Search

Ochratoxin A (OTA) and citrinin (CTN) are nephrotoxic mycotoxins often found together in grain. The aim of this study was to measure their accumulation in the kidney and liver of adult male Wistar rats, see how it would be affected by combined treatment, and to determine if resveratrol (RSV) would decrease their levels in these organs. The rats received 125 or 250 mg/kg bw of OTA by gavage every day for 21 days and/or 20 mg/kg bw of CTN a day for two days. Two groups of rats treated with OTA+CTN were also receiving 20 mg/kg bw of RSV a day for 21 days. In animals receiving OTA alone, its accumulation in both organs was dose-dependent. OTA+CTN treatment resulted in lower OTA but higher CTN accumulation in both organs at both OTA doses. RSV treatment increased OTA levels in the kidney and liver and decreased CTN levels in the kidney. Our findings point to the competition between CTN and OTA for organic anion transporters 1 and 3., Okratoksin A(OTA) i citrinin (CTN) nefrotoksični su mikotoksini koji zajednički kontaminiraju žitarice. Cilj ovoga istraživanja bio je izmjeriti koncentraciju OTA-e i CTN-a u bubrezima i jetri štakora, tretiranih tim mikotoksinima, te provjeriti hoće li tretman resveratrolom (RSV) smanjiti koncentraciju mikotoksina u tkivima. Istraživanje je provedeno na mužjacima štakora soja Wistar, koji su 21 dan bili tretirani OTA-om (0,125 i 0,250 mg/kg t. m.), a dva dana CTN-om (20 mg/kg t. m.) ili kombinacijama tih mikotoksina. Dvije skupine štakora koje su tretirane mikotoksinima OTA+CTN dobivale su 21 dan RSV (20 mg/kg t. m.). Povećanje koncentracija OTA-e u bubrezima i jetri bio je u skladu s povećanjem doze. Tretman mikotoksinima OTA+CTN smanjio je nakupljanje OTA-e u bubrezima i jetri, a povećao je koncentraciju CTN-a. Tretman RSV-om povećao je koncentraciju OTA-e u bubrezima i jetri, ali je smanjio koncentraciju CTN-a u bubrezima tretiranih štakora. Koncentracija OTA-e značajno se smanjila u prisutnosti CTN-a, vjerojatno zbog kompeticije CTN-a i OTA-e za prijenosnike OAT1 i 3, koji služe za prijenos tih toksina kroz membrane u bubrezima.

This study was designed to investigate the in vivo effects of ochratoxin A (OTA) and/or lycopene on the levels of selenium, zinc, and copper in the liver, kidneys, and testes of male Sprague-Dawley rats. The rats were treated with OTA (0.5 mg kg-1 day-1) and/or lycopene (5 mg kg-1 day-1) by gavage for 7 or 14 days. Trace element levels were measured by atomic absorption spectrometry. OTA significantly lowered selenium (20 % in the liver, 17 % in the kidney, and 40 % in the testis), zinc (24 % in the liver, 23 % in the kidney, and 26 % in the testis), and copper levels (40 % in the liver and 10 % in the kidney). Lycopene alone did not affect the trace element levels in any of the organs. In combination with OTA, however, it significantly restored liver, kidney, and testis selenium and zinc levels compared to the group treated with OTA alone. Our results have confirmed that depletion of trace elements in different organs is one of the mechanisms of action of OTA. They also suggest that lycopene interferes with this depleting effect and restores trace element levels, the implications of which need to be further investigated., Svrha ovoga in vivo istraživanja bila je utvrditi djelovanje okratoksina A (OTA) i/ili likopena na razine selenija, cinka i bakra u jetri, bubrezima i testisima mužjaka štakora Sprague-Dawley. Štakori su primali OTA (0,5 mg kg-1 dan-1) i/ili likopen (0,5 mg kg-1 dan-1) gavažom u trajanju od 7 odnosno 14 dana. Elementi u tragovima izmjereni su atomskom apsorpcijskom spektrometrijom. OTA je značajno snizila razine selenija (20 % u jetri, 17 % u bubregu te 40 % u testisu), cinka (24 % u jetri, 23 % u bubregu te 26 % u testisu) i bakra (40 % u jetri te 10 % u bubregu). Kad je davan sam, likopen ni u jednom organu nije utjecao na razine elemenata u tragovima. Međutim, u kombinaciji s OTA-om značajno je obnovio razine selenija i cinka u jetri, bubregu i testisu u usporedbi sa skupinom izloženom samo okratoksinu A. Naši rezultati potvrđuju da je jedan od mehanizama djelovanja okratoksina A nestanak elemenata u tragovima u pojedinim organima. Također upućuju na to da likopen sprečava takvo djelovanje i obnavlja razine elemenata u tragovima. Buduća bi istraživanja trebala rasvijetliti implikacije ovih saznanja.

