Search

U ovoj transverzalnoj studiji trenda uspoređena je izraženost internaliziranih problema adolescenata u Gradu Zagrebu prije pandemije COVID-19 i u vrijeme 4. vala COVID-a. U istraživanju su sudjelovale dvije skupine srednjoškolaca: (1) učenici 1. razreda srednjih škola 2016. godine (N=267, Mdob=15,16, SDdob=0,468, 61,6 % djevojke) i (2) učenici 1. razreda srednjih škola 2021. godine (N=353, Mdob=14,78, SDdob= 0,468, 45,9 % djevojke). Korištenjem upitnika DASS-21 utvrđen je trend rasta internaliziranih problema. U prosincu 2021. godine ozbiljne i vrlo ozbiljne simptome depresivnosti imalo je 20,6 % učenika u odnosu na 15,0 % učenika 2016. godine. Ozbiljne i vrlo ozbiljne simptome anksioznosti imalo je 2016. godine 13,4 % učenika, a 2021. čak 33,0 %. Simptomi stresa ove razine 2016. godine bili su prisutni kod 20,2 % učenika, a 2021. godine kod 25,4 %. Kod djevojaka je utvrđena viša razina depresivnosti, anksioznosti i stresa kao i kod učenika čije su obitelji pretrpjele materijalnu štetu u zagrebačkom potresu. Također, učenici slabijeg imovinskog statusa izvještavaju o značajno višim doživljenim razinama anksioznosti i stresa. Neadaptabilne strategije suočavanja sa stresom su značajni prediktori depresivnosti, anksioznosti i stresa. Značajni prediktor depresivnosti je i niže samopoštovanje, roditeljsko odbijanje i veće nezadovoljstvo tjelesnim izgledom predviđaju višu anksioznost, a ženski rod viši stres. Podatci pokazuju da je mentalno zdravlje zagrebačkih srednjoškolaca bilo pod visokim rizikom i prije pandemije COVID-19 i potresa, a ove nepovoljne okolnosti su povećale taj rizik., This cross-sectional trend study compared the intensity of internalised problems of adolescents in the City of Zagreb before the COVID-19 pandemic and during its 4th wave. Two groups of secondary school students participated in the research: (1) 1st grade secondary school students in 2016 (N=267, Mage= 15.16, SDage = 0.468, 61.6% females) and (2) 1st grade secondary school students in 2021 (N =353, M age =14.78, SDage = 0.468, 45.9% females). Using the DASS-21 questionnaire, a growing trend of internalised problems was identified. In December 2021, 20.6% of students had severe and very severe symptoms of depression compared to 15.0% of students in 2016. In 2016 and 2021, 13.4% and as many as 33.0% of students, respectively, had severe and very severe symptoms of anxiety. Symptoms of this level of stress were present in 20.2% of students in 2016, and in 25.4% in 2021. A higher level of depression, anxiety and stress was found in females, as well as in students whose families suffered material damage in the Zagreb earthquake. Students of lower financial status reported significantly higher levels of anxiety and stress. Maladaptive coping strategies are significant predictors of depression, anxiety and stress. A significant predictor of depression is also lower self-esteem, parental rejection and greater dissatisfaction with physical appearance predict higher anxiety, and female gender higher stress. The data show that the mental health of Zagreb secondary school students was at high risk even before the COVID-19 pandemic and earthquakes, and these adverse circumstances increased that risk.

