na značenjsku razinu romana. Prvi od njih jest lik svećenika, koji se u radu uspoređuje s inkvizitorom, a kontrastira s metaforom o svećeniku kao o „dobrom pastiru” onako kako ga se opisuje u Bibliji i važnim dokumentima Kongregacije za kler. U središnjem dijelu rada razmatra se važnost koju za značenje romana imaju teološka pitanja kao što su ona o sudbini životinja i nekrštene djece u kršćanstvu. Šegedinovi stavovi o prvom pitanju uspoređuju se s djelima filozofa Radoslava Tasovca Saidif i Saidifovi učenici, što do sada u kritici nije učinjeno. Pri analizi važnosti sakramentološkog pitanja o sudbini umrle nekrštene djece autorica je konzultirala Dokument o limbu i obrednike sprovoda. U završnom dijelu rada fokus je na glavnom liku dječaku Stakanu koji sebe uspoređuje s đavlom, a figura đavla ide u prilog tezi o prepletanju crkvenih koncepata i usmenih predaja koje u konačnici utječu na iskrivljenu sliku o vjeri u romanu. Uz pomoć dihotomije o Božjem i đavoljem u romanu autor usvaja ateističke stavove koji utječu na njegovu ideju o jezi života, iako Boga i vjeru ne odbacuje u potpunosti., In the analysis of Šegedin’s novel Children of God, the starting point is Milanja’s observation that the novel consists of dichoto­mies, of which one of the more pronounced is that between the profane and the holy, i.e., the godly and the satanic. In that dichotomy, the author of the paper notices various elements which impact the novel’s meaning level. The first is the character of the priest, which is compared to an inquisitor in the novel. The inquisitor is contrasted by the metaphor of the priest as “the good shepherd” as described in the Bible and the most important documents of the Congregation of the Clergy. In the central part of the paper, the author talks about the importance that certain theological issues have for the meaning of the novel, such as those on the fate of animals and unbaptised children in Christianity. Šegedin’s attitudes on the first issue are compared to the works Saidif and Saidif’s Pupils by Radovan Tasovac, a philosopher, something the critics have not done so far. While analysing the importance of the sacramental issue regarding the fate of the unbaptised children who died, the author consulted Document on limbo and various books of rites about funerals. In the final part of the paper, the focus is on the protagonist, the boy Stakan, who compares himself to the devil, and the devil’s figure supports the theory of how church concepts and oral tradition are intertwined. They eventually impact the distorted image of faith in the novel. With the help of the dichotomy between the godly and the satanic in the novel, its author adopts atheistic attitudes which impact his idea on the dread of life, although he does not reject God and faith completely.

U radu se Šegedinov roman Djeca božja analizira uz pomoć feminističkih teorija koje se referiraju na Freuda i kritički osvrću na patrijarhalni poredak kako bi se ustanovio način na koji se rod realizira u narativnoj strukturi tog egzistencijalističkog romana. Rad se oslanja na teoriju Kate Millet prema kojoj se patrijarhat temelji, između ostalog, na ideološkim, biološkim, sociološkim i religijskim kategorijama koje se analiziraju u navedenom romanu na primjeru muško- ženskih odnosa među likovima. Cilj je ovog rada pokazati kako se u Šegedinovu romanu preispitivanje svrhe čovjekova postojanja u dehumaniziranom svijetu obilježenom ratom, ostvaruje i uz pomoć prikaza ambivalentnih odnosa unutar obitelji.

U radu pod naslovom Lik zlog svećenika u romanu Tajna krvavog mosta motiv zlog svećenika promatra se s aspekta gotičkog naslijeđa u prozi, prije svega romana. Polazeći od tumačenja termina gotsko/gotičko i kratkog pregleda razvoja gotičkog žanra, autorice analiziraju prežitak gotičkih motiva i načina na koji su oni inkorporirani u roman Tajna krvavog mosta te se naposljetku usredotočuju na motiv zlog svećenika koji se često javlja u gotičkim romanima.

Hrvatski narod od davne prošlosti, pa i tijekom bivanja dijelom Jugoslavije, teži za očuvanjem svoje kulture. Kultura je svakoj zemlji od velike važnosti jer njome stvara svoj identitet kojim će se prepoznati u svijetu. U očuvanju hrvatske kulture i stvaranju identiteta od velike važnosti može biti i hrvatska književnost. Prema nekim istraživanjima najznačajnija su hrvatska književna imena August Šenoa, Antun Gustav Matoš, Ivana Brlić-Mažuranić, Miroslav Krleža te Ivo Andrić. Školovanjem djeca stječu književno znanje, književnu kulturu i književni identitet. Pomažu im čitanke koje su namijenjene književnom odgoju i obrazovanju u školi. Analiziranjem čitanaka i iz razdoblja od 1991. do 2021. godine za prvi, drugi, treći i četvrti razred utvrđeno je koliko Hrvati posredstvom književnosti teže očuvanju vlastite kulture i identiteta. Analiza čitanaka i udžbenika za početne razrede osnovne škole pokazuje kako hrvatske obrazovne politike pokušavaju objediniti nacionalne i globalne kulturne vrednote, ali i kako ta nastojanja nisu uvijek u potpunosti jasno definirana te da nema uvijek jasne slike o onome što se želi stvoriti., The Croatian people have, since the ancient past, even during their time of being part of Yugoslavia, strived to preserve their culture. Culture is of great importance to every country, as it creates its identity by which it will be recognized in the world. In preserving Croatian culture and creating an identity of great importance, Croatian literature can be of great importance. According to research, the most important Croatian literary names are August Šenoa, Antun Gustav Matoš, Ivana Brlić-Mažuranić, Miroslav Krleža and Ivo Andrić. Through education, children acquire literary knowledge, literary culture and literary identity. As help in achieving that goal, they read books intended for literary upbringing and education at school. By analyzing textbooks from the period from 1991 to 2021 for the first, second, third and fourth grades, it was determined how much Croats strive to preserve their culture and identity through literature.The analysis of textbooks and reading books for the first grades of elementary school shows that Croatian educational policies try to unify national and global cultural value, but also that these efforts are not always completely clearly defined and that there is not always a clear picture of what is being created.

Stilistika je filološka disciplina kojoj je predmet proučavanja i jezični i književni stil, a vernakularna je stilistika grana stilistike koja se bavi tekstovima koji nisu pisani na standardu. Vernakular je po definiciji lokalni ili regionalni govor, govor grada, regije i slične zajednice. Drama je tekst namijenjen glumačkoj izvedbi pred publikom. Može se reći da je proučavanje dramskih tekstova u okviru stilistike zanemareno. U stilističkoj analizi dramskog teksta od posebnog su značaja deiktička artikulacija jezika, komunikacija koja može biti jednorazinska i višerazinska, tipovi jezika, monolozi, dijalozi, izmjena turnusa, jezične funkcije, pragmatički aspekti s posebnim naglaskom na Griceova načela, didaskalije, pauza i šutnja u tekstu te govorna karakterizacija likova. Splitsko kazalište, održavanjem predstava na splitskom govoru, čuva to kulturno nematerijalno dobro. Među ostalim predstavama na splitskoj čakavštini pojavljuju se i predstave Ol'smo za jedan dan i Smij i suze starega Splita koje su stilistički analizirane u ovom radu., Stylistics is a philological discipline that studies both language and literary style, while vernacular stylistics is a branch of stylistics that deals with texts that are not written in a standard way. By definition, vernacular is the local or regional speech, the speech of a city, region and similar community. A drama is a text intended to be performed by an actor in front of an audience. It seems that the study of dramatic texts within the framework of stylistics has been neglected. The deictic articulation of the language, communication which can be single-level and multi-level, types of language, monologues, dialogues, change of turns, language functions, pragmatic aspects with a special emphasis on Grice's principles, didaskalia, pause, silence and speech characterization are of great importance in the stylistic analysis of the dramatic text. Split theater preserves this cultural intangible asset by staging plays in speech of Split. Among other plays in the Split Chakavian language, there are also the plays Ol'smo za jedan dan and Smij i suze starega Split, which are stylistically analyzed in this paper.

Ivana Brlić-Mažuranić jedna je od istaknutijih autora, ako ne i najistaknutija, autora hrvatske dječje književnosti. Unatoč vanjskim utjecajima patrijarhata, u kontekstu ženskih uloga u zbirci Priče iz davnine vidljiva je interna borba s naučenim i onim čime osjeća da je pravilno. Već je uvriježena i opće-priznata formulacija bajke takva da marginalizira žensku uloga i kao takvu se objektivizira, a u radu se raspravlja o izvorima i teorijama takvoga načina formuliranja dječje književnosti. U radu će se povezivati mitološko podrijetlo s objektiviziranjem i negativnom prikazom žena, a najviše će se povezati s ruskom mitologijom, konkretno s ruskim autorom Afansjevim. Pisat će se o rodu općenito, ali i u kontekstu rodnih uloga koje su zastupljene u bajkama. Nakon općenitoga prikaza žena u bajkama i objašnjavanja odakle potječe negativan stav prema ženama u povijesti, svaka bajka iz zbirke Priče iz davnine obradit će se po upravo po rodnim ulogama koje opisuje. Kostur bajki prikazat će se u kontekstu ambivalencije ženskih likova i autoričine unutarnje borbe s nametnutim patrijarhatom., Ivana Brlić-Mažuranić is one of the most prominent, if not the most prominent, author of Croatian children's literature. Despite the external influences of patriarchy, in the context of women's roles in the collection Tales from the Long Ago, an internal struggle with what has been learned and what is felt to be correct is visible. The wording of the fairy tale is already established and generally recognized as such that it marginalizes the female role and is objectified as such, and the paper discusses the sources and theories of such a way of formulating children's literature. In the paper, the mythological origin will be connected with the objectification and negative portrayal of women, and it will be mostly connected with Russian mythology, specifically with the Russian author Afansyev. It will be written about gender in general, but also in the context of gender roles that are represented in fairy tales. After a general presentation of women in fairy tales and an explanation of where the negative attitude towards women in history originates, each fairy tale from the collection Tales from the Long Ago will be treated precisely according to the gender roles it describes. The skeleton of the fairy tales will be presented in the context of the ambivalence of the female characters and the author's internal struggle with the imposed patriarchy.

Tradicijska kulturna baština skup je tradicija, dobara i običaja u povijesti nekog naroda. Prenosi se s koljena na koljeno te se na taj način čuva od zaborava. U ovom radu izložen je samo dio kulturnog nasljedstva Cetinskoga kraja s posebnim naglaskom na predaje i vjersku liriku. Zabilježene su lokalne posebnosti karakteristične za Sinj i Cetinski kraj koje su neprocjenjive vrijednosti za sve naraštaje. Najčešće je sačuvan samo verbalni dio usmene izvedbe kojom su članovi zajednice izražavali svoj socijalni i kulturni identitet prema drugima. Kako su se godinama mijenjali kultura i način života, tako su se mijenjali i usmeni oblici. Potrebno je njegovati narodnu nematerijalnu kulturnu baštinu koju su stoljećima stvarali naši preci. Iz nje se mogu iščitati mnoge poruke i pouke te je treba poznavati i iz nje učiti. Običaji su temelj narodne kulture i upravo se u njima najjasnije ocrtava karakter i individualnost jednog naroda., Traditional cultural heritage is a set of traditions, goods and customs in the history of a nation. It is passed down from generation to generation and, just like that, is kept from being forgotten. In this paper, only a fraction of the cultural heritage of the Cetina region is presented, with special emphasis on oral traditions and religious poems. The paper also showcases some recordings regarding the local specialties typical for Sinj and the Cetina region, which are of inestimable value for all generations. Most often, only the verbal part of the oral performance is preserved, by which the members of the community expressed their social and cultural identity towards others. As the culture, as well as the way of life, changed over the years, so did the oral forms. It is necessary to nurture the intangible cultural heritage, which was being created for centuries by our ancestors. Many messages and lessons can be read from it, and it should be known and learned from. Customs are the basis of each national culture, and it is precisely in them that the character and individuality of a nation is most clearly outlined.

Usmena je književnost najstariji oblik književnosti kakvu danas poznajemo. Narodne predaje i legende najvažnije su vrste usmene književnosti. Za predaju je karakteristično da se u njezin sadržaj ne mora vjerovati, dok se u sadržaj legende vjeruje i zato ima veliku važnost među pukom. Predaje se u književnosti klasificiraju na: povijesne, etiološke, eshatološke, mitske (mitološke), demonske (demonološke) i pričanja iz života. Za svaku od njih vezane su različite priče koje su se u narodu prenosile sa generacije na generaciju. Sadržaj legendi uglavnom govori o životima svetaca i mučenika, njihovoj smrti i čudesima koje su činili za života. U ovom je radu na poseban način obrađena legenda o dolasku čudotvorne slike Gospe Sinjske iz Rame u Sinj. Sliku su da bi je spasili ramski franjevci bježeći od opasne osmanlijske vojske prenijeli iz samostana na Šćitu u Sinj. Ta je legenda najvažnija legenda za cijeli puk Cetinske krajine, a Gospina je slika najdragocjenije što imaju., Oral literature is the oldest form of literature as we know it today. Folk tales and legends are the most important types of oral literature. The common people choose whether to believe in the content of a folk tale, while the content of a legend is utterly believed in and therefore has great importance among the common people. In literature, folk tales are classified into: historical, etiological, eschatological, mythical (mythological), demonic (demonological) and stories from life. Different stories, which have been passed down from generation to generation, are related to each of the above. The content of the legends mainly talks about the lives of saints and martyrs, their death, and the miracles they performed during their lifetime. In this work, the legend about the arrival of the miraculous image of Our Lady of Sinj from Rama to Sinj, is treated in a special way. The image was transferred from the monastery on Šćit to Sinj, in order to be saved by the Franciscans of Rama fleeing from the dangerous Ottoman army. This legend is the most important legend for the common people of Cetinska krajina, and the image of Our Lady is the most precious thing they have.

