Search

U središtu istraživanja udio je vojnika s područja Neretve u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama (pješaštvo i konjaništvo) u 18. stoljeću. Istraživanje je zasnovano na gradivu iz Archivio di Stato di Venezia (fond Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). U radu se obrađuje način spominjanja vojnika u izvorima, vremenski okvir njihova djelovanja, kao i razdioba prema uključenosti u pojedine vojne rodove. Posebno se naglašava da su u posljednjim godinama opstojanja Serenissime u profesionalne pješačke postrojbe uključivani i pripadnici teritorijalne milicije (cernide, krajine). S obzirom na to da su popisivači katkada donosili podatke o osobnim značajkama vojnika, ukazuje se na njihovu dob, trajanje službe, stas, boju kose i drugo. Ovdje razmatranim vojnicima zapovijedali su poglavito dalmatinski i bokeljski visoki časnici, te se o njima donose osnovni podatci. U radu se raščlanjuju mjesta djelovanja postrojbi u kojima su neretvanski vojnici popisivani (od Mletaka i Veneta, preko Istre, Dalmacije i Boke kotorske do Krfa). Zaključuje se da su vojnici s toga područja činili zapaženu regionalnu skupinu unutar brojčano snažnog korpusa hrvatskih vojnika u sastavu mletačkih kopnenih snaga. Na kraju rada donosi se tabelarni pregled svih do sada pronađenih i istraženih vojnika s ovoga područja., The central research attention of this paper is focused on the share of soldiers from the Neretva area (Narenta, de Narenta) in the Venetian overseas land units - infantry (Fanti oltramarini) and cavalry (Cavalleria Croati, Croati a cavallo). This work is a continuation of several years of research into the issue of the role of Croats (both individual high-ranking officers and regional groups) in the Venetian army in the last century of the early modern period. The research is based, with the use of appropriate literature, on the analysis of material stored in the Venetian State Archives (Archivio di Stato di Venezia, fund of the state magistracy for the recruitment of Inquisitors sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). Following the aforementioned material, we investigate the way soldiers from Neretva region are mentioned in the sources, their involvement in certain military branches, and with special attention, their share in the territorial forces (Cernides, Krajina) in the overseas infantry at the very end of the 18th century. The period, that is, the range of their activities (recordings), the share of individual family members, but also the physical characteristics (if they are mentioned in the source) of the soldiers is observed based on the available data. In addition, an important component of the paper is a review of the places where Neretva soldiers were listed (from Veneto, through Istria and Dalmatia to the Bay of Kotor and the Greek archipelago), as well as their military commanders (colonels) who mostly came from Dalmatian and families from Bay of Kotor. The paper aims to show one of the lesser-known components from the history of the Neretva region, but also - in a broader sense - to point out another important link from the history of the interweaving of the two Adriatic coasts. A list of all Neretva soldiers investigated so far in said units is provided in alphabetical order in the form of an attachment at the end of the paper.