Traženje i prepoznavanje različitih pozitivnih aspekata događaja i kriznih situacija imaju adaptivnu funkciju u nošenju s teškoćama te podupiru procese otpornosti kod pojedinaca. Cilj rada je istražiti subjektivni doživljaj mogućih pozitivnih posljedica pandemije COVID-19 u tri točke mjerenja te povezanosti doživljaja pozitivnih posljedica sa sociodemografskim čimbenicima i indikatorima mentalnog zdravlja. U sklopu većeg longitudinalnog projekta Psihološka prilagodba tijekom pandemije COVID-19 koja se u Hrvatskoj provodi kao dio istraživanje Europskog društva za traumatski stres (ADJUST Study) u 11 zemalja, sudionici su ispunjavali sveobuhvatnu online anketu o različitim aspektima pandemije COVID-19. U ovom radu su prikazani rezultati dobiveni na tri točke mjerenja u srpnju i prosincu 2020. te srpnju 2021. godine, s ukupno 3507 punoljetnih sudionika (50, 1 % žene), na nacionalno reprezentativnom uzorku. Korišteni instrumenti su kvantitativna mjera doživljaja pozitivnih posljedica, kreirana za potrebe ovog istraživanja, mjere sociodemografskih čimbenika, mentalnog zdravlja (DASS-21) te dobrobiti (WHO-5). Uz to, analizirani su kvalitativni odgovori na otvoreno pitanje o pozitivnim aspektima pandemije. Rezultati pokazuju da u sve tri točke mjerenja sudionici doživljavaju pozitivne posljedice pandemije COVID-19 kroz tri faktora: svijest o životnim vrednotama, nove radne mogućnosti i vrijeme za sebe. Rodne razlike pokazale su se kroz sve tri točke mjerenja. Žene češće izvještavaju o doživljaju svijesti o životnim vrednotama kao pozitivnoj posljedici pandemije, dok muškarci češće doživljavaju nove radne mogućnosti uslijed pandemije. Značajna povezanost s indikatorima mentalnog zdravlja, depresivnosti, anksioznosti, stresom i subjektivnom dobrobiti, iskazana je za faktor svijesti o životnim vrednotama, dok ostali faktori nisu povezani s indikatorima mentalnog zdravlja u ovom istraživanju. Kvalitativna analiza odgovora sudionika izlučila je veći broj kategorija koji produbljuju razumijevanje kvantitativnih mjera pozitivnih posljedica u tri točke mjerenja. U raspravi će biti ponuđene moguće interpretacije dobivenih rezultata te naglašene njihove praktične implikacije u razumijevanju snaga i otpornosti kod pojedinaca koje mogu biti korisne u suočavanju s kriznim situacijama.

Background: The COVID-19 related health concerns, financial uncertainty, and imposed change of life patterns have been shown to increase the risk for mental health. Amid the national lockdown due to the pandemic, a disastrous earthquake of 5.5 magnitude hit the city of Zagreb, Croatia, and its surroundings in March 2020. Objective: To assess and compare the mental health status of people who have lived through double adversity: COVID-19 pandemic and lockdown, and the earthquake disaster. Method: Online cohort survey of the general population was done between 9 and 17 July 2020. The adult sample (18 to 65 years) of 1201 participants nationally representative for age (M=41.37 years, SD=12, 864), gender (50.1% female), level of urbanization, and country regions was recruited through the online panel. The assessed mental health indicators included depression, anxiety, and stress (DASS-21, PHQ-4), adjustment problems (ADNM-8), posttraumatic symptoms (PC-PTSD), wellbeing (WHO-5), and psychological resilience (RES), as well as a set of pandemic-specific stressors and positive outcomes. Results: The subsample of earthquake survivors (n=408) was compared to the subsample of participants who were not exposed to the earthquake (n=793). Groups did not differ on any of the mental health indicators, except the posttraumatic symptom score, where the double exposure group scored higher (p=.009), but were not more likely to meet the PTSD diagnosis (15% in double exposure and 13.1% in pandemic-only 9 exposure group). Conclusions: In contrast, the double exposure made a difference on several positive insights: appreciation of own health, advantages of home working, the potential for increased income, and developing new skills.

Veliki krizni događaji, kao što su bili prošlogodišnji razorni potresi za vrijeme pandemije, pokazuju kolika je uloga i važnost civilnog društva u suočavanju s kriznim situacijama. Društvo za psihološku pomoć (DPP) od samih početaka djelovanja okuplja stručnjake različitih profila čija su misija i poziv usko vezani uz brigu o dobrobiti i mentalnom zdravlju djece, mladih i odraslih, posebice ranjivih skupina društva. Vremenom je DPP svojim angažmanom postao prepoznat kao važan dionik u organizaciji, osposobljavanju i osnaživanju stručnjaka koji u krizama djeluju „na prvoj crti“ kao i neposrednom pružanju psihosocijalnih intervencija. Cilj okruglog stola je, kroz primjer odgovora DPP-a na posljedice razornog potresa 2020. godine, a koji se odvijao u suradnji s UNICF-om i Hrvatskim crvenim križem, razmotriti ulogu i mogućnosti organizacija civilnog društva u kriznim situacijama velikih razmjera. Razgovarat će se o posebnostima pravovremenog, sustavnog, organiziranog i fleksibilnog uključivanja u intervencije u zajednici, te međuresorne komunikacije i suradnje. Posebno će se razmotriti emocionalno i psihosocijalno funkcioniranje djece tijekom kriznog razdoblja i neki uočeni čimbenici rizika i otpornosti. Pozornost će biti posvećena i pomagačima koji u zajednici brinu i skrbe o drugim ljudima pod vidom važnosti rane psihološke i psihosocijalne podrške stručnjacima pogođenim potresom. Naglasiti će se važnost organizacijske podrške, obuke i supervizije te općenito brige o dobrobiti i mentalnom zdravlju pružatelja pomoći na terenu. Nadalje, raspravit će se neki aspekti individualnih i grupnih te kratkoročnih i dugoročnih intervencija, te kada je vrijeme da se civilno društvo povuče, a sustavi zajednice nastave obavljati svoje zadatke. Sudionici su stručnjaci koji su nakon razornih potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji djelovali na različitim razinama i u različitim ulogama sa zajedničkim ciljem – pružanja psihološke pomoći i podrške osobama pogođenim potresima. Tijekom diskusije će govoriti o svojim iskustvima na terenu, a prikazat će se i neki rezultati kriznih intervencija.