Tradicijska kulturna baština proučava se u svojoj općoj važnosti s posebnim osvrtom na bitnu ulogu u izgradnji, shvaćanju i očuvanja identiteta uopće te identiteta hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Također, promatra se ideja tradicije kao aktivne, svrhovite i pozitivne činiteljice u složenom kulturološkom ozračju Bosne i Hercegovine, gdje se njezina služba pomjera iz pasivnog registra prošlosti u budućnost ove zemlje. Stoga se u radu identitet Hrvata u Bosni i Hercegovini, kao sjedinjen s Republikom Hrvatskom, a utjelovljen u samu Bosnu i Hercegovinu, razumijeva upravo kroz njihovu tisućljetnu tradiciju, a poglavito predstavljenu kroz crkveno-pučku baštinu koja podrazumijeva godišnje običaje izvođene i ponavljane na određene blagdane i spomendane. Naime, među hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini posebno je izražena povezanost puka i Crkve, pa samim time i isprepletenost pučkih i vjerskih običaja koji zajedno čine hrvatsko-katolički identitet. Običaji, obredi i ophodi sagledani su kroz svoje apotropejske, panspermijske, socijalne, estetske i druge funkcije, ali specifično i kroz doživljaje ljudi koji su te običaje živjeli ili ih žive i danas. Zato se u radu koriste i izvorni iskazi kazivača prikupljeni na terenu u razdoblju od 2016. do 2022. godine, a sve s ciljem da se tradicijska kulturna baština kao identitetski okvir Hrvata u Bosni i Hercegovini shvati u svom cjelokupnom kontekstu., The traditional cultural heritage has been studied in its all-around importance with a specific focus on the important role of building, understanding and preservation of identity in general and for the Croatian inhabitants in Bosnia and Herzegovina as well. Furthermore, the idea of tradition as an active, purposeful and positive force in the complex cultural environment of Bosnia and Herzegovina, where its role as a passive history register is propelled into the future of this country, is observed. Thus, in this work, the identity of Croatians in Bosnia and Herzegovina, as united with the Republic of Croatia, and imbodied in Bosnia and Herzegovina itself, is understood exactly through their millenia-long tradition and especially represented through the church-folk heritage, which implies every year traditions exercised and repeated on certain holidays and memorial days. As a matter of fact, among Croatian folk in Bosnia and Herzegovina, the connection between the folk and the church is especially significant, and by that itself, the church and folk traditions are intertwined, which together create the CroatianCatholic identity. Customs, rites and rituals are looked at through their apotropaic, panspermic, social, esthetic and other functions, but also specifically through the experience of persons who have lived and live those traditions to this day. For that reason, the original statements of the storytellers collected on the field between 2016 and 2022 are used, all to fully grasp and understand the traditional cultural heritage of Croatians as the identity frame in Bosnia and Herzegovina.

Komunikacija je dio ljudske svakodnevnice i komunicirati se može na različite načine. Jedan od načina je i verbalno izražavanje, odnosno govorni izričaj pojedinaca. Za razumijevanje govornog izričaja pojedinca važno je poznavati segmente o kojima ovisi. Govor je spoj glasa i teksta kojima osoba izražava svoje misli i osjećaje. Uspješnost takvog izražavanja ovisi o elementima kao što su govorna fluentnost i komunikacijska kompetencija čije znanje i razvoj doprinosi tečnijem i razumljivijem govornom izričaju. Provođenjem istraživanja gdje je mjerni instrument bio intervju, ustanovili smo koje su karakteristike govornog izričaja kod učenika četvrtih razreda osnovnih škola. Analiza rezultata je pokazala kako se učenici koriste strategijom ponavljanja, ne pokazuju sklonost obogaćivanju svog vokabulara služeći se uglavnom jednostavnijim rečenicama te nemaju sklonost korištenja sofisticiranijeg vokabulara. Važno je uočiti nedostatke govornog izričaja kod učenika 4. razreda kako bi se moglo utjecati na njegovo poboljšanje pri čemu je najveća odgovornost na učiteljima. Nastavnici prvenstveno moraju paziti i raditi na vlastitom govornom izričaju kako bi time utjecali i na govorni izričaj svojih učenika. Osim toga, trebaju se posvetiti najčešćim nedostacima govornog izričaja učenika te prema njima prilagoditi metode učenja i rada tijekom školskog sata, na primjer više vremena posvetiti usmenim izlaganjima i slično, Communication is part of human everyday life and people can communicate in different ways. One of the ways is verbal communication. To understand the speech expression of an individual, it is important to know the segments on which it depends. Speech is a combination of voice and text, a way a person can expresses their thoughts and feelings. The success of such expression depends on elements such as speech fluency and communication competence, the knowledge and development of which contributes to a more fluent and comprehensible speech expression. By conducting research where the measuring instrument was an interview, we established the characteristics of speech expression in fourth-grade elementary school students. The analysis of the results showed that the students use the repetition, do not show a tendency to enrich their vocabulary and mostly use simpler sentences, and do not have a tendency to use sophisticated vocabulary nor more complex syntax in accordance with their age. It is important to notice the loops of spoken expression in fourth graders in order to influence it's improvement, where the greatest responsibility is on teachers. Teachers must pay attention and work on their own speech expression in order to influence the speech expression of their students. In addition, they should pay attention to the most common shortcomings of students' oral expression and adapt the methods of learning and work during the school hour according to them, for example devoting more time to oral presentations etc.

Učenik se koristi govorom u svakodnevnim situacijama, no njegov je govor često opterećen disfluentnostima. Učenik bi trebao težiti fluentnom govoru u kojemu mu mogu pomoći učitelji korištenjem ispravno odabranih udžbenika i čitanaka. Ovim radom nastojala se potaknuti svijest o fluentnome govoru koji nije dovoljno istražen i definiran. Zato je cilj ovoga rada bio istražiti kako udžbenici i čitanke u razrednoj nastavi vode računa o svijesti fluentnoga govora. S tom svrhom provedena je analiza na dvjema vježbenicama, šest udžbenika i osam čitanaka Hrvatskoga jezika. Zaključujemo da se u udžbenicima i čitankama sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća manje vodilo računa o komunikacijskoj kompetenciji i fluentnome govoru kao njezinoj važnoj sastavnici, nego u novijim i suvremenijim udžbenicima., The student uses speech in everyday situations, but his speech is often burdened with disfluencies. The student should strive for fluent speech, which can be helped by Teacher and properly selected textbooks and class reading books. This work sought to raise awareness of fluent speech, which has not been sufficiently researched and defined. That's why the goal of this work was to investigate how textbooks and reading books of class classes take into account the awareness of communication competence and fluent speech. For this purpose, an analysis was carried out on two exercise books, six textbooks and eight reading books of the Croatian language. We conclude that in the textbooks and reading books of the seventies and eighties of the 20th century, less attention was paid to communicative competence and fluent speech as its important component, than in newer and more modern textbooks.

U radu je prikazana kulturna antropologija Sinja i okolice kroz povijesni aspekt, kulturu i običaje te svakodnevni život. U prvom dijelu rada predstavljena je bogata povijest Cetinske krajine i arheološka nalazišta koja svjedoče o njoj. U nastavku se može upoznati s prehranom, izgledom kuća, zabavama i načinom života ljudi te crkveno-pučkom baštinom ovoga kraja. Nakon toga slijedi prikaz fenomena koji su oživjeli kulturni život Sinja, a radi se o Gradskoj glazbi Sinj, otvaranju olimpijskog bazena, sinjskoj ferati, narodnoj drami i igrama te folkloru i narodnim plesovima. Naposljetku, detaljno su prikazane pojedinosti vezane uz najveći simbol Sinja koji je ujedno i simbol stradanja, junaštva i odanosti, a to je viteška igra Alka. Ova igra postala je dijelom identiteta naroda koji ju je uspio sačuvati stoljećima do današnjih dana unatoč svim promjenama u društvu. U radu su navedene i priče kazivača iz Cetinskog kraja koji su pričali iz vlastitog iskustva ili usmenom predajom te na taj način pridonijeli upotpunjenju povijesnih činjenica i zapisa., This paper presents the cultural anthropology of the town Sinj and surrounding places through the historical aspect, culture, customs and everyday life. The first part of the paper presents the rich history of the Cetina region and archaeological sites corresponding with its history. It is followed by a description of the dietary habits, houses, entertainment and lifestyle of the Cetina region inhabitants, as well as their religious and folk heritage. The phenomena which revived the cultural life of Sinj, such as Gradska glazba Sinj, the opening of the Olympic swimming pool, Sinj ferrata, folk drama, games and dances are also mentioned in the paper. Lastly, Sinjska Alka, the greatest symbol of Sinj which is also a symbol of suffering, heroism and loyalty is presented in great detail. This Croatian knight game has become part of the identity of the people who have managed to preserve it for centuries to this day, despite all the changes in society. This paper also lists the stories of the narrators from the Cetina region who complemented the historical facts and records.

Otok Korčula neotkriveni je biser južne Dalmacije koji piše svoje priče još od davnih vremena. Istoimeni grad čini ga bogatijim jer unutar svojih masivnih bedema krije mnoštvo povijesnih zapisa, običaja, tradicije te umjetnosti. Zahvaljujući volji mještana i prenošenju običaja i tradicije s generacije na generaciju, narod je dobio na kulturnom i duhovnom planu bogatstvo koje je neprocjenjivo. U radu se navode vjerski određeni blagdani i spomendani kao što su Božić, Velika Gospa, razdoblje korizme i slično, te pučki običaji od kojih se neki preklapaju sa vjerskima. Naglasak je stavljen na zaštitnika grada Korčule svetog Todora. Štuje se od davnih vremena kada su njegove relikvije položene u katedralu svetoga Marka. Gradske bratovštine i mještani svojim bezuvjetnim davanjem te prenošenjem tradicije čuvaju svečanu tradicionalnu procesiju obilježavajući je dana 29. srpnja koja je popraćena različitim manifestacijama. Njegova neprocjenjiva baština pobudila je želju za otkrivanjem tog skromnog, ali bogatog mjesta, stoga prvenstveni cilj jest prikazati svetog Todora u okviru hrvatske tradicijske baštine te istaknuti važnost tradicije kao same takve., The island of Korčula is an undiscovered pearl of southern Dalmatia that has been writing its stories since ancient times. The town of the same name makes it richer because within its massive ramparts it hides a multitude of historical records, customs, traditions and art. Thanks to the will of the locals and the transmission of customs and traditions from generation to generation, the people have gained a cultural and spiritual wealth that is invaluable. The paper lists religiously specific holidays and commemorations such as Christmas, Assumption, Lent and the like, and folk customs, some of which overlap with religious ones. Emphasis was placed on the patron saint of the town of Korčula, St. Todor. It has been revered since ancient times when his relics were laid to rest in St. Mark's Cathedral. City fraternities and locals, with their unconditional giving and transmission of tradition, keep the solemn traditional procession, marking it on July 29th, which is accompanied by various events. His invaluable heritage has aroused the desire to discover this humble but rich place, so the primary goal is to present St. Todor within the Croatian traditional heritage and emphasize the importance of tradition as such.

Hrvatski jezik najvažniji je predmet u učenju i podučavanju. Cijela komunikacija provodi se upravo na materinskome jeziku. Uz roditelje, upravo učitelji imaju najvažniju ulogu pri poticanju komunikacije među učenicima. Školstvo se i dalje većinski temelji na tradicionalnom načinu podučavanja stoga je potrebno nastavu okrenuti suvremenim metodama. Učitelji moraju koristiti metode koje će potaknuti učenike da razvijaju svoje potencijale. Postepeno, kroz različite korake, učitelj treba buditi kreativnost učenika, poticati ih na komunikaciju te na oblikovanje i izražavanje vlastitog mišljenja. Razvijanjem komunikacijskih kompetencija poučava se učenike kako koristiti jezična znanja u stvarnoj komunikaciji. Iz tog razloga učenike se treba izlagati govornim situacijama kako bi primijenili naučeno znanje. Upravo je to podloga izražavanja vlastitog mišljenja kako bi se uz poticaj učitelja razvilo kritičko mišljenje. Ono podrazumijeva otkrivanje i rješavanje problema putem kritičkog promišljanja, sučeljavanja s tuđim mišljenjima kako bi se donijela utemeljena odluka. Cilj je da učenik u sigurnoj okolini bez ustručavanja izražava svoje mišljenje i što je važnije da potkrijepi svoje mišljenje činjenicama. U radu se nude četiri prijedloga koja se mogu koristiti u praktičnoj provedbi od prvog do četvrtog razreda u svim predmetnim područjima. Cilj rada je ukazati na važnost učitelja u oblikovanju kritičkog mišljenja u učenika od prvog do četvrtog razreda i pokazati načine kako različite oblike rasprave ukomponirati u nastavne sate Hrvatskog jezika. Upravo na tim temeljima, učenici će kroz ostatak osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja usavršiti različite oblike usmene i pisane rasprave., Croatian is the most important subject in learning and teaching. All communication is carried out in the mother tongue. Along with parents, it is teachers who play the most important role in encouraging communication among students. Education is still mostly based on the traditional way of teaching, so it is necessary to turn teaching to modern methods. Teachers must use methods that will encourage students to develop their potential. Through various steps, the teacher should awaken the creativity of students, encourage them to communicate and to shape and express their own opinions. By developing communication competencies, students are taught how to use language skills in real communication. For this reason, students need to be exposed to speaking situations in order to apply the learned knowledge. This is the basis for expressing one's own opinion in order to develop critical thinking with the encouragement of the teacher. It involves discovering and solving problems through critical thinking, confronting other people's opinions in order to make a decision. The goal is for the student to express his / her opinion in a safe environment without hesitation and, more importantly, to substantiate his / her opinion with facts. Thesis offers four proposals that can be used in the practical implementation of the first to fourth grade in all subject areas. Thesis goal is to point out the importance of teachers in shaping critical thinking in students from first to fourth grade and to show ways how to incorporate different forms of discussion into Croatian language classes. It is on these foundations that students will perfect various forms of oral and written discussion through the rest of primary and secondary education.

U ovom radu prikazani su usmenoknjiževni oblici duvanjskog kraja. Oni obuhvaćaju povijesne i etiološke predaje kao i osvrt na crkveno-pučku baštinu. Povijesne predaje, najvećim dijelom tiču se patnji i stradanja za vrijeme osmanske okupacije i podataka o prvom hrvatskom kralju Tomislavu. S druge strane, etiološke predaje donose nam podatke o podrijetlu naziva određenih lokaliteta. Kada je riječ o crkveno-pučkoj baštini važno je naglasiti kako su uskrsni i božićni običaji najbolji pokazatelj njegovanja tradicije. Mise zornice, paljenje badnjaka, post, umivanje u cvjetnoj vodi i tucanje jajima samo su neki od običaja koji su zastupljeni na području duvanjskog kraja. Svadbe i vjenčanja najčešće su popraćene izvođenjem seoskih himni, a manifestacija pod nazivom Dani svetog Nikole Tavelića održava se svake godine u srpnju i okuplja velikog broj Duvnjaka koji štuju istoimenog sveca, a koji je ujedno i zaštitnik duvanjske bazilike. U suštini, rad donosi mnogobrojne kršćanske i pučke običaje koji su karakteristični za duvanjski kraj, a kojima, nažalost, prijeti zaborav. Iznimno je važno da spomenuti običaji ostanu trajno zabilježeni i sačuvani od zaborava kao obilježje našeg identiteta, This thesis is depicting narrative forms of oral literature of the Duvno region. It encompasses historical and etiological folklore narrations as well as a rewiew of church-folk heritage. Historical folklore myths are mostly concerned with sufferings that the people of the area experienced during the Ottoman occupation, but they also touch on legends of the first croatian king- Tomislav. Etiological narrations, on the other hand, are useful in explaining the origin of names of various localities. Regarding church-folk inheritance, it is important to note that Easter and Christmas traditions are the best indicators of the preservation of tradition. Dawn church masses, setting tree branches on fire (known as „badnjak“), washing face in floral water, and egg taping are just some of those traditions that can be found in Duvno region. Wedding ceremonials are mostly accompained by folk hymns, while the day of St. Nikola Tavelić, the patron saint of the Duvno basilica, takes place every July, gathering many residents of the region together. All in all, this thesis is concerned with many Christian and folk traditions that are typical for the region but are threatened to fall into oblivion. It is of paramount importance for these traditions and folk narrations to be permanently noted and archived and consequently protected from their disappearance in the region's identity.