Rad je upravljen na raščlambu arhivskog gradiva i historiografskih podataka koji se odnose na dalmatinsku obitelj Radnić, njezine odvjetke i ulogu u vojnoj povijesti Dalmacije, ali i šireg područja mletačkih stečevina od konca 17. do konca 18. stoljeća. Utvrđuju se prvi početci spominjanja obitelji u mletačkim izvorima (kraj 17. stoljeća), kao i nastavak njihove uključenosti u mletačke prekomorske kopnene postrojbe, ponajprije one koje se odnose na konjaništvo (Cavalleria Croati i Croati a cavallo). U radu se kronološkim slijedom prati djelovanje pojedinih članova obitelji u mletačkoj vojsci (ponajprije u konjaništvu), a posebna je pozornost posvećena kapetanu Ivanu (oko 1680. – 1756.), djelatnom u vrijeme Drugog morejskog rata, kao i njegovu sinu Antunu (1723. – 1799.) koji je postigao čin pukovnika. U tom se kontekstu, uz podatke o njihovu napredovanju, donosi i podrobnija raščlamba sastava satnija kojima su navedeni osobno zapovijedali te iznosi zavičajno podrijetlo njihova vojnog ljudstva. U prilozima na kraju rada donose se i popisi sastava nekih od njihovih satnija, načinjeni prema gradivu iz Archivio di Stato di Venezia., The central issue of this paper was the analysis of archival material and historiographical data relating to the Dalmatian family Radnić, its origins and role in the military history of Dalmatia, and the broader area of Venetian acquisitions from the late 17th to late 18th century. The analysis is based on research of the material kept in the Archivio di Stato di Venezia (Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli fund) and the State Archives in Zadar ( the holdings of the General Providuri of Dalmatia and Albania). Based on the above material, the first beginnings are found of a concrete mention of families in Venetian sources ( late17th century). Information is also revealed about their further involvement in Venetian overseas ground troops, primarily those related to the cavalry, elite troops known as Cavalleria Croati or Croatia a cavallo. The paper follows the activities of individual family members in the Venetian army (primarily in the cavalry) in chronological order. Special attention is paid to Captain Ivan (c. 1680 - 1756), active during the Second Morean War, and his son Antun (1723 - 1799). They achieved the rank of colonel at the very end of the Venetian Republic. In this context, along with data on their promotion, a detailed analysis of the composition of the companies they personally commanded is given, and the native origin of their military personnel is pointed out. In conclusion it is highlighted that the Radnićes, so far little known and generally not seriously treated in historiography, were among Dalmatian families that deserve closer research. This ultimately would shed additional light on some lesser-known facts from the military and social history of Dalmatia and Venetian-Dalmatian relations in the last centuries of the early modern age. Appendices at the end of the paper also contain lists of the composition of their companies, made according to the material from the Archivio di Stato di Venezia.

U doba ranoga novovjekovlja, a ponajprije u vrijeme mletačko-osmanskih ratova u 17. i 18. stoljeću, okosnicu mletačkih prekojadranskih kopnenih snaga činile su postrojbe pod nazivom Fanti oltramarini i Croati a cavallo, unovačene ponajprije s mletačkih posjeda od Istre do Albanije i Grčke. U ovome radu središnja tema istraživanja odnosi se na udio Skradinjana u navedenim vojnim postrojbama tijekom 18. stoljeća. Rad je zasnovan na raščlambi gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia (fond: Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli) u sklopu kojega su za navedeno razdoblje sačuvani cjeloviti popisi vojnoga ljudstva unutar pukovnija i satnija. Raščlamba dokumenata pokazuje da su u brojčanom smislu Skradinjani činili jednu od zavičajnim podrijetlom primjetnih skupina u mletačkom pješaštvu i konjici. Kontinuirano su prisutni tijekom cijeloga 18. stoljeća, a gotovo se podjednakim omjerom bilježe i pješaštvu i u elitnom hrvatskom konjaništvu. Podrobno je istražen vremenski okvir njihova djelovanja odnosno spominjanja u izvorima, dobna struktura, fizičke karakteristike, udio članova pojedinih obitelji u vojnoj službi, kao i dužina trajanja vojne službe. Raščlamba pokazuje kako su vojnim postrojbama u kojima su djelovali Skradinjani zapovijedali i drugi istaknuti onovremeni vojni zapovjednici, zavičajem iz Dalmacije, Boke kotorske i s Apeninskoga poluotoka, a razvidno je i da su postrojbe (satnije, odnosno pukovnije) bile izrazito mobilne i raspoređivane diljem mletačkih kopnenih i prekomorskih stečevina. Na kraju rada zaključuje se kako problematika udjela Hrvata u mletačkim vojnim postrojbama, u ovom konkretnome slučaju Skradinjana, zahvaljujući bogatstvu izvora ostavlja još dovoljno prostora za buduća istraživanja i znanstvenu obradu. U prilogu rada donosi se cjelovit pregled svih do sada istraženih skradinskih vojnika u pješačkim i konjaničkim snagama Mletačke Republike u 18. stoljeću.