Zearalenone (ZEA) is a mycotoxin produced by some Fusarium species in food and feed. The toxicity of ZEA and its metabolites is related to the chemical structure of the mycotoxin, which is similar to naturally occurring oestrogens. Currently, there is increasing awareness of the presence of fungi and their toxic metabolites in the aquatic environment. One of the sources of these compounds are the effluents from wastewater treatment plants. The average annual efficiency of zearalenone reduction in the Łęczyca plant in our three-year study was in the range from 51.35 to 69.70 %. The three-way analysis of variance (year, month, and kind of wastewater) shows that the main effects of all factors and all interactions between them were significant for zearalenone and dissolved organic carbon content. Our findings suggest that wastewater is not the main source of surface water pollution with zearalenone. Future research should investigate the means to reduce ZEA and its migration from the fields through prevention strategies such as breeding for crops, plant debris management (crop rotation, tillage), and/or chemical and biological control., Zearalenon (ZEA) je mikotoksin koji u hrani proizvode neke vrste gljivica roda Fusarium. Njegova toksičnost i toksičnost njegovih metabolita ovisi o kemijskoj strukturi mikotoksina, a djelovanje mu je slično onome prirodnoga estrogena. Sve smo svjesniji važnosti gljivica i njihovih toksičnih metabolita u vodenom okolišu. Jedan od izvora spoja u površinskim vodama jesu i otpadne vode. Naše je trogodišnje praćenje pokazalo da se uspješnost pročišćenja zearalenona iz otpadnih voda kreće u rasponu od 51,35 do 69,70 % na godišnjoj razini. Trostrana analiza varijance (godina, mjesec, vrsta otpadne vode - nepročišćena/pročišćena) upućuje na to da je djelovanje svih čimbenika i svih njihovih međusobnih interakcija značajno utjecalo na razine zearalenona i otopljenog organskog ugljika. Istraživanje je pokazalo da otpadne vode nisu glavni izvor onečišćenja površinskih voda zearalenonom. Buduća bi istraživanja trebala utvrditi preventivne strategije uzgoja, upravljanja ostacima biljke (rotacijom, obradom zemljišta), odnosno tretiranje kemijskim i biološkim sredstvima kojima bi se smanjile razine zearalenona i njegova migracija s polja u vodeni okoliš.

Legume crops are exposed to infection by fungal pathogens, which often results in contamination with mycotoxins. The aim of this study was to evaluate the level of field resistance/susceptibility of edible and fodder pea cultivars to the colonization of seeds by fungal pathogens in two subsequent seasons, as well as to identify the pathogens present in the seeds of the tested cultivars. Alternaria spp. were the most common fungi isolated from pea seeds in both seasons, followed by Fusarium spp., Stemphylium spp., Ulocladium spp., Botrytis cinerea Pers., Epicoccum nigrum Link., and Phoma pinodella L. K. Jones. The highest percentage of infected seeds (55 %) was recorded for cultivar Ezop. The presence of a large number of fungi was found in 2012 for cultivars Santana, Tarchalska, Medal, Cysterski, Mentor, Lasso, and Ezop. Fodder cultivars displayed a lower infection level than edible cultivars. We can conclude that Alternaria spp. were the most frequent fungi present in pea seeds in Poland and Fusarium spp. were likely the most dangerous, having in mind their established mycotoxigenic abilities., Cilj ovoga istraživanja bio je procijeniti stupanj otpornosti/podložnosti jestivih sorti graška i onih koji se koriste za krmivo na kolonizaciju sjemenki patogenim plijesnima tijekom dviju sezona te identificirati patogene u sjemenkama istraživanih sorti. Najčešća plijesan izdvojena iz sjemenki tijekom obiju sezona bila je Alternaria spp., a nju su brojnošću pratile Fusarium spp., Stemphylium spp., Ulocladium spp., Botrytis cinerea Pers., Epicoccum nigrum Link. i Phoma pinodella L. K. Jones. Najviši postotak zaraženih sjemenki (55 %) zabilježen je za sortu Ezop. Prisutnost većeg broja plijesni pronađen je 2012. u sortama Santana, Tarchalska, Medal, Cysterski, Mentor, Lasso i Ezop. Sorte korištene za krmivo pokazale su općenito nižu razinu zaraženosti od jestivih. Možemo zaključiti kako je Alternaria spp. bila najčešća plijesan u sjemenkama graška u Poljskoj, a Fusarium spp. vjerojatno najopasnija, uzimajući u obzir njene ustanovljene mikotoksigenične sposobnosti.