Rad „Motivi nematerijalne kulturne baštine u 'Prosjacima & sinovima' i trilogiji Ivana Raosa u kontekstu suvremenoga kulturalnog pamćenja” podijeljen je u deset poglavlja, a započinje Uvodom u kojem se objašnjava pojam nematerijalne kulturne baštine, zapažaju interferencije usmene i pisane književnosti još od pojave prvih hrvatskih pisanih spomenika, donose biografski podatci o književniku Ivanu Raosu i njegovu raznolikom opisu, a posebice trilogiji „Vječno žalosni smijeh” i romanu „Prosjaci & sinovi” koji su predmet doktorskoga rada. Uvod također sadrži podatke o upotrijebljenoj građi i metodološkim postupcima, kao i ciljeve istraživanja i hipoteze. Drugo poglavlje nosi naziv Predaje. U radu je korištena Dragićeva klasifikacija predaja na povijesne predaje, etiološke predaje, eshatološke predaje, mitske predaje, demonološke predaje i pričanja iz života. Ivan Raos u svoj je roman „Prosjaci & sinovi” i trilogiju „Vječno žalosni smijeh” inkorporirao brojne predaje. Treće poglavlje proučava legendu. Jedna od najčešćih hrvatskih legendi obrađuje temu propasti Gavanovih dvora, izvorno starozavjetne priče o Sodomi i Gomori. Legenda o Gavanu i Lazaru sadržaj je don Pavlove propovijedi svake prve tople proljetne nedjelje kad su se prosjaci od zanata pripremali za odlazak u prosjačenje. Četvrto poglavlje bavi se hrvatskim usmenim epskim pjesmama kojima je narod sve znanje i iskustvo, oblikovano najčešće u desetercu, zadržavao unutar zajednice, poučavajući tako njezine pripadnike vlastitoj povijesti. Najveći broj hrvatskih usmenih epskih pjesama opjevava nevolje koje su dolazile od Turaka. U mnogim je krajevima pjevanje epskih pjesama bilo popraćeno sviranjem na guslama, tradicijskom instrumentu načinjenom od jednog komada drva. Sljedeće poglavlje donosi primjere usmenih lirskih pjesama inkorporiranih u Raosovu trilogiju i „Prosjake & sinove”, s posebnim naglaskom na povijesne pjesme, poskočice u kolu, naricaljke, uspavanke, šaljive pjesme, gangu i ojkavicu. Šesto poglavlje naslovljeno Poslovice govori o mikrostrukturama kojima se u obliku sažete tvrdnje izriče istinitost životnih pojava. Temeljna civilizacijska djela poput Epa o Gilgamešu Veda, Talmuda i Biblije obiluju poslovicama, ali i Raosova djela, predmet ovoga rada. 564 U usmeno-retoričke oblike ubrajamo zdravice, blagoslove, brojalice i brzalice, kletve i basme. Primjere svake od navedenih vrsta nalazimo kod Raosa, a najbrojnije su kletve. Osmo poglavlje bavi se bogatom crkveno-pučkom baštinom hrvatskoga naroda. Blagdani i njihove proslave predstavljali su narodu odmak od radne svakodnevice, a mladima pružali priliku za međusobno upoznavanje. Sveci koji se u izabranim romanima spominju, a koji su potom dublje istraženi su sveti Martin, sveta Katarina Aleksandrijska, sveti Blaž, sveti Roko i sveti Ivan Krstitelj, a dani i blagdani uz čiju se proslavu vežu bogati običaji Badnjak i Božić, korizma, Veliki tjedan s naglaskom na Velikom trodnevlju, Uskrs, Tijelovo i Velika Gospa. Deveto poglavlje posvećeno je položaju žena Imotske krajine, a deseto poglavlje nekadašnjim običajima: običaju kruženja bukare, značaju ognjišta, pečenju rakije i ispijanju bikle, običajima prakticiranima na samrti i nakon smrti kada je trebalo sve pripremiti za pokop. Posebna je pozornost usmjerena i na svadbene običaje, ali i na nekadašnji običaj gonjanja i liganja koji Raos često spominje u navedenim djelima. Rad je prožet brojnim memoratima kazivača od kojih su mnogi prvi put zapisani, stoga predstavljaju neprocjenjivu vrijednost za hrvatsku usmenu baštinu, The paper ”Motives of Intangible Cultural Heritage in Prosjaci & sinovi and Trilogy of Ivan Raos in the Context of Contemporary Cultural Memory” is divided into ten chapters and begins with an introduction which explains the concept of intangible cultural heritage and notes the interference of oral and written literature since the appearance of the first Croatian written monuments. It also provides biographical information about the writer Ivan Raos and his diverse description, especially the trilogy “Vječno žalosni smijeh” and the novel “Prosjaci & sinovi” which are the subject of this doctoral thesis. The introduction also contains information on the material used and methodological procedures, as well as targeted research and hypotheses. The second chapter is called Tales. The paper uses Dragić's classification of tales into historical, etiological, eschatological, mythical, demonological tales and life stories. Ivan Raos incorporated numerous tales into his novel "Prosjaci & sinovi" and the trilogy "Vječno žalosni smijeh". The third chapter studies the legend. One of the most common Croatian legends deals with the theme of the downfall of Gavan's palaces, originally an Old Testament story of Sodom and Gomorrah. The legend of Gavan and Lazarus is the content of Don Pavle’s sermon every first warm spring Sunday as the beggars of the craft prepared to go begging. The fourth chapter deals with Croatian oral epic poems, usually formed in decasyllable, that served people to keep all their knowledge and experience within the community, thus teaching its members their own history. Most of the Croatian oral epic songs sing of the troubles that came from the Turkish Ottoman Empire. In many parts, the singing of epic songs was accompanied by playing gusle, a traditional instrument made from a single piece of wood. The next chapter provides examples of oral lyric poems that Raos incorporated into trilogy and “Prosjaci & sinovi” with special emphasis on historical songs, songs sung during the wheel dance, lamentations, lullabies, humorous songs, ganga and ojkavica. The sixth chapter, entitled Proverbs, deals with microstructures which, in the form of a concise statement, express the truth of life phenomena. Basic civilizational works such as the Epic of Gilgamesh, the Vedas, the Talmud and the Bible abound in proverbs, as well as the work of Raos.

Trilogija o letećem Martinu Dubravka Jelačića Bužimskog sastoji se od romana: Sportski život letećeg Martina (1984)., Balkanska mafija (1986.) i Martin protiv CIA-e i KGB-a (1988.). Radnja trilogije započinje naizgled uobičajenim životom četrnaestogodišnjeg Martina koji je živio sa svojim djedom. Opisana je Martinova školska svakodnevica kako bi se lik približio stvarnome liku djeteta. Zbog toga je Sportski život letećeg Martina primjereniji dječjoj dobi što potvrđuje Martinova dječja iskrenost i upotrebljavanje elemenata humora. Međutim, Martin je bio poseban lik, a čitatelj to saznaje na samome početku Sportskog života letećeg Martina kada je opisana njegova fantastična sposobnost skakanja u vis i u dalj više i dalje od svjetskih rekordera. U Balkanskoj mafiji Martin je bio prikazan kao detektiv, a roman je napisan s odmakom od fantastične sposobnosti. U Martinu protiv CIA-e i KGB-a pretpostavka o postojanju fantastične sposobnosti pokreće radnju, ali samo kako bi se prikazao rad obavještajnih službi i prisiljavanje Martina na razne zadatke. Martinova fantastična sposobnost pokrenula je radnje prvoga i trećega dijela trilogije, a drugi dio trilogije pokrenula je nepravedna sudbina pojedinca. U prvome dijelu trilogije Martin je bio u sukobu s predstavnicima komunističkoga režima Jugoslavije koji su ga pokušavali iskoristiti za ispunjavanje interesa u skladu s komunističkom propagandom zajedništva. U trećemu dijelu Martin je bio u sukobu s predstavnicima svjetskih velesila pa je preko njegovih leđa prikazan svjetski sukob Istoka i Zapada, odnosno, sukob komunističke ideologije SSSR-a i liberalne ideologije SAD-a. U središtu problematike koju trilogija prikazuje nalazi se sposobnost i volja državnih režima da preko svojih institucija i predstavnika iskoriste pojedinca za svoje interese. Predstavnici režima služe se svim sredstvima kako bi ispunili svoje ciljeve, a pojedinac, kao kafkijanska žrtva, upada u stanje bespomoćnosti i potpuno je nadvladan. Zbog toga se trilogija D. J. Bužimskoga o letećem Martinu može shvatiti kao kritika ideologijama kojima se vode vladajuće sile, a posebno je naglašena bespomoćnost pojedinca u sukobu s takvim neprijateljima., The trilogy about the flying Martin by Dubravko Jelačić Bužimski consists of the novels: The Sports Life of the Flying Martin (1984), The Balkan Mafia (1986) and Martin against the CIA and the KGB (1988). The plot of the trilogy begins with the seemingly ordinary life of fourteen-year-old Martin who lived with his grandfather. Martin's school everyday life is described in order to bring the character closer to the real character of the child. Therefore, the Sports Life of Flying Martin is more appropriate for children's age, which is confirmed by Martin's children's sincerity and use of elements of humor. However, Martin was a special character, and the reader learns this at the very beginning of the Sports Life of the Flying Martin when he describes his fantastic ability to jump high and far more and farther than world record holders. In the Balkan Mafia, Martin was portrayed as a detective, and the novel was written with a departure from fantastic ability. In Martin against the CIA and the KGB, the presumption of the existence of a fantastic ability triggers action, but only to show the work of the intelligence services and to force Martin on various missions. Martin’s fantastic ability set in motion the actions of the first and third parts of the trilogy, and the second part of the trilogy was set in motion by the unjust fate of the individual. In the first part of the trilogy, Martin was in conflict with representatives of the communist regime of Yugoslavia who were trying to use him to fulfill interests in accordance with the communist propaganda of unity. In the third part, Martin was in conflict with the representatives of the world superpowers, so the world conflict between the East and the West was shown over his back, that is, the conflict between the communist ideology of the USSR and the liberal ideology of the USA. At the heart of the issues presented in the trilogy is the ability and will of state regimes to use the individual for their interests through their institutions and representatives. Representatives of the regime use all means to fulfill their goals, and the individual, as a Kafkaesque victim, falls into a state of helplessness and is completely overcome. Therefore, Bužimski's trilogy about the flying Martin can be understood as a critique of the ideologies that guide the ruling forces, and the helplessness of the individual in the conflict with such enemies is especially emphasized.

U ovom diplomskom radu analiziraju se sličnosti i razlike stilova europskih, američkih i japanskih stripova. Rad počinje pregledom najvažnijih pojmova i pravaca u stilistici, a posebno se opisuje diskursna i / ili kontekstualizirana stilistika i multimodalna stilistika. Ovi pravci nastaju kada proučavanje samog teksta gubi vrijednost i počinje ga se proučavati s više gledišta, odnosno počinju se proučavati odnosi među tekstovima i kontekstima. Diskursna i / ili kontekstualizirana stilistika usmjerena je na proučavanje svih tipova diskursa, a multimodalna stilistika je pravac koji uključuje mnogo izražajnih načina (jezik, slika, glazba, zvuk, geste) u svoja istraživanja. Ovim pravcima u stilistici, strip je zanimljiv za proučavanje jer uz tekst uključuje i sliku koja je neizostavna za stvaranje njegova značenja. Nakon opisivanja tih stilističkih pravaca, definira se pojam stripa, objašnjava njegov naziv i ukratko se navode najvažniji trenutci u povijesti svjetskog i hrvatskog stripa. Oblikovna sredstva stripa izdvajaju se kao posebno poglavlje u kojem su opisani kvadrat-sličica, montažni postupak kojim se povezuju te kvadrat-sličice, oblačići, onomatopeje i linije pokreta. U središnjem dijelu rada opisuje se stilistika europskih, američkih i japanskih stripova na primjerima. Lingvostilistička analiza daje primjere za nekoliko stripova koji se analiziraju prema razinama lingvističke stilistike. Iako pripadaju grafostilističkoj razini, posebno poglavlje imaju vizualne metafore jer se razlikuju u europskim, američkim i japanskim stripovima. Ovi se stripovi razlikuju i prema stilu pisanja, crtanja i pripovijedanja koji opisuju po čemu su ove tri vrste stripa prepoznatljive. Posljednje poglavlje opisuje autoreferencijalnost u stripovima kao postupak u kojem se stripovi odnose sami na sebe. Izdvajaju se primjeri u kojima se likovi obraćaju čitatelju ili autoru/crtaču i komentiraju radnju tog istog stripa, govore o njegovim oblikovnim sredstvima i koriste ta sredstva u radnji stripa., This thesis analyzes the similarities and differences between the styles of European, American and Japanese comics. The paper begins with an overview of the most important concepts and directions in stylistics, and in particular discourse and / or contextualized stylistics and multimodal stylistics are described. These directions arise when the study of the text itself loses its value and begins to be studied from several points of view, that is, the relations between texts and contexts begin to be studied. Discourse and / or contextualized stylistics is focused on the study of all types of discourse, and multimodal stylistics is a direction that includes many expressive modes (language, image, music, sound, gestures) in its research. In these directions in stylistics, comics are interesting to study because, along with the text, they also include an image that is indispensable for creating its meaning. After describing these stylistic directions, the concept of comics is defined, its name is explained and the most important moments in the history of world and Croatian comics are briefly listed. The formative means of comics are singled out as a special chapter in which panels, arrangement of these panels, speech balloons, onomatopoeias and speed lines are described. The central part of the paper describes the stylistics of European, American and Japanese comics on examples. Linguistic stylistic analysis provides examples for several comics that are analyzed according to the levels of linguistic stylistics. Although they belong to the grapho-stylistic level, visual metaphors have a special chapter because they differ in European, American and Japanese comics. These comics also differ in the style of writing, drawing and narrative that describe how these three types of comics are recognizable. The last chapter describes self-referentiality in comics as a process in which comics refer to themselves. There are examples in which the characters address the reader or the author / cartoonist and comment on the plot of the same comic, talk about its formative means and use these means in the plot of the comic.