Opis edukacije za licencirane supervizore, djelatnika sustava socijalne skrbi.

Subjektivna dobrobit odnosi se na široki koncept koji uključuje pojedinčevu kognitivnu i afektivnu evaluaciju vlastitog života, značajnih životnih događaja i okolnosti u kojima pojedinac živi. Dosadašnja istraživanja većinom su bila usmjerena na objektivne pokazatelje dobrobiti djece, no pritom su zanemarena viđenja same djece i kako ona procjenjuju različita područja svog života. Međutim, upravo je potonje izrazito značajno za mentalno zdravlje i psihosocijalno funkcioniranje djece. Subjektivna dobrobit je ujedno socio- kulturno uvjetovan konstrukt koji se različito doživljava pa posljedično i definira u različitim kulturama. Stoga je međunarodna organizacija Children’s Worlds pokrenula i od 2011. godine provodi komparativno istraživanje „Dječji svjetovi − Međunarodno istraživanje dobrobiti djece“ (The International Survey of Children’s Well-Being (ISCWeB), čime sustavno doprinosi istraživanju subjektivne dobrobiti djece i razvoju ovog područja na međunarodnoj razini i u nacionalnim okvirima, s krajnjim ciljem unapređenja života djece. Hrvatska se po prvi put uključila u istraživanje 2018. godine. Naše sudjelovanje u ovom istraživanju odvijalo se kao dio opsežnijeg dvogodišnjeg projekta „Subjektivna dobrobit djece u Hrvatskoj“ koji provodi Studijski centar socijalnog rada, Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s UNICEF uredom za Hrvatsku. U ovoj publikaciji prikazani su rezultati subjektivne dobrobiti djece prikupljeni na reprezentativnom nacionalnom uzorku učenika drugih, četvrtih i šestih razreda osnovnih škola u Republici Hrvatskoj.

Background: Life under economic hardship is burdened by prolonged psychological uncertainty, insecurity and inability to meet basic needs, representing a significant risk for well-being. At the same time, people suffering from economic hardship are more likely to be at the increased risk of Adverse Childhood Experiences (ACE). Objective: The aim of this study was to explore the Adverse Childhood Experiences and their relationship with the well-being of adolescents living in different socioeconomic contexts. Method: A sample of 1057 Croatian adolescents was divided into two subsamples based on participants’ assessment of family financial problems. The participants were high-school students (Mage = 16.29, SDage = 0.540), 215 in the economic hardship group and 222 in the non- economic hardship group. Instruments included measure of adolescents’ perception of family financial problems, ACE measure and The Good Childhood Index as a measure of adolescents’ life satisfaction. Results: All ACEs, except the death of a close family member, were more prevalent in the economic hardship group. Participants were further categorized into three groups based on the number of ACEs and two-way ANOVAs were performed, where satisfaction with 10 areas of life were dependent variables. There were significant main effects economic hardship and ACE on the adolescents’ well-being in all 10 life areas, while interaction between them was not significant. Conclusions: Valid ACE and economic hardship measures are important for assessing and understanding the adolescents’ well-being and developing the intervention programmes to reduce the risks for their mental health problems.