Several species of the genus Fusarium can cause apple fruit to rot while stored. Since Fusarium taxonomy is very complex and has constantly been revised and updated over the last years, the aim of this study was to identify Fusarium species from rotten apples, based on combined morphological characteristics and molecular data. We identified 32 Fusarium isolates from rotten apple fruit of cultivars Golden Delicious, Jonagold, Idared, and Pink Lady, stored in Ultra Low Oxygen (ULO) conditions. Fusarium rot was detected in 9.4 % to 33.2 % of naturally infected apples, depending on the cultivar. The symptoms were similar in all four cultivars: a soft circular brown necrosis of different extent, with or without visible sporulation. Fusarium species were identifi ed by the morphology of cultures grown on potato-dextrose agar (PDA) and carnation leaf agar (CLA). Twenty one isolates were identified as Fusarium avenaceum and confi rmed as such with polymerase chain reaction (PCR) using specific primer pair FA-ITSF and FA-ITSR. F. pseudograminearum, F. semitectum, F. crookwellense, and F. compactum were identifi ed by morphological characteristics. F. avenaceum can produce several mycotoxins and its dominance in Fusarium rot points to the risk of mycotoxin contamination of apple fruit juices and other products for human consumption. Pathogenicity tests showed typical symptoms of Fusarium rot in most of the inoculated wounded apple fruits. In this respect Fusarium avenaceum, as the dominant cause of Fusarium rot in stored apple fruits is a typical wound parasite., Fuzarijsku trulež ploda jabuke može uzrokovati veći broj vrsta roda Fusarium. Budući da je taksonomija roda Fusarium vrlo kompleksna te je podložna neprestanim promjenama posljednjih godina, cilj ovog rada bio je identificirati vrste roda Fusarium, izolirane sa zaraženih plodova jabuke na temelju morfoloških karakteristika i molekularnih analiza. Skupljena su ukupno 32 izolata roda Fusarium sa zaraženih plodova jabuke kultivara Golden Delicious, Jonagold, Idared i Pink Lady, nakon skladištenja u ULO („Ultra Low Oxygen“) uvjetima. Fuzarijska je trulež zabilježena na 9,4 % do 33,2 % plodova zahvaćenih skladišnim bolestima. Simptomi fuzarijske truleži bili su slični kod sva četiri kultivara, a javljali su se u obliku smeđe, mekane nekroze koja se postepeno širi, uz pojavu ili bez pojave vidljive sporulacije na površini ploda. Vrste su identificirane na temelju morfoloških karakteristika na krumpirsko-dekstroznom agaru (KDA) i agaru s listićem karanfila (LKA). Ukupno je 21 izolat determiniran kao vrsta Fusarium avenaceum, što je potvrđeno i lančanom reakcijom polimerazom (PCR) uz uporabu specifičnog para početnica FA-ITSF i FA-ITSR. Vrste F. pseudograminearum, F. semitectum, F. crookwellense i F. compactum identifi cirane su na temelju morfologije. Istraživanjem je utvrđeno da je F. avenaceum, vrsta koja je potencijalni proizvođač nekoliko mikotoksina, dominantan uzročnik fuzarijske truleži ploda jabuke nakon skladištenja. Visok postotak zaraze fuzarijskom truleži može izazvati kontaminaciju sokova jabuke i ostalih proizvoda mikotoksinima, sekundarnim metabolitima vrsta Fusarium štetnih za ljudsko zdravlje. Testovi patogenosti pokazali su da većina izolata uzrokuje pojavu tipičnih simptoma fuzarijske truleži nakon inokulacije na oštećeni plod. Navedeno upućuje na činjenicu da je F. avenaceum, kao dominantan uzročnik fuzarijske truleži ploda jabuke tipičan parazit rana.

Due to contamination of barley grains by Fusarium langsethiae, T-2 toxin can be present in the brewing process. It has been observed that the presence of the yeast Geotrichum candidum during malting can reduce the final concentration of this mycotoxin in beer. In this work, a co-culture method was carried out for both microorganisms in order to evaluate the effect on T-2 mycotoxin concentration in comparison with the pure culture of F. langsethiae in the same conditions. The microbial growth of both microorganisms was assessed using three different methods: dry weight, DOPE-FISH, and DNA quantifi cation. In coculture, both microorganisms globally developed less than in pure cultures but G. candidum showed a better growth than F. langsethiae. The concentration of T-2 was reduced by 93 % compared to the pure culture. Hence, the interaction between G. candidum and F. langsethiae led to a drastic mycotoxin reduction despite the only partial inhibition of fungal growth., Zbog kontaminacije zrna ječma kulturom Fusarium langsethiae u postupku proizvodnje piva može doći do pojave T-2-toksina. Uočeno je da prisutnost plijesni Geotrichum candidum tijekom faze pretvaranja ječma u slad može sniziti krajnju koncentraciju ovog mikotoksina u pivu. U ovom je radu izvršena kokultura obaju mikroorganizama kako bi se procijenio učinak na koncentraciju T-2-mikotoksina u odnosu na čistu kulturu F. langsethiae u istim uvjetima. Mikrobni rast obaju mikroorganizama procijenjen je s pomoću triju metoda: mjerenjem suhe mase, fluorescencijskom in situ hibridizacijom s dvostruko obilježenim oligonukleotidnim sondama (Double-labeling of Oligonucleotide Probes for Fluorescent in situ Hybridisation – DOPE-FISH) i kvantifi kacijom DNA. Ukupan razvoj obaju mikroorganizama u kokulturi bio je manji nego u pojedinačnim kulturama, ali je G. candidum pokazao nešto veći rast od F. langsethiae. Koncentracija T-2 snizila se za 93 % u usporedbi s čistom kulturom. Dakle, interakcija između G. candidum i F. langsethiae dovela je do drastičnog smanjenja koncentracije mikotoksina unatoč samo djelomičnoj inhibiciji fungalnog rasta.

