Search

Šezdesetih godina prošlog stoljeća, zbog nasušne potrebe za radom s mladima i razvijanjem kritičkog mišljenja, Matthew Lipman pokrenuo je filozofski pravac koji za cilj ima razvijanje i uvježbavanje kritičkog mišljenja te poticanje i razvijanje argumentacijskih sposobnosti kod djece. Taj pravac, poznat kao i „filozofija za djecu“ sve je življi i bogatiji, a dio je još šireg pravca: „filozofije s djecom“. Potonji podrazumijeva sve oblike uključivanja i povezivanja filozofije i djece. U radu s djecom posebno učinkovitom se pokazala Sokratova dijaloška metoda. Najznačajniji pobornik te metode danas je francuski filozof Oscar Brenifier. Ovaj rad prikazuje doprinos ovog filozofa kada je riječ o njegovu radu s djecom. Cilj rada je prikazati Brenifierovu upotrebu Sokratove dijaloške metode i prikazati njezine prednosti i nedostatke. Nadalje, cilj je razmotriti tipove filozofskih rasprava, kako ih organizirati na nastavi i koji su njihovi ciljevi. Upoznati se s novom ulogom nastavnika. Razmotriti upute za koordiniranje filozofske rasprave na satu. Također, upoznati se s kriterijima ocjenjivanja učenika u ovom obliku rada. Naposljetku će se razmotriti raznolikost filozofskih tema koje možemo zadati za raspravu te potkrijepiti konkretnim primjerima., In the 1960s, due to the urgent need to work with young people and develop critical thinking, Matthew Lipman started a philosophical direction aimed at developing and practicing critical thinking, and encouraging and developing argumentative skills when it comes to children. This direction, also known as „philosophy for children“ is more and more lively and rich, and it is part of an even broader direction :„philosophy with children“. The latter implies all forms of inclusion and connection between philosophy and children. In working with children, Socrates' dialogic method has proven to be particularly effective. The most important supporter of this method today is the French philosopher Oscar Brenifier. This paper shows his contribution when it comes to his work with children. The aim of the paper is to show Brenifier's use of Socrates' dialogical method and to show its advantages and disadvantages. Furthermore, consider the types of philosophical discussions, how to organize them in class and what their goals are. Get to know the new role of a teacher. Consider instructions for coordinating a philosophical discussion in class. Also familiarize yourself with the criteria for evaluating students in this form of work. Finally, we will consider the variety of philosophical topics that we can assign for discussion, and support them with concrete examples.

Etika i bioetika kao filozofske discipline, u ovom razdoblju previranja i konformističkog načina života, potrebnije su nego ikada prije u povijesti ljudske vrste. U ovome radu prikazat ćemo kako su se razvijala etika kroz povijest te kada je nastala bioetika. U kontekstu bioetike detaljno ćemo razmotriti koncept specizma, tko ga je prvi put uveo u filozofiju i njegovu sličnost s drugim vrstama diskriminacija. Osim toga, iznijet ćemo stavove tri vodeća filozofa kada se radi o pitanju moralnog statusa i prava životinja. Na kraju ćemo prikazati na koje sve načine ljudska vrsta (zlo)upotrebljava životinje te kako bismo mogli prestali iskorištavati životinje., In this period of moral dilemmas and turmoil, ethics and bioethics as philosophical disciplines are more necessary than ever before in the history of the humankind. In this paper, we will delve into the development of ethics throughout history, and we will show when bioethics was created. In the context of bioethics, we will closely examine the concept of speciesism and present the positions of three leading philosophers when it comes to the issue of the moral status of animals and their rights. Finally, we will show all the ways in which the humankind (mis)uses animals and how we could stop exploiting animals.

