Search

Demografski ratni gubitci važno su problemsko područje demografske znanosti. Navedeno proizlazi iz činjenice da ljudski gubitci tijekom ratova i u poratnim razdobljima izazivaju brojne, dugoročne i složene demografske, društvene i gospodarske posljedice. Stoga se istraživanje veličine i strukture demografskih gubitaka nameće bitnom sastavnicom cjelovitog vrednovanja utjecaja rata na ukupan razvoj nekoga prostora. Svekoliki razvoj Hrvatske tijekom XX. stoljeća nalazio se pod dominantnim utjecajem svjetskih ratnih sukoba, naročito Drugoga svjetskog rata. Međutim, iz niza je političko-ideoloških i neznanstvenih razloga izostala znanstvena i objektivna analiza veličine i strukture ukupnih demografskih gubitaka, što je bilo plodnim tlom za svakovrsne manipulacije brojkama i stvaranje različitih stereotipa pa i mitova o ljudskim žrtvama tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. U ovome su prilogu sažeto izneseni osnovni metodološki i motivacijski problemi, kao i neki rezultati dosadašnjih istraživanja demografskih gubitaka Drugoga svjetskog rata i poraća u Hrvatskoj., Demographic losses in wars represent a significant problematic area in demographic science. The stated fact comes as a result of the fact that loss of human lives during war and post-war periods is a source of long-term, complex demographic and economical consequences. That is why research of the range and structure of demographic losses has become a crucial element in the full evaluation of the impact of war on the total development of an area. Overall development of Croatia in the 20th century was dominated by world war conflicts, especially by World War II. Nevertheless, due to a number of political, ideological and unscientific reasons, there have been no scientific, objective analysis of the range and structure of the total demographic losses, which served as the basis for many manipulations with numbers, as well as for creation number of myths on casualties during World War II and the post-war period. This article contains a summary of the basic methodological and motivation problems, as well as some results of the prior research on demographic losses in Croatia during World War II and in post- war time.

U ovome su prilogu, na temelju dostupne statističke građe i relevantne literature, procijenjeni demografski gubitci Hrvatske vojske tijekom Domovinskoga rata i u poraću. Utvrđeno je da je poginulo, ubijeno i umrlo zbog posljedica rata (ranjavanja, bolesti, suicida i drugih razloga) 8.147 hrvatskih branitelja te da se zatočenim/nestalim osobama, prema stanju iz listopada 2002. godine, još uvijek smatrao 521 branitelj. To znači da se demografski gubitci Hrvatske vojske mogu procijeniti na najmanje 8.668 vojnika. Struktura tih demografskih gubitaka prema godini stradavanja, županiji prijeratnog prebivališta i dobno-spolnoj strukturi, jasno ukazuje na njihovu prostornu, vremensku i biološku (demografsku) selektivnost. Prema broju poginulih i nestalih pripadnika Hrvatske vojske posebno treba istaknuti 1991. godinu i Vukovarsko-srijemsku županiju., The estimation of demographic losses of the Croatian Army during the Homeland War and the post-war period in this article is based on the available statistic data and relevant books. It has been confirmed that 8 147 Croatian soldiers died during the war (as a consequence of wounds, diseases, suicide and other reasons), whereas 521 soldiers are considered imprisoned/missing according to the information from October, 2002. This means that demographic losses of the Croatian Army have been estimated to at least 8 668 soldiers. The losses are divided according to time when the soldiers died (year), the county where they lived before the war, according to age and gender, which means that spatial, temporal, and biological (demographic) aspects were taken into consideration. The year 1991 and the County of Vukovar and Srijem call particular attention because of the large number of the soldiers of the Croatian Army who were killed or missing in action.

Stanovništvo Hrvatske se na prijelazu stoljeća našlo u prilično nezavidnoj situaciji, s dugoročnim i vrlo nepovoljnim demografskim tendencijama, procesima i strukturama, koji sve više postaju dominantnim ograničavajućim čimbenikom stabilnoga i prosperitetnoga demografskog, društvenog i gospodarskog razvoja zemlje. Posljedica je to uzročno-posljedične uvjetovanosti i prožetosti različitih «unutarnjih» i «vanjskih» odrednica demografskog razvoja, od kojih su mnoge na razvoj stanovništva Hrvatske djelovale, ili još uvijek djeluju, destabilizacijski. Nema nikakve sumnje da je stabilan, prirodan i pozitivan razvoj stanovništva jedna od temeljnih društvenih pa i nacionalnih vrednota u Hrvatskoj, jer je on – zbog niza svojih specifičnosti i dalekosežnih učinaka – zapravo jedna od rijetkih vrednota koje u svojoj punini i sveobuhvatnosti imaju osobito naglašeni egzistencijalni karakter za hrvatsku državu. Razvoj stanovništva Hrvatske danas karakteriziraju procesi ukupne i prirodne depopulacije te starenja stanovništva, kao dugoročni globalni demografski procesi, te parcijalni depopulacijski procesi, poput reprodukcijske i generacijske depopulacije. Navedenim procesima treba pridružiti i neravnomjernu naseljenost, tj. prostornu polarizaciju naseljenosti, kao regionalni izraz poremećene demografske slike hrvatske države. Zbog dugoročnog karaktera demografskih promjena, zbog sve nepovoljnijih tendencija u razvoju stanovništva, te zbog njihova regresijskog učinka na društveno-gospodarski razvoj zemlje, potreban je neodgodiv, cjelovito promišljen i proveden aktivan koncept populacijske i obiteljske politike., At the transition of the century the Croatian population was found in a pretty unflattering position, with long-term unfavourable demographic tendencies, processes and structures that have become the dominant limiting factor of the stable and prosperous social and cultural development of the country. This is the consequence of the cause-effect determination, as well as of the imbued “inner” and “outer” determining characteristics of demographic development, many of which have had, or still have some destabilizing impact on the development of the population in Croatia. There is no doubt that a stable, natural and positive development of population is one of the basic social, or even national values in Croatia, for it represents – due to its numerous special qualities and long-term effects - one of the rare values which in their fullness and universality present the true existentialistic character of the Croatian state. Nowadays the development of the Croatian population is characterised by the processes of total and natural depopulation and population ageing, those being long-term and global demographic processes, or partial depopulation processes – such as reproductive and generation depopulation. The above mentioned processes go together with an uneven population density, or the spatial polarisation of the population, which is a regional expression of the disturbed demographic circumstances in Croatia. An urgent, thoroughly planned and actively implemented concept of population and family policy is required in Croatia, because of the long-term character of demographic changes, many unfavourable tendencies in the development of the population and their regression effect on social and economic growth of the country.