Building associated illnesses – sick building syndrome (SBS) as a common example – are associated with staying in buildings with poor indoor air quality. The importance of indoor fungal growth in this phenomenon continues to be evident, even though no causative relation has been established so far. Indoor humidity is strongly associated with the symptoms of SBS. Fungal metabolites that may induce ill health in susceptible occupants comprise beta-D-glucan, mycotoxins, and volatile organic compounds as known irritants and/or immunomodulators. Indoor toxic fungal metabolites might be located in micromycetal propagules (endometabolites), in (bio-)aerosol, detritus, and house dust (exometabolites) as their particular carriers. It is highly probable that hyphal fragments, dust, and particles able to reach the alveoli have the strongest depository and toxic potential. Most fungal spores are entrapped by the upper respiratory tract and do not reach further than the bronchi because of their size, morphology, and the mode of propagation (such as slime heads and aggreggation). This is why studies of the toxic effects of fungal spores prefer directly applying metabolite mixtures over mimicking real exposure. Chronic low-level exposure to a mixture of fungal toxicants and other indoor stressors may have synergistic effects and lead to severe neuroendocrineimmune changes., Bolesti povezane sa stanovanjem te sindrom bolesne zgrade (engl. sick building syndrome, SBS), kao jedan od njihovih tipičnih primjera, povezani su s boravkom u zgradama s lošom kvalitetom zraka. Premda još nije uspostavljena jasna uzročno-posljedična povezanost, važnu ulogu u spomenutom fenomenu ima rast plijesni u unutarnjim prostorima. Pojavnost simptoma sindroma bolesne zgrade snažno ovisi o vlažnosti prostora. U metabolite plijesni koji mogu izazvati poremećaje zdravlja u osjetljivijih ispitanika ubrajamo beta-D-glukan, mikotoksine te hlapljive organske spojeve koji su poznati kao iritansi i/ili imunomodulatori. Toksični metaboliti gljiva unutarnjih prostora mogu biti sadržani u propagulama mikromiceta (endometaboliti), (bio)aerosolu, detritusu te kućnoj prašini (egzometaboliti). Najjači potencijal za depoziciju te toksični potencijal imaju fragmenti hifa, prašina i čestice koje mogu doprijeti do alveola. Većinu gljivičnih spora zaustave gornji dišni putovi te one zbog svoje veličine, morfologije i načina razmnožavanja (npr. ljepljive glavice i agregacija) ne dopiru dalje od bronha. To je razlog zašto se u istraživanjima toksičnih učinaka gljivičnih spora češće primjenjuju smjese metabolita negoli oponaša stvarna izloženost. Kronična izloženost niskim razinama smjesa gljivičnih toksikanata i drugih stresora unutarnjih prostora može izazvati sinergijske učinke i dovesti do teških neuroendokrino-imunosnih promjena.

