Search

The species Cacyreus marshalli was introduced into Europe from South Africa in 1978. In Croatia its presence was noted for the first time in 2009 in Mali Lošinj. Previous research has recorded this species at around 20 localities. The present paper gives new records of the species Geranium Bronze from 28 localities in the Mediterranean part of Croatia with some data regarding its ecology and ethology. The known margin of the distribution area of C. marsahalli in Croatia has expanded by around 50 kilometres to the south-east to the islands Korčula and Lastovo and in inland to the Pelješac peninsula. The Geranium Bronze has not been recorded in the continental and central mountain part of Croatia, but was for the first time recorded on Mt. Učka, on 934 meters a.s.l., Cacyreus marshalli je vrsta introducirana na područje Europe 1978. godine s područja južne Afrike. Na području Hrvatske prvi put je zabilježena 2009. godine u Malom Lošinju. Dosadašnjim istraživanjima bila je zabilježena na području Hrvatske na 20-ak lokaliteta. Ovim radom daju se novi nalazi pelargonijinog plavca na 28 lokaliteta u mediteranskom dijelu Hrvatske te neki podaci o njegovoj ekologiji i etologiji na području Hrvatske. Granica areala C. marshalli proširena je na području Hrvatske za 50-ak km prema jugoistoku i sada su to otoci Korčula i Lastovo i na kopnu poluotok Pelješac. Pelargonijev plavac nije utvrđen u kontinentalnom ni središnje planinskom području Hrvatske, ali je po prvi put zabilježen na Učki na 934 metra nadmorske visine.

A study of caddisfly biodiversity and its application for use as indicator species to assess the ecological integrity of aquatic environments was conducted in the area of the Lištica River, Bosnia and Herzegovina. A portable UV lighttrap was used to collect caddisflies at two sites: the spring of Lištica - Bilo Vrilo and the middle reach of this river in a karstic depression - Mostarsko Blato. From March 2003 to March 2004 a total of 4334 individuals, representing 34 species, were caught. There were signifi cant differences in species composition and abundance between sampling sites. The flight periods are shown for all recorded species and studied in detail for twelve abundant species. The species inventories were used for analysing the longitudinal classification of the sampling sites, composition of functional feeding guilds and the saprobic indices., Istraživana je bioraznolikost tulara rijeke Lištice te primjena njihovih zajednica u procjeni ekološkog statusa vodenih ekosustava. Odrasle jedinke uzorkovane su na dvjema postajama, tj na izvoru rijeke Bilo vrilo i središnjem dijelu toka Lištice, u krškom polju Mostarskom blatu. Materijal je prikupljan godinu dana (ožujak 2003. – ožujak 2004.) metodom lova pomoću UV lampe. Istraživanjima su zabilježene 34 vrste s 4334 uzorkovanih jedinki. Utvrđene su značajne razlike u fauni tulara na dvjema istraživanim postajama, koje su se ogledale u sastavu zajednica i brojnosti uzorkovanih jedinki. U radu je prikazan period aktivnosti svih zabilježenih vrsta te je analizirana sezonska dinamika dvanaest vrsta s najvećim brojem uzorkovanih jedinki. Na temelju sastava zajednica odraslih tulara određeni su indeksi saprobnosti, rasprostranjenost hranidbenih skupina te longitudinalna klasifi kacija staništa.

The Olive Bee Hawk moth, Hemaris croatica (Esper, 1800) is a day-flying moth described from Karlovac, Croatia, more than 200 years ago. From that time, only scattered data about its distribution in Croatia were known, without any systematic overview of its total distribution. To obtain a complete picture on the distribution of this species, literature and collection data from the two largest Croatian museums were examined. Also, recently collected data were added to create the first detailed distribution map that included 90 records in total, originating from 51 different localities. The majority of records cover the Mediterranean part of the country; regardless of this, the species has also been described from the continental region. We assume that records from the alpine and continental parts of the country can probably be assigned to the migratory activity of this species. It seems that its distribution is connected with the presence of one of its main larval host plants, of the genus Cephalaria, but further research is needed for confirmation., Hrvatska golupka je vrsta iz porodice noćnih leptira ljiljaka, izrazite dnevne aktivnosti, opisana iz okolice Karlovca prije više od 200 godina. Od toga razdoblja pa sve do danas postoje tek sporadična publicirana opažanja ove vrste, bez sveobuhvatnog pregleda njezine rasprostranjenosti u Hrvatskoj. Radi distribucije hrvatske golupke prikupljena je i pregledana sva dostupna literatura te zbirke leptira dvaju najvećih hrvatskih prirodoslovnih muzeja. Podatci prikupljeni tijekom zadnjih godina pridodani su literaturnim i muzejskim, a radi pregleda prve detaljne distribucije ove vrste na području Hrvatske. Temeljem navedenih izvora, hrvatska golupka u Hrvatskoj je zabilježena 90 puta na 51 lokaciji. Većina nalaza ove vrste prikupljena je u mediteranskom dijelu zemlje, iako je vrsta prvi put bila opisana iz kontinentalnoga dijela. Činjenica da su nalazi u alpskom i kontinentalnom dijelu Hrvatske tek malobrojni i pojedinačni može upućivati na to da su posljedica migratorne aktivnosti ove vrste. Čini se da je distribucija ove vrste u Hrvatskoj povezana sprisutnošću jedne od glavnih biljaka hraniteljica za gusjenice roda Cephalaria, no za pravu potvrdu takve povezanosti potrebna su daljnja istraživanja.