Na okruglom stolu prezentirati će se projekt „Subjektivne dobrobiti djece u Hrvatskoj“ kojeg provodi Studijski centar socijalnog rada, Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s UNICEF uredom za Hrvatsku i međunarodnom organizacijom Children's world: The International Survey of Children’s Well-Being (ISCWeB). Obzirom da je područje dobrobiti djece u fokusu stručnjaka u svijetu i kod nas, 2016. godine donesen je prvi sveobuhvatan nacionalni dokument Indikatori dobrobiti djece (Ajduković i Šalinović, 2016), koji obuhvaća različite domene i pristupe u ovom području te donosi konkretne preporuke za praćenje i unapređenje aktivnosti na razini države u području dječje dobrobiti. Cilj okruglog stola je informirati i senzibilizirati stručnjake o značaju subjektivne dobrobiti djece za život i odrastanje djeteta, obzirom da je ta tema značajna za sve stručnjake koji su u svom profesionalnom radu usmjereni na djecu i upoznati s procesom uvođenja teme subjektivne dobrobiti djece u curriculumu pomagačkih profesija. Ključno pitanje u području subjektivne dobrobiti djece je kako se osjeća dijete u različitim situacijama i kontekstima. Djetetova percepcija vlastite dobrobiti je jedan od najvažnijih čimbenika u procjeni koliko je okolina djeteta pogodna za razvoj punog potencijala djeteta, tako da je uz objektivne mjere dobrobiti nužno uključiti i subjektivnu percepciju dobrobiti od strane djece. Subjektivni čimbenici dječje dobrobiti odnose na zadovoljstvo djeteta vlastitim odnosom s članovima obitelji i prijateljima, osjećaj sreće, percepciju obiteljske materijalne situacije i njenog učinka na obitelj te ostale domene. Sudionice okruglog stola konceptualizirati će područje subjektivne dobrobiti djece (prof. dr. sc. Ajduković), prikazati će projektne aktivnosti (doc. dr. sc. Rajhvajn Bulat i doc. dr. sc. Vejmelka) te predstaviti iskustvo sudjelovanja suradnika na projektu (doc. dr. sc. Dubovicki, doc. dr. sc. Jukić i izv. prof. dr. sc. Šincek). Također, na okruglom stolu će se prezentirati smjernice za unapređenje subjektivne dobrobiti djece u školskom kontekstu. Zaključno, ovaj okrugli stol doprinosi podizanju svijesti o temi subjektivne dobrobiti djece kod stručnjaka koji su u svom profesionalnom radu usmjereni na djecu.

Subjektivna dobrobit se odnosi na široki koncept koji uključuje pojedinčevu kognitivnu i afektivnu evaluaciju vlastitog života, značajnih životnih događaja i okolnosti u kojima pojedinac živi. Kognitivni dio se odnosi na percepciju općeg zadovoljstva životom, kao i zadovoljstva određenim područjima života, dok se afektivni dio odnosi na iskustvo pozitivnog i negativnog afekta. U izlaganju će biti predstavljeni nacionalno reprezentativni rezultati koji su dio velikog međunarodnog istraživanja subjektivne dobrobiti djece od osam, deset i dvanaest godina (Children’s Worlds, International Survey of Children’s WellBeing). U Hrvatskoj se istraživanje provodi u okviru projekta Subjektivna dobrobit djece u Hrvatskoj, kojeg financira UNICEF Ured za Hrvatsku. Ciljevi ovog izlaganja su prikazati kako djeca u Hrvatskoj procjenjuju pojedine aspekte svog života te kako su s njihovom subjektivnom dobrobiti povezani njihovi odnosi u obitelji, školi, s prijateljima, sa zajednicom te obilježja korištenja slobodnog vremena. U istraživanju je sudjelovalo 1112 djece drugih razreda osnovnih škola, 1240 učenika četvrtih razreda te 1155 učenika šestih razreda. Ovom prigodom biti će prikazani rezultati samo najmlađih učenika, osmogodišnjaka, koji su rijetko sudionici velikih kvantitativnih istraživanja. Koristio se unificirani upitnik, prilagođen za svaku dobnu skupinu, a djeca su pritom procjenjivala sljedeća područja života: Dom i ljudi s kojima živiš, Tvoji prijatelji, Škola, Susjedstvo u kojem živiš, O novcu i stvarima koje imaš, Kuća/stan u kojem živiš, Kako koristiš svoje vrijeme, Tvoje mišljenje o tvom životu općenito, O pravima djece, O životu u Hrvatskoj. Rezultati pokazuju da su, ukupno gledajući, učenici drugih razreda zadovoljni svojim životom, pri čemu su najzadovoljniji odnosima u obitelji. Svi navedeni mikrosustavi su značajno pozitivno povezani sa subjektivnom dobrobiti djece. Što se tiče korištenja slobodnog vremena, zanimljivo je da vrijeme provedeno uz ekran (gledajući TV, igrajući video igrice te koristeći društvene mreže) nije povezano sa subjektivnom dobrobiti djece, no jest kvalitetno provođenje vremena s obitelji i igranje/provođenje vremena na otvorenom. U raspravi će naglasak biti stavljen na praktične implikacije koje proizlaze iz dobivenih rezultata o čimbenicima koji su povezani sa subjektivnom dobrobiti djece.