Aspergillus, Penicillium, and Fusarium species frequently contaminate crops. For this reason mycotoxins such as afl atoxins (AFs), ochratoxin A (OTA), fumonisins (FBs), and zearalenone (ZEA) are found in food and feed in a wide range of concentrations, depending on environmental and storage conditions. Consumption of mycotoxin-contaminated food and feed has been associated with acute and chronic poisoning and carcinoma. The aim of this study was to determine the incidence and co-occurrence of AFs (B1+B2+G1+G2), OTA, FBs (B1+B2+B3), and ZEA in 37 samples of cereals and feed randomly collected in 2007 from households of an endemic nephropathy (EN) area in Croatia. The mycotoxins were determined using the competitive direct ELISA test (CD-ELISA) in combination with thin-layer chromatography (TLC). The most frequent mycotoxin was ZEA (92 %, mean 318.3 μg kg-1), followed by FBs (27 %, 3690 μg kg-1), AFs (24.3 %, 4.6 μg kg-1), and OTA (16.2 %, 9.8 μg kg-1). Levels of AFs, ZEA, and FBs detected by CD-ELISA signifi cantly correlated with the TLC results. However, only one OTA-positive sample was confi rmed by TLC due to its high limit of detection. The levels of these mycotoxins were below the permissible limit for animal feed. Twenty-nine percent of cereals were contaminated with FBs, OTA, or ZEA in mass fractions above the permissible limit for humans. Co-occurrence of two toxins varied between 4.2 % and 54 % and of three between 4.2 % and 7.6 %. Prolonged co-exposure to AFs, OTA, FBs, and ZEA might increase the risk of various chronic diseases., Vrste plijesni iz rodova Aspergillus, Penicillium i Fusarium česti su kontaminanti usjeva te na takvim supstratima tvore mikotoksine. Stoga su žitarice i krmiva često kontaminirana afl atoksinima (AFs), okratoksinom A (OTA), fumonizinima (FBs) i zearalenonom (ZEA) u različitim koncentracijama ovisno o mikroklimatskim uvjetima na polju i u skladištu. Konzumiranje hrane kontaminirane mikotoksinima često je povezano s akutnim ili kroničnim trovanjima, ali i s razvojem karcinoma. Cilj ovog rada bio je odrediti istodobnu pojavnost AFs (B1+B2+G1+G2), OTA, FBs (B1+B2+B3) i ZEA u uzorcima žitarica i krme (N=37) koji su nasumično skupljeni u individualnim domaćinstvima na području endemske nefropatije (EN) u Hrvatskoj (2007). Za određivanje navedenih mikotoksina korišten je kompetitivni direktni ELISA-test (CD-ELISA) u kombinaciji s tankoslojnom kromatografi jom (TLC). Najzastupljeniji mikotoksin bio je ZEA (92 %, srednja koncentracija 318.3 μg kg-1), nakon čega slijede FBs (27 %, 3690 μg kg-1), AFs (24.3 %, 4.6 μg kg-1) te OTA (16.2 %, 9.8 μg kg-1). Koncentracije AFs, FBs i ZEA određene CD-ELISA-testom statistički značajno koreliraju s rezultatima dobivenim s TLC. OTA je potvrđen metodom TLC samo u jednom uzorku zbog visokog limita detekcije. Dokazane koncentracije su ispod razina dopuštenih za krmiva, dok je 29 % uzoraka žitarica sadržavalo FBs, OTA ili ZEA u koncentracijama iznad dopuštenih u hrani za ljude. Kokontaminacija s dvama odnosno trima toksinima varirala je između 4.2 % i 54 % odnosno između 4.2 % i 7.6 %. Dugotrajni unos AFs, OTA, FBs i ZEA putem hrane može povećati rizik od razvoja različitih kroničnih bolesti zbog njihova mogućega sinergističkog djelovanja.

From 2002 to 2008, 203 samples of wheat, maize, soybean, and pea were analysed for the presence of Fusarium species. Contamination with Fusarium spp., expressed as the percentage of seeds with Fusarium colonies, ranged from 5 % to 69 % for wheat, from 25 % to 100 % for maize, from 4 % to 17 % for soybean, and from 3 % to 17 % for pea. 187 isolates were collected and the following 19 species determined: F. graminearum, F. poae, F. avenaceum, F. verticillioides, F. sporotrichioides, F. heterosporum, F. crookwellense, F. tricinctum, F. semitectum, F. oxysporum, F. proliferatum, F. solani, F. equiseti, F. pseudograminearum, F. chlamydosporum, F. sambucinum, F. compactum, F. scirpi, and F. culmorum. Dominant species were F. graminearum on wheat (27 % of isolates), F. verticillioides on maize (83 % of isolates), F. sporotrichioides on soybean (34 % of isolates), and F. proliferatum on pea (29 % of isolates). Among species identifi ed, F. heterosporum, F. crookwellense, F. pseudograminearum, F. sambucinum, and F. compactum have been reported for the fi rst time in Croatia., U periodu od 2002. do 2008. g. analizirana je prisutnost vrsta Fusariuma na 208 uzoraka zrna pšenice, kukuruza, soje i graška. Kontaminacija vrstama Fusariuma, izražena kao postotak sjemenki s kolonijama Fusarium spp., kretala se od 5 % do 69 % na pšenici, od 25 % do 100 % na kukuruzu, od 4 % do 17 % na soji te od 3 % do 17 % na grašku. Prosječna kontaminacija vrstama Fusariuma u različitim godinama varirala je od 10 % do 46 % na pšenici, od 50 % do 91 % na kukuruzu, od 5 % do 9 % na soji te od 7 % do 10 % na grašku. Vrste Fusariuma koje se javljaju na zrnu izolirane su i determinirane s odabranih uzoraka pšenice, kukuruza, soje i graška. Skupljeno je 187 izolata, a utvrđeno je 19 vrsta: F. graminearum, F. poae, F. avenaceum, F. verticillioides, F. sporotrichioides, F. heterosporum, F. crookwellense, F. tricinctum, F. semitectum, F. oxysporum, F. proliferatum, F. solani, F. equiseti, F. pseudograminearum, F. chlamydosporum, F. sambucinum, F. compactum, F. scirpi i F. culmorum. Dominantne vrste bile su F. graminearum na pšenici (27 % izolata), F. verticillioides na kukuruzu (83 % izolata), F. sporotrichioides na soji (34 % izolata) te F. proliferatum na grašku (29 % izolata). U Hrvatskoj su prvi put utvrđene vrste F. heterosporum, F. crookwellense, F. pseudograminearum, F. sambucinum i F. compactum.

