Search

U članku se raspravlja o promjeni narodnosne slike naseljenosti Istočne Hrvatske i istočnohrvatskih gradova u razdoblju od 1910. do 1991. godine. Posebno je raščlanjeno kretanje broja i udjela Hrvata, Srba, Nijemaca i Mađara u promatranom razdoblju. Analiziran je utjecaj povijesno-političkih zbivanja te procesa deruralizacije i urbanizacije na oblikovanje suvremene narodnosne slike naseljenosti gradskih naselja Istočne Hrvatske. U provedenoj je raščlambi ustanovljen trend narodnosne homogenizacije (kroatizacije) ukupnog i gradskog stanovništva istočnohrvatskog prostora, ali i trend pojačane infiltracije Srba u gradove Istočne Hrvatske. Unatoč izraženoj "srbizaciji", gradovi su istraživanog prostora od 1910. do 1991. godine ne samo zadržali, već i povećali svoju hrvatsku narodnosnu većinu (1991., Hrvati 70, 7%, Srbi 16,4%, ostali i nepoznato 12,9%)., The paper deals with the changes of ethnic population of Eastern Croatia and Eastern Croatian towns in the 1910-1991 period. The number and share of Croats, Serbs, Germans and Hungarians in the observed period has been specially analysed. The influence of historical-political events as well as of the processes of deruralisation and urbanisation on shaping contemporary ethnic population picture of urban settlements of Eastern Croatia has been critically examined. The analysis shows a trend of ethnic homogenisation (Croatisation) of the total and urban population of Eastern Croatian territory but a trend of intensified infiltration of Serbs in the towns in Eastem Croatia as well. In spite of expressed "Serbisation", the towns of the examined tenitory between 1910 and 1991 have not only kept, but also increased their Croatian ethnic majority (in 1991 Croats 70.7%, Serbs 16.4%, the others and unknown 12.9%).

Povijest podunavske njemačke narodne skupine u historiografiji nedovoljno je obrađena. To se posebice odnosi na razdoblje od 1941. do prvih poratnih godina, kada je samo s jugoslavenskih prostora ova najbrojnija i najbogatija polumilijunska nacionalna manjina gotovo u potpunosti nestala. Uzroke njezina nestanka svakako valja tražiti u općim konstelacijama rata, ali još više u odlukama što su ih dosljedno provodile naše ratne i poratne vlasti, koje su folksdojčerski status izjednačavale s nacističkim. Golema folksdojčerska bogatstva konfiscirana su i podijeljena kolonistima, od kojih su većina bili Srbi. Da bi sve to u ovome članku i dokumentirao, autor pored sažetog teksta podastire najrelevantniju izvornu i literarnu građu koja čitatelja izravno ili posredno uvlači u ondašnja zbivanja i upućuje na daljnja istraživanja., The history of the German ethnic population in the Danube region has not been adequately treated in historiography. This pertains especially to the period from 1941 to the first post-war years. In this period, only from the area of Yugoslavia, this most numerous and wealthy national minority, with about half a million members, practically disappeared. The causes for its disappearance must be sought certainly in the general constellation of the war, but above all in the rulings of the wartime and post-war Yugoslav regime, which consistently equated the German minority with the Nazis. An immense amount of the minority's wealth was confiscated and given to colonists, mostly of Serbian ethnicity. In order to document the material, alongside a brief summary of the events, the author presents the most relevant original data and literature, so that the reader may be directly and indirectly drawn into further research on the topic.

Rad donosi najosnovnije podatke o prisutnosti Nijemaca na europskom jugoistoku, od razdoblja antike, preko srednjeg vijeka, do najnovijeg vremena. Autor se temeljitije bavi poviješću i sudbinom Nijemaca na južnoslavenskim prostorima, od vremena naseljavanja (u 18. i 19. stoljeću) do njihova egzodusa u prvim poratnim godinama. S obzirom na ograničenje temom i prostorom, uglavnom su obrađeni problemi sudbine Nijemaca u hrvatskim krajevima (u današnjim granicama Hrvatske). Autor se nije bavio poviješću Nijemaca u ostalim dijelovima bivše Jugoslavije kao ni europskog jugoistoka, gdje su Nijemci živjeli (ukoliko to nije bilo neophodno). Uvažavajući povijesne, političke, kulturološke, jezične i druge pretpostavke, cilj ovog rada bio je prvenstveno prikazati način, vrijeme i uzroke naseljavanja Nijemaca na naše prostore. Naročito je bilo zanimljivo pratiti oblikovanje ove etničke zajednice, njihov život i prožimanje međusobnih utjecaja s ostalim narodima na jugoistoku, te konačno, kako onih nekoliko tisuća Nijemaca koji danas žive na našim prostorima, nakon svega što se u poraću dogodilo traže svoj identitet i načine na koji ga ostvariti., The paper presents some very basic information on the presence of Germans in South-East Europe from antiquity, through the Middle Ages, to most recent times. The author concentrates more fully on the history and the fate of Germans in the South Slav area, from the time of their settlement (in the 18th and 19th century) to the time of their exodus in the first years after the Second World War. Due to limited time and space, he concerns himself mostly with the history of Germans in the Croatian lands (within the present borders of Croatia). The author does not treat the history of Germans in other lands of former Yugoslavia and of South-East Europe where they once lived. Taking into consideration the historic, political, culturological, linguistic and other perspectives, the aim of the paper is to describe the manner, the time and the cause of German settlement in Croatia. It was especially interesting to review the formation of this ethnic community, its life-style, and the merging of mutual contacts with other peoples in this area, and finally to examine the ways in which the few thousand Germans left in Croatia – after all that had happened in the last world war – are attempting to find their identity and recreate it.

U radu su date neke osnovne naznake povijesnih okolnosti migriranja kao i socioekonomski položaj četiriju etnija: Nijemaca, Ukrajinaca, Hrvata i Južnih Azijaca u strukturi suvremenih etničkih odnosa u Kanadi. Izabrani su Nijemci jer su najstarija i najbrojnija etnička manjina pored Anglo- i Frankokanađana, zatim Ukrajinci kao izrazito etnički svjesna etnija koja je odigrala značajnu ulogu u procesu stvaranja kanadskog pluralističkog društva. Kanadski Hrvati, pak, predstavljaju četvrtu najveću hrvatsku skupinu izvan domovine i primjer su doseljavanja jednog manjeg evropskog naroda. Južni Azijci, koji danas čine jedan od najbrže rastućih segmenata kanadskog stanovništva, izabrani su kao primjer etničke konglomeracije očitog ekonomskog potencijala, ali koja zbog svoje »vidljivosti« može doći na udar rasne netrpeljivosti (pogotovu u kriznim trenucima)., The paper gives some basic comments on the historic circumstances pertaining to the migration and social position of four ethnic groups: the Germans, Ukrainians, Croats and South Asians, in the structure of contemporary ethnic relations in Canada. The Germans have been chosen since they are the oldest and most numerous ethnic minority in Canada apart from the Anglo- and Franco-Canadians. The Ukrainians were chosen since they are an especially conscious ethnic group which has played an important role in creating the Canadian pluralistic society. The Canadian Croats, on the other hand, are the fourth largest Croatian group outside of the homeland, and they also exemplify immigration of a smaller European nation. The South Asians, who today constitute one of the fastest growing segments of the Canadian population, have been chosen as an example of an ethnic group with evident economic potential, but which due to its “visibility” may be threatened by racial discrimination (especially in moments of crisis).