Uloga stresnih životnih događaja u okviru dobrobiti pojedinca posebno je izražena u razdoblju adolescencije. Dosadašnja istraživanja pokazuju povezanost broja stresnih događaja u adolescenciji s nizom internaliziranih (depresije, anksioznosti i somatskih problema) i eksternaliziranih problema (činjenja nasilja, prekršajnih i lakših delinkventnih djela), te s akademskim neuspjehom. Dobivene su i rodne razlike u istraživanju stresnih životnih događaja, međutim, nalazi su nekonzistentni. Ciljevi ovog istraživanja su provjeriti razlike u broju i vrsti doživljenih stresnih događaja između djevojaka i mladića te ispitati ulogu stresnih životnih događaja kod mladih s iskustvom prekida srednje škole. Istraživanje je provedeno primjenom longitudinalnog mješovitog nacrta istraživanja. U kvantitativnom dijelu istraživanja podaci su se prikupili metodom ankete u tri točke mjerenja u razdoblju od 2016. do 2018. godine na učenicima 29 srednjih škola (n=1402). Za mjerenje stresnih životnih događaja koristio se Upitnik doživljenih stresora. U kvalitativnom dijelu istraživanju podaci su se prikupili metodom polustrukturiranog intervjua na uzorku učenika (n=20) koji su u razdoblju praćenja prekinuli srednju školu. Rezultati kvantitativnog dijela istraživanja pokazuju da djevojke doživljavaju veći ukupni broj stresnih događaja nego mladići, a razlike se pokazuju i u pojedinim stresnim događajima. Djevojke češće doživljavaju tjelesnu bolest ili ozljedu člana uže obitelji, psihičke probleme člana uže obitelji, smrt bližeg člana obitelji, financijske teškoće u obitelji, probleme s ovisnostima člana uže obitelji, nasilje između članova uže obitelji te psihološku agresiju od članova obitelji. Slični nalazi potvrdili su se i u kvalitativnom dijelu istraživanja budući da su djevojke s iskustvom prekida srednje škole iskazale veći ukupan broj stresnih životnih događaja. U okviru uloge stresnih životnih događaja kod mladih s iskustvom prekida srednje škole, važnost rezultata ogleda se i pripisivanjem razloga prekida srednje škole stresnim životnim događajima kod dijela mladih. U raspravi rezultata naglasak će biti na važnosti stresnih događaja za mentalno zdravlje i akademske ishode kod adolescenata, te integraciju i interpretaciju podataka iz oba dijela istraživanja u longitudinalnom mješovitom nacrtu.

Cilj rada bio je provjeriti doprinos ekonomskih poteškoća obitelji, ekonomskoga pritiska, doživljaja stresa i obiteljskoga funkcioniranja u predviđanju rizika za zlostavljanje kod majki hrvatskih adolescenata u okviru Modela obiteljskoga stresa. Analizirani uzorak sastoji se od 722 majke učenika prvih razreda srednjih škola iz središnje Hrvatske. Rezultati analiza pokazali su da niži obrazovni status i nezaposlenost roditelja, viša razina stresa te manja razina bliskosti u obitelji, a viša razina konflikata, značajno i visoko predviđaju veći rizik za zlostavljanje adolescenata kod majki. Pri tome bliskost u obitelji i konflikti imaju djelomičan medijacijski učinak na odnos između ekonomskih poteškoća, ekonomskoga pritiska i doživljaja stresa s rizikom za zlostavljanje. Nalazi rada upućuju na važnost kreiranja programa za roditelje adolescenata koji su rizični za zlostavljanje te na važnost kreiranja intervencija u svrhu smanjenja ekonomskih poteškoća za sve obitelji koje se s tim suočavaju., The aim of this study was to examine the contribution of family economic hardship, economic pressure, stress experience and family functioning in predicting the risk for abuse among mothers of Croatian adolescents under the Family Stress Model. The sample included 722 mothers of first-grade high school students from central Croatia. The results showed that lower education and parents' unemployment, higher levels of stress and family conflict and lower levels of family intimacy predicted higher risk for child abuse. Family intimacy and conflicts showed partial mediation effect on the relationship between economic hardship, economic pressure, and experience of stress with risk for abuse. The development of effective programs for the parents who are at risk for child abuse, together with interventions for reducing economic hardship is an important direction for lowering risk for child abuse.