For years scientists have suspected that the environment plays a role in neurodegenerative diseases such as Alzheimer’s disease, Parkinson’s disease, and multiple sclerosis. Mycotoxin fumonisin B1 (FB1) is produced by several Fusarium species, mainly by Fusarium verticilioides, which is one of the most common fungi associated with corn worldwide. Fumonisins are known to cause equine leukoencephalomalacia, a disease associated with the consumption of corn-bas d feeds contaminated with FB1. Here we have reported chronic experimental toxicosis in one-year-old carp (Cyprinus carpio L.) receiving feed containing 100 mg kg-1 or 10 mg kg-1 of added FB1 for 42 days. We focused on fumonisin toxicity in the fi sh brain. After staining with hemalaun-eosin, histology of the fi sh brain revealed vacuolated, degenerate, or necrotic neural cells, scattered around damaged blood capillaries and in the periventricular area. These fi ndings suggest that fumonisin, although it is a hydrophilic molecule, permeated the blood-brain barrier of young carp and had a toxic effect on neuronal cells., Odavno je poznato da okoliš ima važnu ulogu u razvoju neurodegenerativnih bolesti kao što su Alzheimerova i Parkinsonova bolest te multipla skleroza. Mikotoksin fumonizin B1 (FB1) tvori nekoliko vrsta Fusariuma, najčešće F. verticillioides, koja je najučestaliji kontaminant kukuruza. Ovaj mikotoksin odgovoran je za leukoencefalomalaciju konja, mula i magaradi povezanu s konzumacijom kukuruza kontaminiranog s FB1. U ovom su radu prikazani rezultati kronične eksperimentalne toksikoze mlađi šarana (Cyprinus carpio L.) koji su u hrani primali 100 mg kg-1 i 10 mg kg-1 FB1 tijekom 42 dana. Nakon bojenja hemalaun-eozinom zabilježene su značajne histopatološke promjene na mozgu životinja uključujući vakuolizaciju, degeneraciju i nekrozu neurona, posebice u blizini oštećenih krvnih kapilara i u periventrikularnoj regiji. Ova saznanja pokazuju da FB1, kao hidrofi lna molekula, prolazi kroz krvno-moždanu barijeru mladih šarana uzrokujući oštećenje neurona.

Despite many efforts of scientists and epidemiologists, the aetiology of endemic nephropathy (EN) is still unknown. This disease occurs in the rural population of geographically limited areas of Bulgaria, Bosnia and Herzegovina, Croatia, Romania, and Serbia, and a number of theories have been proposed about its aetiology. The mycotoxin theory has prevailed until now, based on the studies of nephrotoxic mycotoxin ochratoxin A (OTA) that revealed higher frequency of OTA-positive food and blood samples in endemic than in non-endemic areas. However, a new aristolochic acid (AA) theory of EN origin has been proposed recently, due to the histological similarities in kidney lesions between patients suffering from EN and patients suffering from Chinese herbs nephropathy caused by AA. Until now it has not been unequivocally proved that the inhabitants of EN areas are exposed to higher concentration of AA than in other regions and the exposure pathways are rather uncertain. This paper presents most important studies supporting both theories, indicating also the inconsistencies of each., Unatoč mnogim nastojanjima znanstvenika i epidemiologa, etiologija endemske nefropatije (EN) još nije razjašnjena. Postavljeno je više teorija o nastanku ove bolesti koja se javlja u ruralnom stanovništvu na geografski ograničenim područjima Bugarske, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Rumunjske i Srbije. Donedavno se najviše napora ulagalo u istraživanje povezanosti nastanka EN s izloženošću mikotoksinu okratoksinu A. Prikupljeni rezultati upućuju većim dijelom na opravdanost te pretpostavke. Zbog histoloških sličnosti bolesnika s EN i pacijentica koje boluju od nefropatije uzrokovane kineskim travama za koju je ustanovljeno da ju uzrokuje aristolohična kiselina (AA) postavljena je teorija da je AA uzročnik EN. Dosad nije potvr|eno da su stanovnici na lokalizacijama s endemskom nefropatijom izloženi povišenim koncentracijama AA u usporedbi s područjima bez te bolesti. Osim toga su i putovi izloženosti AA koji bi se mogli povezati s pojavom EN nejasni i nedokazani. U ovom preglednom radu izneseni su rezultati najvažnijih istraživanja koja podupiru ili negiraju obje teorije, zajedno s nedostatcima svake od njih.