The aim of this study was to analyse the ground beetle assemblage (Coleoptera: Carabidae) in the forest habitats of the Učka Nature Park, their zoogeographical distribution and status in the Croatian Red list of ground beetles. Pitfall traps were placed in eleven plots in seven forest communities in Mt Učka and exposed during 2008. Thirty-five carabid species were recorded, eight of which are endemic. The oogeographic positions of species were in accordance with the geographical location of Mt Učka, which is located on the border line of two zoogeographical regions, the Mediterranean and the Euro-Sibirean-North American region with Alpine elements. One quarter of the recorded species are present in the Croatian Red list of ground beetles. One very important finding was that of Carabus variolosus nodulosus Creutzer 1799 which is given in the Croatian Red list with the status of vulnerable. It is also listed in Appendix II and IV of the Convention on the conservation of European wildlife and natural habitats (Council Directive 92/43/EEC)., Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi sastav vrsta trčaka (Coleoptera: Carabidae) u šumskim staništima na području Parka prirode Učke, njihovu zoogeografsku pripadnost i status zaštite. U sedam šumskih zajednica na području parka odabrano je jedanaest ploha, a trčci su uzorkovani metodom lovnih posuda tijekom vegetacijske sezone u 2008. godini. Utvrđeno je 35 vrsta, od čega je osam endemskih, a njihov sastav s obzirom na zoogeografsku rasprostranjenost u skladu je s položajem Učke na razmeđi mediteranske i eurosibirske-sjevernoameričke regije s prisutnim alpinskim elementima. Četvrtina zabilježenih vrsta nalazi se na Crvenom popisu svojti trčaka RH. Faunistički je značajan nalaz čvorastog trčka (Carabus variolosus nodulosus Creutzer 1799) koji se smatra ugroženom vrstom, a nalazi se na Crvenom popisu kao osjetljiva vrsta (VU) te na Dodatku II i IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (DIRECTIVE 92/43/EEC).

The sampling of insects (Insecta) during pitch-dark nights in the middle of the Adriatic Sea during 2009 resulted in the recording of 12 species from the Diptera order and 2 species from the Lepidoptera order. The determined species were classified into the following families: Syrphidae, Drosophilidae, Muscidae, Calliphoridae and Scatophagidae (Diptera), Nymphalidae and Sphingidae (Lepidoptera)., Uzorkovanje kukaca (Insecta) tijekom 2009. godine na sredini Jadranskog mora obavljeno je tijekom mrkle noći, čije je rezultat zabilješka 12 vrsta iz reda dvokrilaca (Diptera) i dvije vrste leptira iz reda (Lepidoptera). Utvrđene vrste svrstane su u sljedeće porodice: Syrphidae, Drosophilidae, Muscidae, Calliphoridae i Scatophagidae (Diptera), Nymphalidae i Sphingidae (Lepidoptera).

A specimen of the Eastern Wood White Leptidea duponcheli (Staudinger, 1971) collected on the island of Unije in 1964 and deposited in the Central Butterfly Collection of the Croatian Natural History Museum in Zagreb is analyzed. The analysis shows, so far, that Leptidea duponcheli Staud. cannot be considered a member of the Croatian butterfly fauna, although it might be found in the Mediterranean part of Croatia, on the Croatian islands or in southern Croatia (Konavle region)., Pregledom Središnje zbirke danjih leptira Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu utvrđen je jedan primjerak leptira koji je određen kao vrsta Leptidea duponcheli Staud. Budući da ova vrsta nije zabilježena na području Hrvatske, navedeni primjerak koji je prema podacima na etiketi prikupljen na otoku Unije, bio bi prvi nalaz ove vrste u fauni Hrvatske. Nalazi većeg broja novih vrsta danjih leptira u fauni Hrvatske u posljednjih 15-tak godina ukazuju da je moguć nalaz i nekih drugih, manje očekivanih vrsta u našoj fauni, pa tako i vrste L. duponcheli Staud. Ti nalazi mogu se očekivati u mediteranskom području posebice na području otoka i juga Hrvatske (Konavle). Osim toga, promjena klimatskih značajki koja je očita i na prostoru Hrvatske zasigurno će dovesti do promjena i u našoj fauni. Neke će se nove vrste koje šire svoje areale ili su introducirane s tropskih ili subtropskih područja pojaviti i postati sastavni element naše faune. S druge strane, neke koje su elementi hrvatske faune, ako se ne uspiju prilagoditi na novonastale uvjete, gotovo će sigurno nestati s ovog područja. Zbog toga, je u našoj fauni moguć i nalaz vrste L. duponcheli Staud., ali za sada na temelju analiziranog primjerka iz Središnje zbirke danjih leptira Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu nije je moguće brojati kao element faune Hrvatske.

We present the first list of butterflies of Blidinje Nature Park, comprising 91 estimated species. The estimated number of species constitutes about 90% of the potential Rhopalocera fauna in this area., U radu je prikazana prva lista leptira Prirodnog parka Blidinje s 91 utvrđenom vrstom. Utvrđeni broj vrsta predstavlja oko 90 % potencijalne faune Rhopalocera na tom području.