Search

Cilj: Analizirati učinkovitost primjene egzoskeletnog robotskog uređaja Armeo Power® (Hocoma, Švicarska) u rehabilitaciji ruke osoba s jednostranim motoričkim ispadom nakon moždanog udara. Ispitanici i metode: U istraživanje koje je provedeno na Zavodu za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu KBC-a Rijeka bilo je uključeno ukupno 20 ispitanika iz stacionarne rehabilitacije. Eksperimentalna skupina (n = 10) uz konvencionalnu terapiju tretirana je i na Armeo Power® uređaju (5 puta tjedno / 4 tjedna; 45 minuta po tretmanu). Istovremeno se kod kontrolne skupine (n = 10) provodila samo konvencionalna terapija. Konvencionalna terapija u objema skupinama bila je vremenski usklađena (5 puta tjedno / 4 tjedna; 45 minuta po tretmanu). Procjenjivale su se motorička funkcija, funkcionalna mjera neovisnosti te prosječno izvođenje i zadovoljstvo izvođenjem okupacije, a procjena se vršila kliničkim ocjenskim ljestvicama. Rezultati: Kod svih kliničkih parametara u ponovljenim mjerenjima zabilježeno je statistički značajno poboljšanje (P = 0,005). Usporedbom između skupina na kraju liječenja nije utvrđena statistički značajna razlika u mjerama motoričke funkcije na FMA (engl. Fugl-Meyer Assessment) skali (P = 0,120) niti funkcionalne neovisnosti na FIM (engl. Functional Independence Measure) skali (P = 0,762). Međutim, zbog značajno bolje motoričke funkcije eksperimentalne skupine na početku, teško je s velikim značajem promatrati usporedbu na kraju liječenja, barem kada je riječ o FMA. Statistički značajna razlika između skupina na kraju liječenja zabilježena je samo u rezultatima COPM-a (engl. Canadian Occupational Performance Measure) (prosječno izvođenje, P = 0,014; prosječno zadovoljstvo, P = 0,022). Zaključci: Dobiveni rezultati ukazuju da terapija uređajem Armeo Power u kombinaciji s konvencionalnom terapijom može poboljšati funkcionalni oporavak nakon moždanog udara, iako su potrebna daljnja istraživanja na većem broju bolesnika., Aim: To analyze the impact of exoskeletal robotic device Armeo Power® (Hocoma, Switzerland) on arm and hand post-stroke rehabilitation of patients with one side movement disability. Patients and methods: Among the patients who participated in the stationary rehabilitation program at Department of Physical and Rehabilitation Medicine in Clinical Hospital Centre Rijeka we formed experimental group of 10 patients, and corresponding control group. For experimental group, we combined conventional and robotic therapy (5 times a week for 4 weeks, 45 minutes per therapy), while in the control group we applied only conventional therapy. Conventional therapy in both groups was the same (5 times a week for 4 weeks, 45 minutes per therapy). Assessment of a motoric function, functional measurement of independence, average performance, satisfaction in the therapy and estimation was done by clinical scales. Results: Statistically significant improvement was noticed in both groups with all clinical parameters (P=0,005). Comparing the two groups at the end of treatment there was no significant statistic difference in measurements of motor function on FMA (Fugl-Meyer Assessment) scale (P=0,120), or functional independence on FIM (Functional Independence Measure) scale (P=0,762). Statistically significant difference between groups at the end of treatment was registered only in results of COPM (Canadian Occupational Performance Measure), average performance P=0,014; average satisfaction P=0,022. Conclusion: Obtained results show that Armeo Power therapy in combination with conventional therapy can improve functional recovery of patients after brain stroke, although further research is needed on a larger number of patients.

Cilj: Neurorehabilitacija bolesnika nakon moždanog udara predstavlja velik izazov, a robotski sustavi kao nadogradnja konvencionalne rehabilitacije predmet su brojnih istraživanja. Tako je pri Zavodu za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu KBC-a Rijeka provedeno istraživanje u kojem je korišten robotski uređaj Armeo Spring® (Hocoma, Švicarska) s ciljem procjene učinkovitosti njegove primjene. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 40 bolesnika koji su zadobili moždani udar s posljedičnom hemiparezom, a uključeni su u neurorehabilitaciju u subakutnoj fazi, prosječno 47,31 (± SD = 24,74) dana nakon moždanog udara. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine, od po 20 bolesnika i obje skupine provodile su vježbe dva puta dnevno. Ispitivana skupina bolesnika provela je konvencionalne postupke fizioterapije po Bobath konceptu uz dodatnu robotsku terapiju na uređaju Armeo Spring® (Hocoma, Švicarska), a dvadeset bolesnika kontrolne skupine provodilo je konvencionalnu fizioterapiju po Bobath konceptu dva puta dnevno. Procjena učinkovitosti mjerena je funkcijskim indeksom onesposobljenosti (engl. Functional Independent Measurement; FIM) i ocjenskom ljestvicom motoričke procjene (engl. Motor Assessment Scale; MAS), a procjena je vršena prije i poslije provedene neurorehabilitacije. Rezultati: Praćenjem triju varijabli, cjelokupni FIM test, cjelokupni MAS test (MAS U) te MAS test za funkciju ruke (engl. Motor Assessment Scale za funkciju ruke; MAS FR), uočena je statistički značajna razlika (P < 0,05) između ispitivane i kontrolne skupine. Zaključak: Istraživanje je pokazalo da pokreti potpomognuti uređajem Armeo Spring® poboljšavaju ishod rehabilitacije i nadopunjuju konvencionalnu terapiju. Posebno je ohrabrujući podatak da smo svoje rezultate postigli kod bolesnika u subakutnoj fazi rehabilitacije nakon moždanog udara., Aim: Neurorehabilitation of patients after stroke is a major challenge, and robotic systems as an upgrade to conventional rehabilitation have been the subject of numerous studies. Thus, a research was conducted at the Department of Physical and Rehabilitation Medicine of the University Hospital Center Rijeka in which an Armeo Spring® (Hocoma, Switzerland) robotic device was used in order to evaluate the effectiveness of its application. Subjects and methods: The study included 40 patients after stroke with consequent hemiparesis and were involved in subacute phase neurorehabilitation, averaging 47.31 (± SD = 24.74) days after stroke. Patients were divided into two groups of 20 patients and both groups performed exercises twice a day. The examined group of patients performed conventional physiotherapy procedures according to the Bobath concept with additional robotic therapy on the Armeo Spring® device (Hocoma, Switzerland) and twenty patients of the control group performed conventional physiotherapy according to the Bobath concept twice a day. Performance assessment was measured by the Functional Independent Measurement (FIM) and the Motor Assessment Scale (MAS) and the assessment was performed before and after neurorehabilitation. Results: Monitoring three variables, the overall FIM test, the overall MAS test (MAS U) and the MAS test for upper extremity function (Motor Assessment Scale for upper extremity function; MAS UE) showed a statistically significant difference (p