Mycotoxins are natural contaminants of cereals and other commodities throughout the world. They are produced by various strains of moulds, particularly in tropical countries. Due to significant trade of cereals, humans in temperate countries can also be exposed to mycotoxins. The most common route of exposure to mycotoxins is ingestion, but it may also involve dermal, respiratory, and parenteral routes, the last being associated with drug abuse. Apart from acute and chronic toxic effects on human health called mycotoxicosis, some mycotoxins are proved or suspected human carcinogens. This paper describes various human diseases caused by ergot, aflatoxin, ochratoxin A, 3-nitropropionic acid, trichothecene, zearalenone, and fumonisin. It also gives a quick review of human carcinogenicity evaluations of the International Agency for Research on Cancer and of regulatory limits of mycotoxin concentrations in various commodities., Mikotoksini su metaboliti plijesni čija važnost za rast i razvoj plijesni nije razjašnjena. Ti spojevi vrlo različitih kemijskih struktura onečišćuju žitarice i druge namirnice osobito u tropskim krajevima, jer viša temperatura i vlažnost pogoduju rastu plijesni. Čovjek je najčešće izložen mikotoksinima putem hrane, no u nekim slučajevima može doći do njihova udisanja, prolaska kroz kožu ili parenteralne izloženosti. Akutno i kronično oštećenje zdravlja zbog djelovanja mikotoksina naziva se mikotoksikoza, a za neke se mikotoksine pretpostavlja ili je dokazano da su karcinogeni za ljude. U ovom radu opisani su različite bolesti ili sindromi u ljudi koje uzrokuju alkaloidi ergota, aflatoksini, okratoksin A, 3-nitropropionska kiselina, trihoteceni, zearalenon i fumonizini. Iznesene su i procjene Međunarodne agencije za istraživanje karcinoma o karcinogenosti pojedinih mikotoksina, kao i zakonski propisi o dopuštenim koncentracijama pojedinih mikotoksina u različitim namirnicama.

This paper presents monitoring data on levels of aflatoxin M1 in the farm-gate milk in Albania. The monitoring included 120 evenly distributed samples collected in winter and summer from various farms all over the country. The levels of aflatoxin M1 were determined using the quantitative thin layer chromatography. On average, the winter milk samples revealed higher concentrations of aflatoxin M1 than the summer samples. Thirteen percent of the winter samples resulted above the 0.5 µg/kg level, as compared to 3% of the summer samples exceeding that level. Skimmed and semi-skimmed milk from the same source contained comparatively lower levels of aflatoxin M1 than whole milk., U ovom radu prikazani su rezultati praćenja razina aflatoksina M1 u mlijeku skupljenom na farmama u Albaniji. Analizirano je 120 uzoraka skupljenih ravnomjerno tijekom zime i ljeta na različitim farmama diljem zemlje. Za određivanje aflatoksina M1 primijenjena je kvantitativna tankoslojna kromatografija. U uzorcima skupljenim tijekom zime uglavnom su određene više razine aflatoksina M1 nego u uzorcima skupljenim tijekom ljeta. U 13% uzoraka skupljenih tijekom zime nađeno je više od 0,5 µg/kg, dok je samo 3% uzoraka skupljenih tijekom ljeta prelazilo navedenu granicu. Obrano ili poluobrano mlijeko iz istih izvora sadržavalo je niže razine aflatoksina M1 u usporedbi s punomasnim mlijekom.

The ban of organochlorine pesticides in Bulgaria (1969) has led to their significant drop below the maximum residue limits. The climate and the imperfect storage facilities benefit the production of Fusarium toxins desoxynivalenol (folytoxin), zearalenon (F-2), T-2, ochratoxin A and aflatoxins in grain products, M1 in milk products, and patulin in apple juices and nectars. Heavy metals are found in smaller concentrations than in industrially developed countries with the exception of lead, which may be due to the wide use of leaded gasoline. Bulgaria has 5 »hot spots« related to sources of heavy metals. An elaborated inventory PCB, PCDD, and PCDF sources suggests that there are no toxicologically significant environmental and food pollutions with these substances. Sanitary control is enforced by several laws and subordinate regulations on the national level, which, however, have failed to coordinate it with the relevant activities of the Ministries of Health and of Agriculture and Forestry., Zabrana uporabe organoklorovih pesticida u Bugarskoj 1969. godine dovela je do njihova značajnog smanjenja ispod maksimalno dopuštene razine. Klima i neprimjereni uvjeti skladištenja pogoduju nastanku toksina dezoksinivalenola (folitoksin), zearalenona (F-2), T-2 te okratoksina A i aflatoksina u žitarica, M1 u mlijeku te patulina u jabučnim sokovima i nektarima. Teški metali prisutni su u koncentracijama manjim nego u razvijenim zemljama, što ne vrijedi za olovo čiju široku rasprostranjenost možemo zahvaliti uporabi olovnog benzina. U Bugarskoj postoji pet onečišćenih područja koja su izvori onečišćenja teškim metalima. Praćenje onečišćenja osmišljavaju i provode Središnji veterinarski laboratorij (za hranu životinjskog podrijetla) te Središnji laboratorij za zaštitu bilja (za proizvode biljnoga podrijetla). Planovi praćenja koje izrađuju obje ustanove u skladu su sa zahtjevima EU. Državni centar za higijenu, zdravstvenu ekologiju i prehranu provodi istraživanja unosa teških metala i nitrata putem hrane u djece u vrtićima i školama. Detaljan popis izvora, PCB-a, PCDD-a i PCDF-a upućuje na to da u Bugarskoj nema toksikološki značajnoga onečišćenja okoliša ovim tvarima. Državna sanitarna kontrola regulirana je putem više zakona i propisa koji međutim nisu usklađeni sa sanitarnom kontrolom koju provode ministarstva zdravstva te poljoprivrede i šumarstva.