Poseban značaj u svim nacionalnim književnostima, pa tako i u Hrvatskoj, ima književnost koja je namijenjena dječjim čitateljima. Kušan je utemeljitelj suvremenoga dječjega hrvatskog romana, a već za života proglašen je dječjim hrvatskim klasikom. Kušanov prvi roman Uzbuna na Zelenom Vrhu bio je prekretnica u hrvatskoj dječjoj književnosti i potpuna suprotnost Lovrakovim romanima. Kušan je dječjemu romanu pristupio na novi način uklanjajući politizaciju dječje književnosti. U njegovu stvaralaštvu vidljiv je velik utjecaj Ericha Kästnera, ali i početak nove ere dječjeg romana. Naime, radnju svoga prvog romana smješta u razdoblje kada je završio rat, ali ne piše o ratnim herojima, što je u tadašnje vrijeme bila novina. U ovom radu analizirat će se svi Kušanovi romani u kojima je prisutan lik Koka: Uzbuna na Zelenom Vrhu (1956.), Koko i duhovi (1958.), Zagonetni dječak (1963.), Koko u Parizu (1972.), Ljubav ili smrt (1987.) i roman Koko u Kninu (1996.). Na početku objasnit će se pojam romana i navesti pregled događaja vezanih za njegov razvoj. Nadalje, objasnit će se Kušanov značaj u književnosti, karakterizirati likovi i njihovi odnosi. Također će se objasniti pojmovi intertekstualnost i autoreferencijalnost., Of special importance in all national literatures, including in Croatia, is literature intended for children's readers. Kušan is the founder of the contemporary Croatian children's novel, and during his lifetime he was proclaimed a Croatian children's classic. Kušan's first novel, Uzbuna na Zelenom Vrhu, was a turning point in Croatian children's literature and the complete opposite of Lovrak's novels. Kušan approached the children's novel in a new way by removing the politicization of children's literature. Erich Kästner's great influence is visible in his work, but also the beginning of a new era of children's novels. Namely, he places the plot of his first novel in the period when the war ended, but he does not write about war heroes, which was a novelty at the time. This paper will analyze all of Kušan's novels in which the character of Koko is present: Uzbuna na Zelenom Vrhu (1956.), Koko i duhovi (1958.), Zagonetni dječak (1963.), Koko u Parizu (1972.), Ljubav ili smrt (1987.) i roman Koko u Kninu (1996.). At the beginning, the concept of the novel will be explained and an overview of events related to its development will be given. Furthermore, Kušan's significance in literature will be explained, characters and their relationships will be characterized. The terms intertextuality and authorial referentiality will also be explained.

Književnost je 20. stoljeća ispunjena raznolikim književnim tendencijama te je poput kakve krune korpusa hrvatske nacionalne književnosti 1965. napisan Kiklop Ranka Marinkovića. Tematizira često korištenu temu rata kao nepremostivog zla pred kojim prosječan čovjek osjeća strah, beznađe i zbog čega emotivno i tjelesno tone. Predstavljajući okruženje velegrada i društvo predratnog vremena, Marinković se vješto poslužio i svojim bogatim općim znanjem. Kombinirao je osnovnu događajnu liniju s referencama na humanistička i prirodna znanstvena područja od čega je fokus u ovome radu stavljen na intermedijalne veze s likovnom umjetnošću. Ta se povezanost može pratiti još od antičkih vremena, a posebno je u hrvatskoj književnosti prisutna u romanima 20. stoljeća pa se u gotovo svakom djelu, od egzistencijalističkih do romana proze u trapericama, može uočiti poneka aluzija na povijest umjetnosti. Očekivano je da funkcije tim citatima nisu jednake, kako između različitih romana tako i unutar svakog pojedinog djela. Na temelju toga, raznoliki su i razbacani intermedijalni citati sistematizirani i podijeljeni po pojedinim područjima unutar polja povijesti umjetnosti. Marinkovićev je roman zasigurno vječna inspiracija i nepresušni izvor za izučavanje zahvaljujući svojem gusto ispunjenom sadržaju., The literature of the 20th century was filled with diverse literary tendencies, and like a crown of the Croatian national literature corpus, Ranko Marinković’s Cyclops was written in 1965. It thematizes the frequently used theme of war as an insurmountable evil before which the average person feels fear, hopelessness and which causes him to sink both emotionally and physically. In presenting the environment of the pre-war metropolis and its society Marinković skilfully made use of his rich general knowledge. He combined the basic event-line with references to humanistic and natural science fields, from which the focus in this paper is placed on intermediate connections with fine arts. This connection can be traced back to ancient times, and it is especially present in Croatian literature in the 20th century novels, so in almost every work, from existentialist novels to jeans prose novels, some allusion to the history of art can be found. It is expected that the functions of these citations are not equal, both between different novels and within each individual work. Based on that, the various and scattered intermedial citations are systematized and divided into individual fields within the art history field. Marinković’s novel is certainly an eternal inspiration and an inexhaustible source for study thanks to its densely filled content.

U ovom radu obrađena je tema usmene epske književnosti na području imotske krajine. usmena književnost prenosi se s generacije na generaciju i stoljećima se razvija, mijenja i prilagođava okolini u kojoj nastaje. Usmene priče dijele se na novele, bajke, basne, predaje, legende, anegdote i šale. Novela je zatvoreni kratki prozni oblik, bajka je specifična zbog uloge fantastičnog i mitološkog a basna zbog uloge životinjskih likova, svoje kratkoće i didaktičnosti. Predaje razlikuje pripovjedačevo uvjerenje da je događaj koji pripovijeda istinit, podređene su lokalnoj sredini a dijele se na; povijesne, etiološke, eshatološke, mitološke, demonološke predaje i pričanja iz života. Povijesne predaje ističe fascinacija za prošlošću i povijesnim ličnostima. Predaje o ilirskim temama najčešće govore o ilirskoj kraljici Teuti, a srednjovjekovne teme o dolasku Hrvata i hrvatskim narodnim kraljevima dok je najviše povijesnih predaja iz doba osmanske okupacije. Etiološke predaje tumače uzrok i podrijetlo nastanka naziva za lokalitete i općenito za nastanke različitih pojava u društvu. Mitološke predaje govore o nadnaravnim bićima, vilama i božanstvima, demonološke svjedoče o izravnom susretu sa demonskim silama kao što su vještice i vukodlaci dok eshatološke predaje pripovijedaju o dušama pokojnika. S druge strane, legende govore o Božjim čudima i životima svetaca. Raširene su i usmene epske pjesme koje su opjevavale slavne narodne junake. Usmena književnost svjedoči o narodnoj prošlosti te je kao takva pravo nacionalno blago koje je potrebno očuvati., This paper deals with the topic of oral epic literature in the Imotski region. oral literature is passed down from generation to generation and for centuries it develops, changes and adapts to the environment in which it was created. Oral stories are divided into novels, fairy tales, fables, traditions, legends, anecdotes and jokes. The novella is a closed short prose form, the fairy tale is specific because of the role of the fantastic and mythological, and the fable because of the role of animal characters, its brevity and didactic nature. Oral traditions are distinguished by the narrator's belief that the event he is narrating is true, they are subordinated to the local environment and are divided into; historical, etiological, eschatological, mythological, demonological traditions and stories from life. Historical traditions are characterized by a fascination for the past and historical figures. Legends about Illyrian themes most often talk about the Illyrian queen Teuta, and medieval themes about the arrival of Croats and Croatian national kings, while the majority of historical legends are from the era of the Ottoman occupation. Etiological traditions explain the cause and the origin of names for localities and, in general, for the emergence of various phenomena in society. Mythological traditions speak of supernatural beings, fairies and deities, demonological traditions testify to direct encounters with demonic forces such as witches and werewolves, while eschatological traditions narrate about the souls of the deceased. On the other hand, legends narrate about God's miracles and the lives of saints. Oral epic songs sung by famous folk heroes were also widespread. Oral literature bears witness to the people’s past and as such is a real national treasure that needs to be preserved.

Identifikacija je potreba pojedinca i zajednice kojom se želi zadržati u sjećanju ono što smatra bitnim za svoj narod. Usmenost se zasnivala na oznakama literariziranog, utemeljenog na sjećanju, koje se prenosilo s naraštaja na naraštaj te je kao takvo zadržavalo svoj smisao. Široko područje Dalmatinske zagore je u radu vrlo detaljno opisano, što geografski, što kulturno. Samo područje razlikuje se, od mjesta do mjesta, običajima, plesovima, vjerovanjima i načinom života. Ljudi su ono što je uzrokovalo da se ovo područje tijekom godina mijenja, stoga su u ovom radu zabilježene i opisane opće karakteristike lokalnih slavlja, svetkovina, blagdana i svakodnevnog života. Razlike se mogu promatrati u etnološkom, antropološkom i teološkom kontekstu. U samom radu su ujedno navedene i priče kazivača koji su rođeni, odgojeni i koji su živjeli cijeloga života na području Dalmatinske zagore. Običaji zapisani u ovome radu su godinama čuvani i prenošeni s koljena na koljeno. Oni predstavljaju veliko etnološko i lingvističko blago koje je stvorilo temelje našeg naroda., Identification is the need of an individual and a community through which it is possible to preserve in memory what is deemed important to a nation. Oral tradition was established on the foundations of writings, based on memories and passed down from generation to generation. The sprawling area of Dalmatian zagora was described in detail in this thesis, be it geographically or culturally. The are itself, depending on the town, varies in customs, dances, beliefs and lifestyles. It is the people that made the area change over the years, so consequently the general characteristics of local festivities, holidays and everyday life are recorded and described in this thesis. The differences can be observed in ethnological, anthropological and theological context. Also noted in this thesis are the tales of the storytellers that were born and raised in the area of Dalmatian zagora and that have spent their whole life there. Customs recorded in this thesis have been upheld and passed down for generations and they represent the rich ethnological and linguistic tradition that formed the foundation of our nation.

Hrvatski dječji roman dio je svjetske dječje književnosti te neiscrpan izvor istraživanja autora i književnika. Riječ je i o književnoj vrsti koja se ističe brojnim pozitivnim obilježjima te kod mladih čitatelja uživa određenu vrijednost. Cilj rada jest prikazati sliku tradicionalne i moderne obitelji u suvremenom hrvatskom dječjem romanu, s naglaskom na razlike koje su karakteristične za jedan i drugi model obitelji. Obitelj je osnovna društvena struktura koja utječe na razvoj pojedinca već od najranijih dana te zbog toga ima ključnu ulogu u životu svakoga pojedinca. Društvene promjene utjecale su na promjene u modelu obitelji, ali i na vrijednosti i stavove koje obitelj čuva i njeguje. U odabranim naslovima suvremenih hrvatskih dječjih romana istražit će se problematika strukture obitelji, odnosi između pojedinaca te utjecaji obiteljskih događanja na samoga pojedinca, odnosno dijete. Također će se obratiti pažnja na interpretaciju nesvakidašnjih problema s kojima se dijete čitatelj u romanu može susresti, a koji mu mogu biti neshvatljivi ili utjecati na njegovo viđenje obitelji. Dijete, kasnije učenik koji čita, poistovjećuje se s likovima romana, iz njihovih primjera stječe uvid u pozitivne vrijednosti, u njima traži utjehu te na temelju njihovih postupaka stvara sliku kako bi nešto trebalo izgledati. Iz toga razloga važno je promisliti o sadržaju koji je djetetu dostupan, o njegovoj interpretaciji te o djetetovom razumijevanju dječjega romana., Croatian children's novel is a part of world's children literature and inexhaustible source for author's and writer's research. It is also literary genre which stands out with many positive features and it enjoys certain value among young readers. The aim of this paper is to study the representation of traditional and modern family in contemporary Croatian children's novel, with special accent on differences that are typical for each model of family. Family is basic social structure which affects the development of each individual. The influence of popular culture affected family model too, but also values and attitudes family grows. Through analysing selected titles of contemporary Croatian children's novels the research about structure of family, relations between individuals and affection of family occurences on the individual, especially child, will be done. It will also be spoken about some unusal happenings which child can meet during reading, which can affect his view of family or can be incomprehensible. A child, later a pupil that reads, identifies himself with characters in the novels, using their examples he creates an image of positive values, he seeks for comfort and based on their actions he creates an image of how something is suposed to look like. Based on that, it is important to think about content that is available for child, about its interpretation and child's understading of children's novel.

U ovom radu nalaze se brojne usmene lirske pjesme prikupljene istraživanjem na terenu kao i molitve i poslovice, a uz to se još nalaze razni običaji, obredi i vjerovanja vezana za najvažnije kršćanske blagdane na području Cetinske odnosno Sinjske krajine. Hrvati su od samih početaka dolaska u današnju domovinu do današnjih dana vrlo religiozan narod stoga je vjera odigrala veliku ulogu u usmenoj književnosti. Hrvatska usmena književnost obiluje brojnim molitvama, legendama posvećenim pojedinim svecima kao i običajima vezanim uz pojedine blagdane i svetkovine prisutne u radu. Usmena je književnost najdugotrajnija vrsta književnosti koja prati čovjekov život od rođenja (uspavanke) do smrti (naricaljke), kao i u raznim životnim događajima bilo u tuzi ili veselju., This paper contains numerous oral lyrical poems collected by field research as well as prayers and proverbs, as well as various customs, rituals and beliefs related to the most important Christian holidays in the Cetina and Sinj region. From the very beginning of their arrival in their homeland until today, Croats have been a very religious people, so religion has played a major role in oral literature. Croatian oral literature abounds in numerous prayers, legends dedicated to individual saints, as well as customs related to certain holidays and festivities present in the work. Oral literature is the longest-running type of literature that follows a person's life from birth (lullaby) to death (lamentation), as well as in various life events, whether in sorrow or joy.

