Search

U radu se analizira novi legislativni okvir uređenja kazališne politike i kazališne djelatnosti u Republici Hrvatskoj, te su predstavljene novine i najbitniji elementi osnivanja, statusa, ustrojstva, upravljanja i financiranja kazališta, kao i novo uređenje radno-pravnog položaja kazališnih umjetnika i drugih kazališnih radnika u kazalištima, posebice javnim kazalištima. Rad ima za cilj ukazati na nedostatke u novoj kazališnoj regulativi koji se mogu reflektirati i na kazališnu poslovnu praksu, kao i naznačiti pravce moguće izmjene i dopune sada važećih rješenja kojima bi se doprinijelo jasnoći i cjelovitosti pravnog normiranja kazališne djelatnosti, pravnoj sigurnosti i jasnom pružanju optimalnih mogućnosti za realizaciju kazališnih umjetničkih projekata. Posebice su detektirani potrebni pomaci u regulaciji sastava i ovlaštenja kazališnih vijeća, koja se ponovno implementiraju u Zakonu o kazalištima iz 2023. kao spona između osnivača i samog kazališta, s takvim upravljačkim funkcijama koje i dalje omogućavaju politički utjecaj na kadrovsku politiku, upravljanje i djelovanje kazališta, ne samo u poslovnom nego indirektno i na umjetničkom planu., The paper analyzes the new legislative framework regulating theater policy and theater activities in the Republic of Croatia, and presents the novelties and the most important elements of the establishment, status, organization, management and financing of theaters, as well as the new regulation of the labor-legal position of theater artists and other theater workers in theaters, especially public theaters. The aim of the paper is to point out the shortcomings in the new theater regulations that can be reflected in the theater business practice, as well as to indicate the directions of possible changes and additions to the currently valid solutions that would contribute to the clarity and completeness of the legal regulation of theater activity, legal certainty and the clear provision of optimal possibilities for the realization of theatrical art projects. In particular, necessary changes were detected in the regulation of the composition and powers of theater councils, which are re-implemented in the Act on Theaters from 2023 as a link between the founder and the theater itself, with such management functions that continue to enable political influence on the personnel policy, management and operation of the theater, not only in business, but also indirectly in the artistic field.

U ovom radu analizira se adekvatnost postojećeg pravnog okvira u području kulture odnosno uređenja statusa, upravljanja i financiranja javnih ustanova u kulturi, posebice onih koje nisu regulirane posebnim zakonima. Namjera je bila u ovom radu ukazati na moguće nedostatke u postojećoj regulativi i samoregulativi, te predložiti potencijalna unaprjeđenja pravne regulative, sve u cilju uspostavljanja modernog normativnog okvira za poboljšanje uvjeta upravljanja i financiranja javnih ustanova u kulturi u Republici Hrvatskoj. Posebno se ukazuje na poziciju i ovlasti kulturnih vijeća kao tijela koja imaju važnu ulogu o odlučivanju o dodjeli financijskih proračunskih sredstava kulturnim projektima, kao primjer suvremene kulturne politike. Međutim, u njihovu radu postoji mogućnost nastanka sukoba interesa s obzirom na disproporciju njihova statusa u kulturnom području, te je nužno stvoriti odgovarajuća legislativna rješenja koja će otkloniti mogućnost zloupotreba pozicija odnosno interesnog subjektivnog postupanja kod raspolaganja javnim sredstvima za javne potrebe u kulturi. Osnivanjem kulturnih vijeća, kulturna politika Republike Hrvatske prati načela suvremene kulturne politike pri čemu se odlučivanje i suodlučivanje o pitanjima o kulturi decentralizira i usmjerava na razine jedinica lokalne i regionalne uprave: županije, gradove ili općine, uz uvođenje različitih modaliteta sudioničkog upravljanja, uključujući osnivanje kulturnih vijeća. U ovom radu ukazujemo na određene zakonske manjkavosti i u tom smislu potrebu daljnjeg noveliranja propisa, te navodimo rješenja koja se nadovezuju na zakonske odredbe, a trebaju biti sadržana u aktima o osnivanju, statutima i drugim općim aktima samih ustanova u kulturi., This paper analyzes the adequacy of the existing legal framework in the field of culture, i.e. the regulation of the status, management, and financing of public cultural institutions, especially those that are not regulated by special laws. The intention of this paper was to point out possible shortcomings in the existing regulation and self-regulation and to propose potential improvements to the legal regulation, all with the aim of establishing a modern normative framework for improving the conditions of management and financing of public cultural institutions in the Republic of Croatia. The position and powers of cultural councils as bodies that have an important role in deciding on the allocation of financial budget resources to cultural projects, as an example of contemporary cultural policy, are particularly pointed out. However, in their work, there is a possibility of a conflict of interest due to the disproportion of their status in the cultural field, and it is necessary to create appropriate legislative solutions that will eliminate the possibility of abuse of positions, i.e. interest-based subjective treatment when disposing of public funds for public needs in culture. By establishing cultural councils, the cultural policy of the Republic of Croatia follows the principles of contemporary cultural policy, whereby decision-making and co-decision-making on cultural issues are decentralized and directed to the levels of local and regional administration units: counties, cities, or municipalities, with the introduction of various modalities of participatory management, including the establishment of cultural Council. In this paper, we point out certain legal deficiencies and, in this sense, the need for further amendments to the regulations, and we list solutions that follow from the legal provisions and should be contained in the founding acts, statutes and other general documents of the cultural institutions themselves.