Mycotoxins are fungal metabolites that are present in a large part of the world food supply and bear potential threat to food safety. The European Union has been working for several years now on the harmonization of some mycotoxin standards for foods based on toxicological evaluation by its Scientific Committee on Food (SCF). These standards will follow the ALARA (as low as reasonably achievable) principle and will be applied to aflatoxins in the first place followed by ochratoxin A, patulin, and several toxins from Fusarium spp. Detailed regulations (limits, methods of sampling, and analysis) for aflatoxins B, G, and M on the commodities at stake have been worked out. At the moment, a variety of interrelated approaches as to the intake and toxicity of ochratoxin A are being discussed to assess the hazards and to determine the associated risk of this toxin. The other toxins like patulin and the ones derived from Fusarium spp. such as zearalenon and fumonisins will be discussed in the years to come., Mikotoksini su potencijalno opasni gljivični metaboliti koji su prisutni u mnogim prehrambenim proizvodima. Europska unija već nekoliko godina radi na usklađivanju normi za mikotoksine u hrani koje se zasnivaju na toksikološkoj procjeni Znanstvenog odbora za hranu (engl. Scientific Committee on Food). Ove će norme slijediti načelo razumnog minimuma te će se odnositi prije svega na aflatoksine, okratoksin A, patulin i nekoliko drugih toksina iz vrsta Fusarium. Upravo se donose precizne uredbe (glede ograničenja, metoda uzorkovanja i analize) u svezi s aflatoksinima B, G i M. Trenutno se raspravlja o različitim međusobno povezanim pristupima unosu i toksičnosti okratoksina A kako bi se procijenila opasnost i rizici vezani za ovaj toksin. Tek slijedi rasprava o patulinu odnosno toksinima iz vrsta Fusarium kao što su zearalenon i fumonizini.

Healthy blood donors from the city of Zagreb were checked for the presence of a nephrotoxic mycotoxin ochratoxin A (OTA) in the plasma. Samples of blood were collected in June, September, and December 1997, and March 1998, totalling 200 or 50 in each round. The concentrations of OTA were measured using high pressure liquid chromatography (HPLC) method (detection limit 0.2 ng OTA/ml of plasma). The frequency of OTA-positive samples (>0.2 ng/ml of plasma) showed significant seasonal variation (P, Prisutnost okratoksina A (OTA) mjerena je u plazmi zdravog stanovništva u Zagrebu. U ožujku, lipnju, rujnu i prosincu skupljeno je po 50 uzoraka krvi. Koncentracija OTA odre|ena je visokotlačnom tekućinskom kromatografijom uz granicu detekcije od 0.2 ng/ml plazme. Učestalost uzoraka iznad detekcijske granice bila je različita u različitim godišnjim dobima (hi-kvadrat2-test, P

Istraživana je mogućnost kvantitativnog određivanja patulina tu jabučinom soku. Postupak je uključivao ekstrakciju patulina iz soka s pomoću etil-acetata, pročišćavanje ekstrakata kromatografijom na stupcu silikagela te kvalitativno i kvantitativno određivanje s pomoću tankoslojne kromatografijc. Izlaganjem ploča za tankoslojnu kromatografiju koncentriranim parama amonijaka dobiveni su derivati s intenzivnijom fluorescencijom, što je olakšalo kvantitativno fluorodenzitometrijsko određivanje patulina. Granična koncentracija, što se s pomoću upotrijebljene metode mogla odrediti, bila je 200 ng čistog patulina i 100 µg patulina na litru soka. Djelotvomost postupka bila je od 78 do 110%, a prosječna vrijednost djelotvornosti bila je 98%., A quantitative method for the determination of patulin in apple juice was examined. The procedure involved patulin extraction from apple juice with ethyl acetate, clean-up with column chromatography and preparative thin-layer chromatography. Fluorescent derivatives, obtained by exposure of patulin on chromatographic plates to concentrated ammonia fumes, permitted a convenient quantitative fluorodensitometric assay of patulin by means of the fluorescence quenching method. The detection limits were 200 ng of pure patulin and 100 µg of patulin per litre of apple juice. The recoveries of added patulin ranged from 78 to 110.4 per cent, with a mean recovery of 97.8 per cent.