Search

Teorija razine konstruiranja značenja konceptom psihološke udaljenosti povezuje udaljavanje u vremenu, prostoru, na socijalnoj dimenziji i dimenziji vjerojatnosti. Psihološkim udaljavanjem dolazi do promjene u razini reprezentacije objekata i događaja. Prema teoriji, psihološki udaljene objekte reprezentiramo apstraktno, dok objekte koji su nam psihološki blizu reprezentiramo konkretno. Pretpostavljeno je kako se implikacije odnosa psihološke udaljenosti i razine reprezentacije mogu odraziti na metakognitivne procjene. Metakognitivne procjene se mogu temeljiti na tragovima koji dolaze iz samog iskustva (poput osjećaja lakoće procesiranja) ili na tragovima koji dolaze iz teorije (na primjer vjerovanje o sposobnosti). Cilj istraţivanja bio je ispitati utjecaj psihološke udaljenosti na metakognitivne procjene teţine i sigurnosti u uspješno rješavanje anagrama. Psihološkom udaljenošću sudionika je manipulirano između sudionika, putem vremenske udaljenosti zadatka. Polovica sudionika (N= 54) je procjenjivala teţinu i sigurnost u uspješno rješavanje anagrama iz 1971. godine (situacija psihološke udaljenosti), dok je druga polovica ispitanika (N= 53) procjenjivala anagrame iz 2021. godine (situacija psihološke blizine). Teţinom anagrama manipulirano je prema sumiranim frekvencijama bigrama riječi rješenja anagrama. Fluentnost anagrama je manipulirana lakoćom izgovora anagrama. Redoslijed anagrama ovisno o teţini i fluentnosti anagrama bio je nasumičan za svakog ispitanika. U skladu s Topolinski i suradnici (2016), pokazano je kako sudionici lako izgovorljive anagrame procjenjuju lakšima za riješiti u odnosu na teţe izgovorljive anagrame. Utjecaj fluentnosti je pokazan i na procjenama sigurnosti u uspješno rješavanje anagrama, sudionici su sigurniji kako će uspješno riješiti fluentne u odnosu na nefluentne anagrame. Nije dobiven značajan utjecaj manipulacije vremenskom udaljenošću anagrama na metakognitivne procjene teţine i procjene sigurnosti u uspješno rješavanje. Dana su objašnjenja izostanka efekta te smjernice za buduća istraţivanja. Construal level theory unified temporal, spatial, social, and hypothetical distance under the same roof of psychological distance. The construal level is changed by distancing from objects and events. Psychologically distant objects are constructed on a higher, abstract level, while psychologically near objects are constructed on a low, concrete level. There may be an influence of distance and construal level on metacognitive judgments. Metacognitive judgments can be brought up by cues from experience (like the feeling of cognitive processing ease) or by cues derived from theory (belief about one's ability). The goal of the study was to investigate psychological distance influence on the metacognitive judgment of difficulty and metacognitive judgment of confidence in anagram task. The psychological distance was manipulated between participants by distancing an anagram in time. One participant group (N= 54) judged difficulty and confidence for anagrams from the year 1971 (psychologically distant situation) while another group of participants (N= 53) judged anagrams from the year 2021 (psychologically near situation). Anagram difficulty was manipulated by summed bigram frequencies. Anagram fluency was manipulated by the ease of anagram pronunciation. Anagram presentation was randomized for each participant. In accordance with Topolinski et al. (2016), this research showed that easy to pronounce anagrams are judged as easier to solve than hard to pronounce anagrams. Fluency effect is also noticed on judgments of confidence, participants were more confident that they will solve easy to pronounce anagrams than hard to pronounce anagrams. There was no significant temporal distance manipulation effect on metacognitive judgments of difficulty and confidence. Explanations for insignificant results and guidelines for future research are provided.