Prikaz knjige.

U ovom radu obrađena je izvorna arhivska građa iz Državnog arhiva u Zadru, fonda Bilježnici Zadra. Riječ je o 15 sačuvanih oporuka iz zbirke javnog bilježnika Šimuna Lovatella (1656.–1671.) koje se, uz uvodnu studiju, donose prepisane u integralnom obliku. Unatoč svojoj malobrojnosti, ovaj materijal otkriva raznovrsne aspekte života Zadra 17. stoljeća te predstavlja ogledni primjer rada zadarskih bilježnika čime se upućuje pažnja drugim istraživačima na ovaj vrijedni fond.

Prikaz knjige.

Središnja tema rada usmjerena je na udio Drnišana u mletačkim prekomorskim vojnim postrojbama tijekom 18. stoljeća (Fanti oltramarini – pješaci i Croati a cavallo/Cavalleria Croati – konjanici). Rad je zasnovan na raščlambi gradiva pohranjenoga u arhivu Archivio di Stato di Venezia. Raščlamba dokumenata pokazuje da su u brojčanom smislu Drnišani činili jednu od zavičajnim podrijetlom vrlo brojnih skupina u mletačkom pješaštvu i konjici. Kontinuirano su prisutni tijekom cijeloga 18. stoljeća, a ponajprije se bilježe u hrvatskom konjaništvu. Podrobno su istraženi vremenski okvir njihova djelovanja odnosno spominjanja u izvorima, dobna struktura, fizičke karakteristike, udio članova pojedinih obitelji u vojnoj službi, kao i dužina trajanja vojne službe. Raščlamba pokazuje kako su vojnim postrojbama u kojima su djelovali Drnišani zapovijedali istaknuti časnici zavičajem iz Dalmacije i Boke, a razvidno je i da su postrojbe bile izrazito mobilne i raspoređivane diljem mletačkih kopnenih i prekomorskih stečevina. U prilogu rada donosi se cjelovit pregled svih do sada istraženih drniških vojnika u pješačkim i konjaničkim snagama Mletačke Republike u 18. stoljeću., During the early modern period, and particularly in the period of Veneto-Ottoman wars in the seventeenth and the eighteenth century, the backbone of the Venetian overseas army forces made units called Fanti oltramarini and Croati a cavallo, recruited primarily from the Venetian acquisitions from Istria to Albania and Greece. In this article, the central research topic is related to the proportion of the denizens of Drniš in the army units mentioned above during the eighteenth century. The article is based on the analysis of the sources kept in the Archivio di Stato di Venezia (archival series: Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli), which keeps full lists of military complement of such units according to their regiments and companies for the period under research. The analysis of the documents shows that the denizens of Drniš made a particular group of soldiers among the numerous groups defined by their homeland origin within the units of Venetian infantry and cavalry. They were continuosly present during the whole eighteenth century, particularly noted in the ranks of elite Croatian cavalry. Chronological frame of their activity and mentioning in the sources, age structure, physical characteristics, family belonging and role of particular families in military service, as well as duration of military service, have been discussed in details. The analysis shows that the denizens of Drniš served in units commanded by prominent military commanders who were by their origin mostly from Dalmatia and Boka Kotorska, and it is evident that such units (companies and their regiments as a whole) were extremely mobile and deployed all over Venetian terrestrial and overseas acquisitions. At the end of the article it is concluded that the problematics of the proportion of the Croats in Venetian military units, in this particular case of those soldiers who were by their origin from Drniš, because of rich sources, still leaves a lot of space for future research and scholarly analysis. As an appendix to the article is given full list of all hitherto identified soldiers from Drniš in infantry and cavalry units of Venetian Republic in the eighteenth century.

Prikaz knjige.

Prikaz monografije.

Prikaz knjige izvora.

Prikaz knjige.

