Search

Premda se Stjepan Zimmermann cijeloga života bavio noetičkom problematikom, u ovome se prilogu – polazeći od njegova djela Temelji filozofije iz 1934. – pokušava odgovoriti na pitanje: Što Zimmermann uopće podrazumijeva pod »filozofijom«, koji su njezini »temelji«, »smisao« i krajnji dosezi? Unatoč pokušaju da filozofiju utemelji »noetički«, on ne ide povrh njezinoga skolastičko-neoskolastičkoga razumijevanja kao »teodiceje«, kao opravdanja Boga u povijesti, što nije posao teologije, nego filozofije., Obwohl sich Stjepan Zimmermann zeit seines Lebens mit der noetischen Problematik beschäftigt hat, versucht man in diesem Beitrag – ausgehend von seinem Werk Die Grundlagen der Philosophie (Temelji filozofije) aus dem Jahr 1934 – die Frage zu beantworten: Was Zimmermann unter der „Philosophie“ überhaupt versteht, welche „Fundamenten“, den „Sinn“ und die Tragweite sie überhaupt hat? Trotz seines Versuchs, die Philosophie „noetisch“ zu begründen, geht er über ihr scholastisch-neuscholastisches Verständnis als die „Theodizee“, als die Berechtigung Gottes in der Geschichte nicht hinüber, womit sich eher Philosophie, als Theologie beschäftigt.

Imajući u vidu višestruko bogatstvo i raznolikost različitih filozofijskih disciplina, autor polazi od temeljne pretpostavke da je i u hrvatskoj filozofiji 20. stoljeća između ostalog razvijana i stvarana »filozofija religije«. U razmatranju pitanja koja se odnose na »filozofiju religije« u Hrvatskoj u 20. stoljeću, osobita pozornost posvećuje se S. Zimmermannu, W. Keilbachu i V. Bajsiću, jer su upravo ti filozofi u svojim filozofskim refleksijama na osobit način doprinijeli ne samo razvoju hrvatske neoskolastike nego također i razvoju i kritičkom vrednovanju »filozofije religije« kao takve. Ono što na osobit način karakterizira pozicioniranje i razvoj »filozofije religije« u kontekstu hrvatske neoskolastike, u biti je način dijaloškog propitivanja koje nas dovodi u ozračje »otvorenosti« za druge filozofijske discipline i druge svjetonazore., Im Hinblick auf das mannigfaltige Reichtum und die Verschiedenartigkeit der philosophischen Disziplinen, geht der Verfasser dieses Beitrages von der Grundvoraussetzung aus, dass in der Kroatischen Philosophie des 20. Jahrhunderts die „Religionsphilosophie“ auch entwickelt und aufgebaut wurde. In der Betrachtung dieser Fragen, die sich auf die „Religionsphilosophie“ in Kroatien im 20. Jahrhundert beziehen, wird die besondere Aufmerksamkeit Stjepan Zimmermann, Wilhelm Keilbach und Vjekoslav Bajsić gewidmet, weil gerade diese Philosophen in ihren philosophischen Reflektionen einen besonderen Beitrag nicht nur für die Entwicklung der kroatischen Neuscholastik, sondern auch für die Entwicklung und kritische Würdigung der „Religionsphilosophie“ als solcher beigetragen haben. Das Eigentümliche, was die Positionierung und die Entwicklung der „Religionsphilosophie“ in der kroatischen Neuscholastik charakterisiert, ist die Art und Weise der dialogischen Fragestellung, die uns in die Atmosphäre der „Offenheit“ für die anderen philosophischen Disziplinen, Religionen und Weltanschauungen einführt.