U ovom radu bilježi se tradicijska, kulturna i usmenoknjiževna baština otoka Lastova. Počevši od usmenih predaja, štovanje svetaca i držanje do svojih običaja koji je neizostavan dio svakog kraja. Nadalje, zabilježene su neke anegdote i pjesme koje se mogu čuti na Lastovu bilo to za vrijeme poklada ili obilježavanja nekih događaja. Otok Lastovo obiluje bogatom crkveno-pučkom baštinom. U ovom radu su na temelju prikupljenih podataka s terena opisani božićni, pokladni, korizmeni i uskrsni običaji sačuvani u narodnom pamćenju. Zabilježeni su i običaji kojima se štuju pojedini kršćanski sveci poput sv. Ivana, sv. Petra, sv. Lucije i zaštitnika sv. Kuzme i Damjana. Naime njihov spomendan je 26. rujna, a ujedno je tada i dan općine te se oni smatraju zaštitnicima liječnika i kirurga. Točnije sv. Kuzma se smatra zaštitnikom liječnika i kirurga, dok se sv. Damjan slavi kao zaštitnik ljekarnika i farmaceuta. Nekadašnji život naših baka i djedova se razlikovao od današnjeg života. U radu su zapisani neki od pomalo zaboravljenih običaja koji su se koristili za vrijeme svadbe i ostalih važnijih događaja. Lastovo obiluje kršćanskim i pučkim običajima te brojnim pričama koje su karakteristične za ovaj kraj kojima, nažalost, prijeti zaborav. Iz tog razloga iznimno je važno da, kao obilježje identiteta, ostanu trajno zabilježeni i sačuvani od zaborava., This paper records the traditional, cultural and oral heritage of the island of Lastovo. Starting with oral traditions, worship of saints and adherence to their customs which is an indispensable part of every land. Furthermore, some anecdotes and songs that can be heard on Lastovo were recorded, either during the carnival or the celebration of some events. The island of Lastovo abounds in rich church-folk heritage. This paper describes Christmas, carnival, Lent and Easter customs preserved in the people's memory, all of which are based on the collected data from the field. The customs of worship of individual Christian saints such as St. John, St. Peter, St. Lucy and the patron saints of Lastovo, St. Cosmas and Damian. Namely, their memorial is on September 26, as well as the day of the municipality, and also they are considered the protectors of doctors and surgeons. More precisely, St. Cosmas is considered 54 the patron saint of physicians and surgeons, while St. Damian is celebrated as the patron saint of pharmacists. The life of our grandparents was different from today’s life. This paper records some of the somewhat forgotten customs used during weddings and other important events. Lastovo abounds in Christian and folk customs and numerous stories that are characteristic of this area, which are, unfortunately, threatened with oblivion. For this reason, it is extremely important that, as a feature of identity, they remain permanently recorded and preserved from oblivion.

Područje Doline Neretve sastoji se od mnogobrojnih manjih mjesta koji dijele slične običaje. Tako da se relativno slični običaji javljaju na području općine Pojezerje, Župe Bagalovići i naselja Kokorići. Kao jedno od najčešćih vjerovanja javlja se vjerovanje u vile i vještice te se javljaju praznovjerja vezana uz demonološka bića. Ipak, veliku važnost među stanovnicima ovog kraja ima kršćanska vjera, stoga su mnogi običaji vezani uz kršćanske obrede, običaje i motive. Javljaju se i zagonetke, poslovice i šale. Iako se vremena mijenjaju, i mnogi običaji iščezavaju, neki od njih se još uvijek obilježavaju na ovom području, te se prenose iz generacije u generaciju, te se na taj način uspijevaju očuvati vrijednosti i posebnosti Neretvanskog kraja., The Neretva Valley area consists of many smaller places that share similar customs. Thus, relatively similar customs occur in the municipality of Pojezerje, Bagalovići Parish and Kokorići. One of the most common beliefs is the belief in fairies and witches, and there are superstitions which are related to demonological beings. Nevertheless, the Christian faith is of great importance among the inhabitants of this area, so many customs are related to Christian rituals, customs and motives. Riddles, proverbs and jokes also appear there. Although times are changing, and many customs are disappearing, some of them are still celebrated in this area, and are passed down from generation to generation, and thus manage to preserve the values and peculiarities of the Neretva region.

U ovom istraživačkom radu predstavljene su usmeno književne vrste i običaji Sinjskog kraja. Rad se temelji na terenskim zapisima tj. ispitivanju mojih roditelja i bake. Oni su se prisjetili života kakav je nekad bio, priča kojih su se kao djeca plašili i događaja koji su ih veselili. Prikupljene su povijesne predaje o Turcima i Gospi koja je poštedila Sinjane. Ta predaja ima veliku važnost za stanovnike Sinjskog kraja, ali i mnogo šire. Dalje, tu je mitska predaja o vilama, demonološke predaje o vješticama te legenda o svetom Petru. Također, u ovom radu su prikazane i usmene lirske pjesme; vjerska pjesma, molitva, uspavanka, ljubavna pjesma, balada, rera i pučka pjesma. Na samom kraju rada nalazi se osvrt na obrede povodom kršćanskih blagdana Uskrsa, Božića i Svetog Luke. Običaji nam donose obavijest o tom kako se nekada 35 živjelo, bude osjećaj sloge u zajednici te povezuju s prošlošću. Svi navedeni književni oblici spadaju u kategoriju usmene predaje., This research work presents orally literary types and customs of the Sinj region. The paper is based on field records which is the examination of my parents and my grandmother. They recalled life as it once was, the stories that frightened them as children and the events that made that brought them joy. This paper consists historical legends about the Turks and the Miraculous Lady of Sinj who spared the people of Sinj. This tradition is of great importance for the 36 inhabitants of the Sinj region, but also much wider. Further, there are the mythical legend of fairies, the demonological narratives of witches and the legend of St. Peter. Also, oral lyrical poems are included in this paper; religious song, prayer, lullaby, love song, ballad, rera and folk song. At the very end of the paper, there is a review of the rites on the occasion of the Christian holidays of Easter, Christmas and St. Luke. Customs bring us information about how life used to be, awaken a sense of harmony in the community and connect with the past. All the above literary forms fall into the category of oral tradition

U Imotskoj krajini nalazimo mnogo ostataka starijih običaja i tradicija vezanih za raznolike blagdane, svece, itd. Tako je u ovom radu obrađen pregled hrvatske tradicijske narodne baštine u sklopu crkveno-pučke baštine kroz mnoge od poznatih blagdana i posebno obilježenih dana u godini, s fokusom na područja u Imotskoj krajini. Drugi dio rada obrađuje raznovrsne priče iz nekadašnjeg života u Imotskom i okolici koje su dobivene od osoba koje su tamo provele veliki dio života i koje osjećaju veliku povezanost s tim mjestom. Sve navedene stvari iznimno je bitno dokumentirati s obzirom na to da im prijeti velika opasnost od nestajanja u zaborav. Kod mnogih od crkveno-pučkih običaja (od kojih je većina vezana za svece) da se primijetiti kako postoji dosta obreda panspermijskog, a posebice apotropejskog karaktera, dok se u mnogima opet primjećuje i duboka religioznost naroda. Svakako, neki od običaja se, nasreću, i dalje poštuju, a za ove koji nisu, oni barem mogu postojati u ovakvim zapisima, a prenošenje ovih priča i tradicija s koljena na koljeno samo doprinosi očuvanju vlastite kulture i jačem povezivanju s bliskim ljudima i rodnim krajem., In Imotska krajina there can be found a lot of remnants of old customs and traditions connected with various feast days, saints, etc. This paper presents an overview of traditional Croatian folk heritage as part of church-folk heritage through a lot of well-known feast days and days in a year which are specially marked, all while focusing on the area of Imotska krajina. The second part of this paper deals with various stories from former life in Imotski and the surrounding area. The stories were provided by people who had spent a big part of their lives there and who feel a big connection with the place. It is of great importance for all of the aforementioned to be documented since it could very easily disappear into oblivion any day now. It is noticeable in many of the church-folk customs (most of which are connected with saints) that there are a lot of ceremonies and rituals of panspermian, and especially apotropaic character, while in a lot of them, a deep religiousness of the people is noticeable too. Anyhow, some of the customs are, luckily, still being carried on, and for those that are not, they can at least exist in records like this, and carrying on stories and traditions from one generation to another only contributes to the preservation of our own culture and to better connecting with our loved ones and our homeland.

Rad je komponiran od 9 poglavlja. U prvom dijelu rada predstavljena je biografija Ive Andrića i donose se književni uzori koji su poslužili pri pisanju romana. U nastavku se može pročitati kako se Andrić pripremao za pisanje romana, a objašnjeno je kako je i kada ćuprija nastala. Nakon kratkog sadržaja, problematizira se odnos fikcije i fakcije. Naposljetku su doneseni primjeri iz romana preko kojih se najbolje uviđa Andrićevo izuzetno uspješno prepletanje fikacije i fakcije. Most je poslužila kao glavna poveznica pa je na kraju još potonje opisan njegov značaj., This paper is composed of nine chapters. In the first part of the paper, the biography of the author is shown, as well as the literary role models that influenced him while writing the novel. Moving on, this paper talks about Andrić's preparations for writing the novel, while the readers also find out more about the bridge itself - when and how it was made. After going through the summary of the novel, the paper focuses on the relationship between the fiction and faction found in the novel. At last, the examples from the novel are shown to confirm Andrić's exceptional intertwining of fiction and faction. The bridge served as the main connection, which is why its significance is, in the end, described in detail.

Tema bolesti i tijela postaje predmet brojnih književnih djela od 19. stoljeća, a u potpunosti se afirmira u razdoblju postmodernizma. U hrvatskoj književnosti velik doprinos širenju nekadašnjih tabu tema dali su Vladan Desnica i Slavenka Drakulić svojim romanima Proljeća Ivana Galeba i Hologrami straha. U Desničinu romanu pratimo sudbinu violinista Ivana Galeba koji se spletom nesretnih okolnosti našao u bolnici, razmišljajući o djetinjstvu, životu, smrti, umjetnosti, filozofiji, književnosti, samoći itd. Glavni lik ispisao je pomalo neuobičajen bolnički dnevnik u kojem se događaji iz prošlosti isprepleću s detaljima iz sadašnjosti. Za razliku od Desnice koji škrtari s pojedinostima vezanim uz Galebovu bolest i liječenje, Drakulić kroz riječi svoje junakinje iznosi podrobne detalje o bubrežnoj bolesti i njezinom prevladavanju. Kroz proces prevladavanja teške bolesti, pripovjedačica spoznaje svoje najbliže potrebe te se rješava najvećih strahova. Desnica i Drakulić u svojim romanima obrađuju temu bolesti iz pogleda modernističkog muškog pisma i postmodernističkog ženskog pisma, zaustavljajući se na aktualnim temama razdoblja u kojima su stvarali. Zajednička obilježja njihovih romana odnose se na ukidanje fabule i kronološkog slijeda događaja, poniranje u psihu glavnih likova, retrospektivno vraćanje u prošlost, povezivanje prošlosti i sadašnjosti, citatnost, upotrebu ispovjednog monologa itd. Iako primjećujemo brojne sličnosti u slučajevima glavnih likova, tu su i brojne razlike koje se odnose na vrstu i prevladavanje bolesti, stavove o smrti, različitu uloge medicine u liječenju njihovih bolesti, odnos prema samoći, egzistencijalističke i feminističke teme...Na temelju toga možemo zaključiti da muško i žensko pismo povezuju određene sličnosti, ali i da se razlikuju specifičnim izborom tema, motiva i ideja. Nesumnjivo je da su autori ovih djela neuobičajenim odabirom tema otvorili nove putove u književnosti te uklonili prijašnje stereotipove vezane uz bolest. Njihovi romani svjedočanstva su života obilježenih boli, patnjom i strahom koja svojim krajem ipak vraćaju nadu i vjeru u pozitivan ishod životnih izazova., Since the 19th century, topic of disease and body becomes the subject of numerous literary works, and it is fully affirmed in the period of postmodernism. In Croatian literature, a great contribution to the spread of once forbidden topics have made by Vladan Desnica and Slavenka Drakulić, who wrote novels Springs of Ivan Galeb and Holograms of fear. In Desnica's novel, we follow the fate of the violinist Ivan Galeb, who found himself in hospital due to a combination of unfortunate circumstances. In the hospital, he thinks about his childhood, life, death, art, philosophy, literature, loneliness etc. The main character wrote unusual hospital diary in which events from the past are mixed with scanty details from the present. Unlike Desnica, who skimps on details related to Galeb's illness and treatment, through the words of his heroine Drakulić gives much details about kidney disease and its overcoming. Through the process of overcoming a serious illness, the narrator realizes her immediate needs and gets rid of her greatest fears. In their novels, Desnica and Drakulić deal with the topic of illness for the point of view of modernist men's writing and postmodernist women's writing, stopping at current topics of the period in which they wrote. The common features of their novels relate to the abolition of the classical plot and the chronological sequence of events, the entry into the psyche of the heroes, retrospective return to the past, connecting the past and the present, citation, use of confessional monologue etc. Although we notice a number of similarities in the cases of the main characters, there are also a number of differences that relate to type and prevalence of the disesase, attitudes about death, the role of medicine in treating their diseases, the attitude towards loneliness, existentialist and feminist themes...On this basis we can conclude that male and female prose are linked by certain similarities but they are still different due to specific choice of themes, motives and ideas. There is no doubt that the authors of these novels opened new paths in literature with an unusual choice of topics. Also, they removed previous stereotypes related to the disease. Their novels are testimonies of lives marked by pain, suffering and fear. However, they restore faith and hope in a postive outcome of all life challenges.

Kraj 19. i početak 20. stoljeća donose promjene u religioznim gledištima u umjetnosti. Nastavlja se tradicionalni pogled u prihvaćanju Boga, no javljaju se i određene sumnje o položaju čovjeka prema Bogu, odnosu biblijskoga prikaza života u odnosu na zbilju. U tom se razdoblju, uz brojne druge, javljaju dva uspješna pjesnika - Silvije Strahimir Kranjčević i Vladimir Nazor koji inspiraciju pronalaze u biblijskim slikama i motivima. Kranjčević se, iako ga književna povijest i kritika primarno drži pjesnikom realizma, smatra pretečom novog književnog razdoblja - moderne. On svojim pesimističkim svjetonazorom pruža drugačiji pogled na odnos čovjeka i Boga unutar kojega je čovjek percipiran kao „posrnuli čovjek“. S druge strane, Nazor se u dijelu svoga pjesničkoga opusa očituje kao pjesnik optimizma, no i u njegovu se pjesništvu religiozne tematike prepoznaju pesimizam i gorčina. Njegovo pjesništvo religiozne tematike, stoga jednim svojim dijelom čovjeka u odnosu čovjek-Bog prikazuje kao „herojskoga čovjeka“; budeći nacionalni zanos, Nazor naglašava moć čovjeka, povjerenje u Boga i Njegovu snagu. Oba pjesnika izražavaju vlastite vjerske sumnje te se bave egzistencijalnim pitanjima., The late 19th and early 20th centuries brought changes in religious views in art. The traditional view of accepting God continues, but there are also certain doubts about man's position in relation to God, the relationship of the biblical account of life to reality. In that period, along with many others, two successful poets appeared - Silvije Strahimir Kranjčević and Vladimir Nazor, who found inspiration in biblical paintings and motifs. Although literary history and criticism primarily consider him a poet of realism, Kranjčević is considered a forerunner of a new literary period - modernity. With his pessimistic worldview, he offers a different view of the relationship between man and God, within which man is perceived as a "stumbled man." On the other hand, Nazor manifests himself as a poet of optimism in part of his poetic oeuvre, but pessimism and bitterness can also be recognized in his religious poetry. His poetry on religious themes, therefore, in one of its parts portrays man in the man-God relationship as a "heroic man"; awakening national enthusiasm, Nazor emphasizes man’s power, trust in God, and His strength. Both poets express their own religious doubts and deal with existential issues.