Prikaz godišta časopisa.

U radu se na temelju izvornoga gradiva iz Državnoga arhiva u Veneciji razmatra oporuka biskupa Nikole Vladagnija, Skadranina, koji je bio na čelu biskupije Lješ (tal. Alessio, danas Lezhë) u Albaniji od 1692. do 1705. godine, s osvrtom na problematiku otkupa kršćanskih robova, oporučnog darivanja novca u tu svrhu i pravnih poteškoća koje su pratile taj proces., Based on the last will of the bishop of Lezhë Nicholas Vladagni (1692 – app. 1728) authors of this study tried to describe how the legacies in the last wills, noted by the Venetian notaries, were used to rise funds for the redemption of Christian slaves in the eighteenth century. Namely, testamentary bequests represented a notable income in the state treasury, especially regarding the redemption of Christian slaves, and this business was handled by the Venetian magistrate Provveditori Sopra ospedali e light pii. The example of the last will of bishop Nicholas Vladagni revealed to what extent Venetian legislative affected the execution of testamentary bequests, and what were the obstacles in the complicated network of the Venetian hereditary legislative, credit-debit relations, and dotal rights. Moreover, these normative problems were influenced by the fact that many patrician families in Venice became impoverished during the eighteenth century, and many of them were involved in long-term hereditary trials, trying to secure their inalienable part of the legacy, which was endangered by numerous lease contracts and financial annuities. Consequently, the execution of legacies was often delayed until the money bequeathed for the redemption of Christian slaves, which was part of such long-term hereditary trials, was liberated from all the inheritance claims. Bearing in mind, the length of such hereditary court proceedings and the firm stance of the Venetian government in such matters, one can only conclude that the sole victims of these legal quirks were Christian slaves, who waited for freedom, which could not be achieved without money gathered from the testamentary bequests.

Prikaz knjige.

Prikaz knjige.

Benedikt Paskvali (1704. – 1790.), kotorski plemić i general mletačke vojske središnja je tema ovog rada. U prvome dijelu rada autori na temelju spisa mletačke vojne administracije, ponajviše odredbi generalnih providura Dalmacije i (mletačke) Albanije, analiziraju njegovu vojnu karijeru od čina zastavnika s kojim je u dječačkoj dobi stupio u mletačku vojsku, potom njegovo napredovanje od dokapetana do pukovnika, te najzad njegovo promaknuće u činove bojnika vojske i generala mletačke vojske. Usporedbom Paskvalijeve i vojnih karijera generaciju starijih mletačkih visokih časnika podrijetlom s istočnojadranske obale mogu se jasno ocrtati značajne promjene koje su u vremenskom rasponu od dvije generacije zahvatile mletačku vojsku. Naime, nastojeći povećati svoj nadzor nad vojskom središnje su vlasti nastojale smanjiti udio privatnoga vlasništva nad vojnim postrojbama i, s time povezano, profesionalizirati časnički kadar. Tako je i Paskvalijevo napredovanje više uvjetovano formaliziranim propisima koje u tu svrhu izrađuje državna administracija, nego li vojno-poduzetničkim pothvatima kao što je to bio slučaj kod generaciju starijih visokih časnika iz Dalmacije i Boke. U drugom dijelu rada autori raščlanjuju sastav vojničkoga kadra pješačkih postrojbi (Oltramarini) kojima je u drugoj polovici 18. stoljeća zapovijedao Paskvali čime se donose nova i proširuju postojeća saznanja o društvenoj, zavičajnoj, ali i etničkoj strukturi vojnoga ljudstva mletačkih postrojbi podizanih na mletačkim istočnojadranskim posjedima.