Sokratova filozofska djela utemeljena su na metodi dijalektike, odnosno njegov dijalog se vršio uz pomoć dvije metode: ironijom i majeutikom. Predmet završnog rada usmjeren je na analizu i utjecaj Sokratove dijaloške metode u formalnom i neformalnom obrazovanju. U radu su prikupljena i analizirana dosadašnja istraživanja o uvođenju Sokratovog dijaloga u formalno i neformalno obrazovanje, a mišljenja stručnjaka su podijeljena. Kada je riječ o uvođenju Sokratovog dijaloga u formalno i neformalno obrazovanje isto je prihvaćeno, a naglasak je stavljen posebno na neformalnom obrazovanju adolescenata ili odraslih osoba. S druge strane, kritičari navode kako Sokratov dijalog zahtjeva raspravu, odnosno određeno predznanje kako bi se moglo steći znanje o temi koja je predmet dijaloga, pa se kao takav ne bi trebao primjenjivati na djecu predškolskog i školskog uzrasta jer djeca u toj dobi još uvijek nemaju kvalitetno predznanje te će ih primjena Sokratovog dijaloga u formalnom i neformalnom obrazovanju samo zbuniti., Socrates' philosophical works are based on the method of dialectics, that is, his dialogue was performed with the help of two methods: irony and majeutics. The subject of the final paper is focused on the analysis and influence of Socrates' dialogical method in formal and non-formal education. The paper collects and analyzes previous research on the introduction of Socrates' dialogue in formal and non-formal education, and the opinions of experts are divided. When it comes to the introduction of Socrates' dialogue in formal and non-formal education, the same is accepted, and the emphasis is placed especially on non-formal education of adolescents or adults. On the other hand, critics say that Socrates' dialogue requires discussion, ie some prior knowledge in order to gain knowledge on the topic of dialogue, and as such should not be applied to preschool and school age children because children at that age still do not have quality prior knowledge and the application of Socrates' dialogue in formal and non-formal education will only confuse them.

U fokusu ovog rada koncept je globalne pravednosti u okviru kozmopolitizma odnosno teorije koju je predstavila filozofkinja Gillan Brock 2009. godine u djelu Global Justice: A Cosmopolitan Account. Za bolje razmijevanje i predočavanje njezinog kozmopolitskog modela globalne pravednosti, prvotno će se iznijeti osnovne definicije kozmopolitizma kroz sinkronijski i dijakronijski presjek i detaljno će se prikazati komponente ideje globalne pravednosti s naglaskom na njezinu kompleksnost praktičnog ostvarivanja unatoč pozitivnom teorijskom shvaćanju., The focus of this paper is the concept of global justice within cosmopolitanism in the frame of the theory presented by philosopher Gillan Brock in 2009 in her work Global Justice: A Cosmopolitan Account. To better understand and present her cosmopolitanian model of global justice, the basic definitions of cosmopolitanism will be presented through synchronic and diachronic review. The components of the idea of global justice will be presented with emphasis on its complexity of practical realization despite positive theoretical understanding.

Terorizam se kroz povijest širio, mijenjao svoj oblik te postao kompleksniji. Od samih početakado danas ostao je usko vezan uz politiku. Suvremeni terorizam je zbog napretka tehnologije i globalne povezanosti putem interneta dobio svjetsku pozornicu za izvršene napade i veću moć zastrašivanja. Diskurs o terorizmu u masovnim medijima rezultira strahom od mogućih terorističkih napada u svijesti građana, čime se narušava normalna životna svakodnevica. Pojedinac postaje svjestan ugroženosti svojih t.emeljnih ljudskih prava tese razvija nesigurnost i ranjivost kolektivne svijesti građana.Filozofija se za razumijevanje fenomena terorizma pokazala od izuzetne važnosti. Mnogi filozofi detaljno su analizirali terorizam, osvijestili i razjasnili nejasnoće oko samog pojma te donijeli definicije koje omogućuju njegovo razumijevanje i pokazuju što terorizam zaista jest.Filozofi koji se bave pitanjem moralnosti, odnosno nemoralnosti terorizma većinom ga analiziraju s gledišta tri velike etičke teorije - aretičke etike ili etike vrlina, deontologije i konzekvencijalizma koje pripadaju normativnoj etici.Uz to, moralnost i nemoralnost terorizma analizira se i u kontekstu pravednog rata.

Kritiĉko i kreativno razmišljanje su jedne od najpotrebnijih vještina za uspjeh mladih u 21.st. Ove dvije vještine se razvijaju simultano. Dok nam kreativno mišljenje omogućava stvaranje novih ideja, kritiĉko mišljenje ih prosuĊuje i doprinosi njihovoj realizaciju. Ĉesto izgleda kao da obrazovni sustav ne njeguje razvoj ovih vještina u mjeri u kojoj bi trebao i postavlja se pitanje novih tehnika koje bi se mogle upotrijebiti kako bi se ostvarili ovi ciljevi. Igra kao imanentna ĉovjekova sposobnost koja mu omogućava da na zabavan naĉin razvija svoje sposobnosti i upoznaje svijet, moţda bi mogla biti odgovor na aktualno pitanje., Critical and creative thinking are one of the most necessary skills for youth success in the 21st century. These two skills are developed simultaneously, creative thinking allows us to create new ideas while critical thinking judges them and contributes to their realization. Often, it seems that the education system does not nurture the development of these skills to the needed extent raising the need for new techniques that may be used to achieve these goals. Playing is a human immanent ability that allows him to develop his skills and other abilities while geting to know the world in a fun way, so games just might be the answer to these current needs.