Autoagresivna ponašanja kod adolescenata razlikuju se po sadržaju, svrsi i opsegu štete koju si mlada osoba nanosi, a trenutno su drugi najčešći razlog smrti mladih ljudi u Europi. Unutar njih promatramo dva skupa ponašanja koja predstavljaju složene probleme mentalnog zdravlja mladih: suicidalna ponašanja i samoranjavanje. U Hrvatskoj je problem autoagresivnog ponašanja do sada nedovoljno istražen, čime je otežan rad na preventivnim programima i razvoj socijalnih i zdravstvenih politika koje bi prevenirale nastanak i širenje autoagresivnih ponašanja kod mladih. Stoga je cilj ovog rada pokazati postoje li razlike u autoagresivnim ponašanjima, specifično u samoranjavanju i suicidalnim mislima, s obzirom na različita sociodemografska obilježja adolescenata (spol, vrsta srednjoškolskog programa, mjesto prebivališta, obrazovanje, radni i bračni status roditelja te percepcija materijalnih mogućnosti obitelji). Istraživanje je provedeno u sklopu projekta „Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize“, financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost. Za potrebe ovog izlaganja korišteni su podaci dobiveni samoprocjenom 1101 učenika prvih razreda srednje škole iz šest županija središnje Hrvatske. Korišten je dvo-etapni neproporcionalno stratificirani klaster uzorak, a sudionici su bili u dobi od 14 do 17 godina (M = 15, 18 ; SD = 0, 511), pri čemu je u uzorku bilo 51% mladića. U ovom radu bit će prikazan dio rezultata istraživanja u kojem su primijenjeni sociodemografski upitnik te Upitnik samoiskaza rizičnog i delinkventnog ponašanja mladih. Rezultati pokazuju kako veće razine autoagresivnog ponašanja iskazuju djevojke, mladi koji žive u gradovima (samo za samoranjavanje), mladi koji ne odrastaju u cjelovitim obiteljima, oni čije su majke zaposlene (samo za samoranjavanje) te mladi koji procjenjuju da njihova obitelj ima ispodprosječne materijalne mogućnosti. Nema razlike u iskazivanju autoagresivnog ponašanja ovisno o vrsti škole koju mladi pohađaju, njihovom prosjeku školskih ocjena te stupnju obrazovanja roditelja. U raspravi rezultata naglasak će se staviti na etičke aspekte istraživanja autoagresivnog ponašanja, kao i implikacija nalaza istraživanja na praktični rad s mladima koji iskazuju autoagresivna ponašanja.

Svrha rada je istražiti zastupljenost eksternaliziranih problema mladih te provjeriti doprinos u njihovom ponašanju različitih osobnih i okolinskih čimbenika. U istraživanju je sudjelovao 1 101 učenik (prosječna dob 15.18 godina) prvih razreda srednjih škola središnje Hrvatske. Korišteni su Upitnik samoiskaza rizičnog i delikventnog ponašanja (Ajduković, Rajhvajn Bulat i Sušac, 2015), NEO petofaktorski inventar inventar ličnosti (Costa i McCrae, 1992), Inventar privrženosti roditeljima i vršnjacima (Armsden i Greenberg, 1987), Upitnik roditeljskog nadgledanja (Silverberg i Small, 1991), Upitnik percipiranog vršnjačkog pritiska te Upitnik odnosa prema školi. Rezultati su pokazali kako su nepoželjna normativna ponašanja učestalija od vršnjačkog nasilja i prekršajnih i lakših delinkventnih djela, pri čemu je najučestalija konzumacija alkohola. U objašnjavanju eksternaliziranih problema srednjoškolaca najveću ulogu imaju ekstraverzija i ugodnost kao varijable koje se odnose na ličnost adolescenta, dok su se od okolinskih varijabli najznačajnijima pokazale varijable roditeljskog nadzora, otuđenosti od majke, vršnjačkog pritiska na rizično i na društveno prihvatljivo ponašanje te odnos prema školi. Konačno, važno je kontinuirano praćenje eksternaliziranih problema mladih kao ponašanja koja su izrazito podložna društvenom utjecaju, te praćenje prediktora koji takvim ponašanjima prethode ili ih objašnjavaju.

Dropping out from high school is a complex phenomenon influenced by a range of interacting factors on individual, family, school and community levels, representing a process rather than an event. Numerous studies have shown that, unlike the adolescents who graduate, those who drop out of high school experience long-term higher rates of unemployment, criminal activity and dependence on social welfare. Young people who drop out of school often express great remorse for leaving school and show interest in re-entering it. There are literature gaps regarding the experience of youth life conditions immediately after the school dropout and their perception of opportunities in the future. The aims of this study were to explore how young people perceive their life circumstances during the year after school dropout, and consequently, how they comprehend their future life plans and decisions. Specific emphasis will be given to dropout recovery, as a process of re-engaging dropout students back in different forms of education. The study is based on 20 semi- structured interviews conducted with young people who have experienced dropping out from high school. The participants were between the ages of 16 and 20 years, including eight females and twelve males. Dominantly, they dropped out from vocational high schools. A narrative-based, qualitative method was used to analyse the data according to three broad themes: feelings about leaving school, current life situation and their future aspirations. Regarding feelings about leaving school, most interviewed young people interpreted dropping out of school as a bad experience that impaired their sense of self-worth and limited their opportunities on the labor market. They dominantly expressed regret for dropping out from school emphasizing the fact that they did not obtained necessary qualification. Results also demonstrated the heterogeneity of current life situations of young people. Some of them work on part-time jobs and low-skilled positions, while some of them have re-enrolled in alternative vocational training programme. Few participants where neither in the labor market nor in education or training. In describing future aspirations young people who participated in the study had different ideas about their plans, such as looking for employment and continuing education, while some of them had no plans for the future. All of them had aspirations that were highly contextualized with available financial resources, perceived social support and circumstances that led to leaving high school. These findings could frame intervention strategies that equip young people with relevant practical skills to help them overcome vulnerability and marginalization in the period close to dropping the school. Many of them may benefit from counseling and specific guidance services that are focused on their individualized needs. Understanding the relation of various patterns of young people experiences to the educational re-engagement could encourage initiatives for youth at risk deployed by schools and social service agencies. Ethical and methodological challenges related to reaching this vulnerable group of young people will be discussed as well in presentation.