U radu je središnji fokus istraživanja usmjeren na životni put i djelovanje vojnog inženjera i visokog pješačkog časnika (u završnoj etapi života i pukovnika) mletačke vojske Antuna Markovića. Potonji nije bio nepoznanica u historiografiji, a u ovom prilogu postojeća su saznanja proširena raščlambom nove i nekorištene arhivske građe. Ponajprije su korišteni spisi iz Državnog arhiva u Zadru (prije svega fond Generalni providuri za Dalmaciju i Albaniju) i iz Archivio di Stato di Venezia (fond Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli). U prvom dijelu rada potanko se razmatra stanje i razvoj vojnog inženjerstva u širem, europskom kontekstu te ukazuje na položaj vojnih inženjera na području Mletačke Dalmacije u 18. stoljeću, nakon okončanja mletačko-osmanskih ratova. Važan dio rada, ponajprije zasnovan na zadarskoj arhivskoj građi, prati djelovanje ostalih članova obitelji Marković u ranom novom vijeku, kao i početke vojne karijere samog Markovića, zavičajem vjerojatno iz Budve. Zapažena se pozornost pridaje i sustavu vojnog poduzetništva, raširenog u onovremenoj Europi te tako i na području mletačkih stečevina, a u kojem su očito participirali i članovi obitelji Marković. Drugi dio rada, koncipiran na osnovu dokumenata iz središnjeg mletačkog arhiva, usmjeren je na vojnu karijeru Antuna Markovića od službe kapetana (već od dvadesetih godina 18. stoljeća) do postizanja čina pukovnika koncem četrdesetih ili početkom pedesetih godina. Raščlanjuje se sastav satnija kojima je zapovijedao u sklopu pukovnije kotorskoga plemića Stjepana Buće, a potom vojnog ljudstva pukovnije, odnosno Markovićeve osobne satnije kada je postigao čin pukovnika. Na kraju rada donosi se nekoliko popisa pripadnika njegovih satnija u vrijeme djelovanja kao kapetana i pukovnika.

Prikaz knjige.

Središnja tema rada je povezanost istočno jadranskih, ponajprije hrvatskih, iseljenika u Mlecima s tamošnjom crkvom i samostanom San Daniele. U radu su uporabljeni izvorni dokumenti, (ponajprije oporučni spisi), pohranjeni u Državnom arhivu u Mlecima. Nakon uvoda u kojem se opisuju korišteni arhivski fondovi, slijedi kratak osvrt na povijest crkve i samostana San Daniele te potom izravna raščlamba dokumenata. Obrađuju se oblici povezanosti iseljenika s rečenom crkvom, samostanom i tamošnjim duhovnim osobama. Riječ je o odabiru grobnica crkve za pokop iseljenika, a zasebno se raščlanjuju darovnice upućene crkvi i samostanu San Daniele. Naposljetku se zaključuje kako je ovaj prilog dodatan prinos poznavanju vjerskoga svakodnevlja iseljenika sa šireg područja istočnoga Jadrana u Mlecima u kasnome srednjem i ranome novom vijeku., The principal goal of this article was to determine relations and connections between emigrants from the Eastern Adriatic coast (primarily from the Croatian historical lands) in Venice with the local church and monastery San Daniele of the Augustin order during the late Middle Ages and Early modern times. Timeframe of the investigation covers mainly the fifteenth and sixteenth centuries. The analysis is based upon unpublished sources from the Archivio di Stato di Venezia, which includes last wills (Notarile testamenti), Venetian cadasters from the Early modern times, as well as documents kept in the archival fund of the former monastery San Daniele. The introductory part of the study delivers a general overview of the used archival sources, determines the goal of the research, and provides an overview of history and heritage of the church and monastery. The central part of the study contains an analysis of the aforementioned documents regarding the connections of the emigrants with the church and monastery San Daniele. The most used documents are testamentary bequests that contain behests for burial within the church or monastery, but the investigation also included testamentary money bequests to the church or monastery. The study concludes that this investigation was just an attempt of additional disclosure of the religious and social daily life of the emigrants from the Eastern Adriatic coast in Venice, and a contribution to our knowledge about ecclesiastical and social communications between the two Adriatic coasts.

Prikaz knjige.