Istraživanja ljudskog rasuđivanja odavno su pokazala da intuitivno razmišljanje može dovesti do pristranih zaključaka koji nisu u skladu s logičkim načelima. Istaknuti dvoprocesni modeli, koji mišljenje prikazuju kao interakciju intuitivnih (Tip 1) i analitičkih (Tip 2) misaonih procesa, ponudili su razumno objašnjenje tog zapažanja. Prema njima, logičko rasuđivanje primjer je kognitivno napornog zadatka koji iziskuje svjesno razmišljanje. Međutim, tijekom posljednjih godina rastući broj dokaza prikupljenih novim eksperimentalnim paradigmama doveo je u pitanje tradicionalnu dvoprocesnu klasifikaciju. Ključno otkriće jest da ljudi imaju sposobnost intuitivnog procesiranja na temelju logičkih principa u klasičnim zadacima rasuđivanja. U skladu s tom idejom, predstavljen je alternativni hibridni model rasuđivanja (Pennycook, Fugelsang i Koehler, 2015). Prema ovom suvremenom stajalištu, koje je ujedno i teorijski okvir ovog istraživanja, ljudski uspjeh i iskustvo konflikta tijekom rasuđivanja određeni su apsolutnom i relativnom snagom dvaju natjecateljskih intuicija – heurističke i logičke. Što je razlika u njihovoj snazi manja, to je konflikt jači. Detekcija konflikta smatra se pokretačem analitičkih procesa. U posljednje vrijeme, mnogi istraživači nastoje objasniti prirodu nadzornih i kontrolnih procesa koji se nalaze u pozadini detekcije konflikta. Teoretski i istraživački okvir koji im to omogućava naziva se meta-rasuđivanje (Ackerman i Thompson, 2014), u čijem su središtu procesi na kojima se temelje metakognitivne procjene. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utjecaj vrste upute (rasuđivanje u skladu s vjerovanjem ili statističkom vjerojatnošću) na uspjeh i metakognitivne procjene u zadacima temeljnog omjera. Vrsta upute varirala se u svrhu slabljenja ili jačanja snage logičke intuicije za koju se pretpostavalja da vodi prema izboru logičkog odgovora (u skladu s temeljnim omjerom, odnosno matematičkom vjerojatnošću). U istraživanju se koristila paradigma dvaju odgovora. Ispitanici su inicijalni odgovor davali pod vremenskim pritiskom kako bi se osiguralo da je on ujedno i produkt intuitivnog rasuđivanja. Rezultati pokazuju kako ispitanici u obje skupine brže odgovaraju na kongruentne nego na nekongruentne zadatke, a usto su i sigurniji u točnost kongruentnih u odnosu na nekongruentne odgovore. Nalazi su načelno u skladu s postavkama hibridnog modela te pokazuju da, neovisno o vrsti upute, detekcija konflikta predstavlja uzlazni (eng. bottom-up) izvor analitičkih procesa. Studies on human reasoning have long concluded that intuitions can bias inference and result in violations of logical principles. Prominent dual-process models, which portray thinking as an interplay between intuitive (Type 1) and deliberate (Type 2) thought processes, have offered a reasonable account for this observation. According to this explanation, logical reasoning is an example of a task that demands effortful deliberate thinking. However, in recent years, amassing evidence obtained with novel experimental paradigms have brought into question the traditional dual-process characterization. A crucial finding is that people can process logical principles in classic reasoning tasks intuitively and without deliberation. In accordance with this idea, an alternative hybrid model has been proposed (Pennycook, Fugelsang & Koehler, 2015). According to this modern view, which was also a theoretical framework for the present study, people's intuitive reasoning performance and experience of conflict are considered to be determined by the absolute and relative strength of two competing intuitions - heuristic and logical. The smaller the strength disparity between the two intuitions, the greater the conflict. Conflict detection is deemed to be an initiator of analytic engagement. Many researchers have recently taken interest in illuminating the nature of conflict monitoring and control. The framework that allows them to do so is called meta-reasoning (Ackerman i Thompson, 2014), and it is focused on explaining the processes that underlie the formation of metacognitive judgments. The present study aimed to examine the influence of instruction type (reasoning according to belief or statistics) on the performance and metacognitive judgments in the base rate tasks. The instruction type was varied to affect the strength of the logical intuition that is hypothesized to cue selection of the base-rate response. The data were obtained utilizing the two response paradigm. Participants were required to give an initial response under time-pressure, which allows for identifying the presumed intuitively generated question. The results show that participants in both groups are quicker to respond to congruent than to incongruent problems. Also, they are more confident in the accuracy of congruent than incongruent answers. The findings, which are generally in line with the proposed hybrid model, suggest that, regardless of the instruction type, conflict detection in incongruent tasks serves as a bottom-up source of analytic processes.