The long-term economic crisis has changed living conditions of many families in Croatia, which could be an additional risk for youth psychosocial development. The study explored the Adverse Childhood Experiences (ACE) and their relationship with internalizing and externalizing problems of adolescents living in different economic contexts. Extreme groups approach was used and two subsamples were drawn from a larger sample of 1057 Croatian adolescents based on participants’ assessment on family financial problems. The participants were highschool students (Mage=16.29, SDage=0.540), 215 in the economic hardship group and 222 in the non-economic hardship group. Instruments included a measure of ACE adapted for this study, Depression, Anxiety and Stress Scale, Youth Self-Reported Delinquency and Risk Behaviors Questionnaire. All ACEs, except the death of a close family member, were more prevalent in the economic hardship group. Participants were further categorized in three groups based on the number of ACEs and two-way ANOVAs were performed with internalizing and externalizing problems as dependent variables. Economic hardship proved to be an additional risk for internalizing problems in adolescence, while the only significant difference in externalizing problems was between participants experiencing different number of ACEs. The study was funded by Croatian Science Foundation.

This study assessed the role of perceived economic hardship, intimate partner violence (IPV) and daily stress in predicting maternal risk of child abuse. Family Stress Model (Conger, 1994) provided a framework for studying the interplay of multiple risk factors for child abuse potential, focusing on the family life context characterized by prolonged economic decline. The study included 576 mothers of adolescents (Mage=42.97, SDage=5.502) from a larger probabilistic sample from six counties in Croatia. Measures of socio-demographics, perceived economic hardship, IPV and daily stress were designed for the purpose of this study, while Child Abuse Potential Inventory (Milner, 1986) was used to measure the risk for child abuse. The multiple regression model explained 43.7% of the risk for child abuse, with perceived economic hardship being the strongest single predictor (24.7% of the variance), followed by daily stress (7.9%), IPV (6.7%) and socio- demographics of mothers (4.4%). The results support the Family Stress Model which links economic hardship to parental emotional distress, marital problems, inadequate parental practices, risk of abuse and variety of adolescents’ outcomes. The need for evidence- based public policy to tackle socioeconomic risks, provide family support, and promote effective parenting will be discussed. The study was funded by Croatian Science Foundation.

Knjiga opisuje i definira krizne događaje velikih razmjera, intervencije usmjerene na poboljšanje psihološke dobrobiti pogođenog stanovništva, kao i utjecaj rada u uvjetima kriznih situacija na pomagače raznih profesija te volontere. Razvijen je u suradnji s Hrvatskim Crvenim križem kao jednim od ključnih dionika u području psihološkog zbrinjavanja i potpore. Namijenjen je raznim dionicima u području upravljanja kriznim situacijama, kao i široj zainteresiranoj javnosti te može biti temelj za planiranje razvoja sposobnosti za psihosocijalno djelovanje te alat za praktično postupanje pomagača.