Na početku članka autor se bavi najnovijim radovima Petera Sloterdijka i Ulricha Becka, koji pokušavaju ocrtati kozmopolitsku kulturu i civilizaciju mira i tolerancije, pa i sudjelovanja, koja bi bila primjerena sadašnjoj situaciji. Autor upozorava na određene poteškoće, ograničenja ili manjkavosti njihovih pogleda i prijedloga i okreće se, u traženju odgovora o značaju i vrijednosti vjere za moderan svijet, radu Renéa Girarda. Njegov značaj ilustrira na primjeru problema faktičkog ostvarivanja ljudskih prava. Članak završava zagovorom solidarnog personalizma i obradom značaja vjere i religije u njegovom ostvarivanju s jedne strane, ali i, u njegovom svjetlu, doprinosom odgovoru na pitanje o pravoj vjeri i religiji (danas)., At the beginning of the article the author considers recent works of Peter Sloterdijk and Ulrich Beck who want to outline the cosmopolitan culture and civilization of peace and tolerance, and also of cooperation which would be suitable for the present situation. The author points to certain problems, limitations and deficiency of their views and suggestions. He turns, in his searching for the answer about the meaning and value of faith for the modern world, to the work of René Girard, and illustrates his importance through the consideration of the problem of the factual implementation of human rights. The article ends with the defense of solidary personalism and with the consideration of the meaning of faith and religion for its realization on the one hand, and with a contribution to the answer about the proper faith and religion at present times on the other.

Osim intuitivnih spoznaja kojima (samo)svijest neposredno zna sebe kao postojeće, sve su ostale spoznaje višestruko posredovane. A da bi uopće bile moguće, moraju biti zasnovane na vjerovanju iz kojega jedino mogu proizići čak i najskromnije spoznajne pretpostavke. No iako je snažna vjera ili bar kakvo-takvo vjerovanje u valjanost pretpostavki nužno ishodište svake (raz)umske spoznaje, ipak je tek sumnja ta po kojoj se iz tih pretpostavki može doprijeti do znanja. Jer vjera koja nije otvorena za sumnju i provjeru, spoznajno je jalova. Štoviše ona je istinogubna. Stoga upravo sumnja čini mišljenje kritičkim, a filozofiju kao filo-sofiju razgraničava od arogantnog dogmatizma, zdravorazumske ograničenosti i ideološke lažnosti. Pa ako (raz)umska spoznaja bez vjere ili bar vjerovanja nije moguća, vjera koja ne uvažava ili čak negira (raz)umsku spoznaju nedostojna je življenja., Except for intuitive cognitions by which (self)consciousness is immediately aware of itself as existing, all other cognitions are mediated in multiple ways. To make this possible in the first place they need to be based on the belief from which even the most modest hypotheses can stem. Although firm faith or at least some kind of similar belief in the validity of the hypotheses is the necessary origin of every mental-rational cognition, doubt is the only thing that can lead to knowledge from those hypotheses. Faith which is not open to doubt and verification is cognitively futile. Furthermore, it is truth-evasive. Bearing that in mind doubt is that what makes thinking critical and draws the boundary between philosophy as philo-sophia and arrogant dogmatism, pure-sense limitation and ideological falseness. So if mental-rational cognition without faith or at least belief is not possible, the faith which does not respect or which even negates mental-rational cognition is unworthy of living.

Danski filozof Søren Kierkegaard duboko je proživljavao i promišljao vjeru, umjetnost i filozofiju pa, premda se umjetnosti i filozofije odrekao u ime vjere, to je samo prividno tako, jer je filozofiju sačuvao svojim izvanrednim filozofiranjem, a umjetnosti je sačuvao značajno mjesto u estetici braka i umjetnosti življenja. Što to znači estetički živjeti, i što znači etički živjeti? Kierkegaard ne polazi od estetičkog života umjetnika, već od etičkog i religioznog samoizbora koji život čini lijepim i umjetničkim djelom. Cilj nije umjetnost umjetničkog djela, već umjetnost življenja, a to je moguće samo u vjeri., Dannish philosopher Søren Kierkegaard deeply lived through and contemplated faith, art and philosophy; althought he got rid of art and philosophy in the name of faith, this was only apparently, because he have preserved philosophy by his extraordinary thinking, and he also preserved important place for the art in the aestehtics of marriage and in the art of living. What does it mean to live aestehtically, and what to live ethically? Kierkegaard does not take the life of an artist as his point of departure, but he takes ethical and religious self-choice as the source of life which makes it artistic work and the work of beauty. The goal is not the art of artistic work, but the art of living, and that is possible only through the faith.