U posljednje vrijeme poremećaji hranjenja sve više su fokus istraživanja, ponajviše zbog svoje rasprostranjenosti, te se sve više istražuju njihove biološke komponente, odnosno promjene unutar ljudskog tijela, naročito mozga. Poremećaji hranjenja spadaju u ozbiljne i trajne psihijatrijske poremećaje, a karakteriziraju ih ekstremno i nezdravo smanjenje unosa hrane, kao i ozbiljno prejedanje popraćeno osjećajem nelagode ili pretjeranom zabrinutošću izgledom tijela ili težinom. Tri najučestalija tipa poremećaja hranjenja su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i kompulzivno prejedanje. S namjerom da se dođe do novih saznanja o patofizilogiji poremećaja hranjenja istraživači pokušavaju kroz studije povezati kognitivno procesiranje i trenutna prehrambena ponašanja. Jedan od načina za postizanje toga je korištenje neuropsiholoških testova, poput Iowa zadatka kockanja. Ovaj test je korišten u svrhu ispitivanja procesa donošenja odluka, kako kod osoba s poremećajem hranjenja, tako i kod zdravih osoba, te je zadatku dodana i izmijenjena verzija u svrhu ispitivanja seta udešenosti. S obzirom da emocionalna stanja mogu utjecati na kognitivnu izvedbu i kongitivnu fleksibilnost, ispitan je utjecaj anksioznosti i depresije na izvedbu. Nadalje, istraživanjem je obuhvaćen i temeljni nivo deklarativnog i metakognitivnog znanja o zadatku, te ispitan njegov utjecaj na učinak u zadatku. Dobiveni rezultati upućuju na značajno narušenu izvedbu kod osoba s poremećajem hranjenja u originalnom zadatku, te na neznačajnu razliku, ali različit obrazac izvedbe u izmijenjenom zadatku, u odnosu na kontrolnu skupinu ispitanica. Također, dobivena je umjerena i negativna povezanost anksioznosti s učinkom na bloku 4, te depresije s učinkom na bloku 5, dok je kod kontrolne grupe nađena umjerena i negativna povezanost depresije s učinkom na bloku 2 i 5. S obzirom na razinu znanja, kontrolna skupina svoje znanje o zadatku procjenjuje značajno višim u odnosu na kliničku skupinu. Razina deklarativnog znanja je značajno umjereno i pozitivno povezana s učinkom na bloku 2 kod kliničke skupine, dok je umjerena i pozitivna korelacija nađena između metakognitivnog znanja i učinka na bloku 4, te između deklarativnog, metakognitivnog znanja i oslanjanja na znanje s blokom 7 kod kontrolne skupine ispitanica. Recently, eating disorders have become the main focus of many researches, mainly due to the fact that a large number of people are affected by them. The researches are also focusing more on the biological components, or rather, changes which occur within the human body, especially the brain. Eating disorders are classified as serious mental illnesses and are characterized by an extremely low food intake as well as overeating, accompanied by a feeling of discomfort or excessive concern with weight and physical appearance. Common eating disorders include anorexia nervosa, bulimia nervosa, and binge-eating disorder. With the intent to gain new insight into the pathophysiology of eating disorders, researchers try to link cognitive processing and current nutritional behavior through studies. One way to accomplish this is to use neuropsychological tests, such as Iowa gambling task. This test was used to examine the decision-making process both in people with an eating disorder and in healthy people, and a modified version was also added to test the set shifting. Given that emotional states can affect cognitive performance and cognitive flexibility, the impact of anxiety and depression on performance was studied. The research covered the basic level of declarative knowledge and metacognition of the task, and its effect on task performance was investigated. The obtained results indicate a significantly impaired performance in subjects with an eating disorder in the original task, as well as an insignificant difference but a different pattern of performance in the modified task, compared to the control group of subjects. The results also indicate a moderate and negative effect of anxiety on the performance in block 4 and depression in block 5, while the results obtained from the control groups showed a moderate and negative effect of depression in blocks 2 and 5. Regarding the level of knowledge, the control group of subjects estimate their knowledge of the task to be significantly higher compared to the estimation of knowledge by the subjects from the clinical group. The level of declarative knowledge is significantly moderately and positively connected to the effect on performance in block 2 in the clinical group, while a moderate and positive correlation was found between metacognition and effect on performance in block 4, as well as a correlation between declarative knowledge, metacognition and relying on knowledge in block 7 among the control group of women.