Uvod: Terapija udarnim valom (TUV) (od engl. shockwave therapy) je neinvazivna metoda temeljena na mehaničkim pulsovima koji se u obliku vala šire kroz ljudsko tijelo te izazivaju mikroskopske intersticijalne i ekstracelularne biološke učinke među kojima je i regeneracija tkiva. Cilj: Cilj ovog retrospektivnog istraživanja bio je ispitati učinkovitost i razlike u liječenju bola TUV-om u pacijenata s dijagnozama plantarni fascitis, kalcificirajući tendinitis ramena i lateralni epikondilitis lakta nakon upotrebe tri i pet uzastopnih tretmana. Ispitanici i metode: U radu su korišteni podatci pacijenata iz baze podataka Zavoda za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Kliničkog bolničkog centra u Rijeci, a pri tome su u skladu s Helsinškom deklaracijom ostali anonimni: dob, spol, mjerenja intenziteta bola dobivena uz pomoć vizualno analogne skale (od engl. Visual Analogue Scale, VAS). Ispitanici su podijeljeni u dvije grupe za svaku dijagnozu (TUV3 i TUV5). Ispitivanje je sadržavalo ukupno 148 pacijenata: plantarni fascitis N = 50, kalcificirajući tendinitis ramena N = 50 i lateralni epikondilitis lakta N = 48. Rezultati: Primjena terapije udarnim valom kod pacijenata s dijagnozama plantarni fascitis, kalcificirajući tendinitis ramena i lateralni epikondilits lakta, s ciljem smanjenja intenziteta bola, pokazala se uspješnom. Dobivenim rezultatima utvrđeno je da primjena pet TUV tretmana dovodi do boljih rezultata smanjenja bola u sve tri dijagnoze negoli samo tri primijenjena tretmana (p < 0,001; p < 0,001; p < 0,001). Nadalje je utvrđeno da se nakon tri primijenjena tretmana postigao bolji učinak smanjenja bola kod plantarnog fascitisa negoli kod kalcificirajućeg tendinitisa ramena i lateralnog epikondilitisa lakta, dok nakon pet primijenjena tretmana nije bilo razlike u smanjenju bola među dijagnozama. Zaključak: Ova studija preporučuje primjenu pet tretmana kod sve tri dijagnoze kako bi pacijenti imali bolji učinak smanjenja bola., Introduction: Shock wave therapy (SWT) is a non-invasive method based on mechanical pulses widening through the human body and causing microscopic interstitial and extracellular biological effects, including tissue regeneration. Aim: The aim of this retrospective study was to analyze efficacy and differences in pain treatment with SWT in patients with plantar fasciitis, calcific tendinitis of the shoulder and lateral epicondylitis of the elbow after three and five consecutive treatments. Participants and methods: The patients data were taken from the database at the Departmentof Physical and Rehabilitation Medicine of the Clinical Hospital Center in Rijeka and used only in purpose of this work, and according to the Helsinki Declaration, stayed anonymous: age, sex, pain intensity measurements obtained using the Visual Analogue Scale. The participants were devided into two groups (TUV3 and TUV5). The data were taken from 148 patients: plantar fasciitis N = 50, calcific tendinitis of the shoulder N = 50 and lateral epicondylitis of the elbow N = 48. Results: The therapy with SWT proved to be successful in patients with diagnosis of plantar fasciitis, calcific tendinitis of the shoulder and lateral epicondylitis of the elbow. The analyzed results showed that three or five treatments both resulted in pain reduction in all three diagnosis, with five treatments being more efficient than just three applied treatments (p < 0,001; p < 0,001; p < 0,001). It has also been established that after three applied treatments a better effect of pain reduction is achieved in plantar fascitis than in calcific tendinitis of the shoulder and lateral epicondylitis of the elbow, and after five applied treatments there was no difference in pain reduction between diagnoses. Conclusion: Therefore, this study recommends the application of five treatments in all three diagnoses in order for patients to have better pain relief.