Vježbanje u kršćanstvu posljednje je Kierkegaardovo veliko djelo. Nastalo je kao kompilacija više članaka, a konačno je objavljeno 1849. godine. Njime je Kierkegaard zaokružio svoje tumačenje kršćanske religije. Pitanja kojima možemo sažeti ključne teme kojima se za života bavio su sljedeća: kako postati kršćanin, koje su glavne teze kršćanske doktrine, može li se dokazati Božje postojanje (ima li uopće smisla pokušati ga dokazati), u kakvom su odnosu vjera i razum, jesu li religiozna vjerovanja racionalno utemeljena i dr. U ovom radu iznijet ćemo Kierkegaardova pojašnjenja kršćanske religije, uspoređujući ih s tezama koje je izložio u ostalim djelima (posebice Filozofijskom trunju i Strahu i drhtanju). U tom smislu Vježbanje u kršćanstvu poslužit će nam kao potvrda njegovih ranijih razmišljanja i stavova o kršćanskoj religiji., Practice in Christianity is the last Kierkegaard’s great work. It is made as a collection of several essays and was finally published in 1849. With this book the Danish philosopher completed his interpretation of Christianity. Questions that occupied him during his life were: how to become a Christian, which are the main theses of Christian teaching, can God’s existence be proven (and does it make sense to prove it at all), what is the relation between faith and reason, are religious beliefs rationally established, and the like. In this paper we will summarize Kierkegaard’s account of Christian religion comparing it with the theses that he espoused in his other works (especially in Philosophical Fragments and Fear and Trembling). In this sense Practice in Christianity will serve as a confirmation of his earlier thoughts and attitudes about Christian religion.

Ljudsko biće doživljava sigurnost kada pretpostavlja da posjeduje dovoljno informacija kojima može predvidjeti budućnost, koje se tada ne plaši. Načini prikupljanja i tumačenja podataka o “stvarnosti” unazad nekog vremena povjerena je “objektivnoj” znanosti. Prateći, međutim, razvojni put znanstvenih koncepata, pokazuje se da je moderna znanost, kao i predmoderno mišljenje prije nje, morala izmišljati – a ne otkrivati – teorije, sustave, unutar kojih su prikupljeni podaci dobivali smisao i prediktibilnost. Primjeri tumačenja gravitacije, dvojnog valno-čestičnog karaktera svjetlosti i različitih modela atoma zbunjuju čitatelja naviknutog na jednoznačna tumačenja koja je stekao tijekom svojeg obrazovanja. Kvantna fizika je ukazala na mnoge misaone probleme, uključujući i činjenicu da samo istraživanje poremećuje sustav koji se istražuje, dovodeći tako do načela neodređenosti – zbog perciptivnih karakteristika našeg uma, moguće je opaziti samo ono što se (pre)poznaje, pa znanost zapravo istražuje samo unutar sebi dostupnih kategorija. Izuzetni pojedinci pak divergentnim mišljenjem čine isto što i umjetnici – mijenjaju perspektivu, revolucioniraju dostupne kategorije i nude novo poimanje svijeta, proizvodeći i vjeru u njih., Human beings experience the feeling of safety when they assume that they are in possession of sufficient pieces of information with which they are able to foretell the future, which they are then no longer afraid of. The ways of gathering and interpreting the data of “reality” were placed in the hands of “objective” science some time ago. However, following the developmental course of scientific concepts shows that modern science, as well as pre-modern thought preceding it, had to invent – rather than discover – theories, systems, within the framework of which the gathered data acquired meaning and predictability. Examples of interpreting gravity, the dual wave-particle character of light and the various models of atom confuse readers used to unambiguous interpretations they acquired during the course of their education. Quantum physics has pointed out numerous problems, including the fact that the very research itself disturbs the system being researched, thus leading to the principle of indeterminacy – due to the perceptive characteristics of our mind we can perceive only that which we (re)cognise, meaning that science, in fact, researches only within its self-accessible categories. Exceptional individuals with their divergent thinking, on the other hand, do the same thing as artists do – they change perspective, they revolutionise the available categories and offer a novel conception of the world, at the same time producing faith in the same.