Search

Rano suzbijanje, prekidanje epileptičkih napadaja središnji je stup u strategiji njihova liječenja. Većina epileptičkih napadaja događa se izvan medicinske ustanove, najčešće u kućnom okruženju. Stoga smo izradili i predložili ovaj algoritam zbrinjavanja motoričkih/konvulzivnih epileptičkih napadaja u izvanbolničkom okruženju, prvenstveno s ciljem pružanja uniformne informacije i edukacije roditelja/skrbnika te za olakšavanje snalaženja liječnicima primarne zdravstvene zaštite i timovima hitne medicinske pomoći. Za potrebe pisanja ovog rada analizirali smo i sintetizirali postojeće smjernice u cilju preporuke jednostavnog, razumljivog i racionalnog terapijskog algoritma koji savjetujemo i primjenjujemo kao službeni algoritam preporuka naše ustanove. U njegovoj izradi usmjerili smo se na svjetske i nacionalne preporučene algoritme kao i dostupne studije koje su, koliko je to moguće, temeljene na dokazima. Prema našim saznanjima ovo je prvi pisani nacionalni algoritam takve vrste te do sada nisu postajale pisane smjernice/upute za liječenje epileptičkih napadaja, produljenih epileptičkih napadaja i epileptičkog statusa u izvanbolničkom okruženju uzimajući u obzir dostupnost, racionalnost i primjenjivost pojedinih lijekova u izvanbolničkim uvjetima, uvažavajući kliničku praksu u Republici Hrvatskoj. Sukladno navedenom, primjena benzodiazepina (BZD), vremenski jasno definirana, smatra se prvom linijom liječenja epileptičkog napadaja. Izvanbolnička primjena BZD-a, prvenstveno midazolama za orkomukuznu primjenu ili diazepama za rektalnu primjenu, povezana je s kraćim trajanjem generaliziranih konvulzivnih napadaja, smanjenjem vjerojatnosti ponavljajućih napadaja i smanjenjem broja posjeta hitnoj pomoći. Ukoliko napadaj potraje >3 minuta, svakako je potrebno žurno primijeniti jedan od BZD-a, pod pretpostavkom da ga se posjeduje (midazolam oromukozno – prednost! ili diazepam rektalno), te isto ponoviti u slučaju daljnjeg trajanja napadaja duljeg od pet minuta te pozvati/alarmirati sustav hitne medicinske pomoći. Uz provođenje mjera održavanja vitalnih funkcija potrebno je inzistirati na intravaskularnom pristupu za ponovljenu primjenu BZD-a, no doza BZD-a može se ponoviti intramuskularno. U rijetkim slučajevima može se primijeniti fenobarbiton intramuskularno, kao i levetiracetam intravenozno, a u slučaju izostanka njihova učinka započeti s primjenom midazolama u trajnoj infuziji. Dostupnost primjerenih oblika BZD-a, sukladno smjernicama, u izvanbolničkom okruženju kao i njihova pravilna uporaba – pravodobna primjena i odgovarajuće doziranje početkom napadaja – dva su ključna koraka prema poboljšanju cjelokupne zdravstvene skrbi u djece s visokim rizikom za pojavu epileptičkih napadaja i djece s epilepsijom. Navedeno ujedno predstavlja i pravovremeno suzbijanje produljenih epileptičkih napadaja i prevenciju epileptičkog statusa.

Febrilne konvulzije najčešći su konvulzivni poremećaj u djetinjstvu, zbog čega bi liječnici trebali biti upoznati s pravilnom procjenom i liječenjem ovoga uobičajenog stanja. Definira se kao bilo koji napadaj popraćen vrućicom, bez infekcije središnjega živčanog sustava, koji se javlja kod djece između šest mjeseci i pet godina. U upotrebi je pet kriterija prema kojima se klasificiraju kao jednostavne ili složene febrilne konvulzije. Ova klasifikacija nudi drugačije smjernice za kliničku praksu, poglavito odluku o provođenju lumbalne punkcije kako bi se isključila intrakranijalna infekcija. Hrvatsko društvo za dječju neurologiju izradilo je 2012. godine prve smjernice za racionalnu dijagnostiku i terapiju febrilnih konvulzija koje su trebale biti izvedive u svim bolničkim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Iako su smjernice bile od velike pomoći mnogim kliničarima, dobivanjem novih medicinskih dokaza i razumijevanjem kliničkih entiteta koju se prezentiraju febrilnim konvulzijama, a variraju od samolimitirajućeg poremećaja bez dugoročnih posljedica preko samoograničavajućih i medikamentima kontroliranih entiteta pa sve do teških epileptičkih encefalopatija, nove smjernice pridonose postavljanju dijagnoze u hitnoj ambulanti, uključuju preporuke o hospitalizaciji, primjeni elektroencefalografije, neuroslikovnih pretraga, profilaksi diazepamom i antipireticima. Iako nove smjernice sadrže nove kliničke preporuke, ostavljaju neka neriješena pitanja na koja buduća klinička istraživanja trebaju ponuditi odgovore.

Epilepsy is the only chronic neurological disease that can be fully controlled by drugs or introduced into permanent remission. Nonetheless, pharmacological treatment of epilepsy is often accompanied by a range of diagnostic and therapeutic challenges. Due to a wide variety of available antiepileptics, the selection of the first antiepileptic, as well as the combination of polytherapy, is extremely large. The choice of the ideal antiepileptic is individual and depends on a variety of factors based on the pharmacological properties of the drug and the disctinctiveness of every patient (type of seizure, age,sex, profession, comorbidity, co medication, etc.) with specific regulatory limitations (availability,price, indications of regulatory bodies). The basics of rational pharmacotherapy include slow titration of antiepileptics in monotherapy to satisfactory effect, slow drug replacement in the event of failure of the first antiepileptic, combination of two antiepileptics of different mechanism of action or selection of synergistic combinations if dual therapy is necessary, avoiding three or multiple polyterapies whenever possible, and slow reduction of antiepileptic drug after achieving a long-lasting remission.Current ILAE guidelines for epilepsy treatment imply basic and comprehensive recommendations that are acceptable worldwide, including countries with the lowest economic standard. Therefore, these guidelines do not reflect the ideal treatment options, especially in developed countries, and are actually the basis for making national guidelines. The Croatian guidelines for pharmacological treatment of epilepsy are the product of the co-operation of all relevant professional societies and reference centers in the Republic of Croatia, headed by the Croatian League Against Epilepsy and the Croatian Neurological Society. These guidelines reflect the current socioeconomic specificities in our country,the latest knowledge of pharmacological profiles, and efficacy of certain antiepileptics as well as expert opinions.