U ovom radu govorimo o kulturnoj baštini ljubuškog kraja u etnološkom, antropološkom i povijesnom smislu. Na početku, kako bi mogli dobiti uvid u običaje i život ljudi u ovome kraju, istražili smo nešto o samom gradu, o njegovu smještaju i povijesti. U nastavku rada bavili smo se istraživanjem različitih običaja koji se vežu uz različite blagdane kroz godinu od Božića do Uskrsa, pa preko velikih svetaca koji se osobito štuju. U radu smo govorili i o običajima koji se vežu uz različita slavlja i obrede, poput vjenčanja i sprovoda. Nakon toga bavili smo se predajama vezanim uz nastanak imena pojedinih mjesta i zaseoka koja su specifična. Na kraju smo se dotakli i povijesnih osoba koje se vežu uz ljubuški kraj gdje se posebno ističe herceg Stjepan Vuksič Kosača uz kojeg se veže i nastanak samog grada te hajduk Andrijica Šimić. U radu smo naveli i primjere nekih pjesmica koje su pjevale na različitim slavljima i druženjima te molitve koje su bile posebno upućene nekim svecima., In this paper we are going to talk about the cultural heritage of the Ljubuski region in ethnological, anthropological and historical terms. At the beginning, in order to get an insight into the customs and life of the people in this area, we researched something about the city itself, about its location and history. In the continuation of our work, we researched various customs that are associated with different holidays throughout the year from Christmas to Easter, and through the great saints who are especially revered. In the paper, we also talked about customs that are associated with various celebrations and ceremonies, such as weddings and funerals. After that, we dealt with legends related to the origin of the names of certain places and hamlets that are specific. In the end, we also touched on historical figures who are associated with the Ljubuski region, where Duke Stjepan Vuksič Kosača stands out, with whom the origin of the town itself and the hajduk Andrijica Šimić are also associated. In the paper, we also gave examples of some songs that were sung at various celebrations and gatherings, and prayers that were especially addressed to some saints.

U ovom radu prikazan je samo mali dio narodnog blaga općine Okrug. Ovaj dio otoka Čiova ostaje poprilično neistražen kada je riječ o usmenoj književnosti. Važnost zapisivanja i očuvanja usmene narodne predaje je neupitna. Iz dana u dan način života i narodni običaji mijenjaju se, dolaze novi, odlaze stari, stoga neki od navedenih u ovom radu mogu nam se činiti zastarjelim ili pak nikada nismo čuli za njih. Većina narodnih predaja i običaja zapisanih u radu opisuje život prije pola stoljeća i više. Zapisujući riječi kazivača pronalazimo razne vrste usmene književnosti, usmene lirske oblike, ali i one prozne, kao što su bajke, pričanja iz života, predaje, poslovice, mudre izreke, koji su tijekom godina prenošeni s koljena na koljeno, odnosno iz generacije u generaciju. U drugom dijelu rada fokus je na običajima, obredima i ophodima vezanim uz blagdane, koji svjedoče o pobožnosti naroda. Usmena književnost može sadržavati bitne podatke iz kojih možemo saznati i naučiti o narodu i području predaja, od porijekla narodih običaja, načinu života do podataka o našim precima i o samom mjestu Okrugu. Osim očuvanja narodnog blaga, usmena književnost također sadrži didaktičnu i edukativnu vrijednost. Uči nas o nekom drugačijem životu, međutim, također nas poučava vrijednostima i pravilima koje i dan danas možemo primijeniti., The paper presents only a small part of the national treasure of Okrug. This part of the island of Čiovo remains fairly unexplored when it comes to oral literature. The importance of writing down and preserving oral traditions is unquestionable. Each day that goes by the way of living and folk customs change, new ones come, old ones go, so some of the ones mentioned in this paper may seem outdated or are unknown to our generations. Most of the oral traditions and customs written down in this paper describe life half a century ago and more. By writing down the words of the narrator, we find various types of oral literature, fairytales, stories from life, lyric poems, proverbs and wise sayings, which have been passed down from generation to generation. In the second part of the paper, the focus is on religious customs and rituals related to the holidays in the Liturgical calendar, which testifies to the existence of a strong connection between people and faith. Oral literature can contain important information from which we can learn, from the origin of folk customs, way of life to information about our ancestors and about Okrug itself. In addition to preserving the national treasure, oral literature also contains didactic and educational value. It shows us a completely different way of life, moreover, it also teaches us values and rules that we can still apply today.

Lokvičići su staro dalmatinsko naselje, relativno veliko selo s različitim prezimenima koje se smjestilo u Imotskoj krajini. U radu su prikazani razni običaji Imotske krajine, odnosno Lokvičića pred Božić i Uskrs, odrastanje, način života, odgoj, igre, tradicionalno poznata ganga, legenda o Gavanu i slično. Nekoć su se djeca snalazila na razne načine kako bi došli do neke igre, koju bi na kraju sami izmislili, primjerice koristili su ono što bi pronašli u prirodi ili u kući. Danas je sasvim normalna pojava da se igre kupuju, dok tada to nije ni postojalo. Udvaranja momku ili djevojci su u prošlosti u potpunosti drugačija od današnjih. Uz posao imali su običaj pjevati gangu, ali svakako i na neki blagdan. Dan-danas ostao je običaj nošenja križa od crkve do crkve na Veliki petak. Nažalost, danas sve češće uslijed modernizacije društva dolazi do gubitka narodnih običaja i priča iz prošlog vremena, a time i do zaboravljanja na postojanje tog narodnog blaga koje se nekada davno njegovalo u narodu. Stoga, potrebno je zapisivati usmenoknjiževne elemente, kako bi se oni jednog dana mogli prenijeti s koljena na koljeno u još mnogo generacija., Lokvičići is an old Dalmatian settlement, a relatively large village with different family names located in the Imotski region. This written work presents various customs of the Imotski region, Lokvičići just before Christmas and Easter, growing up, lifestyle, upbringing, games, the traditionally known ganga, the legend of Gavan etc. Once upon a time, children managed to come up with a game in various ways, which they would eventually invent themselves. For example, they used what they would find in nature or at home. Today, it is quite normal to buy games, while at that period this was not even possible. Courtship among the boys or girls in the past is completely different from today. While working, it was a common custom to sing ganga, especially on a holiday. To this day, the custom of carrying the cross from church to church on Good Friday remains. Unfortunately, today, more and more often due to the modernization of society, there is a loss of folk customs and stories from the past, and thus to the forgetting of the existence of this national treasure that was once cherished by the people. Therefore, it is necessary to write down the oral literary elements, so that they can one day be passed from generation to generation and in to many more generations to come.

Ovaj rad u potpunosti je posvećen bivšoj Poljičkoj Republici. Konkretno njegova tematika su običaji i način života nekadašnjeg stanovništva s posebnim naglaskom na vjersku liriku te rituale koji su se obavljali za vrijeme najvažnijih svetkovina. Rad započinje kratkim povijesnim pregledom i geografskim položajem a kasnije je obrađen cjelokupni proces dočeka najvećih kršćanskih blagdana. Dotakla sam se i običaja karakterističnih za neke manje svetkovine. Kasnije je spomenut i svakodnevni život stanovništva, hrana, recepti i društveni život kako bi se što bolje i vjernije prikazala cjelokupna slika Poljica. Odraz bogate tradicije i povijesti ovih krajeva je itekako vidljiv i u ovom radu u kojem je opisano sedamnaest vjerskih događanja te napravljen pregled četiri aspekta javnog života. Kako bi rad bio što autentičniji, ispitivani su izvorni stanovnici Poljica. Također uvršteno je nekoliko originalnih pjesama koje su se izvodile prilikom određenih svečanosti. Ovaj rad služi kao još jedan malen doprinos očuvanju usmena lirike koja čini bitan dio hrvatske tradicije pa tako i poljičke., This work is entirely dedicated to the former Republic of Poljica. To be specific, its topics are tradition and lifestyle of the former population with a focus on religious poetry ad rituals performed during the most important solemnities. The work begins with a brief historical overview and the geographical position followed with the complete process of preparation for the most important Christian holidays. I also touched upon customs fitted for less important festivities. The everyday life of the inhabitants, food, recipes and social life are also mentioned later on in order to bring a better and more authentic overview. The influence of the rich tradition and history of these areas is also extremely visible in this work in which seventeen religious acts and four everyday aspects have been described. In order to make this work as authentic as possible, I interviewed the original inhabitants of Poljica. A few original songs that were performed during certain events are also included. This work is meant to be another small contribution in the preservation of folk poetry, which is an important part of both Croatian and Poljica tradition.

U ovom radu daje se pregled usmenih predaja i starinskih običaja u Imotskoj krajine. Opisuju se običaji i vjerovanja glede Uskrsa i razdoblja korizme, kao i Božiča i predbožićnog, odnosno adventskog razdoblja koje mu prethodi. Običaji i vjerovanja sagledani su u kontekstu njihove funkcije u društvu i užoj zajednici kojoj pripadaju te se analizira njihovo porijeklo i značenje kako za pojedinca, tako i za narod kao takva. Štoviše, analizira se isprepletenost i odnos kršćanskih i pretkrćanskih običaja i vjerovanja, odnosno odnos crkveno-kultnoga i pučko-običajnoga te njihov utjecaj na svakidašnjicu ljudi s područja Imotske krajine te njihovo poimanje stvarnosti i položaja pojedinca u zajednici kojoj pripada. Opisuju se i analiziraju običaji koji su danas mahom izgubili svoj nekadašnji značaj u ljudskoj svakodnevici, no koji i dalje pokazuju kako su se ispreplela kršćanska i pretkršćanska vjerovanja i običaji te kako odrazuju cikličko kretanje prirode, no ujedno izrastaju iz čovjekove potrebe za zaštitom, opstankom i redom u vremenima kada je svakodnevni život bio sve osim siguran i stabilan., This paper gives an overview of oral lyrics and old customs of the Imotski region relating to Christian holidays and beliefs. The paper describes various old customs and beliefs that were once of great importance to the inhabitants of the Imotski region and their everyday life. These customs, though connected to Christianity and Christian teachings, are also intertwined with age-old, pre-Christian, that is to say pagan beliefs, which have been incorporated into Christianity over the course of many centuries. Beliefs in witches and magical objects were a fundamental part of everyday life in the Imotski region and even though many of the old beliefs and customs have disappeared over time and have lost their former importance, they are nevertheless of great importance as a source of collective national identity and culture. The paper shows how Christian and pre-Christian beliefs and customs have become intertwined and how they reflect the cyclic renewal of nature, but also arise from man’s need for security, stability and order in times when everyday life was far from secure, stable or orderly.

Usmena književnost svjedoči o prošlosti pojedinca ili zajednice, o njihovoj kulturi, tradiciji i identitetu. To potvrđuje i ovaj rad u kojemu su opisane povijesne, etiološke i mitske predaje te legende drniškoga i imotskoga kraja. Priče kazivača pokazuju čitav sustav mišljenja, vjerovanja, moralnih vrijednosti, načina i uvjeta života ljudi s tih prostora. Nezanemariv je i uvid u povijesne okolnosti i zbivanja koje zapisani usmeni oblici nude. Možda se najviše ističe utjecaj osmanskih prodora na ovim prostorima, a vidljiv je u predaji o hajduku Andrijici Šimiću i u predaji o svatovima Stipana Nakića. Osmanska je vladavina kreirala i geopolitičke odnose, što je vidljivo u predaji o razgraničavanju Hrvatske sa susjednom Bosnom i Hercegovinom. U mitološkom su smislu područje Drniša i Imotskog najviše obilježile vile. Religijska uvjerenja vidljiva su u legendi o svetome Iliji i u legendi o propasti Gavanovih dvora, a većinom se temelje na vjerovanju u Božju pravednost – nagrađivanje krjeposti i kažnjavanje zla. Društvo i kultura danas su sve više skloni promjenama. Obrađivanje usmene književnosti omogućuje očuvanje i opstanak nacionalnoga identiteta u razdobljima značajnijih promjena, modernizacije te opadanja tradicijskih vrijednosti., Oral literature bears witness to the past of an individual or a community, its culture, tradition and identity. Affirmation of this comes also from this thesis in which historical, etiological and mythical traditions and legends of the Drniš and Imotski region are described. Utterances of the storytellers display an entire system of thoughts, beliefs, moral values, ways and conditions of life of the inhabitants of those areas. Also important is the insight into the historical circumstances and realities which written oral history provides. Perhaps the most important influence that shaped oral tradition are invasions of the Ottoman Empire which are visible in stories of hajduk (brigand) Andrijica Šimić as well as the tale of wedding of Stipan Nakić. Rule of the Ottomans also influenced geopolitical relations that can be seen in the stories of border division between Croatia nad Bosnia and Herzegovina. Mythologically, area of Drniš and Imotski has most been given impact by the stories of the vile or the fairies. Religious beliefs are seen in the legends of saint Elias and of the fall of the Gavan's Halls. These are mostly based on the basis of belief in divine justice – rewarding the virtue and punishing evil. Given the fact of ever - changing culture and society, guarding and analysing the oral literature provide the tool for preservation of national identity during present period of significant changes in the society, modernization and the decline of traditional values.