U radu su prikazani rezultati prvog istraživanja vršnjačkog nasilja provedenog u Hrvatskoj na nacionalno reprezentativnom uzorku. Cilj je istraživanja bio ispitati raširenost vršnjačkog nasilja te obilježja djece koja na različite načine sudjeluju u takvu nasilju. Posebna je pozornost posvećena doživljavanju nasilja u obitelji i njegovu odnosu s uključenošću u vršnjačko nasilje. U istraživanju je sudjelovalo 3470 djece u dobi od 11, 13 i 16 godina (5. i 7. razred osnovne te 2. razred srednje škole). Pokazalo se kako je 64.1% djece neuključeno u vršnjačko nasilje, 14.8% su žrtve, 6.3% počinitelji, a 14.8% je počinitelja žrtava. Vršnjačko nasilje raste s dobi kada se radi o broju učenika koji su uključeni kao počinitelji i počinitelji žrtve, dok udio žrtava vršnjačkog nasilja opada nakon 7. razreda osnovne škole. Djevojčice su u većem udjelu žrtve i počinitelji žrtve te u većoj mjeri sudjeluju u relacijskom nasilju, dok su dječaci češće uključeni u fizičko i verbalno nasilje. U svim skupinama djece koja doživljavaju nasilje veći je udio onih koji imaju ispodprosječan materijalni status, a počinitelji su češće djeca iz obitelji iznadprosječnog materijalnog statusa. Među djecom koja nisu uključena u vršnjačko nasilje najmanje je onih koji su tijekom života bili izloženi nasilju u obitelji, dok ih je najviše među počiniteljima žrtvama vršnjačkog nasilja. Prikazani su rezultati raspravljeni u kontekstu nalaza ranijih istraživanja te potencijalnih rizičnih čimbenika za uključenost djece u vršnjačko nasilje.

U radu se iznose nalazi cjelovite evaluacije nastavnog programa u kojem su tijekom dvije školske godine sudjelovali redoviti studenti završne godine socijalnog rada (N=115). Rezultati su pokazali da su studenti zadovoljni postojećim programom, posebno stručnim predmetima i terenskom nastavom. Inicijative studenata za unapređenje studija se u velikoj mjeri poklapaju sa zahtjevima za reformom obrazovnog sustava koji proizlaze iz suvremenog određenja socijalnog rada i Međunarodnih standarda obrazovanja iz socijalnog rada. Naglašena je potrebe sustavne studentske evaluacije sveučilišne nastave kao značajne pretpostavke kontinuiranog unapređenja nastavnog procesa., In the paper the author gives a comprehensive evaluation of the curriculum that regular students of the final year of social work (N=115) participated in during two academic school years.The results indicate that students are satisfied with the existing curriculum, especially with the professional courses and field instruction. The initiatives of students for improving the courses are to a great extent in accordance with the demands for the reform of the education system stemming from the contemporary definition of social work and International Standards of Education in Social Work. The need for systematic students' evaluation of university teaching has been emphasised as an important prerequisite for the continued improvement of the teaching process.

Mjere stručne pomoći roditeljima u nadležnosti centara za socijalnu skrb (CZSS) imaju dugu tradiciju u Hrvatskoj. Iako ove mjere imaju komponentu nadzora i bez obzira na promjene u obiteljskom zakonodavstvu, dosljedno su koncipirane kao preventivne mjere koje se temelje na stručnoj pomoći roditeljima u obiteljskom okruženju. Istraživanja u ovom području su malobrojna, ali ukazuju na potrebu bolje djelotvornosti i sustavne edukacije te drugih oblika stručne podrške voditeljima ovih mjera. Svrha ovoga rada je istražiti područja poteškoća u radu voditelje mjera stručne pomoći roditeljima u nadležnosti CZSS. Naime, prepoznavanja područja poteškoća u radu voditelja od iznimnog je značaja za planiranje edukacije i supervizije koja bi trebala osigurati potrebnu kvalitetu provođenja ovih mjera koje pokrivaju široki raspon obiteljskih situacija, ograničenja i potreba roditelja te rizika po djecu ovisno o njihovoj dobi. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku (N=121) voditelja mjere nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi pri Centru za socijalnu skrb Zagreb. Voditelji mjere stručne pomoći roditeljima najtežim percipiraju rad s nemotiviranim i nesuradljivim roditeljima i rad s obiteljima u kojim postoje višestruki problemi kao npr. alkoholizam, nasilje, siromaštvo. Umjereno su procijenjene teškoće suradnje sa stručnjacima CZSS i drugim ustanovama te u radu s posebno ranjivim skupinama roditelja kao npr. roditeljima koji su promiskuitetni ili HIV pozitivni. Što su izraženije poteškoće u jednom području rada s obiteljima, izraženije su i u drugim područjima te je izraženija i potreba za stručnom podrškom djelatnika CZSS-a, ali je i manje zadovoljstvo suradnjom sa stručnjacima CZSS-a. Voditelji mjere izražavaju najveću potrebu za edukacijom u području rada s nemotiviranim i nedobrovoljnim roditeljima, rada s obiteljima u kojima su prisutni psihički problemi, problemi ovisnosti, nasilja nad djecom, rada s roditeljima koji su u sukobu sa zakonom, rada u području partnerskog nasilja, rada s obiteljima romske nacionalnosti te s problemima alkoholizma.