Metakognitivni procesi važni su u pospješivanju uspješnosti vlastitog učenja. Međutim, prijašnja istraživanja pokazala su kako, pod određenim uvjetima, igraju ulogu i u razumijevanju na koji način razmišljaju i uče druge osobe. Rezultati dosadašnjih istraživanja sugeriraju da postoji negativna povezanost između vremena učenja riječi i metakognitivnih procjena uspješnosti vlastitog dosjećanja zbog aktivacije heuristike napora zapamćivanja (eng. memorizing effort heuristic). S druge strane, kada ispitanici donose procjene uspješnosti dosjećanja druge osobe, oni daju više procjene za kraće vrijeme učenja druge osobe samo pod uvjetom da su prije toga i sami učili parove riječi i donosili procjene uspješnosti vlastitog dosjećanja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati leže li isti ili slični procesi u podlozi donošenja metakognitivnih procjena uspješnosti vlastitog dosjećanja i procjena uspješnosti dosjećanja drugih u zadatku pamćenja. U istraživanju je sudjelovalo 65 ispitanika. Ispitanici su po slučaju bili dodijeljeni u jednu od dvije nezavisne skupine. Ispitanici svake skupine prolazili su kroz dva eksperimentalna uvjeta: ja uvjet i promatrač uvjet, ali različitim redoslijedom. U ja uvjetu, ispitanicima su prezentirani parovi riječi, a njihov zadatak je bio da pokušaju što brže naučiti te riječi. Nakon svakog para riječi, od njih se tražilo da donesu procjenu vjerojatnosti kasnijeg dosjećanja riječi. Nakon svih parova riječi, slijedio je test dosjećanja. U promatrač uvjetu, ispitanicima su bile prezentirane video snimke osobe koja uči parove riječi, koje su se razlikovale po vremenu trajanja. Zadatak ispitanika bio je da, nakon svakog para riječi kojeg je osoba na video snimci učila, donesu procjenu o vjerojatnosti dosjećanja riječi te osobe. Utvrđena je očekivana negativna povezanost između vremena učenja riječi i metakognitivnih procjena uspješnosti vlastitog dosjećanja. Nadalje, značajnim se pokazao glavni efekt percipiranog vremena učenja druge osobe te interakcija redoslijeda uvjeta i percipiranog vremena učenja druge osobe. Naime, utvrđena je razlika u metakognitivnim procjenama uspješnosti dosjećanja drugih, ali samo u skupini koja je prvo prolazila ja uvjet. U toj skupini ispitanici su davali više procjene za kraće percipirano vrijeme učenja druge osobe. U skupini koja je prvo prolazila promatrač uvjet, ne postoji razlika u metakognitivnim procjenama uspješnosti dosjećanja drugih s obzirom na percipirano vrijeme učenja druge osobe. Metacognitive processes are important in enhancing the efficiency of our own learning. However, results of some previous research suggest that, under certain conditions, they play a role in understanding the ways in which other people think and learn. The results of recent research suggest that judgments of learning are inversely related to the amount of study time invested in each trial due to memorizing effort heuristic. On the other hand, when participants make judgments of learning for other person, they make higher judgments for shorter study time only if they have previously made judgments of their own learning. The aim of this study was to examine whether the same or similar processes are involved in the process of making judgments of learning for self and others. There were 65 participants in the study. Participants were randomly placed into one of two independent groups. Participants from each group went through two conditions: self condition and other condition, but in different order. In self condition, participants were presented with word pairs, and their task was to try to learn these words as quickly as possible. After each trial, they were asked to give an estimate of the likelihood of later recalling the word (to make judgments of learning). After all trials, there was a retrieval test. In other condition, participants were presented with video clips of a person learning word pairs, which differed in length. Participants were, after each trial, asked to make judgment of learning for other person. The expected negative correlation between study time and judgments of learning has been established. Furthermore, there was a significant main effect of perceived study time and the interaction between order of conditions and perceived study time. Namely, there was a difference in judgments of learning for others, but only in the group that first went through self condition. In this group, participants made higher judgments of learning for a shorter perceived learning time of other person. In the group that first went through other condition there was no difference in judgments of learning considering perceived learning time of other person.