Kreativnost i kritiĉko mišljenje smatraju se veoma vaţnim kompetencijama u 21. stoljeću. Kompetencije su to koje se isprepliću te ovise jedna o drugoj. Kljuĉno je poticati i razvijati navedene kompetencije od najranije dobi. Brojni su naĉini poticanja i razvijanja kreativnosti i kritiĉkoga mišljenja djece i mladih. Uz roditelje, veliku ulogu ima odgojnoobrazovni sustav. Provedenim istraţivanjem ţeljeli smo ispitati mišljenja i stavove uĉitelja razredne nastave o odnosu kreativnosti i kritiĉkoga mišljenja na primjeru nastave lektire s obzirom na godine radnoga staţa. Kako bismo ostvarili navedeni cilj istraţivanja upotrijebili smo kvalitativnu metodu istraţivanja – polustrukturirani intervju. U ovome istraţivanju sudjelovalo je ĉetrnaest ispitanika iz razliĉitih osnovnih škola. Trinaest ispitanika bilo je ţenskoga spola, dok je jedan ispitanik bio muškoga spola. TakoĊer, ispitanici se razlikuju prema godinama radnoga staţa (s manjim brojem radnoga staţa do onih koji su pred mirovinom). Rezultati dobiveni istraţivanjem pokazuju kako uĉitelji (bez obzira na godine radnoga staţa) uĉestalo upotrebljavaju kreativni pristup lektiri te smatraju kako njime potiĉu razvoj kritiĉkoga mišljenja. Nadalje, ovim radom ţelimo osvijestiti vaţnost razvoja kreativnosti i kritiĉkoga promišljanja kroz ĉitanje školske lektire te potaknuti uĉitelje da obogate svoj pristup lektiri., Creativity and critical thinking are considered to be some of the most important competencies in the 21st century. They are both intertwined and dependant on each other. It is crucial to encourage and develop these competencies from an early age. Encouraging and developing creativity and critical thinking in children and young people can be done in various ways. The educational system, along with the parents, plays a big role in the development of these competencies. This research aimed to examine the attitude of primary school teachers towards the relationship between creativity and critical thinking during required reading lessons, taking into account their years of service. In order to achieve this goal, a qualitative research method was used – semi-structured interview. Fourteen respondents from different primary schools participated in this research – thirteen women and only one man. Additionally, the respondents differed in their years of service (from those with a few years of service to those close to retirement). The results obtained by this research show how teachers (regardless of their years of service) often use creative approach to reading, and they believe that it encourages the development of critical thinking. The primary goal of this research was to raise awareness of how important it is to develop creativity and critical thinking during required reading lessons. Finally, this research aimed to encourage teachers to use different approaches while delivering required reading lessons.

Podno brda Glama, svega dvadesetak kilometara jugoistočno od Prištine, glavnoga grada Kosova, smjestilo se maleno mjesto zvano Janjevo. Još prije mnogo godina Janjevo je pružilo sigurnost i dom brojnim Hrvatima. Četrnaesto je stoljeće za Janjevce značilo prekretnicu i početak borbe za „bolje sutra“. Podrijetlom Hrvati iz Dubrovnika, katoličke vjeroispovijesti, doista su skladno živjeli sa narodima koje si su ondje obitavali. Upravo njihova vjera i zagovor svetoga Nikole ključ su njihove opstojnosti. Stalna putovanja, odlasci na sajmove, umijeće trgovanja samo su neki od pojmova koji se vezuju za janjevski narod. Poznato je da su uz trgovinu bili nadareni i za druge poslove, npr. obrada raznih sirovina, izrada nakita i posuđa, rad u vinogradima i sl. Specifično okruženje u kojem su boravili uvelike je utjecalo na život Janjevaca. Tradiciju i običaje prenesene iz Dubrovnika, sačuvali su onoliko koliko je to bilo moguće. Božićne običaje, slavljenje Uskrsa, štovanje svetaca, poklade, običaj čuvanja hrane, usmene lirske pjesme, predaje i slično, savjesno su prenosili s koljena na koljeno. Nematerijalna je baština oduvijek imala važno mjesto u njihovu životu., At the foot of the hill Glam, almost 20 kilometres northeast from Priština- the capital of Kosovo, there is a place called Janjevo. Many years ago Janjevo provided homes and safety to many Croats. The fourteenth century was the turning point period when Janjevci (people from Janjevo) started their struggle for the better future. These ethnic Croats descending from Dubrovnik and of Catholic faith lived in harmony with other ethnicities living in the same area. Their Catholic faith and protection of their patron saint Saint Nicholas are the key to their existence. Constant journeys, attending fairs, trading skills are some of the terms which we associate with the people from Janjevo. It is known that they are not only talented for trade, but also for other crafts, for instance, treating raw materials, making jewelry and pottery, working in vineyards etc. Specific surroundings in which they lived hugely influenced Janjevci's lifestyle. They preserved the tradion and customs brought from Dubrovnik as much as possible. They also conscientiously handed down from generation to generation their Christmas customs, celebrating Easter traditions, worshiping saints, carnivals, the custom of storing food, oral lyrical poems, and other traditions. Intangible cultural heritage has always kept an important place in their lives.

Skup običaja i tradicija u povijesti nekog naroda čini tradicijsku kulturnu baštinu. I materijalna i nematerijalna baština predstavljaju bogatstvo naroda u svojoj različitosti i posebnosti, a njezinim očuvanjem održava se i čuva kulturni identitet. Ona se prenosi s generacije na generaciju i time kulturno i duhovno obogaćuje narod. Mnogo je običaja koji su se izgubili, ali i onih koji su se ipak duboko ukorijenili u svakodnevne živote ljudi. U ovom radu navode se godišnji narodni običaji u selu Bisku, u okolici Trilja, a osim pučkih, obrađuju se i oni običaji vezani uz crkvene blagdane kao što su Advent, Sveto trodnevlje i Uskrs, kao i spomendane svetaca koji se slave u selu Bisku. Rad prikazuje i razne narodne predaje, mitske i demonološke, a dotaknuo se i usmenoknjiževnih mikrostruktura. Osim općih podataka o običajima i predajama, u radu je prisutan i osobni pogled na čitavu tradiciju, a zasniva se na iskazima kazivačice pok. Marije Šimundže. Zahvaljujući njoj, običaji su poprimili zanimljivije obličje i činili se malo bliži i stvarniji., Collection of customs and traditions in the history of a nation is what makes a traditional cultural heritage. Both material and non material heritage represent the wealth of a nation in its dissimilarity and authenticity, and protecting it means keeping a nation's cultural identity. It is passed on from generation to generation and enriches people both culturaly and spiritually. There are many customs which are lost, but also those which are deeply rooted in people's everyday lives. This paper covers annual customs of village Bisko, near Trilj, and other than the customs of the folk, it covers church holidays such as Advent, Holy three days before Easter and Easter, as well as memorial days of certain saints that are celebrated in Bisko. This paper shows folklore, both mythological and demonological, as well as microsructures of oral literature. Besides the general facts about customs and traditions, this paper offers a personal view of the whole tradition, and it is based on the statements of the late Marija Šimundža. Thanks to her, the customs seem more interesting and real.

Rad se temelji na istraživanjima nematerijalne kulturne baštine sela Dugobabe. Dugobabe su maleno selo u Dalmatinskoj zagori sa svega stotinjak ljudi. Crkveno-pučka baština njeguje se i čuva sve do današnjih dana, a ona je bitna za stanovnike jer je većina običaja ponajviše uvjetovana blagdanima i svetkovinama. Svi se običaji tiču ponajviše katoličkih svetkovina i njima je posvećeno najviše pozornosti. Osim običaja vezanih za crkveno-pučku baštinu, ovo selo poznato je i po raznim običajima vezanim za uzgoj stoke i rad u poljoprivredi. Uz sve to, postoje i brojne priče ili legende koje se godinama unatrag pričaju, a koje se tiču ponajviše „strašenja“ naroda od strane njima misterioznih pojava. Stariji ih se stanovnici uvijek rado prisjećaju i pritom upozoravaju mlađe naraštaje na njih. Sve ovo čini jedinstveni identitet Dugobaba utkan u višestoljetnu tradiciju., The paper is based on research into the intangible cultural heritage of the village of Dugobabe. Dugobabe is a small village in Dalmatian Hinterland with only about hundred people. Church-folk heritage is nurtured and preserved to this day and it is important for the residents because most of the customs are mainly conditioned by holidays and festivities. All customs concern primarily Catholic holidays and they receive the most attention. Apart from the customs related to the church-folk heritage, this village is also known for its various customs related to cattle breeding and work in agriculture. In addition to all that, there are numerous stories or legends that have been told for years, and which mostly concern the act of scaring people with mysterious phenomena. Older residents always remember them fondly and at the same time warn younger. All this creates the unique identity of Dugobabe woven into a centuries-old tradition.

Rad se temelji na vlastitim terenskim zapisima koledi s područja Dubrovačkog primorja. Koledarske pjesme pripadaju usmenim lirskim obrednim pjesmama, a značajan ih je broj kristijaniziran. Najčešće im svaki stih završava pripjevom koledo, koledo. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama, one su pretežito svjetovne. Koledanje je tradicijski čestitarski ophod u kojem koledari pjevaju koledu. Običaj koledanja sačuvao se do danas, doduše u ponešto izmijenjenom obliku i samo na Badnji dan. Prije se kolendalo i za Novu Godinu, kao i na blagdan Sveta Tri Kralja te za vrijeme rada u polju. Kolede su bitan dio tradicije i identiteta stanovnika dubrovačkog kraja. Stoga je glavni cilj ovog rada bilo sačuvati od zaborava stare običaje i kolede. Naglasak je na koledama koje imaju estetsku vrijednost i zauzimaju posebno mjesto u nematerijalnoj kulturnoj baštini Hrvatske., The paper is based on field records of koled’s from Dubrovnik littoral. Koleda songs belong to oral lyrical ritual songs, and a significant number of them have been Christianized. Usually each verse ends with a chours koledo, koledo. The structure is close to toasts and blessings. Although the motifs in the koleda poems are interwined with the motifs of Advent and Christmas oral lyrical religious songs, they are predominantly secular. Koleding is a traditional congratulatory procession in which koleds sing koleda. The custom of koleding has been preserved to this day, but in a slightly modified form and it is only performed on Christmas Eve. It used to be koleding for the New Year, as well as on the feast of the Three Wise Men or during field works. Koleds are an important part of tradition and identity of the inhabitants of the Dubrovnik area. Therefore, the aim of this paper was to preserve old customs and koledas. The emphasis is on koledas which have aesthetic value and take a special part in the intangible cultural heritage of Croatia.

Tradicijska kulturna baština skup je običaja, tradicija i dobara u povijesti nekog naroda. Prenošenjem običaja i tradicija s generacije na generaciju narod dobiva na kulturnom i duhovnom planu, stvarajući budućim naraštajima bogatstvo koje je neprocjenjivo. Usmene predaje, običaji i vjerovanja igraju važnu ulogu u životima starijih ljudi koji su pomogli u njihovom očuvanju. Neki običaji, tradicije i vjerovanja i dan danas se čuvaju, a implementirani su, makar malim dijelom, u suvremene živote naroda koji tu živi. Godišnji običaji ponavljaju se iz godine u godinu, a uglavnom su vezani uz određene crkveno-kalendarske datume. U ovom se radu navode godišnji narodni običaji vezani uz pojedine blagdane i spomendane, kao što su Badnji dan, Božić, Nova Godina, Sveta Tri Kralja, Velike Poklade, Uskrs, Svi Sveti, ali i spomendani brojnih svetaca koji se slave u Dugopolju. Zabilježene su opće karakteristike pojedinih blagdana i spomendana, kao i lokalne posebnosti karakteristične za dugopoljski kraj., Traditional cultural heritage includes different customs, traditions and goods that are part of the history of a nation. By passing these customs and traditions down from generation to generation, the nation is enriched on both cultural and spiritual level, creating a priceless fortune for the generations to come. Oral traditions, customs and beliefs play an important role in the lives of the elderly people who have helped in preserving them. A lot of the customs, traditions and beliefs are being kept alive even today, and they are all, to a certain extent, implemented in the contemporary lives of the people residing in a certain area. Annual customs are repeated year after year and they are mostly connected to certain dates in the Liturgical calendar. This paper talks about the annual folk customs related to certain holidays and memorial days, such as Christmas Eve, Christmas, New Year's Eve, Epiphany, Great Carnivals, Easter, All Saints' Day, and other saints-related memorial days celebrated in Dugopolje. Some general information and characteristics of the mentioned holidays and memorial days are noted, along with some local specialties typical for the Dugopolje area.

Zagvozd se prvi put spominje 533. godine. O starini ovog mjesta svjedoči i sam naziv Zagvozd koji je nastao od starohrvatske riječi gvozd. Uz sami naziv mjesta, različiti ekonimi, mikrotoponimi, hidronimi, oronimi, petronimi i krematonimi jesu blago kulturne baštine. Od davnih vremena zagvoški je puk svoju tradiciju kroz godinu temeljio na kršćanskoj vjeri. Tako se kroz godinu svetkuje spomen na različite svece, a najviše se običaja sačuvalo iz božićnog i uskrsnog vremena. Među vjerskim običajima kroz godinu ističe se tradicija procesije Za križen koja se održava na Veliki petak. Pečat i dokaz o utemeljenosti zagvoškog puka u vjeri jest i raskoš vjerske usmene lirike. Ističe se Pjesma o svetoj Luciji i Gospin plač. Osim religijski utemeljene ostavštine, u zagvoškoj glazbenoj sceni ističe se ganga. Narod se, uz gangu, zabavljao pričajući predaje, a zanimljivo je da je najveći broj predaja demonološkog tipa. Tako se svatko pribojavao vještica, mora, vukodlaka i vraga. Vjerovalo se da su spomenuti demoni najaktivniji tijekom pokladne noći., Zagvozd was first mentioned in 533. The very name of Zagvozd, which comes from the Old Croatian word gvozd, also bears record of its oldness. Together with the very name of the place, there are different exonyms that represent cultural treasure. People of Zagvozd have built their traditions throughout a year upon Christianity. Thus, they celebrate different saints throughout a year and most customs come from Christmas and Easter time. The tradition of procession Za križen is distinguished between these customs. The grandeur of religious lyric poetry is another proof of Zagvozd customs being grounded in religion. Songs that are distinguished are A song about saint Lucija and Weeping of the Lady. Apart from customs grounded in religion, ganga stands out in the musical scene of Zagvozd. People also had fun telling ancient stories. It is interesting that the main type of ancient stories is of a demonic nature. Everybody was scared of witches, more and werewolves. It was believed that demonic creatures are most active during the Carnival night.