Ljudi se svakodnevno susreću s donošenjem raznih financijskih odluka kao što su krediti, štednja, i osiguranja. Ako su takve financijske odluke pogrešno donesene, one mogu imati utjecaj na samu kvalitetu života pojedinca i ostatka obitelji. Stoga, da bi se uspješno upravljalo vlastitim financijama potrebno je financijski opismenjavati sve skupine građana u Republici Hrvatskoj kako bi stekli financijske kompetencije koje su danas postale nužne za život. Provjera financijske pismenosti sastoji se od provjere stupnja informiranosti, financijskog ponašanja, stavova i uvjerenja te konkretnog financijskog znanja. S obzirom da je vlada Republike Hrvatske 2015.godine ustanovila nisku razinu financijske pismenosti građana u usporedbi sa ostalim članicama EU, ukazala se potreba za provođenjem projekta financijskog opismenjavanja koji je trajao od 2015. do 2020. godine te se očekuje i daljnja provedba u periodu od 2021. do 2026.godine. Ako financijsko opismenjavanje promatramo kao projekt, važno je utvrditi pojedine grupe procesa koje su se provodile, kako bi se mogla ustanoviti njegova učinkovitost. Na tom tragu, ovaj rad sadrži teorijsku osnovu upravljanja projektima i grupama procesa projekta koja služi za bolje razumijevanje i analiziranje provedenog projekta financijskog opismenjavanja u Republici Hrvatskoj, a sve s ciljem dobivanja uvida o mogućim preporukama za unaprjeđenje budućih projekata financijskog opismenjavanja., People are faced daily with making various financial decisions such as loans, savings, and insurance. If such financial decisions are made wrong, they can have an impact on the quality of life of the individual and the rest of the family. Therefore, to successfully manage one’s finances, it is necessary to financially literate all groups of citizens in the Republic of Croatia to acquire financial competencies that have become necessary for life today. The financial literacy test checks the level of information, financial behavior, attitudes and beliefs, and specific financial knowledge. Given that the Government of the Republic of Croatia 2015 established a low level of financial literacy of citizens compared to other EU members, there is a need to implement a financial literacy project that lasted from 2015 to 2020 and further implementation is expected in the period from 2021 to 2026. If we view financial literacy as a project, it is important to identify the individual process groups of the project that have been implemented, to establish its effectiveness. On this track, this paper contains a theoretical basis for project management and project management process groups that better understand and analyze the already implemented financial literacy project in the Republic of Croatia, all to gain insight into possible recommendations for improving future financial literacy projects.