Dvoprocesni pristupi u istraživanjima na području mišljenja, donošenja odluka i rasuđivanja dominiraju kognitivnom psihologijom već gotovo pola stoljeća no kako se povećava broj istraživanja tako se slika o dvoprocesnom shvaćanju mišljenja komplicira. U svojoj osnovi dvoprocesni pristup se temelji na diferenciranju dvaju sustava koji obavljaju dva različita tipa procesa. Tip 1 procesi su brzi, temeljeni na heuristikama, ne zahtijevaju veliki kognitivni ulog i u većini slučajeva dovode do povoljnih ishoda. Tip 2 procesi su analitički, temeljeni na dubljem i zahtjevnijem procesiranju te sporiji. Kao teorijski okvir u provođenju istraživanja poslužio je jedan od najnovijih modela koji predlažu Pennycook, Fugelsang i Koehler. Model pretpostavlja da je poveznica između dvaju tipova procesa nadgledanje i detekcija konflikta između odgovora koje generiraju mnogostruki Tip 1 procesi. U novije vrijeme istraživanja na ovom području popraćena su razvojem teorijskog okvira za proučavanje metakognitivnih procesa prilikom rasuđivanja. Teorijski okvir, pod nazivom meta-rasuđivanje nastao je na tradiciji istraživanja iz područja meta-memorije. Procesi koji se proučavaju unutar ovoga pristupa manji naglasak stavljaju na širi koncept samoregulacije koja uključuje veći broj metakognitivnih i kognitivnih procesa te se koncentrira na uže procese poput procjene rješivosti zadatka i procjene sigurnosti ili formiranje dojma da je odgovor ispravan. Dosadašnja istraživanja pokazuju da postoji poveznica između tipa procesiranja pri rasuđivanju i metakognitivnih procjena te da metakognitivna procjena uspješnosti rasuđivanja nije nužno povezana s objektivnom uspješnošću. Cilj istraživanja bio je integrirati dva pristupa te manipulirati razinom induciranog konflikta putem sadržaja, ali i variranjem modaliteta u kojem se prikazuju ključne informacije modificiranog base rate zadatka. Provedena su dva eksperimenta kojima se provjerio utjecaj unimodalnog slikovnog, unimodalnog numeričkog i multimodalnog zadavanja zadataka na vremena odgovora i procjene sigurnosti. Rezultati pokazuju da inducirani konflikt pouzdano produljuje vrijeme odgovora i smanjuje procjene sigurnosti te da oba unimodalna prikaza pouzdano induciraju konflikt. Multimodalni prikaz ima ograničeni dodatni utjecaj na produljenje vremena odgovora i opadanje razina sigurnosti povrh unimodalnih prikaza. The psychology of decision making, reasoning and thinking has been dominated by the dual-process approach for almost half a century even though an increasing number of studies are starting to change some of the basic tenets of the approach. Basically the approach assumes there are two distinct systems which give rise to two distinct sets of processing. Type 1 processes are fast, heuristic-based and require few cognitive resources but are sufficient in most cases. Type 2 processes are analytical, based on deeper processing accompanied by a higher cognitive load and take more time. A recently proposed model of dual-processing by Pennycook, Fugelsang, and Koehler was the theoretical framework for the current study. This model proposes that monitoring and detection of conflict between the results of multiple Type 1 processes connect the two types of processes. Studies conducted under the dual-process framework have recently been accompanied by the inclusion and development of a framework for studying metacognitive processes in reasoning tasks. This framework, called meta-reasoning, has been developed following the tradition and research in the field of meta-memory. Meta-reasoning puts less emphasis on self-regulation which includes a larger number of cognitive and metacognitive processes and focuses on specific processing such as the formation of the feeling of solvability, rightness or judgments of confidence. Studies have shown a connection between the two types of processing and metacognitive judgments which are not necessarily correlated with objective success of reasoning. The main goal of this study was to integrate the two approaches and further investigate the influence of manipulating the level of induced conflict on metacognitive judgments. This is achieved by manipulating the contents but also the modality in which key information of a modified base rate task are presented. Two experiments were conducted to determine the influence of unimodal image and numeric presentations as well as the combined multimodal presentation of key information on response times and metacognitive judgments. Results show that conflict reliably prolongs response times and decreases confidence judgments. Both unimodal presentations induce conflict, while the multimodal presentation has a diminishing impact on top of the unimodal induction of conflict.