Rad donosi predstavljene značajke stvaralaštva hrvatskog književnika Ive Vojnovića s naglaskom na književno-teorijsku i sadržajnu analizu triju drama dubrovačkog kruga: Ekvinocijo, Dubrovačku trilogiju i Maškarate ispod kuplja. Slika Dubrovnika stvarana je impresionističkim opisima eksterijera, secesionističkim i realističkim opisima interijera, naturalističkim opisima obiteljske uvjetovanosti, romantičarskom kronikom propasti aristokracije te modernističkim osvrtom na pojavu iseljeništva te emancipaciju žena. Stvarajući sliku Dubrovnika autor se koristio razrađenim proznim didaskalijama i efektnim dramskim dijalozima, žargonskim razlikama u jeziku likova, intermedijalnošću, intertekstualnošću te osobnim sjećanjima na Grad i tipične mu staleške predstavnike., This paper brings concise features about Croatian writer Ivo Vojnović with an emphasis on the literary theory and plot analisis of three dramas of the Dubrovnik's circle: Ekvinocijo, Dubrovačka trilogija and Maškarate ispod kuplja. The image of Dubrovnik has been created with Impressionistic descriptions of the exterior, Secessionist and Realistic descriptions of the interior, Naturalistic descriptions of family conditioning, a Romantic chronicle of the downfall of the aristocracy and a Modern view of the emergence of emigration and women’s emancipation. Creating the image of Dubrovnik, the author used elaborated prose didascalia and effective dramatic dialogues, jargon differences in the language of the characters, intermedia, intertextuality and personal memories of the City with it’s typical stale representatives.

Tradicija označuje određene konstante koje su vrlo važno obilježje određene kulture i identiteta. Ona se prenosi s koljena na koljeno, a procesom prenošenja kulture, ili samo dijela kulture, čovjek uči i usvaja obrasce ponašanja i mišljenja koja mu ta kultura nudi. Ponekad se veže za prošle oblike kulture ili oblike kulture u nestajanju, suprotstavljene suvremenom društvu i promjenama koje ono donosi. Etnografski zapisi obiluju podatcima o ljudskim iskoracima iz svakodnevice i o svečanim trenutcima u životu pojedinca, obitelji ili cijele zajednice, posebno o načinu proslave blagdana, koji su najbolji pokazatelj razlika između svakodnevnog života i posebnih prilika. Advent i božićno vrijeme obuhvaćaju niz blagdana za koje se vezuju mnogobrojni običaji, vjerovanja, obredi, ophodi i čestitanja. U tom se sklopu običaja isprepleću tradicije sačinjene od elemenata stare slavenske mitologije i tradicije, preko antičke pa sve do kršćanske. U radu je opisana tradicijska kultura Šolte, otoka smještenog u srednjoj Dalmaciji koji administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Prikazani su običaji mjesta Grohote, posebno oni na blagdane i spomendane Svetog Nikole, Svete Lucije ili Svetog Stjepana Prvomučenika, zatim na Badnjak, Božić te Sveta tri kralja. Neki su se od njih zadržali tijekom godina, neki su nestali, a neki su običaji, kao što su kolende, zadnjih godina oživjeli., Tradition marks certain constants which are very important characteristics of a specific culture and identity. It is inherited and the process of inheriting the culture, or some part of it, one learns and adopts patterns of behavior and opinions which that culture offers. Sometimes it is bound with previous forms of culture or forms of culture that are vanishing, opposed to modern society and the changes that it brings. Ethnographic records abound with data of human breakthroughs from everyday life as well as solemn moments in a life of an individual, family or the whole community, especially in the ways of holiday celebrations which are the best indicator of the difference between everyday life and special occasions. Advent and Christmas time include a series of holidays that link many customs, beliefs, rituals, processions and congratulations. In that blend there are intertwined traditions made of elements of old Slavic mythology and traditions, through Antic ones, and all the way to Christian ones. This paper describes traditional culture of Solta, an island located in middle Dalmatia that administratively belong to Split- Dalmatian region. Depicted are the ways of village Grohote, especially ones on feasts of St. Nicholas, St. Lucy or St. Stephen the Protomartyr, then on Christmas Eve, Christmas and Epiphany of the Lord. Some of the customs remained through the years, some vanished, and some customs, such as carols, were revived.

Predaja je, uz legendu i bajku, najraširenija usmena prozna vrsta. Dijeli se na nekoliko podvrsta među kojima se ističe povijesna predaja. Ona se razlikuje se od ostalih podvrsta jer se temelji na stvarnim povijesnim osobama i događajima. To vrijedi i za hrvatske povijesne predaje. One govore o događajima i osobama koji su obilježili hrvatsku povijest počevši od razdoblja prije dolaska Hrvata u današnju domovinu. U tom kontekstu spominju ilirsku kraljicu Teutu i rimskog cara Dioklecijana. Nadalje, pripovijedaju o seobi Hrvata koji su u novu domovinu došli pod vodstvom petorice braće i dviju sestara. Predaje se prisjećaju i kraljeva narodne krvi – Tomislava, Dmitra Zvonimira i Petra Krešimira IV. Govore o njihovoj vladavini i raznim podvizima. Iako je vladao kratko, narod se u predajama prisjeća i posljednjeg kralja narodne krvi – Petra Svačića. Putujući dalje kroz povijest, mnoge predaje govore o višestoljetnoj osmanskoj okupaciji. Narod se posebno prisjeća turskih zuluma (zlodjela) kojima su Osmanlije mučile domaće, kršćansko stanovništvo. Riječ je o pravu prve bračne noći, danku u krvi i haraču. U predajama se također spominju hajdučke i uskočke skupine koje su se hrabro borile protiv Turaka. Važno je spomenuti i čudesne obrane od Turaka koje su zahvaljujući predajama ostale zapamćene do danas, posebice obrana Poljica i Sinja. Iako se temelje na stvarnim događajima i osobama, hrvatske povijesne predaje jesu usmenoknjiževna djela. Važan su dio hrvatske tradicije i nacionalnog identiteta te nam otkrivaju svijet kakav je nekad bio., Tale, along with legend and fairy tale, is the most widespread oral literature prose type. It is divided into several subtypes, among which stands out historical tale. It differs from other subtypes because it is based on actual historical figures and events. This also applies to Croatian historical tales. They refer to events and people who have marked Croatian history starting from the period before the arrival of Croats in today's homeland. In that context, they refer to the Illyrian Queen Teuta and the Roman Emperor Diocletian. Furthermore, they tell about the migration of Croats who came to the new homeland under the leadership of five brothers and two sisters. Tales also recall the kings of the national blood – Tomislav, Dmitar Zvonimir and Peter Krešimir the fourth. They are talking about their governance and various accomplishments. Although he ruled for a short time, the people also remember in their tales the last king of the national blood – Petar Svačić. Going further in history, many tales speak of centuries under Ottoman occupation. The people especially recall the zulums (evildoing) with whom Ottomans tortured native, Christian population. It’s about the right of the first night, the blood feud and the ravager. The tales also mention Hajduk and Uskok groups that fought bravely against the Turks. It is also important to mention the miraculous defenses against the Turks, which, thanks to the tales, are remembered to this day, especially the defense of Poljica and Sinj. Although based on real events, Croatian historical tales are works of oral literature. They are an important part of Croatian tradition and national identity and reveal to us the world as it once was.

U ovom diplomskom radu razmatraju se metodički postupci u kojima se učenicima razredne nastave (1. obrazovnog ciklusa, NOK 2019: 191) nastoje približiti književna djela s naglašenim filozofskim sadržajima. Kao predmet analize odabrani su ulomci iz klasičnih djela svjetske književnosti, Alisa u Zemlji Čudesa i Mali princ te izbor iz nacionalne književnosti, priče Stjepana Lice. Cilj je rada razmotriti koji se metodički postupci pokazuju najboljim izborom u prenošenju filozofskih tema, od onih jednostavnijih do složenijih za koje pretpostavljamo, s obzirom na odrednice emocionalno-psihološkoga razvoja učenika te dobi, da bi učenicima mogle predstavljati poteškoće. Istraživanje je provedeno u 4. razredu. Analiza pokazuje da su učenici, u skladu s očekivanjima, najlakše dopirali do poruka koje su bliske njihovu svakodnevnom životu. Najbolje su reagirali kada je bilo riječi o empatiji i suosjećanju, te o pitanjima prijateljstva i ljubavi. Poteškoće su im predstavljali pojmovi žrtve, odanosti, besmisla i povlačenja u sebe, no pokazalo se da su im se i te teme u određenoj mjeri mogle približiti. Učinkovitim metodičkim postupcima pokazali su se neki od sljedećih: čitanje s predviđanjem, heuristički razgovor, gledanje animiranoga filma, različiti oblici pisanog izražavanja (pisanje pisma, sastavci savjeta i sl.), razredna rasprava, uživljavanje u tuđe uloge, igra loptica pitalica. Najmanje učinkoviti bili su motivacijski video u Alisi u Zemlji Čudesa, intervju s piscem te motivacijska križaljka. Složenije filozofske poruke najlakše je bilo približiti metodom razgovora., In this thesis, the author scrutinizes methodical procedures used for helping first educational cycle primary school pupils with understanding literary works with a lot of philosophical content. The works chosen for research are children literature classics Alice in Wonderland and The Little Prince and a choice from Croatian literature, a collection of stories by Stjepan Lice. The aim of this thesis is to see what methods work best for introducing potentially complex philosophical concepts to children from the simplest to more complicated ones whilst taking into account the characteristics of emotional and psychological development of children of that age. The research was conducted with fourth grade pupils. The analysis shows that the pupils had the easiest time with messages that are the most applicable to their everyday lives. They reacted the best when they had to show empathy and compassion and when they came across questions about friendship and love. They had difficulties with the concepts of sacrifice, loyalty, absurdity, and self-isolation but even they could be explained to a certain degree. Some efficient educational methods were shown to be: anticipatory reading, heuristic dialogues, hidden images, watching the animated film, and forms of written expression (writing letters, advisory essays, etc.), class discussions, trying to act like a character, questions with ball-tossing, and exercises about conciliation. The least efficient methods were the motivational video in Alice in Wonderland, interviewing with the writer, and the motivational crossword.

Razni lokaliteti na ovom području svoj naziv duguju povijesnim ličnostima, a takav slučaj je s Kosincem koji je naziv dobio po jednom od petorice braće koji su predvodili doseljavanje Hrvata. Osim Kosinca, zanimljive su predaje o Mojanki i Marijinoj jami koje su dobile nazive po kršćanskim djevojkama koje su stradale za vrijeme turskog zuluma. Dolazak Gospe iz Rame u Sinj 1687. godine jedna je od najznačajnijih povijesnih predaja ovog kraja, a turska nastojanja kroz to vrijeme u sinjskom kraju ne jenjavaju. Turci u srpnju 1715. udaraju na Otok u kojem su stradanja bila iznimno velika, a nakon toga boj se otvara u Sinju koji je čudesno obranjen uoči blagdana Velike Gospe. Andrijica Šimić nije mogao podnijeti nepravdu i zvjerstvo Turaka stoga se odmetnuo u hajduke kako bi pomogao svom narodu, a pomagača je imao i u našim krajevima. Vještice i more bile su stvarne djevojke s imenom i prezimenom koje su činile razna zla ljudima, pogotovo onima koji bi im se zamjerili, a vukodlakom se postajalo četrdeset dana nakon smrti. Bajkovite vile bile su oličenje ljepote. Poznate su kao pomagateljice ljudi, a činile su zlo jedino ako bi tko odao njihovu tajnu o kopitu ili papku koje su imale. Legende o obrani Sinja uz pomoć Gospe Sinjske i svjedočanstva Gospinih milosti snaže vjeru puka već stoljećima. Stari svatovski običaji, umicanje i odlazak na silo izumrli su, ali se pamte i prenose. Običaj koji je još uvijek prisutan i vjerno se njeguje jesu mačkare, a posebne su galjske mačkare., Various locations in this area owe their name to some historical figures, and that is the case with Kosinac that is named after one of the five brothers that led the migration of Croats. Except Kosinac, there are interesting traditional stories about Mojanka and Marijina jama that are named after Christian young women that were victims of Turskish oppression. The arrival of Our Lady from Rama to Sinj in 1687 is one of the most significant historical and traditional stories of the area. Turkish efforts were very serious in that period. In July 1715 Turks attacked Otok and sufferings were big, and soon after that Sinj is attacked. On the eve of Assumption Day, Sinj was miraculously defended. Andrijica Šimić could not stand the injustice and atrocity of Turks so he joins the group called hajduci to help his people. Andrijica had some helpers in this area. Witches and other demonic beings that were called more, were real young women that had their name and surname and did evil things, especially to those who messed with them. Werewolfs appeared fourty days after their death. Mythical fairies were the epitome of beauty. They helped people, and did evil things only if someone told their secret about the claw of hoof they had. Legends about the miraculous defense of Sinj and many testimonies about mercies of Our Lady of Sinj strengthen the faith of people for centuries. Old wedding customs, umicanje and odlazak na silo do not exits anymore, but people remember them and pass them. The custom that is still present and cherished by people is called mačkare, and this custom is special in Gala.

Ovim istraţivačkim radom prikazana je nekadašnja svakodnevica i običaji naroda naseljenog na teritoriju sinjskoga kraja. U radu su zapisane razni usmeno-retorički oblici kazani od strane nekolicine stanovnika koji su čitav svoj ţivot proveli na tom području. Pomoću raznih molitvi, legendi, mitoloških predaja, ali i boţićnih, uskrsnih te mnogih drugih običaja vidljivo je kako se nekada ţivjelo te zabavljalo, a samo rijetki običaji očuvali su se i danas. Takvi običaji uglavnom su vezani za crkvenu baštinu te blagdane, primjerice za blagdane Boţića i Uskrsa te tako i danas ljudi imaju skoro jednake običaje za advent i Sveto Trodnevlje kao što su imali i prije. Narod je prije puno više vremena provodio u prirodi, ali i u meĎusobnom druţenju te su tako nastajale razne usmene pjesme, ojkalice, samačke pjesme, one zabavnog karaktera te molitve. U ovom radu opisan je i jedan običaj koji se sasvim izgubio, a to je silo i prošenje mlade. Još jedna od specifičnosti sinjskoga kraja jest i blagdan Velike Gospe te povijesna i vjerska vaţnost Gospe Sinjske za ovaj kraj., With this research paper, it is shown previous every-day life and tradition of people, who were inhabited on region of town Sinj. In this paper, various verbally rhetorical forms are told, by a few residents who spend there all their lifetime on mentioned territory. With a help of various prayers, legends, myths, and also Christmas and Easter traditions it can be seen how people lived and had fun there. Only rare traditions are ones that remained preserved today. That tradition is mostly connected to church heritage and holidays, for example, people today have kept almost the same traditions for Advent and Holy Triduum as they were in the past. People were spending much more time in nature and in all together socializing, and that was usually the way oral literature was made, oral literature like ojkalice, songs about loneliness, those with fun character and also some prayers. In this paper there is described one tradition which is completely lost, called silo and the tradition of proposing a girl. One of the specifics of the area of Sinj is the holiday Assumption of Mary and the historical and religion importance of Miraculous Lady of Sinj for this region.